ANALIZA: Dobre defanzivne strategije dovoljne za podjelu bodova

U okviru 8. kola m:tel Premijer lige BiH Velež je na stadionu „Rođeni“ ugostio ekipu Sarajeva. Velež je uoči ovog susreta odigrao 4 utakmice na svom terenu i imali su polovičan učinak, 2 pobjede i 2 poraza. U posljednjem meču prije reprezentativne pauze Velež je kao domaćin savladao ekipu Leotara, te su htjeli nastaviti pozitivan niz (prethodno u gostima savladan Široki Brijeg).

Sarajevo je prije ovog meča 3 puta gostovalo i ostvarilo je 3 pobjede, a savladani su ekipa Slobode, te povratnici u Premijer ligu ekipe Posušja i Rudara iz Prijedora. Sarajevo je bilo u nizu od 4 utakmice bez poraza. Zabilježene su 3 pobjede, te u posljednjem kolu remi sa Širokim Brijegom na svom terenu.

Sastavi

Na prikazu iznad imamo sastave obje ekipe. Strateg domaćih Feđa Dudić je izveo za Velež standardnu 4-2-3-1 formaciju. Meč je na mjestu napadača započeo 18-godišnji Dženit Hajdarević, međutim to je bio slučaj samo kako bi se zadovoljilo pravilo vezano za U21 igrače. Već u devetoj minuti ga je zamijenio Zajmović, te smo iz tog razloga Zajmovića uvrstili u ovaj prikaz.

Dudić nije mogao računati na Salčina i Pecu, a u međuvremenu je klub napustio Georgijević. Na klupi su ostali Pršeš i Radović. Ćosić je zauzeo mjesto na lijevom beku, a Hasanović je činio tandem sa Radovcem u sredini terena.

Sablić (koji ni na ovom meču nije mogao biti na klupi) nije mogao računati na Fanima (koronavirus), te Ševelja i Lazića koji još nisu registrovani. Pravo nastupa su stekli Oremuš i Velkoski, te je Oremuš zauzeo mjesto u startnih 11. Također, povratnik u redove Sarajeva, Kapić, je zauzeo mjesto u početnoj postavi. Sarajevo je izašlo u formaciji 3-4-1-2. Najistureniji su bili Bagarić i Cmiljanić, a iza njih je djelovao Bodul.

Odbrana Sarajeva i organizacija napada Veleža

Ekipa Veleža je nastojala da kroz pas igru iznese loptu sa svoje polovine terena. U početnoj fazi gradnje napada imali su strukturu 2-2 (2 stopera i 2 šestice). Bekovi su davali širinu, krilni napadači su uglavnom bili uvučeni u sredinu. Sarajevo je igralo odbranu u formaciji 3-4-3.

Na prikazu iznad vidimo strukturu Veleža prilikom organizacije napada i strukturu Sarajeva u fazi odbrane. Sarajevo je igralo odbranu u srednjem bloku. Ekipa nije izlazila u visoki presing i glavni cilj je bio držati kompaktnost u sredini terena (u centralnoj zoni i „half-space“ zonama). Bodul je bio u centralnoj zoni, dok su Bagarić i Cmiljanić markirali Veležove „šestice“ Hasanovića i Radovca.

Igrači Sarajeva su puštali stopere Veleža da međusobno razmjenjuju pasove, te im je fokus bio da drže kompaktnost u srednjem bloku. Nastojali su zatvoriti pas linije kroz sredinu terena i usmjeravati napade Veleža u vanjske zone. Sarajevo nije izlazilo u visoki presing, te uglavnom nije napadalo stopere Veleža. Jedini izuzeci su bili kada je upućen povratni pas (najčešće od strane beka) ka stoperu i tada bi Bodul izvršio pritisak na stopera (i to u slučaju ako su stoperi bili visoko, na sredini terena). Drugi izuzetak je kada je lopta bila upućena ka Zeljkoviću od strane Zvonića. Bagarić bi izvršio pritisak na Zeljkovića, ako ispred njega nije bilo šestice (Hasanovića ili Radovca), tj. ako bi šestica bila u drugoj zoni.

Na slici iznad vidimo tu kompaktnost Sarajeva u sredini terena. Formirali su takozvani „kavez.“ Cmiljanić je markirao Radovca, a Bagarić Hasanovića, na taj način su šestice Veleža neutralisane. Đokanović i Kapić su bili iza i imali su brojčanu nadmoć (2na1) u odnosu na Vehabovića. Također, ova petorka Sarajeva je bila kompaktna i po vertikalnoj i po horizontalnoj liniji.

U slučaju da šestice Veleža prođu iza Bagarića ili Cmiljanića, Kapić i Đokanović su bili blizu i nudili su duplu sigurnost kada je njihovo markiranje u pitanju. Šestice Veleža su se nalazile između dva igrača Sarajeva i bile su zaključane. Nastojali su natjerati stopere Veleža da odigraju dugu loptu ili da odigraju pas ka vanjskim zonama prema svojim bekovima.

Stoperi Sarajeva su bili zaduženi za napadačku trojku Veleža. Dupovac je markirao Zajmovića, a vanjski stoperi Oremuš i Trako su pratili Brandaa i Dejanovića. Oni su bili uvučeni u sredinu terena, tako da su se nalazili u njihovim zonama. Bekovi Sarajeva su bili u liniji sa svojim veznjacima (Kapić i Đokanović). U slučaju pasa prema jednom od bekova Veleža, bekovi Sarajeva bi iskakali kako bi ih zatvorili.

Na prikazu iznad imamo situaciju kada je lopta upućena ka beku (u ovom slučaju Ovčini). U tom slučaju bi Pidro iskočio kako bi zatvorio Ovčinu. Cmiljanić je markirao Radovca, a Trako je pratio Dejanovića. U sredini su Kapić i Đokanović čuvali Vehabovića, tako da u slučaju da on krene ka toj strani kako bi pružio podršku i pas opciju, bliži veznjak (u ovom slučaju Đokanović) bi ga markirao. Na taj način su sve kratke pas opcije bile odsječene i kombinovanje je bilo jako teško izvesti. Tako bi Ovčina imao ili opciju duge lopte ili opciju da odigra povratni pas ka svojim stoperima.

Na slici iznad imamo situaciju kada je pas upućen ka Ovčini. Pidro je iskočio kako bi zatvorio Ovčinu, a Trako je iskočio kako bi zatvorio pas opciju ka Dejanoviću. U ovom napadu su Radovac i Hasanović zamijenili mjesta. Cmiljanić je bio blizu Hasanovića. U ovom slučaju vidimo tu duplu sigurnost Sarajeva u sredini terena.  Radovac je otišao naprijed, te je njegovo markiranje preuzeo Kapić. Obzirom da su Kapić i Đokanović imali na početku 2na1 u odnosu na Vehabovića, Đokanović je mogao ispratiti utrčavanje Vehabovića. Obzirom da su kratke pas opcije bile zatvorene, uslijedila je duga lopta Ovčine.

Velež je često igrao duge lopte, ali nije imao mnogo uspjeha sa njima. Te duge lopte ili su bile neprecizne ili ih je bilo teško iskontrolisati (defanzivci Sarajeva su striktno i agresivno markirali, a i duge lopte je same po sebi teže iskontrolisati). Sarajevo se branilo u srednjem bloku, te odbrana nije stajala toliko visoko da bi dopustila lopte iza svojih leđa. Uostalom, potrebno je „pogoditi“ tačnu „jačinu“ pasa, tj. da pas ne bude ni prejak (da se može iskontrolisati), niti previše slab (da protivnik može presijeći), plus je potrebno napraviti precizan pas i pronaći igrača u odgovarajućem prostoru i u odgovarajuće vrijeme. Veznjaci Sarajeva su bili vertikalno kompaktni sa svojom odbranom, te su i prilikom borbe za „drugu loptu“ imali pozicionu nadmoć. Tako da kada se sve to sabere, igranje dugih lopti ka navalnoj trojci nije išlo dobro.

Na slici iznad imamo još jednu situaciju. Lopta je prvobitno od strane Zvonića upućena ka Ovčini. To je bio signal za Pidru da iskoči i zatvori ga. Ostali igrači Sarajeva u svojim standardnim ulogama. Cmiljanić je blokirao pas ka bližoj šestici, Hasanoviću. Đokanović je markirao Vehabovića koji se pomjerio ka toj strani kako bi pružio podršku i pas opciju. Trako je iskočio kako bi zatvorio Dejanovića. Ovčina je uputio pas ka Vehaboviću. Međutim, obzirom da su pas opcije bile zatvorene, uslijedio je povratni pas ka Ovčini, a ovaj je potom odigrao povratni pas za Zvonića.

Velež je imao problem i u situacijama kada je imao prostor da nešto napravi. Igrači nisu dovoljno dobro pružali podršku, nisu tražili adekvatne uglove kako bi primili pas, nije bilo adekvatnog ili pravovremenog napadanja praznog prostora. Nije bilo pokušaja da se optereti strana i stvori višak (na toj strani ili na drugoj strani terena). Izostale su kretnje i rotacije kojima bi se izazvala dilema kod igrača gostujuće ekipe. Brza izmjena strane, tj. težišta igre također nije korištena.

Sarajevo se branilo sa jednim igračem u vanjskoj zoni, tj. sa krilnim bekom, tako da je prilikom ovih formacija Velež na kontra strani imao nadmoć 2 na 1 (krilo i bek protiv krilnog beka Sarajeva), te je bilo prirodno da se pokuša opteretiti strana terena na kojoj je lopta, pa poslije brzom izmjenom težišta traži višak na kontra strani.

Na slici iznad imamo jednu situaciju kada je loptu od strane Ovčine dobio Dejanović. Trako je iskočio da markira Dejanovića, a Đokanović, koji je prvobitno markirao Radovca, se „privučen“ ovim pasom koncentrisao na loptu i krenuo je ka Dejanoviću. Pidro je prvobitno iskočio da zatvori Ovčinu, ali je potom krenuo nazad kako bi zatvorio prazan prostor iza Trake.

Šta se dogodilo u ovoj situaciji? Radovac je nakon pasa Ovčine za Dejanovića napravio korak unazad i ostao na mjestu. Uslijedio je povratni pas Dejanovića za Ovčinu. Tek nakon što je taj pas započet, Radovac pravi kretnju iza leđa Trake. Međutim, obzirom da je Pidro već ranije započeo s kretnjom u tom pravcu, taj prostor je bio pokriven. Hasanović i Vehabović su uglavnom bili statični i nisu pružali podršku i nisu nudili pas opciju. Nije bilo kretnje koja bi izazvala dilemu kod igrača Sarajeva. Nakon razmijenjena dodatna dva pasa između Dejanovića i Ovčine, uslijedio je povratni pas za Zvonića. Nakon toga loptu dobija Zeljković, te nakon presinga Bagarića (Hasanović i Radovac nisu bili ispred njega plus je Zeljković loše primio loptu) i određenih odbijanja lopte, napad završava dugom loptom Zeljkovića koja završava u gol-autu.

Na slici iznad imamo istu ovu situaciju. Strelicama su označene kretnje i pasovi igrača koji se nisu desili, a koji su se mogli napraviti. Radovac je umjesto što je zastao pa napravio kretnju naknadno, mogao odmah napasti prazan prostor iza leđa Trake (crna strelica). Zajmović je u sredini fiksirao Dupovca i stvorio se ogroman prostor između Trake i Dupovca. Kretnjom bi Radovac ili osvojio prazan prostor i bio opcija Dejanoviću za dupli pas, ili bi odvukao igrače Sarajeva. Sami pas ka Dejanoviću je privukao igrače Sarajeva ka lopti. Kretnjom bi Radovac odvukao Pidru ili Đokanovića.

Također bi taj rani trk privukao pažnju Kapića (posebno ako bi se kretnja napravila iza leđa Đokanovića). Radovac bi stekao nadmoć jer bi se kretao iza leđa Đokanovića, te ga on ne bi mogao vidjeti i pratiti njegovu kretnju, a i takvom kretnjom bi privukao pažnju Kapića jer bi on vidio da Đokanović ne vlada situacijom.

Mogući su različiti scenariji, a mi smo se odlučili za sljedeći. Narandžastim strelicama su označeni pasovi. Ovčina bi podesio svoj položaj tako da otvori liniju pasa i tako omogući Dejanoviću da odigra povratni pas. Hasanović bi nakon što uoči da će se taj povratni pas desiti, napravio blagu kretnju ka sredini kako bi omogućio Ovčini da ga uposli. Kapić bi bio okupiran kretnjom Radovca. Bagarić bi bio između Vehabovića i Hasanovića, tako da bi bio u dilemi, što bi ga onemogućilo da ranije iskoči i tako zatvori Hasanovića. Bodul nije bio odbrambeno previše aktivan i agilan. Hasanović bi se tom blagom kretnjom i pomijeranjem odvojio od Bodula i dao sigurnost Ovčini da ga uposli.

U originalnoj situaciji, Hasanović se nije pomjerio tako da nije ulio sigurnost Ovčini da ga uposli. Ovčina nije vidio da se Hasanović dovoljno odvojio od Bodula i nije bio siguran da on ima želju da ponudi pas opciju, te je tako odustao od toga. Kada bi Ovčina uposlio Hasanovića, on bi imao više opcija. Kada bi on primio loptu, to bi privuklo pažnju Kapića i Bagarića i tada bi on imao više opcija.

Po našem scenariju (narandžasta strelica), Vehabović bi, zavisno od ponašanja Kapića i Bagarića, podesio svoju poziciju kako bi primio loptu između linija od Hasanovića. Dupovac i Oremuš su bili fiksirani od strane Zajmovića, te bi ih to onemogućilo da iskoče. Dalje bi Vehabović mogao odigrati pas, zavisno od ponašanja igrača Sarajeva, ka Zajmoviću, Radovcu ili na lijevu stranu gdje su Brandao i Ćosić imali višak u odnosu na Šabanovića.

Sljedeće opcije za Hasanovića bi bile da umjesto Vehabovića traži promjenu strane (zelena stranica), te uposli Brandaa ili Ćosića koji su imali višak (2na1) u odnosu na Šabanovića. Jedna od opcija bi bila da je Hasanović direktno tražio Radovca (zavisno od slobodnog prostora) ili Zajmovića, koji bi napravio kretnju unazad i koji bi potom mogao odložiti loptu Vehaboviću ili Radovcu, koji bi dalje mogli nastaviti sa kombinatorikom. Nazad bi ostala dva stopera, Ovčina, Hasanović i eventualno bi se mogao vratiti Dejanović. Na taj način bi Velež imao 4/5 igrača iza lopte i imao bi defanzivnu sigurnost u slučaju izgubljene lopte.

Mogućnosti su razne, ali je najvažnije razumijevanje date situacije, te na osnovu toga podešavanje svoje pozicije. Odlučivanje kada napasti prostor, kada napraviti krenju, kada ostati na svom mjestu, kada se vratiti itd. Razmišljati o tome šta se dobiva određenim potezom, tj. koje prednosti ekipa dobija. Težiti da se ostvari neka od sljedećih prednosti: ponuditi kratku pas opciju, napasti prazan prostor, otvoriti pas liniju za sebe, napraviti kretnju te otvoriti pas liniju za saigrača, fiksirati protivnika te napraviti prostor saigraču, držati defanzivnu strukturu i obezbijediti sigurnost u slučaju izgubljene lopte itd.

Nećemo previše ulaziti u potencijalnu promjenu strukture Veleža, ali jedna mala izmjena je mogla donijeti mnoge benefite. Sarajevo je imalo jednog igrača u vanjskoj zoni, tj. krilnog beka, a Velež je imao 2 igrača, krilo i beka. Sarajevo je u početnoj fazi odbrane imalo 3 igrača, tj. 3 stopera u zadnjoj liniji. Velež je nedovoljno razvlačio ova 3 igrača.

Na prvom prikazu vidimo kako je to izgledalo. Krilni igrač Veleža (u ovom primjeru Dejanović) bi započeo uvučen u sredinu terena, te bi se eventualno pomjerio  u vanjsku zonu i napravio kretnju unazad kako bi pružio podršku beku. Tako bi on i odgovarajući bek bili blizu jedan drugoga i bili bi na uskom prostoru, što je otežavalo kombinovanje. Naravno, vidjeli smo u prethodnom primjeru da se i tada moglo kombinovati. I u ovakvim situacijama se stvarao razmak između stopera (Trako u ovom primjeru) i centralnog stopera Dupovca, ali taj prostor nije adekvatno iskorišten.

Na ovom prikazu vidimo potencijalnu izmjenu. Da je Dejanovićeva pozicija bila visoko i široko, a Ovčine nisko i široko. Tako bi Pidro, koji je bio sam u ovoj zoni bio u dilemi. Ako ostane nazad, Ovčina bi imao više vremena i prostora da izgradi napad. Ako bi iskočio na njega, onda bi se pomoću kombinatorike mogao tražiti Dejanović. U slučaju da Trako iskoči na Dejanovića, tada bi se otvorio prostor između Trake i Dupovca koji bi se mogao adekvatno iskoristiti.

Uglavnom, stvarala bi se dupla dilema. Prvo za Pidru, da li da iskoči i koga da zatvori, a potom za Traku, da li da iskoči na Dejanovića ili da ostane i čuva kompaktnost sa preostalim stoperima. Velež bi tako imao minimalno jednu opciju, ili između stopera ili u vanjskoj zoni. Utrčavanja iza leđa zadnje linije Sarajeva bi također stvorila dilemu i pomogla u stvaranju praznog prostora. Na primjer, da su Vehabović i Zajmović bili između linija. Bila bi dilema za stopere, da li da iskoče ili da ostanu na svojim pozicijama. Onda bi jedan od njih mogao napraviti kretnju iza leđa odbrane. Ili bi stvorio sebi poziciju ili bi otvorio prostor saigraču da primi loptu.  Tako bi se stvarala i treća dilema. A Velež bi imao „kutiju“ u sredini terena, 2 (Radovac i Hasanović) + 2 (Zajmović i Vehabović), što bi im omogućilo da kombinuju.

Odbrana Veleža i izgradnja napada Sarajeva

Sarajevo je i u fazi organizacije napada igralo u sistemu 3-4-1-2. Velež je izlazio u visoki presing i branio se u sistemu 4-1-4-1. Cilj Veleža je bio usmjeriti napad Sarajeva na jednog od vanjskih stopera te mu potom zatvoriti sve kratke pas opcije i natjerati ga na dugu loptu ili pogrešku.

Na prikazu iznad imamo strukture obje ekipe, Sarajeva u fazi organizacije napada i Veleža u fazi odbrane. Dakle cilj je bio biti kompaktan i usmjeriti/sačekati pas na vanjskog stopera. Dudić je znao da Sablić koristi Bodula iza napadača i da on traži prostor između linija, te je stoga Hasanovića stavio iza vezne četvorke i zadužio ga da markira Bodula. Vehabović i Radovac su markirali veznjake Sarajeva. Krila Veleža, Brandao i Dejanović su na početku bili više uvuečni u sredinz iz nekoliko razloga. Prvi je da bi imali lakši pristup vanjskim stoperima. Drugi je da bi imali i pristup krilnim bekovima. A treći je u slučaju tranzicije, o čemu ćemo kasnije reći nešto više.

Kada je lopta upućena ka vanjskom stoperu, to je bio znak za igrače Veleža da izađu u visoki presing. Ili bi napadač zakrivio svoju putanju i napao vanjskog stopera i položajem tijela blokirao pas ka centralnom stoperu Dupovcu, što je bio rjeđi slučaj. Ili bi, u češćem slučaju, krilni napadač iskočio da pritisne vanjskog stopera, a napadač Zajmović bi zatvorio Dupovca.

Na slici iznad imamo jednu situaciju. Pas je upućen ka desnom stoperu Oremušu. To je bio znak da Brandao iskoči i izvrši pritisak. Zajmović je blokirao pas opciju ka Dupovcu. Veznjaci Sarajeva su bili markirani. Vidimo da je Radovac markirao Kapića. Brandao je položajem tijela nastojao da zatvori pas liniju ka krilnom beku Šabanoviću. Dva su glavna razloga za to. Prvi je da bi dao više vremena svom beku (Ćosiću) da iskoči i zatvori Šabanovića. Drugi je jer je Velež u sredini markirao čovjek na čovjeka, te bi u slučaju pasa ka toj zoni, mogućnost greške bila veća.

U slučaju osvojene lopte u tim srednjim zonama, Veležu bi se nudilo više opcija za tranziciju nego što bi bio slučaj iz vanjske zone. Kada krilo iskoči, to je znak za beka na toj strani da se pomjeri naprijed i pripremi za potencijalno napadanje krilnog beka Sarajeva. Na drugoj strani bi krilni napadač i bek ostali na svojim pozicijama jer nije bilo potrebe da iskaču i kvare defanzivnu strukturu.

U ovakvim situacijama je vanjski bek Sarajeva imao uglavnom tri opcije. Ili da vrati povratni pas ka golmanu Dizdareviću, ili da odigra dugu loptu, ili da proba ostvariti neku kombinatoriku pomoću kratkog pasa. U nastavku ćemo razraditi sve navedene opcije.

U slučaju povratne opcije golmanu Dizdareviću, Velež bi primijenio istu strategiju. Nastojao bi da zatvori kratke pas opcije, tj. centralnog i bližeg vanjskog stopera. Ako je bilo potrebe za tim, zatvarao bi se i drugi vanjski stoper.

Na slici iznad imamo situaciju kada je vraćena lopta golmanu Dizdareviću. Zajmović je izvršio pritisak na njega i pritom je zatvorio pas liniju ka Dupovcu. Dejanović je iskočio i markirao bližeg vanjskog stopera Traku. U sredini su Radovac i Vehabović markirali Đokanovića i Kapića. Također, prilikom prijema lopte, Dizdarević je obično gurao loptu na jednu stranu, te je i stoga bilo lakše igračima Veleža. Na taj način je on sam sebi zatvorio jednu stranu i orjentisao se samo na ovu drugu. Brandao nije iskakao na Oremuša u ovoj situaciji jer nije bilo potrebe za tim, radije je ostao nazad i čuvao kompaktnost na toj strani.

Također, i u situacijama kada je Sarajevo izvodilo loptu iz gol-auta, situacije je bila slična. Dizdarević je uglavnom ispucavao dugu loptu prilikom izvođenja gol-auta. O tome ćemo nešto više kasnije. Ali u situacijama kada se odlučivao za kratki pas, Velež je primjenjivao identičnu strategiju. Krilni napadač bi iskočio da zatvori vanjskog stopera Sarajeva, Zajmović bi pokrio povratni pas ka Dupovcu i Dizdareviću. Drugi krilni napadač bi se ponašao zavisno od situacije. Ako ima potrebe da se zatvori pas linija ka drugom vanjskom stoperu iskočio bi kako bi ga markirao. Ako nema, ostajao bi nazad na svojoj poziciji.

Kada je u pitanju kombinatorika, Sarajevo je imalo probleme. Lopta je uglavnom bila upućivana ka vanjskim stoperima. Međutim, oni nisu imali adekvatnu podršku. Veznjaci, Kapić i Đokanović su bili markirani. Njih su dvojica bili statični. Nisu se kretali kako bi stvorili dilemu kod svojih čuvara, nisu nudili odgovarajuće pas uglove za svoje saigrače. Kako u prvoj trećini, tako i u drugoj trećini terena. Obično su stajali u centralnoj zoni i bili udaljeni od stopera i zbog toga je Sarajevo imalo dupli problem.

Prvo, nije bilo moguće organizovati napad. Na slici iznad vidimo situaciju kada je Oremuš bio u posjedu lopte. Napadač Hajdarević (početna faza meča dok je još uvijek bio na terenu), je izvršio pritisak na njega. Vidimo koliko su najbliži saigrači udaljeni od Oremuša. Nije bilo adekvatne podrške i pas opcije, tako da je uslijedila duga lopta ka Bodulu, što su igrači Veleža lako zaustavili.

Na slici iznad imamo još jednu situaciju. Velež u standardnoj svojoj odbrambenoj postavci. Zajmović je blokirao povratni pas ka Dizdareviću ili Dupovcu, dok je Dejanović iskočio i zatvorio Traku. Vidimo strukturu Sarajeva i probleme koje su imali. Veznjaci su bili daleko i nisu nudili podršku i pas opciju za Traku. Bili su statični i veznjacima Veleža je bilo lahko da ih markiraju.

Također i startna pozicija krilnih bekova je bila upitna. Oni su bili visoko u vanjskim zonama. Vidimo na slici da lijevi krilni bek Pidro uopšte nije u kadru. Na taj način on nije nudio izlaznu pas opciju za Traku. Vidimo da je Trako bio bez kratke pas opcije i bio je primoran da odigra dugu loptu. Da je krilni bek (na strani na kojoj se nalazi i lopta, u ovom slučaju Pidro) stajao niže u početnoj fazi napada, Sarajevo bi imalo nekoliko benefita. Prvo, stoperi bi imali izlaznu pas opciju, jer bi krilni napadač Veleža morao birati koga da markira između vanjskog stopera i krilnog beka. Primjena strategije napada na vanjskog stopera i blokiranja krilnog beka položajem tijela bi bila mnogo teža. Krilni bek bi bio niže i trebao bi postići mnogo veći ugao za to. Ovako su krilni bekovi bili visoko i bekovi Veleža su vodili računa o njihovom markiranju. Da su bili niže, bekovi Veleža ne bi smjeli iskočiti da ih markiraju, ili bi im, u slučaju da se odluče na to, trebalo mnogo više vremena obzirom na veću distancu. Tako bi Sarajevo dobilo brojčanu nadmoć i više vremena i prostora za organizaciju napada. A i u slučaju da iskoče, napadači Sarajeva bi imali 3na3 sa stoperima i Hasanovićem.

Još jedan problem za Sarajevo je bila vertikalna nekompaktnost. To je posebno dolazilo do izražaja kada su odigravali duge lopte iz zadnje linije. Krilni bekovi su bili visoko, a veznjaci su bili udaljeni od stopera. Na taj način su im onemogućili podršku prilikom iznošenja lopte. Također tako su imali i problem prilikom borbe za „drugu loptu.“ Navalna trojka Sarajeva je bila odsječena od ostatka tima i bili su markirani od strane stopera Veleža i Hasanovića. Obzirom da su Radovac i Vehabović markirali veznjake Sarajeva, oni su bili iza njih. Na taj način su imali pozicionu nadmoć prilikom odbijene lopte. Krilni igrači Veleža su bili uvučeni unutra, posebno u situacijama kada je Dizdarević direktno prilikom izvođenja gol-auta ispucavao dugu loptu. Obzirom da su krilni bekovi bili visoko i široko, veznjaci Veleža su prilikom osvajanja lopte mogli uposliti jednog od krilnih veznjaka, koji su imali odličnu situaciju za razvijanje napada iz tranzicije.

Opet imamo prikaz koji smo vidjeli na početku ovog poglavlja. Vidimo da su Vehabović i Radovac iza Kapića i Đokanovića. Obzirom da napadačka trojka Sarajeva nije bila previše defanzivno agilna prilikom ovih odbijenih lopti, njih dvojica su imali pozicionu nadmoć. Dejanović i Brandao su bili u zoni između vanjske i centralne zone, u tzv. „half-space“ zonama. To im je davalo prednost jer su odatle imali najviše mogućnosti, sve su im susjedne zone bile dostupne, mogli su izmamiti iskakanje stopera, imali su najbolji pregled igre itd. Na ovaj način je Velež stvorio nekoliko povoljnih situacija, posebno pred kraj prvog poluvremena.

Na slici iznad imamo jednu takvu situaciju. Ovo je situacija s kraja prvog poluvremena kada je zaprijetio Zajmović. Crvenim krugovima su označena tri najisturenija igrača Sarajeva + krilni bekovi. Vidimo kako su odsječeni od ostatka tima, te da nisu pružali podršku ostatku ekipe prilikom gradnje napada, a i da su samim tim omogućili Veležu bolju poziciju prilikom borbe za odbijenu loptu. Bijelim krugovima su označeni Radovac, Vehabović i Brandao. Vertikalna nekompaktnost Sarajeva između svih linija je došla do izražaja, a posebno između ofanzivne i vezne linije. Radovac je osvojio loptu i nakon kombinacije sa Zajmovićem je uposlio Brandaoa. Vidimo Šabanovića kako stoji visoko i kako je udaljen od Brazilca. To je Brandaou omogućilo da napadne prazan prostor, te je zajedno sa Dejanovićem i Zajmovićem imao 3 na 3 protiv stopera Sarajeva.

Promjene u drugom poluvremenu

U prvih desetak minuta nije bilo promjena u strategijama ekipa. Velež je prvi postigao pogodak. Iskoristio je slabost koju je Sarajevo imalo prilikom odigravanja duge lopte iz zadnje linije. Velež je osvojio „drugu loptu“ i u nastavku akcije došao do vodstva. Nakon što je Sarajevo izjednačilo, došlo je do promjene formacije u redovima gostiju. Sablić je vjerovatno bio zadovoljan postignutim golom i želio je spriječiti Velež da pobijedi.

Pidru je zamijenio Kobiljar te je Sarajevo prešlo u formaciju 4-2-3-1. U dotadašnjem dijelu meča, Sarajevo je igralo sa trojicom u zadnjoj liniji. Promjenom na sistem sa četvoricom u zadnjoj liniji, Sablić je htio smanjiti rizik. Sa trojicom u zadnjoj liniji, uvijek je postojala prijetnja „razvlačenja“ te defanzivne trojke i po vertikalnoj i po horizontalnoj osnovi. Posebno je Sarajevo imalo probleme u vanjskim kanalima prilikom tranzicije Veleža iz faze odbrane u fazu napada, a tako su uostalom i primili gol.

Cilj Sarajeva je ostao isti u fazi odbrane. Držanje kompaktnosti u sredini terena i usmjeravanje napada Veleža u vanjske kanale. U fazi odbrane, formacija Sarajeva je varirala između 4-4-2 i 4-4-1-1. U prvoj varijanti se najisturenijem Bodulu priključivao Kobiljar. Oni su potom markirali „šestice“ Veleža, a dva veznjaka Sarajeva su potom imala 2na1 protiv Vehabovića. Bekovi i krila su pratili i zatvarali odgovarajuće bekove i krila Veleža.

U drugoj varijanti, 4-4-1-1, Sarajevo je imalo probleme. Igrači nisu znali svoje uloge i bilo je problema prilikom markiranja u sredini terena. Velež je imao 2-1 u sredini (dvije šestice i ofanzivni vezni). Tako je Kobiljar bio sam između šestica Veleža, a Kapić i Đokanović su bili pored Vehabovića. U slučaju kada se Bodul nije vraćao kako bi zajedno s Kobiljarom markirao šestice Veleža, igrači Sarajeva su bili u dilemi.

Na slici iznad imamo jednu situaciju. Bodul je bio između stopera Veleža, a Zeljković je bio u posjedu lopte. Kobiljar se odlučio da ga pritisne i da pritom položajem tijela blokira pas ka Hasanoviću. Đokanović je bio u dilemi. Da li da izađe i zatvori Radovca ili da ostane i blokira pas liniju ka Vehaboviću.

Po strategiji iz prvog poluvremena, Cmiljanić bi zatvorio Radovca. Možda se Đokanović još nije adaptirao na novu strategiju i mislio je da će Cmiljanić to uraditi ili da će se Bodul vratiti i markirati Radovca. Ili možda nije bio siguran da će Kapić zatvoriti Vehabovića i nije htio da otvara pas opciju između linija. Uslijedio je pas Zeljkovića za Radovca. To je privuklo pažnju Đokanovića i Radova je potom pronašao Vehabovića između linija.

Pored tog problema, Sarajevo je izgubilo i horizontalnu kompaktnost u srednjoj liniji. Vidimo veliki razmak između igrača u srednjoj liniji. Striktno su markirali odgovarajuće igrače Veleža. Igrači koji su u tom momentu bili slobodni, tj. nisu markirali niti jednog igrača domaćih, su ostajali na svojim pozicijama. Nisu vodili računa o pomijeranju linija.

Također, igrači koji su bili udaljeni od mjesta na kojem je lopta su takđer bili pasivni. Stajali su uz igrače koje su prvobitno markirali i bili posmatrači. Na taj način su gosti gubili kompaktnost, a posebno vertikalnu. U ovoj situaciji je Vehabović napravio kretnju ka sredini terena. Nakon razmijenjenog duplog pasa sa Zajmovićem je pogodio stativu. Ipak, Velež je vrlo malo koristio ove nedostatke novog sistema Sarajeva, te je to bila jedna od rijetkih šansi u drugom poluvremenu. Uglavnom su nastavili sa problemima iz prvog poluvremena, o kojima smo prethodno govorili.

Vidimo na slici iznad prikaz jedne takve situacije. Napad Veleža je usmjeren u vanjsku zonu. Tamo su bili bek i krilni napadač, u ovom slučaju Ćosić i Brandao. Bagarić je ispratio kretnju Ćosića i presjekao pas Brandaoa prema njemu. Vidimo izostanak podrške i neadekvatnu okupaciju preostalih zona.

Što se tiče napada Sarajeva, također su nastavljeni isti problemi. Napadačka trojka je bila odsječena i u novom sistemu. U prvoj liniji su sada bila 4 igrača i bekovi su bili dostupni i pas opcija za stopere. Međutim, veznjaci su nastavili u istom ritmu. Nije bilo kretnje, rotacija, stvaranja nekompaktnosti u redovima domaćih, otvaranja pas linija itd.

Igrači Veleža su igrali i dalje u 4-1-4-1 sistemu u fazi odbrane, tako da su tri igrača Sarajeva u sredini markirana. Krilni napadači su zatvarali bekove Sarajeva, a napadač je bio između stopera. U zadnjoj liniji je Velež imao 4na3. Obzirom na pasivnost veznjaka Sarajeva i obzirom na činjenicu da su bili markirani, uglavnom su korištene duge lopte. U situaciji na slici iznad, stoper Trako je uputio pas ka najisturenijem Bodulu. Vidimo da je bio odsječen, bez podrške.

Veznjaci Sarajeva su se pokušavali spustiti kako bi pomogli svojim odbrambenim igračima, ali je to bilo suviše pasivno i bez odgovarajućih kretnji. Tako da im nisu pružili odgovarajuću podršku, a pritom su, nakon duge lopte, ostavljali svoje ofanzivce odsječene. Bodul je u ovoj situaciji bio bez adekvatne pas opcije, te je izgubio loptu. 

Zaključak

Obje ekipe su bile spremne za napadačku strategiju protivnika, te su dobro pripremile defanzivne strategije, te zatvorile njihove napade. Prilikom organizacije napada i Velež i Sarajevo su imali određene probleme, te nisu uspijevali iskoristiti slabosti defanzivnog sistema protivnika. U drugom poluvremenu Sarajevo je napravilo određene promjene u formaciji, međutim ta promjena nije donijela neke značajne razlike u igri obje ekipe.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.