Fantastična sezona Borca krunisana Kupom BiH
Željezničar je bio na pragu osvajanja titule prvaka BiH, i pored toga imao je 1:1 iz prvog meča finala Kupa protiv Borca. Koliko su na Grbavici bili uvjereni najbolje pokazuju majice koje su bile napravljene prije utakmice, majice sa natpisom “Osvajači Kupa BiH 2009/2010”. Možda bi se sve i završilo idealno za Željezničar da Borac nije imao “čupavog dječaka” na desnom krilu. Taj dječak je iz Zvornika i ime mu je Miroslav Stevanović.
Stevanović je bio u Borcu na posudbi iz Vojvodine. Na kraju sezone će se vratiti u Vojvodinu, a u samo dvije sezone će doći do reprezentacije BiH i do transfera u Sevillu. Kasnije će mu karijera krenuti silaznom putanjom, a pravu formu će pronaći upravo u Željezničaru, čiji su ga navijači dobro zapamtili to majsko veče 2010. godine. Ali, krenimo od početka.
Borac se sezonu ranije vratio iz Prve lige RS a sezonu je završio na petom mjestu, osam bodova iza prvaka Zrinjskog. Nekako smo navikli da se klubovi koji tek uđu u najviši rang u svojoj prvoj sezoni bore za opstanak, ali Borac je pokazao da postoje izuzeci. Da su se neki rezultati poklopili, Borac je čak mogao i u svojoj povratničkoj sezoni biti viceprvak. U toj sezoni svoj potencijal počeo je da pokazuje Nemanja Bilbija, a uz iskusne premijeligaške igrače Jandrića, Kajkuta i Puzigaću, te braću Vranješ, moglo se naslutiti ono što će uslijediti.
Većina bitnih igrača iz prošle sezone će biti u sastavu i u sezoni 2009/2010, a poznato je da je uigranost jedan od temelja dobrih rezultata. Borac je prvenstvo otvorio fantastično, pa je nakon osam odigranih kola bio prvi sa sedam pobjeda i jednim neriješenim rezultatom. Nakon šestog prvenstvenog kola igrale su se utakmice prvog kola Kupa BiH. Banjalučani su za protivnika dobili ekipu Posušja, koja se zbog teške finansijske situacije nije ni pojavila u Banjaluci, pa je Borac bez borbe prošao dalje. Prvo kolo, osim ispadanja Laktaša od dobojske Sloge i gradačačke Zvijezde od Sloge iz Gornjeg Vakufa, te slabašnih 1:0 Željezničara protiv niželigaša Bosne iz Sarajeva, nije donio veća iznenađenja.
Nije bilo sreće za Borac prilikom žrijeba parova osmine finala
Široki Brijeg je bio protivnik Borcu u osmini finala Kupa. Slobodno se može reći da Borac nije imao sreće prilikom žrijeba, obzirom na to da je Široki uvijek u vrhu domaćeg fudbala. Prva utakmica Kupa se igrala dok je Borac još bio neporažen u prvenstvu, a tako je ostalo i nakon kup susreta u Banjaluci. Kajkut u 8. minuti, te Miloš Babić u 82. su obradovali oko 6000 navijača, a to je za Borac u tom trenutku bila deseta utakmica bez poraza u nizu. Ipak, nakon dva mjeseca fudbala Borac će doživjeti prvi poraz, od prijedorskog Rudara, a odmah u sljedećem kolu i drugi, od Travnika.
Uzdrman zbog dva poraza u nizu, te dijeljenjem prvog mjesta upravo sa Širokim, trebalo je odigrati revanš. Domaćini su bili bolji protivnik od samog početka, ali nikako nisu uspijevali da savladaju odličnog Marčetića. I onda 80. minuta i Wagner pogađa za 1:0, nakon odličnog centaršuta Barišića. Široki je krenuo va banque, što je iskoristio Stojan Vranješ u 89. minuti. Kajkut je po desnoj strani pobjegao odbrani domaćina i dodao loptu Vranješu, koji je bio precizan sa desetak metara.
Ova runda Kupa je, obzirom na to da su igrala samo dva niželigaša, obilovala međusobnim duelima premijerligaša. Dva svakako najzanimljivija para činili su sarajevske i mostarske ekipe. Žrijeb je htio da se susretnu Velež i Željezničar, odnosno Sarajevo i Zrinjski. Velež je u Vrapčićima imao inicijativu i više šansi za gol, dok su na drugoj strani igrači Željezničara dva puta pogađali okvir gola. Plavi su u revanšu odmah krenuli na pobjedu, pa su do gola stigli već u 9. minuti, kada je precizan bio Bučan. Velež je uspio uspostaviti inicijativu, što je rezultiralo izjednačujućim pogotkom u 69. minuti, a on je djelo Arnela Škaljića. Željezničar se potpuno otvorio i za to su nagrađeni u četvrtoj minuti sudijske nadoknade, a gol vrijedan četvrtfinala djelo je Srđana Stanića. Zrinjski je na Koševu izvukao 1:1, a u revanšu su uspjeli odigrati utakmicu kakva im je najviše odgovarala: čvrstu, zatvorenu i bez puno prilika, pa su tako zahvaljujući golu u gostima prošli dalje. Plasman u narednu rundu izborili su još Slavija, Sloboda, Leotar, Rudar Prijedor i Sloga iz Doboja, koja je eliminisala nekadašnjeg prvaka Modriču.
Dueli protiv rivala iz RS-a u četvrtfinalu i polufinalu Kupa
Borac je u četvrtfinalu igrao protiv trebinjskog Leotara, prvog prvaka zajedničke Premijer lige BiH. Iako to nije bio onaj Leotar, još uvijek su to bile sezone kada su trebinjci bili nezgodan rival svima. Junak četvrtfinalnih mečeva bio je Bilbija, koji je na gostovanju pogodio za 0:1 u prvom poluvremenu. Leotar je u samo dvije minute (67. i 68.) ostao bez dvojice igrača, pa su Jandrić i Maksimović zaključili priču. U revanšu je Bilbija bio strijelac jedinog gola za prvi plasman u polufinale Kupa BiH. U polufinale su se, bez većih problema, plasirali Željezničar, Zrinjski i Slavija.
Borac je na zimskoj pauzi ostao bez golmana Dragana Starčevića, Tonija Markića, Marka Maksimovića, Stojana Vranješa i Nemanje Bilbije, a i trenera Velimira Stojnića zamijenio je Zoran Marić. U klub su se vratili Bojan Puzigaća, koji nije imao pravo nastupa u Kupu BiH, Vule Trivunović i Ljubiša Vukelja, a na posudbu je stigao spomenuti dječak sa početka teksta, Miroslav Stevanović, koji je bio igrač Vojvodine. Proljetni dio je krenuo odlično za ekipu iz Platonove, pa su se brzo vratili na lidersku poziciju. Nakon četiri odigrane utakmice na proljeće na rasporedu je bilo i polufinale Kupa BiH. Sa druge strane dobro poznati protivnik, Slavija.
Slavija se od početka utakmice postavila bolje i kontrolisali su utakmicu. Nakon nekoliko promašenih prilika imali su u 37. minuti i jedanaesterac, ali je šut Bakovića odbranio golman Milinović. Ipak, u drugom poluvremenu Baković se iskupljuje, a potom Regoje pogađa iz novog jedanaesterca u 74. minuti. Često se od trenera može čuti kako je rezultat 2:0 najopasniji, a to su na svojoj koži iskusili igrači iz Lukavice. Dva odlična prodora Stevanovića u 87. i 88. minuti u pogotke su pretvorili prvo Vukelja, a potom i Ćorić, za konačnih 2:2. U revanšu su obje ekipe imale po nekoliko prilika, Borac nešto konkretnije, a rezervista Petrović je pred sami kraj utakmice pogodio za potvrdu plasmana u drugo finale Kupa BiH, odnosno četvrto u svojoj historiji.
U drugom susretu snage su odmjerili Željezničar i Zrinjski. Prvi meč na Grbavici završio je pobjedom domaćih rezultatom 3:1, a najzaslužniji za to bio je Bučan, koji je postigao dva gola. Upravo će Bučan biti strijelac i u revanšu za vodstvo u 66. minuti, a nekoliko minuta kasnije utakmica je prekinuta. Delimir Bajić je pokušao izvesti aut a domaći navijači su počeli da ga gađaju tvrdim predmetima. Uslijedio je prekid u trajanju od dvadeset minuta, ali strasti se nisu smirile, čak ni nakon molbi trenera Dragana Jovića i kapitena Marija Ivankovića. Sudije i igrači su se potom povukli u svlačionicu, a nakon određenog vremena i veliki dio gledalaca sa tribina. Očekivalo se da će pitanje finaliste rješavati nadležne komisije, ali su se ekipe nakon sat vremena vratile na teren i odigrale utakmicu do kraja. Za konačnih 1:1 pred sami kraj pogodio je Toni Šunjić.
Veliko finale Kupa starih rivala, ali i borba za titulu prvaka BiH
Osim što su se borili za pobjednika Kupa BiH, Željezničar i Borac su bili dva jedina rivala za titulu. Prije prve finalne utakmice u prvenstvu je razlika bila tri boda, a do kraja su bila još četiri kola, tako da je sve bilo moguće. Prva utakmica finala Kupa igrala se u Banjaluci, i jasno je kako nije bilo izrazitog favorita. Na Gradskom stadionu bilo je prisutno 11000 gledalaca, vladala je velika euforija, koja je doživjela dimenziju više nakon gola Vukelje u 11. minuti. Međutim, Željezničar se nije predavao, pa je stigao do izjednačenja preko Višće sedam minuta prije kraja utakmice.
Ono što su u Željezničaru očekivali i igrači i navijači opisano je na početku teksta. I dobar dio javnosti smatrao je kako se Borac neće moći psihički vratiti, jer su praktično izgubili titulu a i imali su nepovoljan rezultat iz prve utakmice. Međutim, fudbal često zna biti nepredvidiv i, baš poput života, često piše najljepše priče. Najljepša priča finala je Miroslav Stevanović, čije poteze, prodore i driblinge iz te finalne utakmice i dan danas prepričavaju navijači oba kluba, ali i ljudi koji su posmatrali meč putem malih ekrana. Prvo je šestoj minuti pogodio za 0:1, da bi u 26. bio najzaslužniji za pogodak Kajkuta i velikih 0:2. Željezničar se dozvao, postigao je dva željena brza pogotka u prvih deset minuta drugog poluvremena, ali Borac se uspio odbraniti i zasluženo stići do prvog trofeja Kupa BiH, odnosno drugog trofeja u kup takmičenju u historiji, nakon što je kao drugoligaš 1988. golom Lupića savladao Crvenu Zvezdu i podigao Kup Maršala Tita.
Borac je kampanju u Kupu završio bez poraza, sa 13 postignutih i 6 primljenih golova. Najbolji strijelci ekipe bili su Bilbija, Kajkut i Vukelja, koji su postigli po dva gola. Zanimljivo, Bilbija je odigrao samo dvije utakmice u Kupu, i u obje je postigao gol. Po jedan gol dodali su Jandrić, Miloš Babić, Maksimović, Petrović, Stevanović, Vranješ i Ćorić. Titulu najboljeg strijelca Kupa BiH podijelila su tri igrača: Sead Bučan iz Željezničara, Krešimir Kordić iz Zrinjskog i Joco Stokić iz Modriče. Tri igrača, Kajkut, Ćorić i Stupar, su odigrali svih 8 utakmica u Kupu BiH za Borac, a po jednu manje odigrali su Žarić, Sakan i Stančeski.
Borac je izborio plasman u neko takmičenje pod okriljem UEFA-e nakon više od dvadeset godina, a nisu se proslavili. Eliminisani su u drugom pretkolu Europa lige od švicarske ekipe FC Lausanne Sport. U prvom susretu u Švicarskoj poraženi su rezultatom 1:0, a u revanšu u Banjaluci odigrali su 1:1.
05.05.2010.
FK Borac – FK Željezničar 1:1
Gradski stadion Banja Luka.
Gledalaca: 11.000.
Sudija: Edin Jakupović (Bihać).
Strijelci: 1:0 Vukelja 11′, 1:1 Višća 83′.
Žuti kartoni: Žarić, Ćorić (Borac).
FK Borac: Sušac Marko; Stupar Milan; Trivunović Vule; Ćorić Leonid; Žarić Draško; Sakan Duško; Stančeski Perica; Stevanović Miroslav; Jandrić Oliver (od 65′ Vukobratović Dragomir); Kajkut Saša (od 86′ Petrović Aleksandar); Vukelja Ljubiša. Trener: Zoran Marić.
FK Željezničar: Šehić Ibrahim; Bajić Delimir; Radovanović Mirko; Mešić Elvis; Kerla Semir; Ćulum Milan; Svraka Muamer (od 46′ Višća Edin); Bučan Sead (od 65′ Stanić Srđan); Bekrić Samir; Bešlija Mirsad (od 86′ Perak Goran); Popović Lazar. Trener: Amar Osim.
19.05.2010.
FK Željezničar – FK Borac 2:2
Stadion Grbavica.
Gledalaca: 14.000.
Sudija: Dragan Skakić (Gradiška).
Strijelci: 0:1 Stevanović 6′, 0:2 Kajkut 26′, 1:2 Višća 49′, 2:2 Bešlija 55′.
Žuti kartoni: Popović, Šimić (Željezničar); Jandrić, Sakan, Kajkut (Borac).
FK Željezničar: Šehić Ibrahim; Šimić Predrag (od 72′ Rovčanin Damir); Radovanović Mirko; Mešić Elvis; Bajić Delimir (od 30′ Višća Edin); Svraka Muamer; Ćulum Milan; Bešlija Mirsad; Bekrić Samir; Popović Lazar (od 72′ Mešanović Alen); Bučan Sead. Trener: Amar Osim.
FK Borac: Knežević Marko; Stupar Milan; Žarić Draško; Petrić Bojan (od 17′ Damjanović Nemanja); Trivunović Vule; Sakan Duško; Jandrić Oliver (od 90′ Ćorić Leonid); Stančeski Perica; Stevanović Miroslav; Vukelja Ljubiša; Kajkut Saša (od 83′ Vukobratović Dragomir). Trener: Zoran Marić.
*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.
