PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

Analiza: Gdje je Sarajevo griješilo u organizaciji napada i šta je Željezničar uradio na poluvremenu

Pročitajte našu analizu sarajevskog derbija.

Foto: FK Sarajevo

Na Olimpijskom stadionu Asim Ferhatović Hase Sarajevo je 04.11. tekuće godine ugostilo ekipu Željezničara. Bio je to 141. po redu gradski derbi. Ova utakmica je bila na rasporedu u okviru 9. kola, međutim pomjerena je zbog evropskih nastupa. Dvije ekipe su bile na prvom, odnosno drugom mjestu na tabeli. Sarajevo je imalo prednost od četiri boda u odnosu na Željezničar, koji je eventualnom pobjedom mogao uhvatiti potpuni priključak. Sarajevo je bilo neporaženo u dvanaest odigranih susreta (10 pobjeda, 2 remija). S druge strane, Željezničar je imao dva poraza. Međutim, kao gosti su bili neporaženi (sve pobjede i samo remi sa Veležom), uz samo jedan primljeni pogodak.

Postave

Vinko Marinović je izveo, za Sarajevo standardnu, 4-2-3-1 formaciju. On nije mogao računati na Miličevića, Sušića, Adukora i na odranije povrijeđenog Ahmetovića. Šef stručnog štaba domaće ekipe je na teren izveo istu ekipu kao i u prethodnom meču protiv Mladosti DK. Jedina izmjena je bila što je tada umjesto Šerbečića igrao Miličević.

Amar Osim je generalno ove sezone koristio dva sistema. U pitanju su 4-2-3-1 i 4-4-2 romb formacija. Kada je u pitanju ovaj meč, odlučio se da započne utakmicu u 4-2-3-1 formaciji. Osim nije mogao računati na Stevanovića, Juričića i Vrhovca. U prethodnom meču protiv Radnika igrali su Ermin Zec, Bojo, Bekrić i Milićević. Dakle, Željezničar je imao 4 promjene u odnosu na taj meč. Njihova mjesta su zauzeli Lendrić, Mujezinović, Hajdarević i Šehić.

Ova analiza će se fokusirati na tri segmenta. Prvi je organizacija napada Sarajeva (tačnije problemi prilikom iste), te odbrambena strategija gostiju. Drugi je presing Sarajeva u završnici prvog poluvremena. Treći je promjena koju je uvela gostujuća ekipa u drugom poluvremenu.

Organizacija napada Sarajeva i igra Željezničara u fazi odbrane

Sarajevo je težilo iznošenju lopte sa svoje polovine kroz pas igru. Posjed lopte je bio na strani domaćih (58% na kraju meča). U prvom poluvremenu je postotak posjeda bio i veći. Pejović se spuštao između/pored dva stopera kako bi formirao liniju od tri igrača u prvoj liniji organizacije napada. Rahmanović se obično spuštao u lijevi untrašnji kanal. Bekovi su obezbjeđivali širinu. Tako je Sarajevo u fazi napada bilo u 3-4-3 formaciji. Željezničar se branio u 4-4-2 formaciji u srednjem bloku. Najisturenijem Lendriću se priključivao Štilić kako bi formirao liniju od 2 igrača u prvoj fazi odbrane.

Na slici iznad vidimo prikaz postavke Sarajeva u fazi napada, te postavke Željezničara u fazi odbrane. Dakle, Pejović se spuštao u prvu liniju organizacije napada. Štilić i Lendrić su stajali usko i bili su orjentisani na branjenje centralnog dijela terena. Tako da obično niko nije pratio Pejovića kada bi se ovaj vratio između/pored stopera. U slučaju njegovog visočijeg pozicioniranja, obično bi ga Štilić markirao. Alispahić je markirao Đokanovića, kojeg je pritom i Lendrić blokirao položajem svog tijela. Tako da se on nerijetko nalazio „zaključan“ između dva igrača Željezničara. Hajdarević je bio zadužen da markira Rahmanovića. Rahmanović se često vraćao u lijevi unutrašnji kanal s namjerom da stvori brojčanu nadmoć, međutim Hajdarević ga je pratio. Krilni napadači Sarajeva su se blago uvlačili ka sredini, kako bi potencijalno otvorili prostor za Pidru/Oremuša.

Na slici iznad vidimo jednu situaciju iz utakmice. Vide se strukture obje ekipe. Sarajevo je imalo problema u organizaciji napada. Najčešće su, zbog svoje loše strukture, bili primorani da napade grade preko vanjskih kanala. Na ovoj slici vidimo da je prostor između zadnje i vezne linije Željezničara bio neokupiran. Đokanović je bio između dva igrača, a Rahmanović striktno markiran. Štilić je pratio Pejovića. Krilni igrači Željezničara su bili opciono orjentisani. Stajali su u sredini, ali bi pravili pritisak na bekove Sarajeva u slučaju da oni dobiju loptu. Tako da su stoperi domaćih obično slali pasove u vanjske kanale. I kada bi lopta došla u sredinu, igrači su bili u nepovoljnoj poziciji, jer su bili zatvoreni. Rahmanović bi npr. primio loptu sa igračem na leđima (Hajdarević). Ukoliko bi i uspio da sačuva loptu, nije imao mnogo opcija osim da proslijedi loptu na stranu, gdje su se igrači Željezničara mogli mnogo lakše braniti.

Sljedeći primjer imamo na slici iznad. U ovom slučaju su i linija između napada i veze i linija između veze i odbrane bile neokupirane. Vidimo da je Hajdarević markirao Rahmanovića koji je u unutrašnjem lijevom kanalu. Na taj način se stvorio razmak između dva vezna, Alispahića i Hajdarevića. Međutim, nikoga nije bilo od igrača Sarajeva u toj zoni. Tako bi se izazvala kriza kod igrača Željezničara kada je odlučivanje u pitanju (koga markirati ili preuzeti). Uslijedio je dugi pas Šerbečića na lijevu stranu.

Lopta je dakle obično išla u vanjski kanal. Na slici iznad su se u ovoj zoni nalazili Tatar, Oremuš i Rahmanović. Međutim, bili su zatvoreni. Tu dolaze do izražaja problemi Sarajeva. Bili su primorani da grade napad po strani zbog neadekvatne okupacije terena. Vidimo ogromnu zonu u sredini u kojoj nema niti jednog igrača domaćih. Poznato je da je mnogo lakše zatvoriti napade koji se odvijaju u vanjskim kanalima, zbog blizine aut linije. Izostala je dinamika. Također su posebno bili pasivni igrači u čijoj zoni nije bila lopta. U ovom slučaju je lopta u desnom vanjskom kanalu. I tamo su tri igrača pokušala da kombinuju. Za to vrijeme ostali igrači posmatraju i pasivni su. Nema okupacija ostalih zona.  

Presing Sarajeva u završnici prvog poluvremena

Nakon vodstva Sarajeva, Željezničar je bio više napadački orjentisan, tako da su više težili iznošenju lopte kroz pas igru. Sarajevo je u finišu prvog poluvremena presingom stvorilo dvije povoljne situacije. Pri tome su domaći koristili markiranje čovjek na čovjeka. Presing okidač je bio pas unazad ili lateralni pas između stopera. Sarajevo je u fazi odbrane igralo u formaciji 4-4-2. Igrači koji su inicirali presing su bila dva najisturenija igrača, Handžić i Rahmanović.

Na slici iznad imamo prvu situaciju. Upućen je povratni pas ka golmanu Eriću. Istureni dvojac, Handžić i Rahmanović je istrčao kako bi markirao stopere Željezničara. Na taj način su oni započeli presing. Vidimo i krilne igrače Sarajeva koji su izašli kako bi markirali bekove Željezničara. Erić je, obzirom da su stoperi bili markirani uputio pas ka Hajdareviću. Pejović je dok je lopta išla ka njemu započeo presing. On je iskoristio to što je Hajdarević bio licem okrenut ka svom golu, te nije vidio da Pejović dolazi. Također, prijem lopte nije bio dobar. Pejović je uzeo loptu, te je Sarajevo imalo situaciju 3 na 2. Ali zbog loše kretnje, ta situacija nije iskorištena. Potencijalni problem koji je Sarajevo moglo imati zbog ovakvog načina presinga je taj što je Željezničar imao višak u sredini. Pejović je ovdje vršio pritisak na Hajdarevića. To znači da je Đokanović morao birati da li da markira Alispahića ili Štilića.

Ovdje imamo drugu situaciju, kada je Sarajevo pomoću presinga došlo do izgledne situacije. Okidač je bio pas Kosorića za Ikića. Rahmanović je inicirao presing. On je započeo s presingom na Ikića još dok se Kosorić namještao za pas, tj. dok lopta još nije ni krenula. To je bio signal za ostale igrače Sarajeva da izađu naprijed. Uslijedio je pas za Šehića, na kojeg je presing izvršio Tatar. Lopta potom dolazi do Mujezinovića. On se našao u okruženju tri igrača Sarajeva. Oremuš ga je markirao, dok su Tatar i Đokanović mogli izvšiti povratni presing. Nakon oduzete lopte uslijedio je pas Tatara za Handžića. U nastavku akcije Handžić ne postiže pogodak iz izgledne situacije. I ovdje se vidi mana ovog presing sistema Sarajeva. Međutim, Željezničar to nije iskoristio. Hajdarević je bio sam. Pejović je markirao Štilića, stoga je Đokanović bio protiv 2 igrača, Hajdarevića i Alispahića. Međutim, pas je konstantno išao na stranu, iako je Hajdarević bio otvoren.

Promjena Željezničara u drugom poluvremenu

Amar Osim je u tridesetoj minuti napravio prvu izmjenu. Veselinovića je zamijenio Bojo. Na početku drugog poluvremena je Mujezinovića zamijenio Bekrić. Time je došlo i do promjene formacije kada je napad u pitanju. U fazi odbrane je to i dalje bila 4-4-2 postavka. Kada je napad u pitanju, Željezničar je formirao romb u sredini. S tim da su imali asimetričnu postavu. Na vrhu romba, kao ofanzivni vezni se nalazio Štilić, iza njega su bili Bekrić i Bojo. Zadnji vezni je bio Hajdarević. Alispahić je okupirao lijevi vanjski kanal. Tako je došlo do asimetričnosti, gdje su imali lijevo krilo u vidu Alispahića, dok na desnoj strani nisu imali igrača u takvoj ulozi. Romb im je omogućavao da ostvare višak u sredini. Sarajevo je u fazi odbrane pretežno igralo 4-4-2 formaciju. Međutim, i u slučaju da se Rahmanović vrati ili da se jedno krilo uvuče, Željezničar je i dalje imao višak. Višak je dolazio do izražaja i kada su u pitanju duge lopte i ispucavanja.

Na slici iznad imamo situaciju kada je ispucana jedna duga lopta sa polovice ekipe Željezničara. Alispahić je na lijevoj strani. U sredini imamo romb. U ovoj situaciji se Tatar uvukao kako bi markirao Bekrića. Međutim, Rahmanović je zajedno sa Handžićem ostao u prvoj liniji odbrane. Hajdarević je ostao sam, te je Željezničar imao bolju poziciju u borbi za drugu loptu.

Još jedna situacija na slici iznad. Željezničar je imao pet igrača u veznoj liniji. Imali su romb, koji se kretao zavisno od položaja lopte, te Alispahića koji je obično bio na lijevoj strani. Ovdje je lopta bila u posjedu Štilića u desnom unutrašnjem kanalu. Tako da se romb pomjerio na tu stranu. Ovdje se Rahmanović vratio i markirao Hajdarevića, dok su Pejović i Đokanović markirali Štilića i Bekrića. Međutim, Bojo se (igrao desnog vezong u rombu) pozicionirao u desnom vanjskom kanalu. Tako su on i Štilić imali 2 na 1 protiv Đokanovića. Lijevi bek Pidro je bio u dilemi da li da izađe na Boju. Ukoliko ne bi to uradio, Bojo bi ostao sam. U slučaju da izađe, otvara se pas linija ka Lendriću. I na drugoj strani je Oremuš u istoj dilemi. Da li markirati Alispahića ili držati kompaknost. Također i Tatar ima dilemu, da li markirati Bekrića ili Alispahića. 

Zaključak

Sarajevo je težilo dominaciji kroz posjed i pas igru. Međutim, imali su probleme zbog strukture i čestog odsustva dinamike. U periodu od vodećeg gola do kraja poluvremena su imali priliku da postignu još neki pogodak. Tada su iskoristili želju gostiju za nešto ofanzivnijom igrom, te presingom kreirali nekoliko povoljnih prilika. Željezničar je u drugom poluvremenu zaigrao u drugom sistemu, što mu je omogućilo da ostvari višak u sredini terena.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | PLBiH - Premijer liga BiH.
P