Nihad Mujakić: Vinko Marinović je poseban trener, a najviše zahvalnosti dugujem Husrefu Musemiću

“Belgijanci samo trče i trče, ne biste vjerovali koliko trče. Za naše poimanje to jednostavno nije normalno”, ističe između ostalog Nihad Mujakić

Mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine Nihad Mujakić sa svojim saigračima se u Zenici spremao za duel kvalifikacija za Evropsko prvenstvo protiv selekcije Njemačke, a ovu priliku smo iskoristili za razgovor sa njim.

Bez dileme najbolji mladi igrač Premijer lige BiH prošle sezone tokom ljeta je i zvanično pristupio belgijskom Kortrijku, koji ga je nekoliko mjeseci ranije otkupio od Sarajeva za skoro rekordnu odštetu.

Mujakić je rođen 15. aprila 1998. godine, a čitavu omladinsku karijeru proveo je na Koševu, gdje je i debitovao u augustu 2016. godine. Ipak, prošlo je još dosta vremena prije nego je postao standardan igrač premijerligaša sa Koševa, a njegov ulazak u prvi tim koincidirao je sa najboljom sezonom Sarajeva u historiji.

Bordo tim je u sezoni 2018/2019 osvojio duplu krunu, a Nihad Mujakić je bio nezamjenjiv dio tima koji je igrao najbolji fudbal u sezoni. Radi se o modernom defanzivcu odličnih fizičkih, ali i tehničkih predispozicija.

Nakon odlaska u Belgiju, Mujakić još uvijek nije nije dobio šansu da redovno igra, a sa njim smo razgovarali o velikoj stepenici u njegovoj karijeri i o tome kako se nosi sa totalnom promjenom svoje okoline.

Nihade, kako si se navikao na život u Belgiji? Ovo je za tebe sigurno velika promjena.

Prvi put sam otišao od kuće, nije lako. Hvala Bogu, dobro sam se snašao u novoj zemlji. Klub je stao iza mene, dobio sam automobil i smještaj, a pomogla su mi tri Balkanca koja su u klubu. To je svakako bilo značajno. Grad je mali, tako da nije bilo puno problema.

Kolika je zaista razlika između fudbala u Belgiji i Bosni i Hercegovini?

Razlika je zaista velika, igra se mnogo brže. Na to mogu da se naviknem, ali ono što bih morao izdvojiti jeste njihova fizička sprema. Svakodnevno rade na treninzima toliko da to za naše poimanje nije normalno. Nevjerovatno je koliko trče. Prva tri dana priprema smo radili timsko trčanje i pretrčali smo 46 kilometara. Pripreme su neuporedivo teže u odnosu na sve sa čim se možete susresti u BiH, imali smo po tri treninga dnevno. U hotelu smo bili samo za doručak, ručak, večeru i spavanje, sve ostalo je bio trening. Najveća razlika je ta fizička sprema.

Početkom 2019. godine, Nihad Mujakić je postao član belgijskog Kortrijka, a sezonu 2018/2019 priveo je kraju osvajanjem duple krune sa Sarajevom, prije nego se pridružio pripremama novog kluba

Gdje u Bosni i Hercegovini griješimo, možda već u omladinskim pogonima?

Ja imam neku svoju teoriju i ne bih se nužno složio da griješimo, jer su okolnosti drugačije. Sarajevo je u našoj ligi najbolja ekipa, mi smo uvijek radili na pomjeranju sa loptom, izgradnji napada, dok Kortrijk nije u toj situaciji, tako da moramo biti fizički spremni i znati se braniti. Pripreme u Sarajevu su dobre, ali ovo je potpuno drugi nivo. Liga kao liga nije toliko ekstremno jača, ali se mnogo više trči i puno brže igra. Naravno, infrastrukturni uslovi su toliko bolji da o takvim stvarima ne trebamo ni govoriti. Tehnički razlika nije toliko velika. Složio sam se sa svojim balkanskim saigračima, više tehnički potkovanih igrača ima na Balkanu, gore se prvenstveno razmišlja o fizičkoj spremi i trci, ali su postigli u tim segmentima zaista visok nivo.

U Belgiji se igra ofanzivno, dojam je da golovi konstantno padaju. Kakav je osjećaj igrati u takvim uslovima?

Za defanzivnog igrača je nekad i dobro kad te stalno napadaju, moraš uvijek držati koncentraciju na visokom nivou. Mi smo u dosadašnjem dijelu prvenstva i dali i primili gol u svakoj utakmici koju smo igrali. Mislim da to dosta govori o načinu igre.

U Kortrijk si stigao kao veliko pojačanje, ali zasad si odigrao samo dvije utakmice. Jesi li zadovoljan?

Minutažom nisam zadovoljan. Kada sam dolazio u klub, rečeno mi je da oni žele da se što manje zadržim tu. Željeli su da igram što je moguće više i da me prodaju dalje, ali ništa od toga nije došlo. Odigrao sam dvije utakmice, jednu u ligi i jednu u kupu i to je zaista malo, manje od očekivanja. Trener kaže da odlično radim na treninzima, zadovoljan je, ali ja ne igram. Do koga je, ja stvarno ne znam.

Jesi li razmišljao o posudbi?

Imao sam priliku već nakon nekoliko prijateljskih utakmica da odem na posudbu, dobio sam zanimljivu ponudu, ali klub je želio da ostanem, smatrali su da im trebam. Ako se nastavi ovako do zime, tražit ću od kluba posudbu. U posljednje dvije utakmice nisam bio ni u zapisniku.

Bilo je zanimljivo tebe i Vladana Kovačevića gledati kako započinjete napade Sarajeva kratkim dodavanjima. Je li se to od tebe očekuje i u Belgiji?

Trener Husref Musemić je tražio od mene i generalno od defanzivaca da se lopta iznosi, da igramo kratke pasove i da pomažemo timu da ostvari posjed lopte. I trener u Belgiji od nas traži isto, mislim da je to normalno, jer danas svi igraju tako. Dobro je što smo se dotakli Musemića, njemu ću vječno dugovati zahvalnost, jer mi je jako mnogo pomogao u svim segmentima igračkog razvoja i ima velike zasluge za moj transfer.

Mujakić je zapravo utjelovljenje svega onoga o čemu su navijači Sarajeva godinama maštali. Mlad je igrač koji je usto veliki navijač Sarajeva i čija je borbenost primjer čak i starijim saigračima

Postoje li neki segmenti igre za koje smatraš da trebaju napredovati?

Ja sam mlad i imam određene slabosti u svojoj igri. Želio bih puno toga popraviti, ali mislim da je najvažnije da budem tehnički mirniji sa loptom. Nisam to bio u posljednjoj utakmici koju sam odigrao za Kortrijk i to mi je bila jedina zamjerka. Mislim da moram da se naviknem na brži fudbal u Belgiji i da mi je to najveći problem u ovom trenutku.

Često spominješ brzu igru sa puno trke u Belgiji. Jesi li prije transfera sa nekim možda razgovarao o njihovom stilu fudbala?

Pričao sam sa selektorom Vinkom Marinovićem, koji je nekad igrao u Belgiji. Rekao je da ću biti iznenađen koliko se trči i radi u Belgiji, a iskreno, mislio sam da me malo prepada. Međutim, kada sam vidio kakav je fudbal u Belgiji, odmah sam se sjetio njega. Nije me strah rada, volim raditi, ali psihološki nije lako toliko raditi, a ne igrati. No, fudbal je takav i sa tim se stvarima morate nositi.

Sigurno i dalje pratiš utakmice Sarajeva?

Čitav život sam bio u Sarajevu i pratim i dalje sve utakmice. Dvije ili tri nisam ispratio jer sam bio onemogućen, a generalno sam zadovoljan kako ekipa izgleda, dobra stvar je što su momci poravnati na vrhu iako su imali velikih problema sa povredama. Poraz protiv Željezničara je veliki kiks, ali oni su nama vratili za pobjedu od 3:0. Sarajevo ipak ima bod viška. Ne bih se složio da je ova ekipa slabija u odnosu na našu šampionsku. Siguran sam da Sarajevo može doći do titule, sada neće igrati ni Kup BiH, pa bi i to moglo biti olakšanje na proljeće.

Šta misliš o svojoj zamjeni, Besimu Šerbečiću?

Besima Šerbečića poznajem već duže vrijeme, igrali smo dosta utakmica zajedno u reprezentaciji. Stvarno igra fenomenalno, navijači su zadovoljni, trener je zadovoljan, ja sam zadovoljan. Igra sa Darkom Lazićem, koji je sjajan, iskusan igrač, tako da nama mladima treba jedan takav igrač da nas koriguje. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni Amera Dupovca, on je jako značajan dio tima.

Nihad Mujakić i Besim Šerbečić su mladi reprezentativci naše zemlje i od njih se u budućnosti očekuje da stignu i do mjesta u seniorskoj selekciji naše zemlje

Vidi se da si i dalje u jako dobrim odnosima sa svojim bivšim saigračima. Je li ta atmosfera koju ste imali prošle sezone bila presudna, mimo neospornog fudbalskog kvaliteta?

Možete vidjeti na društvenim mrežama koliko smo se mi prošle sezone družili i koliko je bio snažan taj timski duh. Ručak, večera, kafa, jako mnogo slobodnog vremena provodili smo zajedno. I danas, nakon što sam ja otišao, i dalje sam u kontaktu sa svojim nekadašnjim saigračima. Mislim da je taj timski duh u pojedinim momentima prelomio stvari u našu korist.

Dotaknimo se mlade reprezentacije. Mnogi mladi igrači ističu da Vinko Marinović gradi sa vama specifičan odnos. Jesi li ti zadovoljan takvim odnosom?

Mladim igračima je razgovor sa selektorom jako bitan, bez obzira na to da li igraš ili ne igraš. Vinko nam jasno kaže na čemu moramo raditi, šta su naše greške. Ima odličan odnos sa svim igračima, razgovara sa nama konstantno. Selektor nam uvijek spominje A reprezentaciju, kroz primjere Amera Gojaka, Stjepana Lončara i drugih igrača koji su iz U-21 tima prešli u A tim. Daje nam kroz to veliku motivaciju. Svaki mladi igrač koji dođe nastupati za U-21 reprezentaciju nada se dolasku u seniore. Mislim da je to normalno, tako da i ja očekujem jednog dana svoju šansu. Volio bih da moj odnos sa trenerom u Belgiji bude onakav kakav je moj odnos sa Vinkom Marinovićem.