Ibro Hodžić: Kovačević, Brkić i Pavlović su najbolji golmani u PLBIH

Ibro, na početku nam predstavi AB GK Akademiju. Kako je došlo do pokretanja Akademije i saradnje sa Asmirom Begovićem?

Asmir je ustvari organizovao kamp za golmane u prošloj godini i ja sam dobio poziv da budem jedan od trenera na kampu. Kamp je bio jako uspješan, na njemu je bilo oko 100 golmana i došlo se do ideje da se pokrene Akademija. Poprilično brzo smo uspjeli realizovati tu ideju i već u septembru Akademija je krenula sa radom.

Postoje još neke škole golmana u Sarajevu odnosno u Bosni i Hercegovini. Po čemu se vaša Akademija razlikuje od ostalih?

U Sarajevu postoji „Škola golmana 1“ koju je pokrenuo Adnan Gušo. Oni su prvi krenuli, imaju veliki broj golmana i veoma poštujem to što su oni napravili za sada. Mi radimo na malo drugačiji način i imamo drugačije ciljeve. Ograničili smo broj na nekih 35 dječaka i radimo u neke 3 ili 4 grupe kako bi se što više posvetili svakom pojedincu. To je u prvoj godini dalo neke veoma dobre rezultate. Koncept je takav da mi talentovane dječake šaljemo u klubove van BiH na neku vrstu probnog rada, odnosno da oni vide kako to funkcionišu klubovi koji su organizovani na vrhunskom nivou. Prva tri dječaka su bila u Dinamu iz Zagreba i tamo su ostavili dosta dobar utisak, naravno da ima nekih nedostataka ali ljudi su generalno bili zadovoljni sa onim što su vidjeli i načinom na koji Akademija funkcioniše. Jedan golman je bio u Melbourneu, jedan dječak u Vojvodini, a tri dječaka su bila u Osijeku. Otprilike to je naš koncept. Otvaramo puteve tim dječacima i ostvarujemo saradnju sa klubovima u BiH ali i van BiH. 

Može li Akademija na neki način zarađivati od eventualne prodaje tih dječaka, znamo da je danas za klubove u BiH neminovna prodaja mladih igrača kako bi opstajali?

Svaki član naše Akademije ima svoj klub. Mi u dogovoru sa klubom dijete pošaljemo negdje vani, a ako bi dječak zadovoljio i ostvario neki transfer, određeni procenat od transfera pripao bi i Akademiji. Mi smo ti koji ostvarujemo kontakte sa drugim klubovima i posredujemo kako bi dječaci dobili uopšte priliku da se pokažu u nekom ozbiljnijem  klubu vani. Ove godine je održan drugi po redu kamp, u Trening centru FK Sarajevo u Butmiru. Na kampu je bilo oko 70 dječaka iz BiH, Hvatske, Srbije, pa čak i iz Švedske i iz Amerike. Među tih 70 golmana uglavnom su najbolji bili ovi koji su već članovi naše Akademije, što nam je najbolji pokazatelj da smo u protekloj godini radili dobro.

Koliko je Asmir Begović uključen u sam rad Akademije?

Veliko ime stoji iza nas i mi moramo biti maksimalno profesionalni i ozbiljni u našem radu. Mi smo svakodnevno na vezi sa Asmirom. On stalno dobija izvještaje sa treninga i potpuno je uključen u rad. Naravno on je u prilici da tek tri ili četiri puta godišnje bude fizički prisutan u Sarajevu, ali redovno se javlja videopozivima. Obraća se djeci i roditeljima i ta komunikacija je za sada sjajna.

Od početka sezone si u Stručnom štabu NK Čelik, kakvi su utisci i koliko si zadovoljan sezonom do sada?

Utisci su dobri. Čelik je stvarno veliki klub sa velikom tradicijom iza sebe. Uslovi su vrhunski i za sada je sve super, meni kao relativno mladom treneru to mnogo znači. Svaki dan se trudim da napredujem i naučim nešto novo. Sa mnom su tu dva iskusna golmana, Bojan Pavlović i Adis Nurković, i zadovoljstvo je raditi sa njima. Imamo dobru komunikaciju i mogu reći da se veoma ozbiljno radi.

Imao si prilike raditi sa Hasanom Ozerom, a sada sarađuješ sa Markom Babićem. Može se reći da se Čelik po izboru trenera u posljednje vrijeme dosta razlikuje od ostalih klubova u Bosni i Hercegovini. Kakva je tvoja saradnja sa njima?

Imao sam dobru komunikaciju sa trenerom Ozerom što se tiče mog posla, isto je i sa Babićem. Ja imam neki svoj program rada sa golmanima, trudim se da uključim golmane da su što više sa ekipom i za sada sve ide kako treba. Kod trenera Babića se vidi taj njemački mentalitet, odnosno činjenica da je igrao tamo dugo. Vidi se ta profesionalnost i disciplina u poslu.

Iako imaš 34 godine, imaš poprilično veliko trenersko iskustvo?

Pa jeste, počeo sam dosta rano. U Sarajevu sam radio sa djecom skoro 3 godine nakon čega sam dobio priliku za rad u seniorima. Imao sam čast da radim sa Husrefom Musemićem, Mehom Kodrom, Robertom Jarnijem i Dženanom Uščuplićem. Bio sam dio te generacije koja je osvojila kup i prvenstvo kada je trener bio Uščuplić.

U FK Sarajevo si proveo veliki dio svoje karijere i kao igrač i kao trener. Ko je po tebi najbolji golman Sarajeva u posljednjih desetak ili petnaest godina? 

Ja kada sam bio mali bio sam oduševljen Mirsadom Dedićem, čak sam se i šišao na nulu zbog njega (smijeh). Nakon toga je Sarajevo stvarno imalo jako dobrih golmana, Muhamed Alaim, Dejan Bandović, Matej Delač, Bojan Pavlović. Evo sada je tu Vladan Kovačević. Mislim da su to sve sjajni golmani.

Kako ti se čine generalno golmani u Premijer ligi Bosne i Hercegovine?

Pored Vladana Kovačevića mislim da je Brkić iz Zrinjskog jako interesantan golman. Bojana Pavlovića ne mogu izostaviti jer je sigurno jedan od najboljih golmana u ligi.

Kada govorimo o najvećem svjetskom nivou, ko su za tebe najbolji golmani?

Sada se od golmana najviše traži ta igra nogom i to je skroz neka nova dimenzija fudbala odnosno branjenja. Iako je u poznim godinama za mene je i dalje najbolji Gianluigi Buffon.

Koliko vi od svojih mladih golmana u Akademiji tražite da igraju nogom, i je li to nešto bez čega golman danas ne može?

Koliko je bitna golmanska tehnika toliko je bitna i igra nogom. Kada sam ja počinjao kao mladi golman to niko nije spominjao. Mi sada od dječaka tražimo da koristi noge što više, pogotovo i slabiju nogu. Mora biti sposoban uključiti se u igru.

Koje su po tebi idealne predispozicije za dobrog golmana, koliko je bitna visina koju svi prvo primjete kod golmana?

Uvijek se Iker Casillas uzima kao neki primjer golmana koji nije visok, ali njegov odraz je fenomenalan. On je sa njim sve nadoknađivao. Ne postoje neki tačni parametri, mislim da je neka minimalna visina za golmana 185 centimetara.

Da li je odraz nešto što se može trenirati i poboljšati kroz karijeru?

Mislim da se može itekako razviti i poboljšati kod male djece.  Mislim da je poslije juniora već kasno za takvo nešto.

Koliko se posao golmana razlikuje od posla igrača u polju, šta je to što golman mora imati kako bi uspio u svom poslu?

Najvažnija je koncentracija, čitavu utakmicu. Može se desiti da nemaš posla 90 minuta i onda u 91. minuti moraš reagovati pravovremeno, istrčati ili braniti neki šut.  Moraš biti izuzetno mentalno jak za tako nešto i to su po meni neke najbitnije karakteristike.

Kao igrač si proveo mnogo vremena u Sarajevu ali si imao i dosta jaku konkurenciju među stativama zbog čega nisi sakupio naročito mnogo nastupa za bordo tim. Koje su to najljepše uspomene koje te vežu za te igračke dane?

Cijeli život me veže za FK Sarajevo. Prošao sam čitavu školu, a i kao omladinac sam nekoliko puta bio priključen prvom timu. Trenirao me Enver Lugušić, a ja sam bio tu pored jednog Dedića dok je on bio reprezentativac. Nisam imao mnogo prilika za branjenje u seniorima ali bio sam član prvog tima punih 6 godina. Nikada neću zaboraviti sezonu 2006/07 kada smo osvojili šampionsku titulu i ponosan sam što sam bio član te generacije.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.