(ANALIZA) Zrinjski nije iskoristio probleme zadnje linije Željezničara u komunikaciji

Željezničar je 28.10. tekuće godine ugostio ekipu Zrinjskog, u zaostalom meču šestog kola m:tel Premijer lige BiH. Meč je ranije odgođen zbog nastupa dva kluba u evropskim takmičenjima. Željezničar se uoči meča nalazio na trećoj pozicji (dva meča manje od drugoplasiranog Borca i jedan manje od prvoplasiranog Sarajeva). Pobjedom su nastojali smanjiti zaostatak za Sarajevom na četiri boda. Željezničar je prije ovog susreta odigrao pet utakmica na Grbavici, te ubilježio tri pobjede i dva poraza. Zrinjski je kao gost odigrao također pet susreta. Oni su zabilježili dvije pobjede i tri poraza (uključujući i poraz od Olimpika u posljednjem susretu).

Postave

Na prikazu iznad vidimo postave obje ekipe. Željezničar je (barem na papiru) izveo 4-4-2 formaciju, sa rombom u sredini. Amar Osim je, u odnosu na meč sa Veležom, napravio nekoliko promjena, pa su tako na bekovima umjesto Stevanovića i Miličevića pozicije zauzeli Šehić i Blažević. Meč su započeli i Bojo i Bekrić, umjesto Alispahića i Asima Zeca. To je za Boju bio prvi nastup u Premijer ligi u ovoj sezoni.

Mladen Žižović je izveo ekipu u standardnoj 4-2-3-1 formaciji. Najveći hendikep je bio izostanak Bilbije i njegovo mjesto je zauzeo Arežina. Promjene su se (u odnosu na prethodni meč sa Olimpikom) desile i u odbrani, tačnije na pozicijama stopera i poziciji golmana. Golman Brkić je zaradio crveni karton, te ga je zamijenio Soldo. Stoperski tandem su, umjesto Barbarića i Lambulića, činili Bekić i Jakovljević.

Problemi Željezničara u napadačkoj igri

Na papiru je Željezničar izašao na teren u 4-4-2 romb formaciji, međutim na terenu ih je odlikovala asimetričnost. Hajdarević je imao ulogu pivota (šestica), a Bekrić i Bojo su imali uloge dvije „osmice.“ Mujezinović je davao širinu na lijevoj strani, dok se Štilić nalazio na poziciji ofanzivnog veznog, tražio je prostor između vezne i defanzivne linije gostiju. Tako je Željezničar imao asimetričnu formaciju, sa duplom širinom na lijevoj strani, za razliku od desne gdje je usamljen bio desni bek Blažević. Zrinjski je odbranu igrao u sistemu 4-4-2. Napadaču Ivančiću se priključivao ofanzivni vezni Arežina kako bi formirali dvojac u prvoj liniji odbrane.

Na terenu je to izgledalo kao na prikazu iznad. Željezničar je težio iznošenju lopte kroz pas igru, posebno u prvom poluvremenu kada su imali posjed lopte od 55%. Ivančić i Arežina su se koncentrisali na blokiranje Hajdarevića. Obzirom na to, Bekrić i Bojo su se često spuštali kako bi primili loptu od svojih stopera. Željezničar je, nakon što bi Bojo ili Bekrić primili loptu imao poteškoće u daljnjem razvoju akcija.

Kada je u pitanju lijeva strana, tada bi se Bekrić spuštao kako bi preuzeo loptu od svojih stopera, jer je Hajdarević najčešće bio blokiran. Međutim, Enin ga obično nije pratio, već se odlučio da očuva kompaktnost vezne linije. Bojo je bio daleko, Šehića je markirao Filipović, a Mujezinovića Ćorluka. Na taj način su Enin i Zlomislić mogli da kontrolišu Štilića.

Iako je na papiru zbog romba Željezničar trebao nominalno imati višak u sredini, oni su često imali manjak zbog pozicije svojih igrača. Izostale su kretnje igrača, eventualne rotacije, te je Zrinjski markiranjem čovjek na čovjeka blokirao napade po lijevoj strani. Nije bilo adekvatne okupacije lijevog unutrašnjeg kanala (prostor između sredine i vanjskog kanala) kako bi se izazvala dilema kod igrača gostiju i potencijalna brojčana nadmoć. Također, samo se Štilić nalazio iza vezne linije (između linija).  Čak i ukoliko bi se Enin odlučio da izvrši pritisak na Bekrića (loš prijem ili kada licem okrenut ka svom golu primi loptu), on bi imao luksuz da to uradi, jer nikoga nije bilo u unutrašnjem kanalu i između linija osim Štilića. Tako bi Zlomislić preuzeo Štilića i Zrinjski bi imao brojčanu nadmoć.

Na slici iznad imamo situaciju kada je Željezničar napadao po svojoj lijevoj strani. Ivančić i Arežina su kontrolisali Hajdarevića. Obzirom na duplu širinu na lijevoj strani Ćorluka i Filipović su markirali Mujezinovića i Šehića. Na drugoj strani je samo Blažević davao širinu, te je na drugoj strani Todorović čuvao Boju. U ovoj situaciji se Bekrić spustio kako bi primio loptu od Šehića, te tako pomogao u organizaciji napada. Vidimo nedostatak okupacije unutrašnjeg kanala. To je prostor iza Enina. Na taj način se nije stvarala dilema kod igrača gostiju, te je Enin ovdje imao luksuz da izađe na Bekrića (primio loptu okrenut licem ka svom golu). Štilić se nalazio između linija, međutim nalazio se u centralnom kanalu, te je bio odsječen.

Kada je Željezničar napadao preko svoje desne strane situacija je bila još teža. Na toj strani se Bojo izvlačio kako bi primio pas. Obzirom da je bek Blažević davao širinu, Tičinović je preuzimao njegovo markiranje, a Todorović bi onda mogao markirati Boju. Ukoliko bi lopta došla do Blaževića, on bi bio u nepovoljnoj poziciji. Desni unutrašnji kanal je bio neokupiran, te bi to olakšalo posao Zrinjskom da ga zatvori. Štilić je bio u centralnom kanalu, te je bio odsječen. Baš kao i Bekrić i Mujezinović koji su bili udaljeni.

Jedna situacija na slici iznad kada je Željezničar napadao po svojoj desnoj strani. Blažević je obično bio usamljen, međutim dešavalo se da Bojo ili Lendrić ponude duplu širinu. U ovoj situaciji je to učinio Bojo. Isti problem se dešavao kao i na lijevoj strani. Unutrašnji desni kanal je bio neokupiran (prostor između dvije žute linije). On je ostao neokupiran i kada je u pitanju visoki, ali i niski dio ovog prostora.

Vidimo da se i Štilić i Bekrić nalaze u sredini terena. Enin i Zlomislić su ih markirali. Lendrić se nalazio između Jakovljevića i desnog beka Ćorluke. Tako je lijevi stoper Bekić bio nefiksiran, te je imao mogućnost da, ukoliko je potrebno, pomogne Tičinoviću i Todoroviću prilikom zatvaranja napada. Željezničar je na dijelu terena na kojem se nalazila lopta imao brojčanu inferiornost, dok je na drugoj strani terena imao brojčanu izjednačenost. Nisu uspjeli ostvariti brojčanu nadmoć i adekvatnu okupaciju svih dijelova terena. Na taj način bi imali mogućnost bolje kombinatorike i izazivanja dileme kod igrača Zrinjskog prilikom markiranja.

Željezničar je pokušavao i promjenom strane (slanjem lopte sa jedne na drugu stranu) da ugrozi gol gostiju. Međutim, zbog loše strukture, na desnoj strani bi Blažević ostajao izolovan, dok je prilikom prebacivanja lopte sa desne na lijevu stranu, zbog već pomenute strukture, Željezničar imao problem da ostvari pozicionu nadmoć.

Napadi Zrinjskog po vanjskim pozicijama

Zrinjski se nije previše trudio da kroz pas igru iznese loptu iz svog kaznenog prostora. Gosti su se koncentrisali na tranziciju i direktne napade. Generalno su gosti nastojali da stvore višak u vanjskim kanalima, pa da potom nakon centaršuta ugroze gol domaćina. Željezničar je imao probleme prilikom markiranja, tačnije prilikom pomjeranja vezne linije. Uloge igrača nisu bile jasno definisane, a i komunikacija je izostala. Hajdarević je imao ulogu da markira ofanzivnog veznog Zrinjskog Arežinu, Bekrić je markirao Enina, a Bojo Zlomislića. Mujezinović nije imao jasnu ulogu, te je često lutao između Enina i Ćorluku, pritom ne blokirajući ni jednog pomenutog.

Ukoliko bi lopta došla do jednog od bekova Zrinjskog, Željezničar bi imao problem. Tada bi loša komunikacija i problem preuzimanja došao do izražaja. Dakle, ukoliko bi lopta došla do lijevog beka Tičinovića, Bojo bi bio u dilemi. Ako bi izvršio pritisak na Tičinovića, tada bi Zlomislić ostajao sam, jer ostali igrači Željezničara nisu izvršili pomijeranje linije i preuzimanje. Bekrić bi i dalje markirao Enina, Hajdarević Arežinu, a Mujezinović bi „visio.“ Ukoliko bi Bojo istrajao u markiranju Zlomislića, tada bi Todorović i Tičinović imali 2 na 1 situaciju protiv Blaževića.

Jedna situacija kada je Zrinjski imao loptu na svojoj lijevoj strani. Bojo je odlučio da izvrši pritisak na Tičinovića. Hajdarević je markirao Arežinu, a Bekrić Enina. Nije došlo do preuzimanja i sinhronizacije i na taj način je Zlomislić ostao slobodan. Tada do izražaja dolazi drugi problem Željezničara. Mujezinović se nalazio u centralnom kanalu. Na taj način su usljed duge lopte Zlomislića Ćorluka i Filipović imali 2 na 1 kontra Šehića. Mujezinović je bio daleko i na taj način nije mogao da izvrši pravovremen pritisak na Ćorluku. Dakle, nije došlo do preuzimanja te je na taj način Zlomislić imao i vremena i prostora na lopti. Tako je dozvoljeno da Zrinjski lagano prebaci težište igre i stvori 2 na 1.

Situacija na slici iznad kada je Bojo odlučio da i dalje markira Zlomislića. Tako su Tičinović i Todorović imali višak protiv Blaževića. Prilikom centaršuteva, vezni igrači Zrinjskog (Enin i Zlomislić) su se često priključivali napadu. Zlomislić je prijetio udarcima sa vrha šesnaesterca. Najveća prilika za Zrinjski je bila kada se Enin priključio napadu i ostvario 3 na 2 situaciju protiv stopera Željezničara.

Gol Željezničara

Željezničar je čestio prijetio iz prekida. Iz jednog prekida su postigli i pobjednički gol. U nastavku ćemo vidjeti tu situaciju.

Vidimo startne pozicije obje ekipe. Zrinjski je imao šest igrača u prvoj liniji u visini šesnaesterca. Ispred te linije su se nalazila tri blokera koja su imala zadatak da uspore potencijalna utrčavanja Hajdarevića i Mujezinovića. Ikićeva startna pozicija je bila iza leđa odbrane Zrinjskog i na taj način je on želio da bude van vidnog polja igrača Zrinjskog. Tako gostujući igrači nisu mogli vidjeti njegovu poziciju, te im je bilo teže da predvide i zaustave njegovo kretanje.

Vidimo potom razvoj situacije. Kosorić i Lendrić su krenuli ka golu, kako bi uvukli prvu liniju gostiju od šest igrača. Također je pomoglo to što je Štilić izveo slobodnjak. U pitanju je ljevak, tako da su gosti znali da će lopta imati putanju ka golu, a ne od gola (kako bi bilo da je dešnjak bio izvođač). Zbog toga se linija gostiju morala ranije uvući kako bi spriječili utrčavanje iza leđa. Hajdarević i Mujezinović se nisu pomjerili i na taj način su zadržali blokere u visini šesnaesterca. Stvorio se razmak između tri blokera i linije od šest igrača. Ikić je imao početnu poziciju van vidnog polja gostiju. On se potom kretao od gola ka vrhu šesnaesterca. Obzirom na stvoreni razmak Ikić je ostao usamljen. Bekrić se također pozicionirao blizu njega kako bi spriječio eventualnu intervenciju igrača koji se nalazio desno od Ikića.

Zaključak

U ovoj analizi fokus je bio na organizaciji napada Željezničara, te na igri Zrinjskog u vanjskim kanalima. Također, predmet analize je bio i pobjedonosni gol. Željezničar je zbog loše strukture i okupacije prostora imao probleme prilikom formiranja napada. U igri u odbrani su imali probleme u komunikaciji i pomjeranju srednje linije, te je Zrinjski to nastojao iskoristiti stvarajući višak u vanjskim kanalima. Na kraju je Željezničar pobijedio nakon dobre akcije poslije slobodnog udarca.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.