Vladan Kovačević: 24 sata dnevno na YouTube-u analiziram Edersona i Ter Stegena

Prije samo godinu dana, ime Vladan Kovačević nikako se nije moglo naći u istoj rečenici sa epitetom najperspektivniji bh. golman. Vladan je tada bio čuvar mreže sa tek malo iskustva u drugoligaškom fudbalu, pa ga čak ni navijači, koji po običaju uvijek traže da se prilika da mlađim igračima, nisu vidjeli kao prvog golmana svog tima.

U jednom filmskom obrtu, Kovačević je dobio priliku na golu Sarajeva, te je za kratko vrijeme kupio saigrače, stručni štab i navijače, a kasnije i selektora reprezentacije BiH Roberta Prosinečkog.

Sa talentovanim golmanom razgovarali smo o najnevjerovatnijoj godini u njegovom životu, te očekivanjima od budućnosti.

Prošlo ljeto otišao si na pripreme u Sloveniju sa statusom rezervnog golmana FK Sarajevo. Danas, godinu dana kasnije, jedan si od najboljih golmana u ligi, osvojio si duplu krunu sa Sarajevom a postao si član U21 odnosno A reprezentacije BiH. Kako ti objašnjavaš sve ono što ti se desilo u protekloj godini?   

Prošlo ljeto zaista malo ko je uopšte i znao za mene i malo je ljudi vjerovalo da mogu napraviti nešto i ako stanem na gol. Plan je bio da poslije priprema u Sloveniji opet idem na posudbu, ovaj put u Prvu ligu Federacije i sigurno da bi put do prvog golmana Sarajeva u tom slučaju bio dosta teži i duži. Desila se ta prilika za mene nakon one dobro poznate situacije sa Bojanom Pavlovićem i eto za godinu dana sam napravio dosta dobrih stvari, jednostavno to je fudbal.

Malo ljudi zna da si na pomenutim pripremama u Sloveniji prošle godine doživio ozbiljnu nezgodu i to bukvalno posljednji dan priprema?

Tako je. Imali smo jutarnji trening pred odlazak u Sarajevo i nakon toga smo otišli na lagani trening oporavka u bazenu. Tu se desila ta nezgoda gdje sam glavom udario od samo dno bazena i polomio nos. Na svu sreću nije bilo potresa mozga i nekih velikih posljedica. Moram naglasiti da nije bilo nimalo bezazleno i da nije bilo mojih saigrača u tom trenutku, pogotovo Dupovca i Hebibovića, pitanje je šta bi tada bilo samnom. Na kraju je ipak sve dobro završilo, oporavljao sam se nekih 10-ak ili 15 dana. Iako je već tada bilo planirano da odem na posudbu ostao sam tu i počeo trenirati sa maskom na licu na insistiranje mog trenera Adija Adilovića koji je vjerovao u mene i eto na kraju je sve ispalo dobro za mene.

Samo 3 dana nakon te teške utakmice protiv Atalante kada si bio rezervni golman igrala se prvenstvena utakmica protiv Slobode, neplanirano si dobio priliku da staneš između stativa i skoro pa da nisi imao ni vremena da razmišljaš o prilici koju si dobio. Jesi li u glavi bio spreman za debi koji je došao nenadano?

Ja na toj utakmici nisam imao šta izgubiti, samo sam mogao mnogo dobiti. Imao sam veliku podršku od navijača koji su se počeli javljati i bodriti me isto kao i od trenera i starijih saigrača. Odbranio sam na početku utakmice tu veliku šansu koju je imala Sloboda i veliki teret je pao sa mojih leđa. Ne mogu reći da sam imao neku veliku tremu ali bio je svakako poseban osjećaj. Moram biti iskren i reći da sam ja tu priliku čekao jako dugo. Skoro 4 godine sam bio tu u klubu, vrijedno trenirao i radio. Šta god se tražilo od mene, da igram stopera ili beka na treningu ja sam to ispoštovao i nikada nisam podigao glas niti se naljutio na trenera ili bilo koga drugog. Na kraju se ispostavilo da veliki trud i vjera u sebe može donijeti rezultat.

Od rezervnog golmana FK Sarajevo za godinu dana si prešao put do A reprezentacije BiH i našao se u svlačionici sa igračima koji igraju u najjačim klubovima na svijetu?

Moj san je bio da upoznam te ljude koji toliko mnogo znače za fudbal u BiH, Pjanića i Džeku ali i sve ostale, svi su posebni na svoj način. Definitivno je to jedna druga dimenzija ali i tu sam vidio da se mogu uklopiti i na terenu i u svlačionici i dobio dodatno na samopouzdanju. Radeći sa takvim igračima na treningu uvidio sam čak i svoj neki veći kvalitet, jednostavno lakše je igrati sa igračima koji su svjetska klasa, drugačije su kretnje, bolja je komunikacija i mogu reći da je sve na vrhunskom nivou.

U svlačionici reprezentacije ima mnogo bivših igrača Sarajeva i Željezničara, osjeti li se tu neka vrsta „rivaliteta“?

Naravno ( smijeh), ima mnogo bivših igrača Sarajeva a i medicinski tim tim uglavnom čine ljudi iz Sarajeva pa su na repertoaru uvijek neke šale i dobronamjerna prepucavanja naravno, najviše sa Edinom Džekom i Ibrahimom Šehićem.

Bio si na posudbi u ekipi Slobode iz Mrkonjić Grada koja se takmiči u Prvoj ligi RS, koliko ti je to eventualno pomoglo u razvoju?

U dogovoru sa klubom odlučili smo da je za mene najbolje da branim tih 6 mjeseci. Sigurno da nisam imao te utakmice da ni ovo prilagođavanje na Premijer ligu ne bi bilo baš tako lagano. Ipak je to seniorski fudbal koja god da je liga u pitanju. Poslije sam imao nekih problema sa klubom po pitanju minutaže i na kraju sam branio na 10 utakmica iako sam htio braniti svaku. Nije ispoštovan neki dogovor koji je napravljen, ipak sam ja dolazio iz Sarajeva i smatram da sam zaslužio malo više poštovanja u tom smislu ali svakako cijenim i tu priliku koju sam dobio i mogu reći da sam imao odličan odnos sa saigračima i dan danas sam u kontaktu sa tim momcima.

Stručnjaci koji prate PLBIH smatraju da se dosta razlikuješ u odnosu na druge golmane, ističe se naravno igra nogom ali i generalno tvoj stil i način branjenja koji se smatra specifičnim barem za bosanskohercegovačke uslove? 

Ja sam golman koji nikada neće ostati na liniji, uvijek pratim igru i to se od mene ovdje i traži. Kada igrate u Sarajevu protivnik vam neće stvoriti mnogo prilika ali morate biti spremni da presjećete neku loptu na 25-30 metara od gola ili da izađem na neke centaršuteve na koje neko možda ne bi izašao, ja to radim i možda sam zbog toga drugačiji od ostalih. Također, u Sarajevu se mnogo insistira na igri nogom. Ja nisam bio neki veliki talenat i nisam imao neke predispozicije za kvalitetnu igru nogom ali vremenom sam se popravio i to je ono na čemu radim na treninzima. U juniorima igra nogom definitivno nije bila moja jača strana ali stalno se usavršavam, i lijeva i desna noga. To je stil koji igra Sarajevo ali i to je moderni fudbal u svijetu. Imamo sada i novo pravilo kod izvođenja peterca i mislim da će to najviše odgovarati Barceloni i Manchester Cityju koji gaje takav stil. Gdje god da odete sada u Evropu prvo što se gleda kod golmana je igra nogom.

Spomenuo si Manchester City i Barcelonu. Jesu li Ederson i Ter Stegen na neki način tvoji uzori odnosno najbolji primjeri tih modernih golmana koje smo spominjali?

Teško je odlučiti se ko je bolji od njih dvojice. Ter Stegen je stvarno poseban na svoj način jer je kombinacija fudbalskog i rukometnog stila branjenja. Čovjek se na neke lopte uopšte ne baca i nekada zna da reaguje i glavom. Način na koji se on postavlja za mene je zaista fascinantan. Mogu reći da pokušavam graditi taj stil branjenja i težim ka tome da se znam postaviti na svaku situaciju kako to on radi ali to će vjerujem doći vremenom kroz iskustvo koje budem sticao.

Jesu li zbog svojih golmana Manchester City i Barcelona ekipe koje najviše gledaš i koliko uopšte stižeš pratiti dešavanja u evropskim ligama zbog obaveza koje imaš?

Ja sam fanatik što se tiče toga, na Youtube sam 24 sata dnevno. Gledam igru nogom i Edersona i Ter Stegena, njihovo postavljanje i branjenje ali i nekih drugih golmana i pokušavam učiti iz toga maksimalno. Moj uzor u mladosti je bio Edwin van der Sar ali u to vrijeme igra nogom skoro da nije niti postojala. Tada je bilo bitno praviti dobre parade što je on svakako vrhunski radio i bio je vrhunski golman ali ovo sada je potpuno drugo vrijeme. Zbog tog nekog mog stila ljudi i smatraju da ću biti moderan golman jer nisam linijaš i volim da igram. Naravno nekada se i griješi i pored najbolje namjere ali ko ne griješi taj nije ni čovjek.

Nije tajna da nekada voliš i driblati. Protiv Sloge u polufinalu Kupa bila je ona situacija kada si driblajući dva protivnička igrača napravio penal koji si poslije i odbranio. Kakva je bila reakcija stručnog štaba? 

Imali smo veliku prednost iz prvog meča i trener je prije utakmice naglasio da ne pravimo neke gluposti. Bez obzira na rezultat i protivnika bilo je bitno pokazati maksimalnu ozbiljnost i zbog protivnika ali i navijača na tribinama. Iskreno ja sam tada vidio samo jednog igrača kojeg sam prošao ali je onda natrčao drugi koji mi je oduzeo loptu a ja sam napravio penal. Bilo je to nenamjerno naravno jer sam pokušavao izbiti loptu ali on je bio brži. Takve stvari se dešavaju i najboljim golmanima na svijetu i dobro je da se meni desilo na jednoj takvoj utakmici jer nije koštalo čitavu ekipu, a onda sam naravno nakon odbranjenog penala dobio još veću dozu samopouzdanja za nastavak sezone. Nakon utakmice uslijedila je naravno očekivana reakcija trenera (smijeh).

Šta misliš da moraš popraviti, šta je to na čemu najviše radiš trenutno na treninzima? 

Najviše radim na igri nogom. To je trenutno ono na šta sam najviše fokusiran. Ako se desi prilika za neki eventualni transfer u budućnosti sigurno će to prvo gledati. U okviru priprema za utakmice u Evropi dosta radim na svom postavljanju. U našoj ligi nema puno šuteva sa distance dok se u Evropi ne libe šutirati sa svih mogućih pozicija i trenutno sa trenerom najviše radim na postavci za takve vrste šuteva.

Spomenuo si nova pravila koja su već stupila na snagu. Neka od njih definitivno najviše utiču na golmane a jedno od njih je i to da prilikom izvođenja slobodnog udarca protivnički igrači više nemaju pravo stajati u živom zidu. Kako gledaš na to?

To je sigurno jedna prednost za golmana jer svaka kretnja u živom zidu može poremetiti našu koncentraciju. Sada će biti mnogo lakše pratiti putanju lopte a nama ostaje da donosimo odluku hoćemo li ranije kretati na šut ili ne. Bitno je da nema drugih faktora koji će nas ometati.

Novo pravilo izvođenja peterca, sada možeš odigrati pas igraču unutar kaznenog prostora?

Velika stvar za fudbal i po meni pravilo koje je trebalo davno da se uvede. Mi to još uvijek nismo vježbali jer naravno nije dio taktike za utakmice protiv Celtica ali nema sumnje da će za igru Sarajeva u prvenstvu ovo pravilo biti dosta bitno.

Novo pravilo je i kod izvođenja penala, golman sada mora jednom nogom dodirivati liniju dok protivnik ne uputi udarac. Imali smo priliku gledati Copa Americu prethodnih dana i utisak je da je golmanima sada dosta teže braniti kaznene udarce?

Misllim da je to pravilo veliki hendikep za golmane. Svako ima svoj ritual i način branjenja, neko skače i dira prečku ili stativu, pokušava poremetiti koncentraciju protivnika a sada će to biti nemoguće. Sada je samo pitanje hoćeš li biti dovoljno brz da odreaguješ kada procjeniš udarac protivnika i mislim da će biti sve manje odbranjenih penala. Sigurno pravilo koje ne ide u korist golmanima.

Spomenuo si na početku Bojana Pavlovića i njegov postupak koji je uticao da ti postaneš prvi golman Sarajeva. Oni koji vas malo bolje poznaju znaju da ste vas dvojica imali sjajan odnos i na treninzima i privatno i da ti je on bio velika podrška kada nisi bio u prvom planu? 

Tako je i dan danas, on i ja se čujemo i vidimo skoro svaki dan kada smo obojica u Sarajevu. On mi je puno pomogao u mojoj karjeri, bio je tu za mene i kada sam bio treći golman. Puno je iskusniji od mene, prošao je dosta toga u karijeri i njegovi savjeti su mi mnogo značili. Meni je stvarno žao što se desilo to što se desilo, na prvoj utakmici protiv Atalante u Italiji da nije bilo njega sigurno bi bilo 4 ili 5 golova u našoj mreži. Bojan je super lik kojeg su voljeli i vole svi u svlačionici Sarajeva, uvijek je nasmijan i spreman za šalu i pored Hebibovića, Ahmetovića i Bekića on je bio zadužen za smijeh u svlačionici a na terenu je veliki autoritet. Žao mi je zbog načina na koji je otišao iz Sarajeva ali to je život.

Sada najviše vremena provodiš na treninzima sa Adijem Adilovićem i mladim Dizdarevićem, utisak je da ta golmanska ekipa veoma dobro funkcioniše? 

Ko god pogleda jedan naš trening odmah primjeti koliki je Adi motivator. Mislim da bez takve vrste motivacije golman na treningu radi bar 20 % slabije. Kada imate takvog trenera koji je u treningu 120 % kao i golman puno je lakše. I kada se desio pad forme i samopouzdanja na zimskim pripremama uoči drugog dijela sezone on je bio tu za mene i mnogo mi pomogao. Iako su mnogi sumnjali u mene nakon tih par lošijih utakmica i možda i priželjkivali smjenu na golu mislim da sam iz svega izašao još jači i mislim da sam odradio još boljih 6 mjeseci u tom drugom dijelu sezone. Ko god gleda naše treninge mislim da ih gleda sa zadovoljstvom, uživam u saradnji sa njim kao i mladi Belmin Dizdarević. Iskreno, volio bih da sam ja imao odnos sa trenerom golmana u tim godinama kakav sada naprimjer ima Belmin sa Adijem.

Oni koji malo bolje poznaju situaciju u FK Sarajevo ističu da je sjajna atmosfera u svlačionici jedan od najznačajnijih faktora za osvajanja duple krune. Mladi igrači se poznaju od ranije a odnos mlađih i starijih igrača je pravi porodični ali i pun poštovanja?

Da nije takva atmosfera sigurno da se ne bi desili ti rezultati. I kada je bilo probema na terenu i u klubu mi nismo dozvolili da se ta sjajna atmosfera naruši. Mogu reći da su mladi igrači sazrijeli uz ove starije igrače i ja se njima mogu samo zahvaliti što su nas na taj način prihvatili, naročito kada smo se tek priključili prvom timu sa 18 ili 19 godina. Taj odnos zaista je vrhunski.

Posebno je specifičan tvoj odnos sa Nihadom Mujakićem. U ovoj sezoni poslije nekih važnih pobjeda nastale su vaše zajedničke fotografije na kojima se jasno čita emocija sa vašeg lica?

Niho i ja smo još od juniora najbolji drugari i ostali smo i dan danas, iako je on u Belgiji čujemo se često. Imali smo taj neki ritual poslije utakmice kada pobjedimo da napravimo zajedničku fotografiju, naročito poslije velikih pobjeda protiv Širokog, Zrinjskog i Željezničara. Kada se utakmica završi nas dvojica prvo tražimo fotografa kako bi taj osjećaj trajno ostao zabilježen. To je nešto što je bilo samo naše i mogu reći da će mi faliti takav prijatelj na terenu a kakav je igrač suvišno je govoriti. Mislim da se nikada nije desilo da neko ko dođe iz juniora tako brzo postane najbolji u ligi na svojoj poziciji, mislim da ima sve predispozicije da postane vrhunski stoper.

Mujakića bi u Sarajevu trebao zamjeniti Besim Šerbečić, neko koga ti dobro poznaješ iz U21 reprezentacije BiH? 

Tako je, Besim i ja smo jako dobri prijatelji iz reprezentacije i provodimo dosta vremena zajedno kada su ta okupljanja. Drago mi je što je došao u Sarajevo i sigurno je da će i meni biti lakše sarađivati sa nekim koga već od ranije poznajem i ne sumnjam da će saradnja biti vrhunska. Besim je nešto najbliže stilu igre Nihada Mujakića, visok je kao on i veoma brz za svoju visinu i zaista smatram da je dostojna zamjena za Mujakića.

Kada su šuterski treninzi u Sarajevu, čiji udarci ti zadaju najviše problema?

Najopasniji su svakako šutevi Harisa Handžića, vidi se da je igrao u mnogo jačim ligama, ima vrhunsku tehniku šuta, i njegove udarce koji su jaki i precizni je stvarno teško braniti. Takvih šuteva nema mnogo u ovoj ligi. Dušan Hodžić također ima poprilično jak šut i čim je tako naravno nama golmanima je dosta teže braniti takve šuteve.

Da li je golmanima zaista teže „čitati“ ljevake odnosno njihove šuteve?

Pa sigurno da jeste. On kada primi loptu ima više otvoren prvi ugao, drugi ako pogodi majstor je ali taj prvi ugao mu je otvoren i onda je to dosta teže braniti, pogotovo te Harisove udarce na treninzima (smijeh).

Koliko može Sarajevo u narednoj sezoni, misliš li da ćete biti jači ili slabiji s obzirom da je bilo određenih i odlazaka i dolazaka?

Nažalost povrijedili su se Stanojević i Pidro a neki igrači su napustili klub ali mislim da su stigla kvalitetna pojačanja. Oduševio me Oremuš i mislim da će on biti veliko pojačanje i da će kvalitetno zamjeniti Crepulju u veznom redu. Mislim da ekipa neće biti ništa slabija u odnosu na prošlu sezonu, naprotiv.

Šta radiš kada ne treniraš i ne gledaš klipove na Youtube? 

Ranije sam poslije treninga uglavnom igrao Play Station i druge igrice sa društvom ali to sam sada smanjio i potpuno sam posvećen odmoru i oporavku tijela. U reprezentaciji sam vidio kako to treba da funkcioniše na jednom većem nivou. Oni ulažu u sebe 120 % i drago mi je što sam ovako mlad imao priliku da naučim i počnem primjenjivati neke stvari. Također, u nekim stvarima mi je dosta pomogao i Darko Lazić sa kojim sam cimer kada smo u karantinu i na pripremama i mogu reći da je on veliki profesionalac koji se vrhunski brine o svom oporavku i tijelu uopšte i od njega sam naučio mnogo. Tako da sada mnogo više pažnje posvećujem svom odmoru i psihičkoj i fizičkoj pripremi za naredni trening.

Za kraj, kako gledaš na život u Sarajevu, tu si već skoro 5 punih godina ?  Vjerovatno te sada ljudi i prepoznaju na ulici i žele se fotografisati sa tobom?

Da , stigao sam veoma mlad i sada ga doživljavam kao svoj grad. Najljepše godine sam proveo ovdje, stekao sam veliki broj prijatelja i bukvalno se osjećam kao kod kuće. Naravno reprezentacija je donijela i tu neku dozu popularnosti pa sada izbjegavam baš da sjedim u tim nekim najpopularnijim kafićima ali naravno meni to sada sve prija. Sigurno da Džeki i Pjaniću to sada predstavlja i teret u toj fazi karijere ali meni to trenutno prija i hvala Bogu da je takva situacija.

PLBIH

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.