PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

Analiza: Fiksiranje veznjaka Slobode je bilo ključ visoke pobjede

Analizirali smo utakmicu između Širokog Brijega i Slobode.

Foto: NK Široki Brijeg

U okviru sedamnaestog kola m:Tel Premijer lige BiH, Široki Brijeg je na svom stadionu ugostio ekipu tuzlanske Slobode. Široki Brijeg je uoči ovog susreta imao tri boda manje od četvrtoplasiranog Borca, te četiri boda manje od trećeplasiranog Zrinjskog. Pobjedom su se domaći željeli umiješati u borbu za prve tri pozicije.

Široki Brijeg ima veoma dobar skor na domaćem terenu ove sezone, imaju šest pobjeda uz tek jedan remi (Velež) i jedan poraz (Željezničar). Sloboda nije baš blistala kada su gostujuće utakmice u pitanju. Ubilježili su jednu pobjedu, dva remija te pet poraza. Tuzlanska ekipa je bila u sredini tabele, devet bodova su bili udaljeni od četvrte pozicije, a ista bodovna razlika ih je dijelila i od zone ispadanja.

Postave

Na prikazu iznad imamo postave obje ekipe. Toni Karačić je koristio svoju standardnu 4-2-3-1 formaciju. On je u odnosu na prethodnu utakmicu (protiv Borca) napravio 4 izmjene. Ovaj meč su započeli Angelov, Vukoja, Begić i na stoperskoj poziciji Marko Jurić.

Gradimir Crnogorac obično koristi 4-2-3-1 sistem. Međutim, za ovaj meč se odlučio za sistem 4-3-3. Prethodna dva meča su mogla biti ohrabrenje za Slobodu jer su ostali neporaženi na domaćem terenu protiv Zrinjskog (0:0), te na Grbavici protiv Željezničara (2:2). Crnogorac je bio lišen usluga standarnih igrača, Dženisa Beganovića i Kurtalića (suspenzije zbog žutih kartona). Također, meč je propustio još jedan standardan igrač, Said Husejinović.

Igra Slobode u fazi odbrane

U fazi odbrane ekipa Slobode je igrala u sistemu 4-4-2. Oni su igrali u srednjem, a po potrebi i u niskom bloku. Najisturenijem Aliću se pridruživao Mujagić, te su na taj način formirali prvu liniju odbrane. Njihov primarni cilj (Mujagić i Alić) je bio markiranje dvojice veznjaka Širokog Brijega (Begić i Marić). Kadrić i Predragović su vodili računa o markiranju Vukoje. Krila Slobode su imala zadatak da izvrše markiranje bekova Širokog Brijega ukoliko pas bude upućen ka njima, dok su bekovi imali zadatak pratiti kretanje krilnih igrača domaće ekipe.

Na prikazu iznad imamo strategiju gostujuće ekipe u fazi odbrane. Dva igrača u prvoj liniji odbrane bi markirali Begića i Marića, te su na taj način nastojali da odsijeku pas linije ka njima te usmjere napad na bočne pozicije. Predragović i Kadrić bi tako kontrolisali Vukoju i tako bi Sloboda u sredini imala situaciju 4 na 3. Nastojali su usmjeravati napade domaćih na stranu, gdje bi potom krila iskakala kako bi markirali odgovarajuće bekove domaćih. Stopere su ostavljali da izmjenjuju pasove i uopšte nisu vršili pritisak na njih.

Iznošenje lopte Širokog Brijega iz prve trećine

Široki Brijeg je nastojao da kroz pas igru iznese loptu sa svoje polovine terena. Vidjeli smo strategiju gostiju u fazi odbrane. Kada je u pitanju iznošenje lopte iz svoje trećine terena, Široki Brijeg je koristio dvije strategije. Prva strategija je podrazumijevala upotrebu duplog pivota (dvije šestice). Tu ulogu su imali Begić i Marić. Domaći su nastojali da pomoću horizontalnih pasova (naročito u prvoj trećini) pomjeraju linije gostiju.

Ukoliko bi lopta došla do beka, to bi primoralo krilnog igrača Slobode da izvrši pritisak. Samim tim bi se desilo pomjeranje i ostalih igrača (dva igrača u prvoj liniji, kao i ostalih igrača u srednjem redu). Ovakva strategija iziskuje konstantnu trku i pomjeranje igrača kako bi linije ostale kompaktne, tako da su domaći pomoću horizontalnih pasova nastojali otvarati pas linije.

Prikaz takve situacije je na slici iznad. Lopta je bila u posjedu lijevog beka Stanića. To je uzrokovalo pomjeranje linija gostiju, pa tako i prve linije. Uslijedio je pas za lijevog stopera Radeljića. Ovim pomjeranjem je Begić ostao slobodan, te je Radeljić mogao uputiti pas ka Begiću.

Druga strategija je podrazumijevala spuštanje jednog od veznih igrača (Marić/Begić) u prvu liniju organizacije napada. Veznjak bi se spustio pored/između stopera i tako formirao liniju od tri igrača. Tako bi domaći dobili brojčanu nadmoć nad prvom linijom gostiju od dva igrača. Vanjski igrači u liniji od tri igrača bi imali prostora i vremena da povuku loptu i da u zavisnosti od situacije na terenu odigraju pas.

Drugu strategiju vidimo na prikazu iznad. Jedan veznjak (u ovom primjeru Begić) bi se spustio u prvu liniju. Na taj način bi spoljni igrači prve linije imali više vremena i prostora za pas. Također bi usljed svoje pozicije imali raznovrsnije pas linije ka drugoj i trećoj trećini terena. Tada bi se drugi veznjak (u ovom primjeru Marić) pridružio Vukoji. Pasovi iz prve linije napada su uglavnom dalje išli ka vanjskom ili ka unutrašnjem kanalu. Centralni kanal je uglavnom služio da se tu fiksiraju igrači Slobode (pretežno centralni vezni igrači) i tako stvori prostor za pas i utrčavanje.

Igra Širokog Brijega u drugoj i trećoj trećini terena

Vidjeli smo dvije strategije koje je Široki Brijeg generalno primjenjivao u prvoj trećini terena. Napad se dalje razvijao u zavisnosti od strategije. Ali, generalno govoreći, dvije stvari su bile ključne. Prva je fiksiranje/manipuliranje veznjakom Slobode koji se nalazio na strani na kojoj se nalazila lopta. Druga stvar je bila ravnomjerno okupiranje vanjskog i unutrašnjeg kanala. Široki Brijeg je svoje napade gradio u vanjskom i unutrašnjem kanalu.

U slučaju da su igrali sa dvije šestice, tada bi obično Vukoja fiksirao veznog igrača Slobode, koji se nalazio na strani na kojoj se nalazila lopta. On je nastojao da ga fiksira na ivici između centralnog i unutrašnjeg kanala. Na taj način je imao dva benefita; Otvarao je prostor saigraču da primi loptu (beku ili krilu), krilo Slobode bi prvobitno bilo uže pozicionirano kako bi održalo kompaktnost s veznjakom i tako je otvaran prostor za beka da primi pas.

Drugi scenarij je kada bi krilo iskakalo kako bi izvršilo pritisak na beka. U tom slučaju je otvaran prostor za krilnog igrača da dobije loptu. Drugi benefit je stvaranje prostora za Vukoju. Kako je veznjak Slobode bio fiksiran, stvorio bi se razmak između veznjaka i krila Slobode i onda bi Vukoja mogao da utrči u prazan prostor. Jedan igrač (obično krilo) bi se nalazilo u unutrašnjem kanalu te je mogao da kretnjom manipuliše bekom gostiju. Kombinatorika između ova tri igrača je bila ključna. Uz kombinaciju sa horizontalnom izmjenom pasova, taj razmak bi još više došao do izražaja.

Na prikazu iznad vidimo kako je to izgledalo. Vukoja bi fiksirao centralnog veznog koji je bio na strani na kojoj i lopta (u ovom slučaju Predragović). Tako se stvarao razmak između Predragovića i krila Maksimovića, koji je iskakao da zatvori Ćorića. Bek (Ćorić) je stajao široko u vanjskom kanalu, a krilo (Jurilj) u unutrašnjem, mada se nekad dešavalo i da zamijene uloge.

Ključno je bilo da su oba kanala okupirana. Ćorić je imao vremena i prostora da primi loptu jer je Predragović bio fiksiran. Potom je Jurilj svojim kretanjem (ka vanjskom kanalu ili ka svom golu) mogao da manipuliše Tomaševićem i tako otvara prostor za kombinatoriku, ili za sebe ili za saigrače. Ukoliko bi bek dobio loptu, on je imao nekoliko solucija. Ukoliko se otvori prostor mogao je vući loptu ili je mogao (uz manipulaciju krilnog igrača) odigrati pas u prostor za Vukoju. Također je bila moguća pas kombinacija (dupli pas, treći čovjek).

Ukoliko bi Vukoja dobio loptu on bi obično pasom tražio beka u vanjskom kanalu. To bi se dešavalo ili uz manipulaciju kretnjom krilnog igrača ili preko krilnog igrača (treći čovjek). Također se krilni igrač izvlačio kako bi primio pas. Tada bi on mogao odložiti pas ka beku ili odložiti loptu Vukoji/veznjaku koji bi potom tražio beka. Široki Brijeg je, obzirom na baziranje igre u vanjskom i unutrašnjem kanalu, često koristio centaršuteve. Tada bi se u šesnaestercu nalazila barem tri igrača (napadač, krilo sa kontra strane i Vukoja/jedan od veznjaka).

Imamo primjer na slici iznad. Ovdje je Jurilj bio u vanjskom kanalu, a Ćorić u unutrašnjem. Dakle, oba su kanala bila okupirana. Vukoja je prvobitno fiksirao Predragovića. Jurilj je bio u posjedu lopte. Ćorić je potom napravio kretnju prema vanjskom kanalu i na taj način je pomjerio lijevog beka Slobode Tomaševića. Uslijedio je pas Jurilja ka Vukoji a napadač Angelov se nalazio između stopera te ih je na taj način fiksirao i onemogućio intervenciju Jusića.  

Ovdje su horizontalni pasovi došli do izražaja. Prvo je kroz pasove lopta stigla do Stanića. To je pomjerilo linije gostiju te je na taj način Marić ostao sam. Uslijedio je pas Stanića za Marića. Vukoja je bio blizu Predragovića, dok je Jurilj uvukao Maksimovića. Usljed horizontalnog pomjeranja Tomašević nije uspio da se vrati, te je Ćorić bio sam u vanjskom kanalu. Marić ga je pronašao dugom loptom. Tomašević izlazi i stvara se prostor između njega i Jusića. To koristi Jurilj da utrči i da napadne prazan prostor.

Ukoliko bi se dvije šestice (Begić i Marić) pozicionirali iza leđa napadačkog dvojca, tada bi njihovo markiranje preuzeli Predragović i Kadrić. Angelov se nalazio visoko i između stopera. Također su krilni igrači (Jurilj i Jović) obično zauzimali visoku poziciju. Na taj način se stvarao razmak između vezne i zadnje linije Slobode i dolazilo je do vertikalne nekompaktnosti, te je tako Vukoja ostao sam između linija Slobode.

Obzirom na srednji blok Slobode i na neizvršavanje pritiska na stopere, oni su imali i prostora i vremena za odigravanje pasa. Begić je uvukao Kadrića u sredinu. Osmić je obzirom na široku poziciju Stanića bio fokusiran na njega i tako je otvoren prostor između njih dvojice. Angelov je vezao stopere, a Jović Beganovića. Vukoja se pozicionirao između linija te iskoristio i horizontalnu i vertikalnu nekompaktnost gostiju. Uslijedio je pas Radeljića za Vukoju.

Na slici iznad imamo nastavak akcije. Vidimo pozicije Stanića i Jovića. Stanić je u unutrašnjem kanalu i odvukao je Osmića. Jović je u vanjskom kanalu i Beganović je izvršio pritisak na njega. Jović i Stanić su zauzeli različite visine (uzrokovali vertikalnu nekompaktnost). U sredini je Angelov vezao stopere Slobode, te se stvorio razmak između Beganovića i Devedžića (horizontalna nekompaktnost). To je iskoristio Ćorić kako bi napao taj prostor i uslijedio je pas Jovića ka Ćoriću. U ovoj situaciji imamo Ćorića, ali je princip isti: formiranje triangla u vanjskom i unutrašnjem kanalu kako bi se kroz kombinatoriku stvorila dobra pozicija, te okupiranje i unutrašnjeg i vanjskog kanala i nastojanje ostvarivanja nekompaktnosti kod protivnika.

Dakle, imali su domaći dvije opcije. Prva je da Vukoja manipuliše veznim igračem na strani lopte, a da potom formira triangl sa krilom i bekom. Potom bi oni kretnjama otvarali prostor jedan za drugog. Druga je opcija kada bi jedan od veznjaka fiksirao veznjaka na strani na kojoj je lopta. Tada bi Vukoja koristio razmak između veznjaka i krila da primi loptu.

Druga varijanta je sa tri igrača u prvoj liniji organizacije napada. Tada bi Vukoja i drugi veznjak okupirali dva veznjaka i pokušali da manipuliraju njima. Krilo i bek bi opet zauzeli unutrašnji, odnosno vanjski kanal. Na taj način se također nastojao napraviti razmak između veznjaka i krila Slobode. Razlika je što je s tri igrača u prvoj liniji spoljni igrač u prvoj liniji ima bolje pas uglove zbog svoje pozicije u unutrašnjem kanalu.

U situaciji na slici iznad se Begić vratio u prvu liniju i on je imao ulogu lijevog stopera. Obzirom na dva igrača Slobode u prvoj liniji, Široki Brijeg je imao brojčanu prednost, 3 na 2. Tako je on, uz horizontalnu izmjenu pasova, imao prostora i vremena da krene naprijed. Vidimo kako je Vukoja uvukao veznog igrača. Stanić je stajao široko, a Jović je prvobitno bio u unutrašnjem kanalu. Uslijedio je pas Begića za Stanića. Osmić je krenuo ka Staniću kako bi ga markirao. Kako se Jović kretao ka vanjskom kanalu, otvorila se pas linija za Vukoju (stvorio se razmak između beka i veznjaka/stopera).

Ovdje je Begić bio centralni stoper. Radeljić je bio u posjedu lopte. On je svojim položajem tijela sugerisao da će odigrati pas ka Staniću te je tako Osmić krenuo ka beku Širokog Brijega. Marić i Vukoja su fiksirali veznjake Slobode. Uvukli su ih u centralnu zonu i stvorio se razmak između veznjaka i krila. Jović je bio u unutrašnjem kanalu, te je primio loptu.

Na slici iznad imamo nastavak akcije. Loptu je dobio Jović između vezne i zadnje linije Slobode. Njegov prijem je natjerao Beganovića da krene ka Joviću. To je otvorilo prostor za Stanića u vanjskom kanalu, uslijedio je pas Jovića za Stanića, a potom i centaršut. 

Marić je formirao trojku u prvoj liniji u ovoj situaciji na slici iznad. Jović je bio u unutrašnjem kanalu te je odvukao Beganovića. Begić i Vukoja su fiksirali veznjake Slobode. Marić je uputio dugu loptu za Stanića. Obzirom da je Osmić bio uvučeniji zbog kompaktnosti, Stanić je imao prostora da primi loptu. Opet imamo triangl. Imamo prikazane neke potencijalne kombinacije. Stanić može povući loptu (siva strelica), a moguće je i traženje Vukoje pasom (crvene strelice). Tada bi se Jović kretao ka vanjskom kanalu kako bi odvukao Beganovića i stvorio prostor Vukoji za utrčavanje, ili da se stvori prostor za Jovića (žute strelice). On bi krenuo ka svom golu, a onda izmijenio pravac i tako otvorio sebi prostor.

Zaključak

Sloboda se branila u sistemu 4-4-2. Domaći su imali jasnu strategiju kako da organizuju napade. Koristili su ili duplu šesticu, ili tri igrača u prvoj liniji organizacije napada (3-4-3). Horizontalnim pasovima su nastojali da pomjeraju linije gostiju. Dvije ključne stvari su bile fiksiranje veznjaka Slobode, te ravnomjerna okupacija vanjskog i unutrašnjeg kanala. Na taj način se stvarao prostor za kombinatoriku, jer su okupirani različiti kanali.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | PLBiH - Premijer liga BiH.
P