PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

Musemić počeo ispisivati historiju Bordo tima

Sarajevo se u završnici veoma turbulentne sezone 2004/2005 okrunilo trofejom Kupa BiH, drugim otkad je ovo takmičenje ujedinjeno na prostoru cijele zemlje.

Zarovi li se jednog dana mlad i naivan ljubitelj domaćeg fudbala u historiju naše lige i počne li naprečac donositi zaključke, ovlaš prateći sezone kroz bodovni saldo klubova ostvaren na kraju takmičenja, neće u sezoni 2004/2005 vidjeti ništa naročito zanimljivo po pitanju FK Sarajevo.

Bordo tim je tu sezonu zaključio na 4. mjestu na tabeli, sa ogromnih 16 bodova zaostatka za osvajačem naslova Zrinjskim, ali i sa šest bodova zaostatka u odnosu na gradskog rivala Željezničar, odnosno sa identičnim brojem bodova koje je osvojio trećeplasirani Široki Brijeg, koji je godinu dana ranije bio prvak BiH.

I mnogo će takvim zaključkom propustiti, jer je to sezona u kojoj je Sarajevo skakalo gotovo na sedmičnoj osnovi od očaja do sjaja i nazad, a čak i kada je konačno djelovalo da je ostvaren trijumf, on je brutalno oduzet. No, krenimo redom.

Nakon brojnih neuspjeha u ranijim sezonama u kojima je Sarajevo redovno pretendovalo na osvajanje naslova prvaka BiH, ekipa koja nije uspjela osvojiti titulu u dobroj je mjeri rasformirana, a mjesta u timu zauzeli su u velikom broju mladi igrači ponikli u omladinskom pogonu ekipe sa Koševa.

Zadatak da klub vodi u prvom dijelu sezone dobio je Kemal Alispahić, ali situacija u klubu bila je teška, a katastrofalno otvorenje sezone donijelo je nezamislivu situaciju za Sarajevo. Bordo tim je bio posljednji na tabeli nakon šest odigranih kola, sa samo četiri boda i sa gol razlikom od četiri postignuta i čak 11 primljenih golova.

Alispahić je brzo smijenjen, Edin Prljača je priveo polusezonu kraju, a Sarajevo je zauzelo 10. mjesto na tabeli, sa svega 20 osvojenih bodova u 15 odigranih utakmica.

Ekipu je činilo tek nekoliko etabliranih i iskusnijih igrača poput Muhidina Zukića, Amara Ferhatovića, Faruka Ihtijarevića, Emira Obuće, Džemala Berberovića i Adnana Osmanhodžića, a mlađi fudbaleri iz omladinskog pogona poput Samira Šarića, Edina Pehlića, Muhameda Džakmića i Veldina Muharemovića polako su se privikavali na seniorski fudbal.

Zimska pauza bila je na Koševu burna, došlo je do promjene u upravljačkim strukturama, a klub je ponovo preuzeo Husref Musemić, koji je dobio zadatak da popravi užasnu sezonu. Nije krenulo dobro, poraz na Koševu od Zrinjskog na otvorenju proljeća i potom poraz od Leotara ostavili su Sarajevo 13 kola do kraja na samo tri boda ispred Rudara i Budućnosti, koji su bili na posljednje dvije pozicije.

Forma je ipak do kraja prvenstva značajno unaprijeđena te je Sarajevo u preostalih 13 kola osvojilo 25 bodova i koliko-toliko normalizovalo svoju poziciju. No, prava priča je ispričana u Kupu BiH.

Već od početka takmičenja, Sarajevo je ličilo na puno ozbiljniji tim u Kupu BiH nego što je bio slučaj u prvenstvu. Voljom žrijeba, tim sa Koševa se u prvom kolu Kupa BiH susreo sa hrasničkim Famosom, a iako su fudbaleri niželigaša pokušali ostaviti što bolji dojam, Bordo ekipa je ipak prošla dalje sa rutinskih 3:1.

Nisu svi premijerligaši prošli tako dobro protiv slabijih ekipa. Tačnije, osvajač Kupa BiH iz sezone 2003/2004, ekipa Modriče, senzacionalno je nakon jedanaesteraca ispala od Branitelja iz mostarskog Rodoča.

Osmina finala takmičenja donijela je već mnogo ozbiljnijeg protivnika za Sarajevo, finalistu iz ranije sezone, banjalučki Borac, koji je na svom terenu savladao Bordo ekipu sa 2:1. No, u revanšu je Sarajevo pregazilo Borac sa 4:1 te se prilično komforno plasiralo među osam najboljih, a već je tada među navijačima počela tinjati nada da bi barem trofej Kupa BiH mogao završiti u vitrinama njihovog kluba.

Voljom žrijeba, Sarajevo se u oktobarskom i novembarskom četvrtfinalu susrelo sa ekipom Orašja, koja je prvi meč dočekala kao trećeplasirana na tabeli, i koja se mogla možda proglasiti i favoritom. Orašje je u osmini finala poraženo u gostima kod Leotara rezultatom 3:0, da bi to na svom terenu nadoknadilo pobjedom od čak 7:0. To vam je zapravo značio domaći teren u ranim godinama Premijer lige BiH.

Nije prvi meč odigran na Koševu tekao dobro za Sarajevo, Goran Živković je u 51. minuti pogodio za vodstvo gostiju i sve je ličilo na još jedan fijasko, a tračak nade Bordo timu vratio je Amar Ferhatović golom u 90. minuti.

Sarajevo je u revanšu 10. novembra moralo doći do pobjede u Orašju, a pogodak odluke sa bijele tačke je postigao Adnan Osmanhodžić u 61. minuti susreta, te je Bordo tim prezimio u Kupu BiH.

Vojislav Dragović, Darko Raca, Albin Pelak, Alen Avdić i Enes Mešanović na proljeće su pojačali Sarajevo, koje je postalo mnogo ozbiljnija ekipa te je u polufinalu protiv Slavije demonstriralo svu svoju snagu. Gostujući meč Bordo tim je dobio sa 2:0 golovima Muhidina Zukića i Emira Obuće, a ovaj trijumf potvrđen je sa sigurnih 3:1 u revanšu, pogocima Samira Šarića, Albina Pelaka i Alena Avdića.

Željezničar je ispao od Širokog Brijega u četvrtfinalu takmičenja, a još uvijek aktuelni branitelj naslova prvaka BiH u čudnim je okolnostima eliminisao lidera na premijerligaškoj tabeli, mostarski Zrinjski, trijumfom zbog gola u gostima nakon ukupnih 2:2 u dvomeču.

Sarajevo je igralo za svoj drugi trofej zajedničkog Kupa BiH, a ukupno četvrti, dok je Široki Brijeg želio doći do svog prvog trofeja. Mitovi o stadionu Pecara kao neosvojivoj tvrđavi za fudbalere Sarajeva tada nisu postojali, ili je barem trener Husref Musemić imao karakternu ekipu na raspolaganju, koja se nije previše plašila bapskih priča. Pogotkom Emira Obuće već u 10. minuti prve utakmice, Sarajevo je slavilo minimalan trijumf na Pecari, a isti igrač je pred nekih 13 hiljada gledalaca na Koševu doveo Sarajevo  u vodstvo u 42. minuti susreta. Nikola Juričić je u 66. minuti pogodio za 1:1 i Sarajevo je strahovalo dobrih pola sata, ali je izdržalo i konačno osvojilo trofej.

Husref Musemić koji je u to vrijeme bio mnogo više osporavan nego danas dobio je šansu da barem malo odahne, ali kako to prije petnaestak godina bilo uobičajeno, navijačima Sarajeva nikad nije bilo dosadno, a stres im je bio omiljena zabava. Odlukom Komisije za licenciranje, Bordo timu je uskraćena licenca za nastup u evropskim takmičenjima, pa je osvajanje Kupa BiH klubu koji je grcao u finansijskim poteškoćama na kraju postalo samo stvar prestiža, a finansijsku nagradu za svoj uspjeh suštinski nikad nije dobio.

Bila je to druga uzastopna sezona u kojoj Sarajevo nije izašlo na evropsku scenu, no utješna nagrada za navijače svakako je ležala u činjenici da je Husref Musemić pokazao svoj kvalitet. Potvrdio je da je pravi čovjek za sklapanje ekipe koja Sarajevu može donijeti naslov prvaka, a osvajanjem svog prvog trofeja u samostalnoj trenerskoj karijeri, kupio je sebi dovoljno vremena da sastavi tim koji će dvije godine kasnije Sarajevu donijeti dugo čekanu titulu prvaka BiH.

11.05.2005.
NK Široki Brijeg – FK Sarajevo 0:1

Stadion Pecara.
Gledalaca: 2000.
Sudija: Semir Kaplan (Stolac).

Strijelac: 0:1 Obuća 10′.

Žuti kartoni: Medvid, Režić, Juričić, Tabi (Široki Brijeg), Hadžić, Berberović, Alaim, Ihtijarević, Pelak (Sarajevo).

NK Široki Brijeg: Melher Igor; Kožul Dalibor; Medvid Ivan; Đuričić Saša; Renato Alves Gomides (od 21′ Ćorić Denis); Tabi William Etchu; Ivić Pero (od 46′ Erceg Hrvoje); Šilić Dalibor; Juričić Nikola; Abramović Domagoj (od 76′ Dujmović Miroslav ); Lajtman Ivan. Trener: Ivica Barbarić.

FK Sarajevo: Alaim Muhamed; Imširović Elvis; Hadžić Damir; Maksumić Ajdin; Zukić Muhidin; Berberović Džemal; Ihtijarević Faruk; Pehlić Edin (od 90′ Ferhatović Amar); Pelak Albin; Avdić Alen (od 89′ Šarić Samir); Obuća Emir. Trener: Husref Musemić.

17.05.2005.
FK Sarajevo – NK Široki Brijeg 1:1

Olimpijski stadion Asim Ferhatović Hase.
Gledalaca: 14.000.
Sudija: Novo Panić (Doboj).

Strijelci: 1:0 Obuća 42′, 1:1 Juričić 66′.

Žuti kartoni: Berberović, Pelak, Avdić (Sarajevo); Kožul, Režić, Medvid, Dujmović (Široki Brijeg).

Crveni kartoni: Avdić 83′ – drugi žuti karton, Hadžić 90′, Osmanhodžić 90′ (Sarajevo); Ivić 90′, Dujmović 90′ (Široki Brijeg).

FK Sarajevo: Alaim Muhamed; Imširović Elvis; Hadžić Damir; Zukić Muhidin; Berberović Džemal; Džakmić Muhamed (od 68′ Osmanhodžić Adnan); Maksumić Ajdin; Pehlić Edin; Pelak Albin; Avdić Alen; Obuća Emir (od 90′ Šarić Samir). Trener: Husref Musemić.

NK Široki Brijeg: Melher Igor; Kožul Dalibor (od 46′ Ivić Pero); Medvid Ivan; Đuričić Saša; Bajkuša Danijel; Režić Stipe; Šilić Dalibor; Juričić Nikola; Lajtman Ivan; Abramović Domagoj (od 61′ Dujmović Miroslav); 18 Erceg Hrvoje. Trener: Ivica Barbarić.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | PLBiH - Premijer liga BiH.
P