Slobodan Starčević: Bez vaspitanja i obrazovanja nema dobrog fudbalera

Slobodan Starčević je bivši fudbaler koji je kao trener ostavio veliki trag u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Svojevremeno je, kao član stručnog štaba, osvojio titulu prvaka BiH sa ekipom Borca. U trenerskoj karijeri vodio je ekipe Rudara iz Prijedora, Krupe i Tuzla Cityja. Veliki trag ostavio je u Krupi sa kojom je preskočio dva ranga takmičenja i u Premijer ligi BiH igrao izuzetno zapaženu ulogu. Krupa je bila apsolutni hit lige pune dvije sezone, oba puta su završili u TOP 6, a kruna je bila plasman u finale Kupa BiH gdje su poraženi od Željezničara. Paralelno sa dobrim rezultatima razvijali su mlade igrače, a potvrda dobrog rada svakako su transferi koji su ostvareni iz Krupe u mnogo jače lige u Evropi. U razgovoru za našu stranicu Starčević se dotakao mnogih zanimljivih tema vezanih za fudbal u BiH i dodatno nam približio svoja iskustva koja je stekao boraveći u Freiburgu. 

Za razliku od prošle sezone kada ste bili aktivni učesnik, ovu sezonu Premijer lige BiH za sada posmatrate sa strane. Kako Vam se čini dosadašnji tok sezone, dešava li se nešto što je za Vas bilo neočekivano?

Utakmice u Evropi su nagovijestile da će Zrinjski i Sarajevo da vode glavnu riječ, ali su očigledno imali svoje probleme nakon toga. Sarajevo je imalo problema sa povredama, a Zrinjski se očigledno nije adaptirao dovoljno dobro poslije Evrope. Sarajevu se vraćaju povrijeđeni igrači u veznom redu i mislim da će oni i Zrinjski voditi glavnu riječ u vrhu tabele. Normalno, tu je uvijek i Željezničar, trenutno je u vrhu i Tuzla City, ali mislim da će oni ipak skliznuti na neko niže mjesto s obzirom na kvalitet igrača koji imaju u svom rosteru. Radnik je tu gdje treba da bude i oni potvrđuju svoj kvalitet, i tu bih još izdvojio Velež i Borac u tu grupu 6 ili 7 ekipa koje bi ove godine mogle da završe u gornjoj polovini tabele. Široki je u problemima i mislim da se nalazi na adekvatnom mjestu s obzirom na sve to, i onda imamo ta dva da kažem tradicionalna kluba koja imaju svoje ekonomske i organizacione probleme, Čelik i Sloboda, za koje je realno da su na tim pozicijama u drugom dijelu tabele. I na kraju su realno dva kluba sa najmanjom tradicijom i finansijskom moći, Zvijezda 09 i Mladost. Mladost se još dodatno devastirala sa nekim transferima tako da je ovo što gledamo do sada očekivano.  

U jednom dijelu prošle sezone bili ste trener FK Tuzla City. Ovo je njihova druga sezona u Premijer ligi BiH i od početka su konstantno u vrhu, čak su jedan period bili i lideri na tabeli. Kako gledate na njihovu sezonu, jesu li oni za Vas možda iznenađenje?

Nije iznenađenje iz razloga što su jedna veoma iskusna ekipa. Svakoj ekipi je potrebno vrijeme za adaptaciju tih fudbalera i da se naprave adekvatne zamjene, to je otprilike ta godina dana. Sigurno da su Husejinović, Sesar i Zlatković donijeli dodatni kvalitet. Ubiparip i Crnkić su također podigli nivo u odnosu na prošlu godinu, a znamo o kakvim se fudbalerima radi. Evidentno je da Tuzla City nema širok roster i teško je bilo očekivati da izdrže onaj period kada je bio kup i kada su se igrale utakmice na svaka tri dana.

Jesu li onda prošle sezone, koja je bila premijerna u društvu najboljih, ambicije ekipe bile prevelike. Predviđao se plasman u gornji dio tabele zbog činjenice da je u klub stiglo nekoliko zaista kvalitetnih igrača za nivo takmičenja u PLBIH, a na kraju se tim borio za opstanak?

Ja kada sam došao u Tuzla City napravili smo neki okvirni plan. Prve godine plan je bio završiti među 6 najboljih, druga godina među 4 najbolje, a onda u trećoj godini pokušati napasti sami vrh. Imali smo evidentan problem da se adaptiramo na Premijer ligu i to nije išlo u smjeru u kojem smo mi željeli svakako. Bez obzira na činjenicu što je tu bilo mnogo iskusnih igrača, problem je predstavljalo to što su oni jednu godinu igrali u nižem rangu. I bez obzira na njihovo ranije iskustvo iz Premijer lige, njima je trebalo određeno vrijeme da se opet naviknu na taj nivo. Ove godine mislim da je realno da ekipa završi među 6 najboljih.

Borac je Vaš klub i Vi ste kao pomoćni trener bili član one šampionske generacije u sezoni 2010/11. Kako Vam se čini današnji Borac, svjedoci smo da im poprilično dobro ide za sada. Ambicije su velike i od početka sezone se spominje borba za plasman u Evropu. Da li je to realno?

Uvijek razdvajam klub i tim. Tim će napraviti rezultat i kako rekoste i ja sam bio dio tima koji je napravio određeni rezultat, ali u tom periodu kvalitetan tim je bio adekvatno ispraćen sa dobro uređenim klubom. U onim trenucima kada klub nije dobro funkcionisao bez obzira na kvalitet tima onda su se bilježili loši rezultati. Mislim da je ove godine klub jači nego tim, organizaciono naravno, i da će u nekom srazu sa Zrinjskim i Sarajevom biti u nekoj podređenoj ulozi. Ali mislim da su realne ambicije da u ovakvoj konkurenciji budu aspiranti za neko od mjesta koje vodi u Evropu.

Dugo ste radili u Krupi i pratili ste rast kluba faktički od treće lige do skoro samog vrha bh. fudbala. Da li je Krupa ustvari pravi primjer i model kako bi trebali raditi klubovi u BiH? 

Osnovna ideja u Krupi je bila da napravimo organizaciono stabilan klub i mislim da smo to uspjeli za jedan relativno kratak period. Mislim da Krupa i sada ima jednu dobru organizaciju koja može biti primjer drugim klubovima na koji način bi trebali da budu posloženi kako bi bili stabilan premijerligaš. Osnovna ideja je da taj klub bude proizvodnog karaktera a ne potrošačkog i mi smo to u Krupi i radili. Ja sam u Krupi imao pet ljudi u svom stručnom timu, a mnogi klubovi u ligi imaju samo pomoćnog trenera i trenera golmana. Ljekarska i skaut služba u Krupi je vrhunski organizovana, bili ste tamo i vidjeli ste uslove. Finansijska konstrukcija je zatvorena i u toj organizaciji je uživanje raditi. Krupa je krenula od ničega i nije trajala godinu dana već traje i dan danas, a to je 10 godina, i opet će se vratiti u Premijer ligu. Krupa je spremna da podrži mladog igrača, s obzirom da nije pritisnuta rezultatom. Borac je moj klub ali evo reći ću konkrento, osim Danilovića koji je već odavno tu Borac nema kvalitetnog mladog igrača i u tom smislu nema šta da ponudi. Ja sam imao taj slučaj i u sezoni 2012/13 kada sam bio trener. Dugoročno nijedna ekipa nema ništa od toga ako će završiti peta, šesta na tabeli a ima prosjek igrača preko 30 godina. Mislim da je Krupa pokazala kako se može zaraditi milion eura kroz prodaju tri mlada igrača i da je to najbolja poruka svima koji rade ovdje. To će biti teško ponoviti ali tome trebamo svi da težimo, da budemo proizvođači kvalitetnih mladih igrača.

Krupa je prodala Koljića, Jašarevića i Vukotića kao relativno mlade igrače koje je etablirala. Mislite li da se dovoljno dobro radi sa mladim igračima u BiH. Da li bi možda bilo poželjno da savez nametne klubovima da određeni broj mladih igrača mora počinjati utakmice, umjesto dosadašnjeg pravila da je dovoljno da tri mlada igrača budu na klupi?  Da li bi to doprinijelo samoodrživosti klubova?

Moram se vratiti na Krupu. Kada sam tamo došao prvo što mi je rekao jedan od braće Ilić jeste da moramo obezbijediti trening kao na premijerligaškom nivou, a to je bila druga liga. Moj prijedlog je bio da na nivou kadeta i juniora povećamo količinu rada. Mnogo pratim kako se radi u Njemačkoj i Engleskoj i u razgovoru sa nekim ljudima i u Borcu predložio sam da se poveća obim rada. Naši omladinci sada treniraju 7 sati sedmično, to bi se moralo podići na 12 sati, a u Njemačkoj i Engleskoj rade po 16. Znači mi moramo raditi bar 12 sati. Proces stvaranja dobrog mladog igrača nije u prvoj ekipi već u kadetima i juniorima. Mi smo u Krupi imali sreću da su mladi igrači imali dvije godine iskustva igranja Prve lige RS prije nego što su došli u Premijer ligu. Onda smo dodali par iskusnih igrača poput Aleksića, Milutinovića i Čomora koji su dosta pomogli ovim mlađim. Dakle, to takmičenje u nižem rangu bilo je od presudnog značaja za razvoj tih mladih igrača. Mislim da bi svaka ekipa iz Premijer lige trebala imati drugu ekipu koja će se takmičiti na nivou prve lige, ako ništa onda bar na nivou druge lige u Federaciji ili RS. Na taj način bi bili spremani za veći nivo, baš kako se to radi na zapadu. Nažalost trenutno imamo problem što naši juniori nemaju kvalitetu da igraju Premijer ligu BiH. 

Vjerovatno se slažete da bi neka liga rezervnih timova do 23 godine bila pun pogodak za fudbal u BiH?

To bi bilo idealno rješenje. Osamdesetih je bila liga rezervnih timova odnosno U23 generacija. To danas imate u Njemačkoj i rezervni timovi ovih jakih ekipa uglavnom se takmiče u četvrtoj ligi. Nije realno, pogotovo za ove klubove iz vrha poput Sarajeva i Zrinjskog, da njihovi juniori igraju odmah za prvi tim. Teško je presočiti taj jaz. Mi smo imali sastanak mislim 2017. godine u Zenici kada je Baždarević bio selektor, tu su bili svi treneri iz Premijer lige i tada se Krupa izdvajala kao primjer dobrog rada ali ja sam stalno ponavljao da je ta ekipa igrala već dvije godine zajedno u nižem rangu, to je ključ. Naravno za takvu ligu su potrebni novci kao i za sve u fudbalu i to je vjerovatno najveći problem takve lige trenutno. Ali bilo bi dobro ako bi se našlo bar šest ili osam ekipa koje su zainteresovane pa da one igraju. Nekad je bio i sistem dvojne registracije pa smo ga iz nekog razloga ukinuli. Ja sam lično bio junior Borca i imao dvojnu registraciju sa jednim niželigašem ovdje u Banja Luci pa sam u svakom momentu bio u prilici da igram i za juniore Borca ali i te seniorske utakmice koje mnogo znače u razvoju. Mi ovdje imamo evidentan problem sa nižim ligama koje ne razvijaju kvalitetne mlade igrače. Ja stalno razgovaram sa svima koji rade u tim nižim ligama i nekako se svi slažu da bi najbolje bilo da umjesto uslova od tri igrača mlađa od 21 godine, uslov bude da u zapisniku mogu biti maksimalno tri igrača starija od 25 godina. Onda nećete imati četrdesetogodišnjake koji dominiraju tim ligama. Niži rangovi takmičenja moraju biti razvojne lige. Mi smo u Krupi, kada smo igrali drugu ligu, svaku reprezentativnu pauzu koristili za odigravanje prijateljskih utakmica. Prvo je to bila Vojvodina i neke ekipe iz te regije, pa onda Lokomotiva Zagreb, Osijek, Domžale, Velenje. Meni su govorili da bezveze vodim ekipu gore kad se zna da ćemo izgubiti. Ali mi smo protiv tih ekipa vidjeli sve deficite i ekipne i pojedinačne i tako smo rasli i pravili igrače, to je osnovna ideja. Mislim da trenutna Premijer liga BiH za kadete i juniore nije dovoljna i da se stalno mora ići na međunarodne turnire da oni vide razliku. 

Bili ste u Freiburgu gdje ste imali priliku iz prve ruke vidjeti kako funkcioniše jedan Bundesligaš. Koliko se može taj model primjeniti na Bosnu i Hercegovinu i na naše igrače? 

Ja sam zaista imao veliku sreću da uđem u Freiburg i imam potpunu slobodu da gledam i upijam šta god ja želim. Freiburg je mali klub u njemačkim okvirima što je meni i odgovaralo za taj vid edukacije, sve mi je bilo dostupno. Mnogo mi je pomogao sadašnji trener Hajduka, Damir Burić koji je u tom periodu bio u klubu. Ja sam otprilike vidio da imaju neku vrstu infrastrukture koju Borac ima i organizaciju ljudi koju Borac ima. Moja prva pomisao bila je ako mogu oni onda možemo i mi. Onda su mi objasnili da bez države, grada i saveza ništa od toga ne bi bilo i da je to osnovni preduslov za razvoj. To naravno nisam uspio prenijeti ovdje, ali jesam neke stvari po pitanju metoda treninga i kriterija koji se moraju ispoštovati da bi neko bio kvalitetan fudbaler. Stvarno sam bio impresioniran svime što sam vidio gore. Osnovna stvar kod njih je kontinuitet. U Freiburgu sam prvi put bio 2013. godine, a onda sam prošle godine za Božić bio na utakmici protiv Leipziga. Prošlo je pet godina a tamo su sve isti ljudi, predsjednik, sportski direktor, glavni trener, pomoćni trener, sve isti ljudi. Ja znam da je to rijetko u svijetu fudbala ali to u Freiburgu sjajno funkcioniše. To je mali klub koji svake godine napravi 20, 30 ili 40 miliona eura transfera. Imaju sjajan skauting u toj regiji ali i Švicarskoj i Austriji i to je dobitna kombinacija.

Pripremajući se za ovaj razgovor saznali smo da ste jedan od trenera kojem je veoma bitno kako se igrač ponaša i šta radi mimo terena, odnosno kada nije na treningu i utakmici? Da li biste mogli izdvojiti primjer nekog igrača sa kojim ste radili, a koji je prema vašem mišljenju pravi primjer kako se treba ponašati jedan mladi fudbaler?

Ipak sam ja njemački učenik (smijeh). Tamo se traži vaspitanje, obrazovanje, pa tek onda dobar fudbaler. Dakle, vaspitanje i obrazovanje su preduslov za sve i onda ti postaješ kompletan i potentan da napraviš neki rezultat. Ja bih izdvojio Srđana Grahovca. On je jedini igrač kojeg sam zaustavljao da ne radi toliko koliko je radio. Ja sam inače neko ko daje igračima dodatne vježbe i pojačava intenzitet ali njega sam morao zaustavljati. Nedavno sam ga vidio ovdje u Banja Luci pošto se tu liječi od povrede, vidim da vozi nekakvo ogromno auto kao kamion i bilo mi je puno srce. Svaka čast, ti si to zaslužio. Gdje god mogu afirmišem Srđana Grahovca kao nekog ko je svojim vaspitanjem, obrazovanjem i radom zaslužio biti tu gdje jeste. On je znao nekoliko mjeseci ranije da ide u Rapid. Govorio je već engleski, a u međuvremenu je učio i naučio i njemački, i kada je došao tamo bio je potpuno spreman da se uklopi u svlačionicu i prihvati norme ponašanja, oni to tamo strašno cijene. Nije on igrao u Real Madridu ali već godinama igra na nekom ozbiljnom nivou, Rapid Beč, Astana, Rijeka, pa opet Rapid. Jedan divan dječak sa odličnim vaspitanjem i radnom navikom.

Zašto naši mladi igrači nisu u stanju da prođu probu u nekim klubovima iz jačih liga? Nedavno je Nihad Mujakić u razgovoru za našu stranicu konstatovao da je bio potpuno šokiran kada je vidio koliko se trči i koliki je intenzitet treninga u Belgiji?  

Kod nas ćete često čuti da se neko žali kako je dao gol na probi ali ga nisu ostavili. Kada dođete tamo na probu oni to i ne gledaju, oni gledaju koliko si se puta sudario na treningu i izdržao te duele, odmah tu znaju jesi li ili nisi za njih. Tamo ćete doživjeti da pet igrača izađe sa treninga sa lakšim povredama, ko preživi trening  on može i igrati utakmicu. Što se tiče Belgije, poznata su mi iskustva Vinka Marinovića. Ja sam bio njegova rezerva u Borcu i kada je on otišao u Crvenu Zvezdu ja sam počeo igrati. Znam kakav je to igrač bio, jedan od najspremnijih u čitavoj Jugoslaviji sigurno. Bio je kapiten Crvene Zvezde i otišao je u Belgiju kao neko ko je ovdje fizički dominantan, a priznao mi je da je bio najnespremniji u ekipi kada je tek stigao u Belgiju. Tek kada su mu spustili puls ispod 40 onda su ga pustili da igra. Vrlo je bitno koga ćemo poslati u koju ligu. Kada smo u Krupi razmatrali gdje ćemo prodati Elvira Koljića i šta je to najbolje za njega onda je jedan od prijedloga bio i njemačka 2. liga. Ja sam odmah znao da fizički on trenutno nije spreman za to i da bi to moglo loše završiti za njega. Poljska liga je u suštini ista stvar kao i njemačka 2. liga i nažalost vidjeli ste da je u prvoj utakmici dobio udarac zbog kojeg se ozbiljno povrijedio. Dakle, nije svaki igrač za svaku ligu. Trenutno nije za tu ligu ali možda će nekada biti. Nama ovdje u BiH definitivno fali neki koncept. Neosporno smo talentovani ali nemamo nikakav koncept. Savez mora napraviti koncept i pronaći trenere koji su spremni mukotrpno raditi na razvijanju istoga. 

Koliko smo obrazovani i edukovani po pitanju fudbala, i publika ali i fudbalski radnici. Utisak je da nam toga nedostaje? 

To je jedan od osnovnih problema. Jedan stolar u Njemačkoj je edukovaniji od našeg top trenera. On je svaki dan bombardovan kroz razne medije sa silnim informacijama. Postoji mnoštvo eksperata koji su u stanju edukovati ljude i postoji velika kritična masa ljudi koja utiče na razvoj sporta. To naravno nisu tračevi već kritički osvrti koji utiču na razvoj i običnog gledaoca, da ne govorim o stručnjacima. Ja uvijek govorim da je centar za edukaciju napravio revoluciju u BiH i smatram da je veliki broj trenera jako dobro edukovan. Imaju moderan pristup i dosta drugačiji od Hrvatske i Srbije. Ja uvijek apostrofiram da je trener u Bosni i Hercegovini edukovaniji od trenera u Hrvatskoj i Srbiji. Oni su još uvijek u nečemu što ja zovem “Ruska škola”. Ja sam završio Višu trenersku školu u Beogradu i vrlo dobro znam šta je to. Još uvijek se radi po nekim principa iz stare Jugoslavije i naravno i to ima svoju kvalitetu, ali mi smo kroz ovaj centar za edukaciju dobili modernu edukaciju kroz mentorstvo holandske škole i mislim da je to velika stvar za naš cijeli region. Naravno, ne treba se zaustaviti na tome i treba cijeli život pokušavati učiti i biti bolji. 

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.