Mladen Žižović: Samo je Mladen Krstajić bio za to da ja ostanem trener Radnika

Mladen Žižović je u trećoj godini mandata kao trener FK Radnik iz Bijeljine što ga čini trenutno najdugovječnijim trenerom u Premijer ligi BiH. Za našu stranicu govorio je o svojoj trenerskoj karijeri, FK Radnik, ali i odnosu sa igračima i predsjednikom Mladenom Krstajićem.

Mladen Žižović već treću sezonu sjedi na klupi FK Radnik

Mladen Žižović je u trećoj godini mandata kao trener FK Radnik iz Bijeljine što ga čini trenutno najdugovječnijim trenerom u Premijer ligi BiH. Žižović je obnašao funkciju pomoćnog trenera Slavku Petroviću i Nebojši Miloševiću da bi u maju 2017. godine postao šef stručnog štaba. U tom periodu uspio je izgraditi prepoznatljiv stil igre i nametnuti se kao jedan od najboljih trenera mlade generacije u BiH. Radnik već nekoliko sezona unazad bilježi plasmane u gornji dio tabele, a i u tekućoj sezoni igraju dobro i legitiman su kandidat za borbu za plasman u takmičenja u Evropi. Uspjeh je tim veći jer se radi o ekipi koja nema budžet niti približno velik kao većina ostalih ekipa iz vrha tabele. 

Odigrali ste neriješeno protiv Širokog Brijega u utakmici u kojoj je Vaša ekipa bila bliža trijumfu i tako je prekinut niz Radnika od četiri uzastopne pobjede u prvenstvu. Nakon utakmice izjavili ste da ste došli u situaciju da možete biti nezadovoljni kada odigrate neriješeno protiv jedne takve ekipe. To je očigledan pokazatelj da je Radnik kao klub narastao?

To je bila poenta te moje izjave. Ali generalno nemamo pravo biti nezadovoljni, bez obzira na kvalitet i nas i Širokog Brijega. Moramo znati ko je i šta je Široki Brijeg u bh. fudbalu. Po dešavanjima na terenu smo bili bolji, pogotovo zadnjih 20-ak minuta, ali kad se sve pogleda ipak je ovo jedan vrijedan bod. Možda smo na nekim ranijim utakmicama imali sreće koje ovaj put nije bilo.

Ušli ste nešto lošije u sezonu, a uzrok je vjerovatno igranje utakmica u Evropi. Da li ste očekivali da Vaša ekipa može odgovoriti na ovaj način i doći do vrha tabele poslije tako lošeg otvaranja sezone?  

Kada se analizira utakmica po utakmica mislim da je to bilo sasvim realno. Poraz protiv Slobode u Tuzli nakon što smo se 13 sati vozili autobusom poslije utakmice protiv Spartaka iz Trnave. Poraz u Širokom Brijegu gdje smo nakon 7 minuta ostali sa igračem manje. Onda poraz od Borca u Bijeljini gdje je sviran diskutabilan penal za goste. U Sarajevu smo imali šansu za pobjedu i promašili pa nas je Sarajevo kaznilo. Mislim da je bilo pitanje vremena kada ćemo početi sakupljati bodove s obzirom da mi nismo bili inferiorni na terenu. Igrali smo dobro ali nije bilo praćeno rezultatom. Ja sam znao sa kim radim, već u nekom dužem trenažnom procesu momci prihvataju zahtjeve i vrlo su ambiciozni. Imamo i mlađi stručni štab u odnosu na neke druge timove u ligi tako da i to možda daje neku posebnu energiju svlačionici. Najveće zasluge sigurno idu igračima koji su bez obzira na početne neuspjehe prihvatili izazov i sada su zasluženo tu gdje se nalaze.

Vi ste u jednom medijskom istupu prije skoro 2 godine konstatovali da Radnik mora smanjiti fluktuaciju igrača. Da li ste sada zadovoljni po tom pitanju s obzirom na to da u svlačionici ima igrača koji su tu već duže vrijeme poput Pece, Đurića, Mekića i Vasića?  Jeste li napravili kostur ekipe po vašim željama?

I jesmo i nismo. Opet smo ušli u prvenstvo bez da je ekipa potpuno formirana. U toku prvenstva su dolazili Posinković, Karić, Hasanović i Bilobrk što je 30 % ekipe. Onda smo morali fizički pripremati te igrače pošto neki od njih nisu više mjeseci odigrali utakmicu i pokušati ih uklopiti a da rezultat ne trpi. Sada je ekipa po našem ukusu i bilo bi idealno da su svi bili na početku priprema ali morali smo da premostimo taj jedan period njihovog uklapanja u tim i evo u zadnje vrijeme to daje rezultate. Očekivano je da igrači koji nisu prošli pripreme imaju problema sa povredama i nažalost evo to se pokazalo kod Eldara Hasanovića i Mahira Karića. Sa druge strane, u poređenju sa prethodne dvije sezone ovo ljeto smo uspjeli zadržati najviše igrača iz prošle sezone i onda je sigurno lakše raditi bez obzira što su neki dolazili u toku prvenstva.  

Ekipa je nesretno ispala u kvalifikacijama za Evropa ligu od Spartaka iz Trnave nakon penala

Može se konstatovati da se generalno dobro nosite sa odlascima bitnih igrača, postoji mnogo takvih primjera u prethodnih nekoliko prelaznih rokova?

Mi smo klub koji je postao prepoznatljiv na neki način po tome. Atmosfera među svim zaposlenicima je zaista prava sportska, bez ružne riječi i bez ikakvog pritiska od strane kluba, igrača i navijača, i mislim da bi ovih 25 bodova koje smo osvojili negdje drugo vrijedili i možda malo više.

U posljednjih par godina svjedočili smo transferima Memiševića, Šerbečića i Beširevića u mnogo jače klubove odnosno lige. Može se reći da je i transfer Irfana Hadžića u Tursku dobrim dijelom zasluga Radnika, iako je transfer ostvario iz Zrinjskog. Postoji li sada neki igrač koji se sprema ciljano za transfer u neku jaču ligu?

Protiv Širokog Brijega smo završili utakmicu sa tri mlada igrača u napadu, Motika, Bradonjić i Peco. Svi imaju otprilike nekih dvadesetak godina i to je neka projekcija za budućnost. Da li će oni napraviti nešto ili neće nemoguće je znati ali sigurno je da ti momci imaju kvalitet. Peco se profilisao u jednog ozbiljnog igrača i mislim da je neminovnost u nekom budućem periodu da on napusti klub pa ćemo vjerujem pronaći neke nove koji će to nadomjestiti. Ta tri mlada igrača sigurno vrijede i pred njima je dobra budućnost pa ćemo vidjeti hoće li to uspjeti naplatiti. U fudbalu nije presudan isključivo kvalitet, tu se mora poklopiti još mnogo drugih stvari. Bilo je i boljih igrača iz naše lige koji nisu ostvarili dobre transfere vani ili nisu ispunili očekivanja a bili su potencijali. Mi smo sa njima zadovoljni što govori i njihova minutaža. Oni imaju pravo na greške ali nemaju pravo da ne rade i da ne trpe kritike. Imaju možda neku vrstu povlaštenog statusa kod mene pošto sam kroz svoju karijeru svjedočio nekim situacijama gdje mladi igrači nisu imali poštovanje starijih u smislu da ne mogu doći na red da se izmasiraju i slično. Sada je došlo vrijeme da mi imamo grupu starijih igrača koja itekako vrijedi i ovi mladi momci mogu mnogo od njih da nauče. To su prije svega Đurić, Karić, Simonović i Bilobrk i mladi trebaju njih da iskoriste kako bi bili još bolji.

Demir Peco je jedan od najtalentovanijih fudbalera u PLBIH

Igrali ste u ligi koja je imala 20 i 16 klubova, a danas ste trener u ligi od 12 klubova. Koliko nam je donijela ta promjena sistema?

Veliko je pitanje da li je donijela napredak u kvalitetu. Mislim da je to otprilike slično kao u nekim ranijim sistemima. Mislim da je smanjenje broja klubova najviše doprinijelo nekoj dramatičnosti odnosno neizvjesnosti. Nema više „praznog hoda“ od petog do devetog mjesta. Sada kada izgubite jednu utakmicu idete u zonu za opstanak a par vezanih pobjeda vas dovodi u situaciju da se borite za Evropu. U odnosu na period kada sam ja igrao sigurno je da je suđenje bolje ali ono treba da bude još mnogo bolje. Nije nam neki reper što je bilo puno gore prije 10 godina. Bolji su tereni i uslovi iako i tu ima prostor za napredak, i generalno su korektniji uslovi na utakmicama nego u ranijem periodu.

Koliko Vašoj ekipi problem predstavlja teren u Bijeljini, s obzirom na specifičan stil igre na kojem insistirate?

Mislim da imamo jedan od najlošijih terena u ligi, to je tako i nema skrivanja. Siguran sam da bi mnogo bolje igrali na nekom boljem terenu. Šta ćemo mi uraditi po tom pitanju zaista ne znam, ali volio bih kada bi se to moglo popraviti. Prepoznatljivi smo po nekom načinu igre i to forsiramo bez obzira na teren koji otežava pas igru. Mi nećemo odustajati od toga bez obzira na kvalitet terena, otežava nam sigurno ali na kraju je isto i nama i protivnicima.

Kada govorimo o problemima fudbala u BiH često se potencira fudbalska nekompetentnost ljudi koji vode klubove odnosno donose bitne odluke. Radnik se uvijek izdvaja kao izuzetak zbog činjenice da je na čelu kluba Mladen Krstajić čije ime izaziva veliko poštovanje u svijetu fudbala u regionu ali i Evropi. Je li to jedna od tajni uspjeha Radnika i kakav je Vaš odnos sa Krstajićem?

To je sigurno jedna od najvažnijih karika i na neki način naša prednost u odnosu na druge klubove. Meni je mnogo lakše raditi kada je predsjednik kluba čovjek koji se bavi skoro pa istim poslom. Razumije sve probleme u kojim se mi nalazimo i ne donosi odluke preko noći. Ima iza sebe ogromno iskustvo koje je podijelio nama i mi u takvom ambijentu radimo. Naravno kada nemate rezultate trener je prvi koji ide, ali mi smo imali period kada rezultati nisu bili u skladu sa ambicijama kluba pa smo dobili podršku koju smo smatram opravdali i vratili to ukazano povjerenje. Ovdje zaista vlada prava sportska atmosfera gdje nema nikakvog uplitanja sa strane, sve odluke donosimo konsenzusom i samo tako i možemo da funkcionišemo.

Imali ste u jednom momentu seriju od 5 vezanih poraza u prvenstvu. Jeste li bili blizu otkaza ili ste Vi bili ti koji ste htjeli podnijeti ostavku i otići? Teško je naći primjer da je u našoj ligi neko ostao trener nakon takve serije poraza.

Bio je još jedan poraz u kupu što znači ukupno šest. Naravno da je najveća odgovornost bila moja i naravno da sam tražio razgovor sa predsjednikom sa ciljem da riješim svoj status odnosno da dogovorimo da napravimo neku šok terapiju iako sam znao da nam ide lakši raspored i da se tu može nešto napraviti. Ja sam znao da imamo ekipu koja može to da prebrodi ali to mi ne daje za pravo da ne pokažem odgovornost prema klubu i prema igračima. Htio sam da odstupim jer se moralo nešto mijenjati, a naravno najlaške je promijeniti trenera. Dogovor je bio da razgovaramo dan nakon utakmice, čak sam trebao i da idem za Beograd ali predsjednik je rekao da će mi se javiti nakon što završi sa određenim sastancima, međutim nije mi se javio. Svjesno je pustio da stvari prenoće i kada smo se čuli sutradan rekao mi je da vodim ekipu u narednom kolu i da ako ne izgubimo 5:0 ostajem trener. To je bilo poslije četvrtog poraza, zatim smo poraženi na gostovanju u Širokom Brijegu i onda su stvari krenule na bolje, uvezali smo par trijumfa i na kraju smo završili peti. Sada možemo reći da je dobra odluka od strane kluba ali sigurno je da i predsjedniku nije bilo lako u tim momentima donijeti takvu odluku pošto nisu baš svi ljudi u Upravnom odboru bili za takav rasplet događaja. Mislim da je samo on bio za to da ja nastavim raditi i dalje. 

Žižović sa predsjednikom Mladenom Krstajićem i asistentom Stefanom Jankovićem

Zašto grad koji ima preko 100 hiljada stanovnika ne daje adekvatnu podršku ovom klubu? Imate jednu od najlošijih posjeta u ligi iako klub napreduje u svim segmentima. Kako to objašnjavate?

Mi pokušavamo na sve moguće načine da animiramo ljude koji vole fudbal da dođu i da nam daju podršku. Ja ne znam šta više mi na terenu treba da uradimo. Velika pomjeranja stanovništva poslije rata su možda učinila da stanovništvo koje je sada tu interesuju možda neki drugi klubovi iz drugih gradova. Pokušavali su da mi objasne da ima mnogo klubova u Semberiji i da oni igraju vikendom u sličnim terminima. Međutim, i to se baš nije pokazalo tačnim jer smo jednu utakmicu igrali u martu kada nije bilo prvenstva u nižim ligama pa je opet posjeta na našoj utakmici bila jednako loša. Stvarno nemam objašnjenje zašto je to tako i stvarno bi bio sretan zbog ovih igrača kada bi u nekim utakmicama imali veću podršku sa tribina, siguran sam da bi rezultati bili još i bolji. Sigurno da nije isto kada igrate pred 200 ili pred 3 hiljade ljudi. Mi smo u Banja Luci imali sjajnu podršku protiv Spartaka iz Trnave i vidjeli ste kako smo odigrali.

Bili ste u stručnom štabu kao pomoćnik Slavku Petroviću i Nebojši Miloševiću. Petrović je imao defanzivniji pristup sa kojim je osvojen Kup BiH, dok je Milošević forsirao neke druge stvari i direktnije napadanje. Jeste li Vi neki spoj ta dva stila?

Ja mogu voljeti ovaj ili onaj stil ali najbitnije je kakve igrače imate. Moraš se pokušati prilagoditi i izvući najbolje iz njih. Mi sa ovom grupom igrača insistiramo na pas igri i na takav način dolazimo do bodova. Više nam je bitan način na koji osvajamo bodove nego puki rezultat bez obzira što nas taj rezultat možda nekad neće nagraditi. Mi ćemo istrajati na ovom načinu igre jer znam da to momci mogu. To radimo, to treniramo i bilo bi apsurdno da mi dođemo negdje i da odustanemo od nečega što vježbamo godinu dana. Sigurno je da je Slavko Petrović donio neku drugačiju viziju u klub koja je dala rezultate, poslije njega Nebojša Milošević pokazao je da je veoma dobar trener i mislim da smo od obojice uzeli ponešto, ali mi imamo neki svoj način razmišljanja i za sada dobro ide , a kada ne bude išlo onda ćemo pokušati na neki drugi način.

Mislite li da postoji neko drugačije poimanje fudbala kod trenera mlađe generacije u odnosu na starije, koliko su moderne tehnologije promijenile shvatanje fudbala i način pripreme treninga i utakmica?

Sigurno da postoji. Trudimo se da damo maksimum sebe kako bi igrači koje vodimo bili bolji. Znanje koje dobijemo u centru za edukaciju nećemo držati za sebe. Mislim da su se pooštrili kriteriji odnosno da se podigao nivo u centru za edukaciju baš kao što se podigao i nivo u samoj ligi i mislim da zbog toga mi imamo bolju startnu poziciju u odnosu na neke starije generacije. Mi koristimo sva moguća pomagala koja se koriste u modernom fudbalu. Pokušaćemo u narednom periodu da snimamo neke treninge i ukazujemo na greške i na taj način jer bez toga se ne može. Moramo investirati u sebe. Kada igrač vidi da vi radite i da ste posvećeni svom poslu, automatski vas gleda drugačije i više mu je stalo. To govorim iz ličnog igračkog iskustva, nisam volio trenere koji samo dođu i odrade trening već one koji su posvećeni 24 sata i onda ti naravno igrači vrate takav pristup.

Da li su Vaše lične ambicije vezane za određene klubove u PLBIH. Svojevremeno ste se dovodili u vezu sa preuzimanjem trenerske klupe u Zrinjskom, nakon odlaska Blaža Sliškovića. Da li je bilo kontakta sa Zrinjskim i da li je to klub u kojem se Vi vidite kao trener u budućnosti, s obzirom na to da ste jedan period igračke karijere proveli u Mostaru?   

Zrinjski je moj klub kao i Borac i naravno da imam kontakata u tim klubovima i čim se nešto mijenja ljudi me povezuju sa tim klubovima. Neformalnih razgovora je bilo sa ljudima iz Zrinjskog ali ništa konkretno. Sudbina trenera je takva da vas uvijek očekuje otkaz ili preuzimanje nekog novog kluba. Ja ću pokušati ove sezone da se fokusiram na Radnik i da napravimo što bolje rezultate odnonsno da napravimo iskorak u odnosu na sve prijašnje generacije Radnika. Ako ostavimo ekipu na okupu i dovedemo još par igrača siguran sam da možemo kroz prvenstvo izboriti Evropu. A naravno da ću i ja u nekom narednom periodu željeti još više što je sastavni dio sporta. Nemam plan da moram biti u Zrinjskom ili Borcu, da mi je neko prije 3 godine rekao da ću još uvijek biti trener Radnika ne bih mu vjerovao. Sport je čudan, zato ga svi vole i zato svi misle da ga razumiju, zato je interesantan svima i svi bi da budu dio te priče. Donosi mnogo ali i uzima mnogo ako niste posvećeni tom poslu.