Celtic je (u ovom trenutku) prevelik zalogaj za Sarajevo

Postalo je degutantno nakon utakmica protiv jačih i ozbiljnijih protivnika govoriti kako je utakmica otkrila sve slabosti naših klubova, ali nažalost ne može drugačije. Godinama unazad naši klubovi su u prilici da igraju europske utakmice, ali čini se kako malo toga učimo, odnosno kako ponavljamo iste greške. Istini za volju, treba biti iskren pa priznati da je u okolnostima u kojima funkcionišu klubovi i kompletna liga neke greške teško i ispraviti. Jedna od stvari koja najviše utiče na igre naših klubova u europskim takmičenjima jeste nedostatak jakih utakmica u domaćem prvenstvu.

Ako pogledamo širu sliku, možemo vidjeti da se takve stvari dešavaju i puno ozbiljnijim ekipama, pa čak i samom Celticu, koji u domaćem prvenstvu praktično nema konkurenciju i jakog protivnika. Jedan od eklatantnijih primjera je i PSG, koji, bez obzira na sav novac koji ima, nikako ne uspijeva da osvoji toliko željenu Ligu prvaka, a većina stručnjaka se slaže da je jedan od većih razloga nedostatak jakih utakmica u prvenstvu, odnosno održavanje takmičarske forme na nivou.

No, vratimo se mi prvom pretkolu Lige prvaka i utakmici između Sarajeva i Celtica. Sarajevo je utakmicu počelo u nešto drukčijoj formaciju u odnosu na prošlu sezonu, sa četiri igrača u zadnjoj liniji i Oremušom ispred njih. Ispred Oremuša su igrali Rahmanović polulijevo i Velkoski poludesno, dok su na krilima bili Milanović i Hebibović, koji je trebao biti iznenađenje za ekipu Celtica. Ispred njih je, standardno, bio Mersudin Ahmetović. Kako je utakmica odmicala, 4-1-4-1 se pretvarala u 4-5-1, obzirom na to da se Rahmanović dosta vraćao nazada da pomaže Oremušu.

U odnosu na prošlu sezonu, u zadnjoj liniji su bila dva nova igrača. Stoper Besim Šerbečić je tek stigao u klub i nije odigrao niti jednu utakmicu za Sarajevo, a iza njega je bilo tek nekoliko treninga sa ekipom. Kvalitet je prisutan i to nije bilo sporno, ali se vidjelo da još nije upoznao ekipu jer je nekoliko puta „ispadao“ iz odbrambene linije, ali to, na sreću igrača i navijača Sarajeva, nije kažnjeno. Treba naglasiti i da je Darko Lazić, dešnjak, igrao na poziciji lijevog stopera, te da desni bek Halid Šabanović nije dobijao puno prilike u proljetnom dijelu, pa se i on jednim dijelom može smatrati novim igračem u zadnjoj liniji.

Svakako najveći problem i najveća briga trenera Musemića prije utakmice je bila pozicija lijevog beka. Povrede Pidre i novopridošlog Letića, te odlasci Bekića i Halilovića, ostavili su Sarajevo bez alternative na toj poziciji. Ipak, povratnik sa posudbe iz Čelika, desni bočni Dušan Hodžić, odigrao je vjerovatno najbolju utakmicu u dresu Sarajeva, barem kada je u pitanju pristup i prikazana agresivnost. Istina, kod drugog gola Edouard je „pobjegao“ Hodžiću, ali da se Šabanović nije okliznuo možda bi se akcija drugačije završila. I kod trećeg gola centaršut je stigao sa njegove strane, ali, baš kao i kod drugog gola, presudio je individualni kvalitet igrača Celtica, ovaj put Sinclaira.

Upravo su ova dva gola pokazala slabosti koje se dešavaju našim klubovima. Drugi gol je postignut u 51. minuti i plod je greške igrača Sarajeva. Loše dodavanje Lazića za Rahmanovića, koji nije bio dovoljno oprezan, rezultiralo je presječenom loptom, što su gosti sa par brzih i kratkih dodavanja maksimalno iskoristili. Treći gol je rezultat još jedne greške na sredini terena, ali i nedostatka fizičke snage koji je neminovno doveo do pada koncentracije.

Kada je u pitanju vezni red, i tu je Sarajevo imalo dosta problema prije same utakmice. Od samog početka osjetio se nedostatak Miloša Stanojevića, koji svojom agresivnošću i energijom daje drukčiji ton igri Sarajeva. Nebojša Gavrić je doveden da nadomjesti izostanak Stanojevića, koji će propustiti kompletan jesenji dio, ali se nije uspio nametnuti na pripremama. Zbog svega toga trener Musemić je bio prinuđen na improvizaciju, pa je probao sa Oremušem kao jedinim zadnjim veznim igračem, te sa Rahmanovićem i Velkoskim ispred njega. Kasnije u toku utakmice Rahmanović će puno više igrati sa Oremušom u paru nego ispred njega. Oremuš nije klasični zadnji vezni igrač ali je solidan dio svoje karijere proveo na toj poziciji i može adekvatno odgovoriti zadacima, dok je Rahmanović u par utakmica prošle sezone pokazao da može dobro odigrati i kada nije najbliži napadačima.

Upravo je u veznom redu najviše i škripalo, iako su i Oremuš i Rahmanović odigrali vrlo dobar meč. Ono što je falilo je agresivnost kakvu donosi Stanojević. Rahmanović ima to u sebi i pokazao je to i sinoć, ali je zbog toga ispaštala kreacija. Visoki presing Celtica onemogućavao je Sarajevo da igra svoju igru i da iznosi loptu po zemlji, pa je tako često zadnja linija slala duge lopte na Ahmetovića. Jedna od tih dugih lopti rezultirala je greškom Šimunovića, a poslije tog kornera Sarajevo je povelo sa 1:0. Ipak, kratki pasovi i učešće svih igrača u igri su odlika Sarajeva, ali to su sinoć tek na momente uspjeli prezentirati.

Ono što se moglo vidjeti je da, kada je Sarajevo igralo svoju igru, kada je spustilo loptu na zemlju i malo zadržalo posjed, stvaralo je probleme odbrani gostiju. Ali, i to je na momente djelovalo konfuzno i stvaralo je probleme domaćim igračima, pogotovo kod situacije na početku utakmice, kada je nakon lošeg pasa Šabanovića Lazić dobio žuti karton, te kod drugog i trećeg gola gostiju. Stekao se dojam da bi, za igru kakvu Sarajevo preferira, na ovom nivou trebalo još nekoliko kvalitetnih igrača sa iskustvom igranja velikih utakmica.

Sarajevo je sinoć počelo sa tri debitanta u odnosu na prošlu sezonu, a jedno od većih iznenađenja je bio Slobodan Milanović, koji je dobio priliku ispred prošle sezone odličnog Benjamina Tatara. Za razliku od nekih igrača koji se, pred velikim brojem gledalaca, „izgube“ na terenu, čini se kako to za Milanovića nije bio problem. Ono što je bio problem je što je ovo za njega bila najveća utakmica u karijeri, i moglo se primjetiti da nije naviknut na ovaj nivo. Ovo je bilo najviše vidljivo kada je nekoliko puta pokušao da odigra pas koji bi vjerovatno bez problema prošao u našoj ligi, ali na ovom nivou rijetko prolazi. Upravo nakon jednog takvog dodavanja na centru terena Škoti su uzeli loptu, i došli do trećeg gola. Izvjesno je da će, kada se prilagodi novim okolnostima i načinu igre u odnosu na Krupu, Milanović sigurno biti veliko pojačanje za Bordo tim.

Gosti su u prvom poluvremenu djelovali zbunjeno, dijelom zbog terena koji je bio poprilično natopljen, a dijelom i zbog činjenice da je Sarajevo igralo povučenije nego inače, što je rekao i trener Neil Lennon. Osim šuta iz kojeg su postigli gol, u prvom poluvremenu nisu imali ozbiljniju priliku. Sarajevo je, iako nije imalo posjed lopte, uspjelo osim gola stvoriti još par prilika, a najveći žal ostaje za šansom Anela Hebibovića sa početka utakmice.

U nastavku se Celtic adaptirao na teren i mudro su čekali greške igrača Sarajeva, koje su se na kraju i desile. Igra koju je pokazao Celtic vjerovatno je iznenadila mnoge, jer su očekivali klasični ostrvski fudbal, sa dugim loptama i puno agresivnosti. Međutim, Celtic pod Lennonom ima drukčiji pristup i teži posjedu, pogotovo zbog toga što u domaćem prvenstvu igraju veliki broj utakmica gdje se protivnik ponaša kao što se sinoć ponašalo Sarajevo, tako da moraju tražiti načine da kroz posjed i bekove koji izlaze visoko rješavaju zatvorenije varijante protivnika. Sam Lennon ima drukčiju filozofiju fudbala, jer fudbal koji on preferira je fudbal želje, volje, gladi, trke, žrtvovanja za ekipu, ali vrijeme je takvo da se mora prilagoditi idejama koje su danas dominantne u fudbalskom svijetu.

Celtic je, baš kao što smo najavili jučer, odigrao onako kako se i očekivalo. Kontrolisali su posjed lopte, nisu rizikovali sa izlascima visoko u polje Sarajeva, a i kada su to radili najčešće je bilo po bokovima, a vezni igrači su adekvatno kompenzirali njihov izlazak na polovinu Sarajeva. Također, napisali smo da bi individualni kvalitet mogao riješiti utakmicu, što se na kraju i desilo. Šut Johnstona sa 20 metara, kakav je rijetkost u našoj ligi, brzina Edouarda i rutinska završnica, te snalažljivost Sinclaira u petercu i gol petom, su donijeli Celticu vjerovatno i više nego što su se nadali.

Sarajevo je, obzirom na jačinu protivnika, na kraju odigralo dobru utakmicu, posebno prvo poluvrijeme, kada Celtic, osim posjeda i velikog broja dodavanja bez pretjeranog smisla, nije kreirao niti jednu ozbiljnu priliku. Drugo poluvrijeme je donijelo ono što je već ranije opisano, ali navijači su sa stadiona izašli zadovoljni, sa vjerom da bi, ukoliko ekipa ostane na okupu, u domaćem prvenstvu opet mogli do titule prvaka.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.