(ANALIZA) Kontrola “druge lopte” je bila ključ pobjede Zrinjskog nad Sarajevom
U okviru 9. kola m:tel Premijer lige BiH, ekipa Zrinjskog je ugostila ekipu Sarajeva. Zrinjski je, zbog obaveza u Evropi, uoči ovog kola odigrao svega 3 utakmice. Ekipa iz Mostara je zabilježila jednu pobjedu, te dva poraza. U svojoj posljednjoj utakmici izgubili su kao gost od ekipe Borca u jednim teškim, nefudbalskim uslovima. Pobjedom protiv Sarajeva, Zrinjski se želio vratiti na pobjednički kolosjek.
Sarajevo je pod vodstvom novog trenera Feđe Dudića krenulo odlično u novu sezonu i zabilježilo je 3 pobjede u isto toliko kola na samom otvaranju. Potom je naišao krizni period u kojem je Sarajevo u 4 naredna kola osvojilo svega 2 boda. U prethodnoj utakmici je savladan Leotar, te se ekipa nadala dobrom rezultatu u Mostaru i nastavku pozitivnih rezultata.
SASTAVI
Jakirović je izveo ekipu u formaciji 4-2-3-1. On nije mogao računati na Ćorluku, Tičinovića i Maglicu. Umjesto Ćorluke, započeo je Bekić, s tim da je Memija prebačen na desni bok. Mjesto Tičinovića je zauzeo Drljo. Nakon što su odmarali protiv Borca, Ćuže i Ilinković su se vratili u prvu postavu.
S druge strane, Dudić kao što je poznato ima probleme na poziciji stopera a ekipu je u međuvremenu napustio i Kapić. U prvih 11 se u veznom redu našao Tarik Ramić. U konkurenciji za ovaj meč nije bilo Suljića, pa su krilne pozicije zauzeli Džafić i Ikić. Najistureniji je bio Mulahusejnović.
Iako na papiru iste formacije, dvije ekipe su imale potpuno različitu aplikaciju istih na terenu, što ćemo vidjeti u nastavku. Fokus ove analize će biti strategija Zrinjskog u fazi napada, te na koji način su domaći nastojali da „otključaju“ odbranu gostiju.
PLAN ZRINJSKOG
Sarajevo je u fazi odbrane igralo u sistemu 5-3-2. Ikić se na lijevoj strani povlačio i u defanzivi igrao kao lijevi bek. Tako su 3 stopera igrali Đokanović, Drobarov i Tomašević. Desno je bio Musa. Poznato je da Zrinjski preferira da bekovi izlaze visoko i da daju širinu, da se krila pritom uvlače u half-space prostore, te zajedno sa Bilbijom žele okupirati svih 5 vertikalnih linija i steći brojčanu nadmoć nad zadnjom linijom protivnika.
Sa 5 igrača u fazi odbrane, Dudić je želio spriječiti tu nadmoć. Pritom je sa 3 igrača u sredini želio markirati sva 3 vezna igrača Zrinjskog. Dva najisturenija igrača su trebali vršiti pritisak na stopere Zrinjskog na način da položajem svog tijela blokiraju pas liniju ka bekovima. Tako bi tjerali stopere Zrinjskog ili da odigraju dugu loptu ili da odigraju pas u sredinu, gdje su sve opcije bile markirane i gdje bi Sarajevo po osvojenoj lopti imalo dobru situaciju za tranzciju.
Koja je bila strategija Zrinjskog kako bi riješio navedenu postavku Sarajeva? Kada neka ekipa igra sa 5 igrača u svojoj posljednjoj liniji, najranjiviji dio te linije je prostor između beka i stopera. I Zrinjski je htio napasti taj prostor, a posebno na desnoj strani odbrane Sarajeva. Cilj je bio što više pomijerati Đokanovića (desni stoper) sa njegove pozicije. Plus, njegova prirodna pozicija je zadnji vezni i sigurno je još pod uticajem te pozicije, pa su domaći igrali i na tu kartu (da će biti skloniji iskakanju, kretanju itd).
Ofanzivni vezni Janković voli boraviti na poziciji lijevog half-space prostora. Dešnjak je, ima odličan šut i pas/centaršut, pa mu zato ovaj prostor i odgovara. Tako da kada se sve sabere, jasno je zašto su ovaj prostor stavili u fokus. Lijevo krilo Ćuže, Janković i Bilbija su bili ključni za korištenje navedenog prostora. Desni bek Musa (Irfan Ramić) je imao zadatak u ofanzivi da izlazi visoko, tako da su domaći nastojali i to da iskoriste.
Prva stvar je niska pozicija bekova Zrinjskog. Već je navedena defanzivna strategija Sarajeva. Dva napadača su, što zbog svog lošeg postavljanja, što zbog niskog pozicioniranja bekova Zrinjskog (samim tim je teže blokirati pas liniju jer treba napraviti veći luk) često ostavljali otvorene pas linije ka bekovima. Na taj način su bekovi imali dovoljno i vremena i prostora da vode loptu. Obzirom da su vezni igrači Sarajeva imali zadatak da markiraju vezne igrače Zrinjskog, bek Sarajeva je potom morao da iskoči na beka Zrinjskog. Prvo, on je bio daleko i trebalo mu je vremena da iskoči i zatvori ga. Drugo, na taj način je ostavljao prostor iza sebe.
Loše postavljanje Čatakovića je otvorilo pas liniju ka Bekiću. Vezni igači Zrinjskog su okupirali veznjake Sarajeva, što je natjeralo desnog beka Irfana Ramića da iskoči na Bekića. To je rezultiralo da je Ćuže nemarkiran.
Kada se desi izvlačenje beka Sarajeva tada je na redu bila sljedeća stvar, a to je pomjeranje Đokanovića. Ključan je bio trojac Bilbija-Janković-Ćuže i njihove međusobne rotacije. Cilj je bio što više razvući zadnju liniju Sarajeva, razbiti im kompaktnost i otvoriti prostor u half-space prostoru. Đokanović je pomjeran ili u vanjski kanal ili su nastojali da ga izvuku naprijed. Potom bi Drobarov, zavisno od situacije, bio pomjeren u vanjski kanal ili bi bio fiksiran u centralnoj zoni.
U oba slučaja bi se kreirao prostor. Najčešće su bili zastupljeni sljedeći mehanizmi. Obzirom da je Đokanović pratio Ćužea, Ćuže se povlačio nazad kako bi izvukao Đokanovića. U slučaju da se Ćuže povuče i izvuče Đokanovića, tada bi neko od dvojca Bilbija/Janković okupirao vanjski kanal. Na taj način se želio pomjeriti Drobarov u vanjski kanal i kreirati prostor između njega i Tomaševića.
Druga solucija je kada se Ćuže pomijerao u vanjski kanal. Obzirom da je bek bio primoran da izlazi visočije (ili je bio visoko zbog svojih ofanzivnih zadataka), Đokanović se pomijerao u vanjski kanal kako bi zatvorio Ćužea. Tako je nastajao prostor između Drobarova (fiksiran od strane Bilbije) i Đokanovića. Taj prostor bi potom napao Janković. Zrinjski je često pomijerao Bilbiju na Đokanovićevu stranu. Na taj način prilikom odigravanja duge lopte on imao nadmoć prilikom skoka a i tu su bili prisutni Ćuže, Janković, Bekić, tako da je bila dobra situacija prilikom borbe za odbijenu loptu. Na taj način je izbjegao i Drobarova koji je odličan skakač. Također, i drugi igrači (Ćuže, Janković) su imali bolje izglede prilikom skoka sa Đokanovićem.
Ćuže u vanjskom kanalu, Đokanović iskače na njega. Prazan prostor između Ćužea i Drobarova (fiksiran od strane Bilbije) napada Janković. Desni bek Sarajeva (rezervista Irfan Ramić) je bio visoko (što zbog uloge u fazi napada, što zbog niske pozicije Bekića).
Dupla rotacija. Bilbija u vanjskom kanalu. Prethodno je Ćuže svojim povlačenjem izvukao Đokanovića. Irfan Ramić je bio visoko, tako da se Drobarov pomjerio kako bi zatvorio Bilbiju. Uslijedio je pas Bilbije za Ćužea u prazan prostor.
I treće, često se dešavala konfuzija između Mulahusejnovića, Džafića i Varešanovića. Pa su tako njih 3 znala iskočiti na stopere Zrinjskog i ostaviti Savića nemarkiranog. Ili drugi slučaj da Varešanović, zajedno sa ostala dva veznjaka bude u blizini Jankovića i Kamenara. Uglavnom, postojao je nedostatak komunikacije. Potom bi Savić dobio loptu i nastojao pronaći nekoga u već navedenom prostoru.
Tri igrača Sarajeva oko stopera Zrinjskog. Konfuzija i neagilnost njih trojice je rezultirala da je Savić nemarkiran. Kamenar je svojom kretnjom pomjerio Čirjaka i otvorio pas liniju za Bilbiju koji potom odlaže pas za usamljenog Savića.
PROBLEMI SARAJEVA U ORGANIZACIJI
Problemi Sarajeva prilikom organizacije napada su također išli u prilog Zrinjskom. I u fazi organizacije igre, Sarajevo je koristilo asimetriju. Desni bek (Musa/I. Ramić), te Ikić na lijevoj strani su igrali visoko i davali širinu. Tako je Sarajevo imalo 3 igrača u prvoj liniji, gdje se Drobarovu i Đokanoviću pridruživao Tomašević koji je imao ulogu trećeg stopera.
Potom su tu 3 vezna igrača (I. Ramić, Čirjak i Varešanović), te istureni dvojac Mulahusejnović i Džafić, neka vrsta 3-5-2. Zrinjski je imao namjeru forsirati duge lopte ili eventualno pas u sredinu. Bilbiji se, u pritiskanju stopera, pridruživao Janković i jedno od krila. U sredini je ostajalo drugo krilo i dve vezna igrača, kako bi markirali vezne igrače Sarajeva. U zadnjoj liniji su bila 4 odbrambena igrača.
Spoljni stoperi Sarajeva su pritiskani na način da se blokira pas linija ka bekovima. Sarajevo je imalo probleme, koji su išli na ruku domaćinu. Loša struktura, loše pozicioniranje, neodlučnost, manjak odvažnosti i sl (nećemo sada detaljno ulaziti u tu tematiku). Također, dešavala se pogreška da većina igrača krene nazad ka lopti (u nadi da će pomoći), da okupiraju isti prostor (igrači stoje jedan pored drugog). Međutim stvarana je gužva i olakšavano je igračima Zrinjskog da zatvore napade gostiju.
Dvije stvari su bile ključne za Zrinjski da osvoji odbijenu loptu nakon što igrači Sarajeva odigraju dugu loptu. Prvo, svi centralni igrači su bili markirani, a vršen je agresivan pritisak na stopere i golmana. Dakle, potencijalni izlaz su nudili bočni igrači. Međutim, nastojali su domaći blokirati te pas linije, a plus ovi igraču su nerijetko bili previsoko pozicionirani i bilo ih je teško pronaći pasom. Tako da je usljed duge lopte Zrinjski imao 4 protiv 2 u zadnjoj liniji i lagano je osvajao te duge lopte. Također, i ukoliko bočni igrač bude pronađen, centralni igrači su bili markirani i on je bivao lahko zatvoren, a i njegova visočija pozicija je davala vremena igračima Zrinjskog (prvenstveno beku) da ima brz pristup tom bočnom igraču Sarajeva.
Drugo, usljed navedenog lošeg pozicioniranja, pretrpavanja prostora ili masovnog vraćanja u pravcu lopte, igrači Sarajeva su pretrpavali prvu trećinu terena. Nisu stvarali povoljnu poziciju, olakšavali su kontrolu domaćima, a plus su tim povlačnjem ostavljali prostor u drugoj trećini. Kada bi uslijedila duga lopta, igrači Zrinjskog su lagano osvajali te lopte (posebno Savić koji je koristio svoju visinu).
Tri vezna igrača Sarajeva na vrlo uskom prostoru, dugu loptu neometano kupi Kamenar
4 na 2 ima odbrana Zrinjskog. Dugu loptu kupi usamljeni Bekić
ZAKLJUČAK
Zrinjski je imao jasan plan kako da iskoristi slabosti ekipe Sarajeva. Ključne stvari su bile: pozicija bekova, izvlačenje Đokanovića, te kontrola „druge“ lopte.
*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.