FK Sarajevo: Prošlost, sadašnjost i Budućnost

Više od osam godina je prošlo otkad je neki bosanskohercegovački tim kao favorit ušao u treće pretkolo evropskih takmičenja, a tu će etiketu večeras, baš kao i prije osam godina, nositi FK Sarajevo. Interesantno, i protivnik će biti iz Crne Gore, samo ovaj put to neće biti Zeta iz Golubovaca nego podgorička Budućnost, mnogo poznatiji i slavniji klub.

Zanimljivo je da naši timovi prilično rijetko dolaze do trećeg pretkola, ali i kad dođu, uglavnom budu totalni autsajderi. Tako je 2013. godine Široki Brijeg eliminisan od Udinesea, a godinu kasnije Sarajevo je napravilo mini-senzaciju eliminacijom grčkog Atromitosa. 2015. godine Standard iz Liegea je bio prejak za Željezničar, 2018. godine nepremostiva prepreka za Zrinjski bio je Ludogorets, a prošle sezone Sarajevo je eliminisano od BATE Borisova. Ne bi se reklo da su protivnici sa kojima se naši klubovi susreću supersnažni, ali jesu jači od naših timova. No, činjenica je da smo samo protiv rijetkih favorita, a crnogorski klubovi spadaju među rijetke.

Ljeto 2012. godine zauvijek će ostati u sjećanju navijača, a pored mnoštva slika sa utakmice protiv Levskog, u kojoj je Said Husejinović ispisao jednu od najljepših priča Bordo tima poslije rata, dominirat će i slike iz dvomeča sa Zetom, u kojem je Sarajevo potpuno podbacilo i završilo evropski nastup, iako je već unaprijed bilo upisano kao siguran putnik u svoj drugi play off Evropske lige do tada.

Nije lako porediti današnje Sarajevo i ono koje je igralo protiv Zete, a već na prvoj stepenici poređenja je evidentno da Sarajevo ima mnogo bolji i kompletniji igrački kadar. No, uzrok tome leži u klupskoj organizaciji ili preciznije, u apsolutnom nedostatku novca koji je bio evidentan iz svakog postupka Sarajeva tog ljeta. Tako je golman Adi Adilović, koji se protiv Levskog istakao odličnim intervencijama, za mizeran iznos novca pušten da ode u Grčku u jeku evropskih utakmica.  Suma je bila vjerovatno jednako mizerna kada je tokom zime odlazio Zoran Belošević, također u Grčku, a Said Husejinović je prešao u Dinamo za 50 hiljada eura, ili se barem spominjala takva brojka.

Nisu to radili čelnici Sarajeva jer su tako htjeli, nego jer su tako morali. I nisu to radili fudbaleri jer su htjeli napakostiti sebi i Sarajevu (bolji fudbal nigdje nisu igrali), nego jer su željeli zaraditi barem nešto više novca. A u Sarajevu se tada nije moglo zaraditi previše.

Uslovno rečeno, kamioni igrača dolazili su i odlazili u svakom prelaznom roku, i klub je bio u bezizlaznoj spirali lova na rezultat sa uvijek novom ekipom, koja će uvijek iznova ostati bez najboljih igrača, ali neće diktirati uslove njihove prodaje. Mijenjat će ih uglavnom nepoznatim igračima koji trebaju naslijediti veliki teret ostvarenja značajnih rezultata, a klub je svejedno bio pritisnut dugovanjima koja su garantovala da dugoročnog planiranja nema. Takvo je Sarajevo ispalo od Zete, a takvo je Sarajevo i godinu dana kasnije ispalo od Kukesija, zbog čega su navijači posjećivali treninge kluba i zahtijevali mnogo više od kluba.

U ovom trenutku, to Sarajevo je dio prošlosti, jedan segment obaveznog procesa kroz koji je klub morao proći da bi došao na današnji nivo. Tadašnja uprava se izborila za uspostavu i sprovođenje u djelo novog statuta koji je omogućio inostrane investicije, a Feđa Kusturica je uspostavio komunikaciju sa malezijskim milijarderom Vincentom Tanom i zainteresovao ga za klub. Ovaj je započeo investiranje, a kasnije ga je nastavio njegov blizak saradnik, Vijetnamac Nguyen Hoai Nam. Ostalo je historija.

Nije za većinu bh. klubova priča o Sarajevu i njegovim bitkama iz prošlosti ništa strano, ove bitke se sa manje ili više uspjeha vode i danas. Priča o klupskoj samoodrživosti u praksi pada u vodu kada je potrebno praviti rezultate i istovremeno poslovati pozitivno. Transferi kao izvor prihoda za bilo koji klub ne mogu biti jedini temelj punjenja budžeta, jer su prije svega neredovni i neizvjesni, iz prostog razloga što razvoj igrača nije pravolinijski linearni proces i u njemu ima mnogo uspona, padova i nesigurnosti.

Sarajevo danas ima godišnji budžet od preko pet miliona eura, a većinom se finansira zahvaljujući Nguyen Hoai Namu. Njegovi ključni igrači već su poprilično dugo u klubu i potpisuju se sa njima dugoročni ugovori. Neki od njih su i na pragu reprezentacije, a neki bi mogli napraviti inostrane transfere.

Bordo klub danas ne mora prodavati igrače uoči najbitnijih utakmica da bi im izašao u susret i da bi koliko-toliko popravio svoju finansijsku krvnu sliku i nije više klub kakav je nekad bio, koji ne može planirati više od mjesec dana unaprijed.

Čak ni ispadanje od Budućnosti ne bi značajnije poremetilo Sarajevo, ali bio bi to ozbiljan udarac cijeloj priči o uspjesima i napretku bh. fudbala i Premijer lige BiH. Budžet svakako ne igra u jednoj utakmici toliko važnu ulogu, ali nije zgoreg spomenuti ni da Budućnost kao najjači crnogorski klub raspolaže sa oko milion i 200 hiljada eura na godišnjem nivou, te i ona u velikoj mjeri muči brige sa kojima se susreće većina bh. klubova i klubova u regiji općenito.

Te brige za Sarajevo ne postoje, ali Nguyen Hoai Namu će igrači i stručni štab investicije morati da opravdaju. Ako je suditi iz odmjerenih najava i ponašanja fudbalera i osoblja Sarajeva, čini se da su lekcije iz ranijih godina i neuspjeha naučene. Fudbaleri Budućnosti su nakon utakmice protiv Astane citirali Dinu Merlina i zapitali se je li Sarajevo gdje je nekad bilo. Čini se da više nije, ali konačan odgovor na to pitanje će dati večerašnji meč.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.