Oraški labudovi se upisali u historiju fudbala u BiH

Svi oni koji prate domaći fudbal zadnjih dvadesetak godina zasigurno pamte Miku Damjanovića, čovjeka koji je na osebujan način izvještavao o utakmicama Orašja. Količina epiteta i stilskih figura uveseljavala je gledaoce iz sedmice u sedmicu, pa mu ne bi zamjerili ni subjektivnost, koja je nerijetko bila prisutna u izvještajima. Za one mlađe koji možda ne znaju o kome se radi, neka potraže na youtubeu izvještaj sa neke domaće utakmice Orašja i neka se prepuste užitku. No, vratimo se mi osvajačima Kupa BiH za sezonu 2005/2006.

Često se tih godina spominjalo da je Orašje protežirano od strane Nogometnog saveza BiH, pogotovo od strane tadašnjeg Predsjednika N/FSBiH Ilje Dominkovića, koji je bio upravo iz Orašja. Možda je i bilo istine u tim pričama, ali se na osvojeni Kup apsolutno ništa ne smije prigovoriti. Osim Veleža koji je te sezone bio prvoligaš i kojeg su izbacili u prvom kolu, svi ostali protivnici su bili premijerligaši. Poređenja radi, od preostala tri polufinalista Željezničar je igrao sa jednim prvoligašem, baš kao i Orašje, dok su Široki Brijeg i Žepče dva puta za protivnike imali niželigaše. Treba napomenuti da je Široki Brijeg u drugo kolo prošao bez borbe, obzirom da je Odžak 102 odustao od takmičenja.

Lagan posao u prvom kolu

Nastup u Kupu je počeo odlično za Orašje i u prvom kolu je bez problema eliminisan Velež rezultatom 3:1. U ovom kolu najveće iznenađenje je bilo ispadanje Čelika od sarajevskog SAŠK Napretka na svom terenu, a i Slavija je imala dosta problema sa bihaćkim Jedinstvom. Odigrali su 4:4 na svom terenu i tek nakon penala su se plasirali dalje. Slavija je do 64. minute vodila 4:1, a onda su za 12 minuta primili tri pogotka pa su o pobjedniku odlučivali jedanaesterci. Svi prisutni gledaoci na stadionu su imali utisak da gostujući fudbaleri namjerno slabo izvode penale, ali za takve priče nisu imali nikakvog temelja, osim ličnog dojama.

U osmini finala Orašje se poprilično namučilo protiv Budućnosti iz Banovića. Prvi susret igrao se u Orašju, a Tosunović u 18. i Ivo Pejić u 32. minuti donijeli su dobru prednost domaćinima. Međutim, u drugoj minuti sudijske nadoknade Alibašić pogađa za 2:1 i tako svome timu ostavlja šansu za prolaz dalje na domaćem terenu. U revanšu je igrač utakmice bio oraški golman Zdenko Baotić, koji se posebno istakao u posljednjih deset minuta utakmice, kada je odbranio tri dobre šanse domaćim napadačima.

Sarajevo, Slavija i MIS Kreševo nisu imali većih problema u osmini finala, Željezničar i Široki su na svojim terenima slavili sa 2:0 a na gostovanjima kod dva Rudara, ugljevičkog i kakanjskog, su poraženi sa 1:0, dok je Žepče nakon 0:0 u gostima pogotkom Sirovice iz penala u 72. minuti revanša eliminisalo Posušje. Žrijeb je u ovoj fazi spojio aktuelnog prvaka Zrinjskog, te pobjednika Kupa od prije dvije sezone, ekipu Modriče. Modriča je na kraju prošla dalje zahvaljujući golu u gostima koji je postigao Savić, a dvomeč je završen ukupnim rezultatom 3:3.

Demoliranje Modriče u sjeni dešavanja na derbiju Željezničar – Sarajevo

Žrijeb je htio da se u četvrtfinalu sastanu vječiti sarajevski rivali, a prvi meč se igrao na Koševu. Sarajevo je bilo bolje tokom čitave utakmice, stvaralo je šanse, ali je Željezničar bio konkretniji i poveo je u 60. minuti preko Alagića. Osam minuta kasnije izjednačio je Avdić, a igrači Sarajeva nisu imali snage za potpuni preokret.

Revanš se igrao sedam dana kasnije, 16. novembra, a navijači oba tima, kao i mnogi ljubitelji fudbala u BiH, ga i danas pamte. Nažalost, ne pamte ga po dobrom, već po skandalu koji je izazvao sudija Duško Pekija iz Prijedora. Željezničar je odlično poluvrijeme krunisao vodstvom, koje je u posljednjoj minuti prvog poluvremena donio Admir Raščić. Sarajevo je u drugo poluvrijeme krenulo napadački i postiglo je i pogodak, koji je poništen zbog ofsajda. U 50. minuti Šarić pada u šesnaestercu domaćih a Pekija pokazuje da je igrač gostiju igrao rukom. Tada igrači Sarajeva okružuju sudiju, počinje naguravanje, nakon čega Pekija gubi živce i udara igrača Sarajeva Samira Šarića. Igrač gostiju Muhamed Džakmić je uzvratio Pekiji zbog udaranja njegovog saigrača, te je tako utakmica prekinuta i kasnije registrovana službenim rezultatom 3:0 za Željezničar.

Orašje je u prvom susretu gostovalo Modriči, koja se nakon eliminacije aktuelnog prvaka mogla smatrati blagim favoritom u ovom dvomeču. Međutim, Labudovi sa Save su demonstrirali svu svoju moć u prvom susretu, a Tosunović, Damjanović, Pejić i dva puta Velimir Brašnić su pogodili za pomalo nestvarnih 0:5. Revanš je bio samo formalnost, a završen je rezultatom 1:1. Osim Orašja i Željezničara, plasman u polufinale izborili su Široki Brijeg, koji je eliminisao Slaviju ukupnim rezultatom 5:1, te Žepče Limorad, koje je sa ukupnih 3:2 bilo bolje od niželigaša MIS Kreševa.

Upravo je Žepče bilo protivnik Orašju u polufinalnom okršaju. Iskusni Vahidin Imamović je doveo Žepče u vodstvo u  50. minuti duela u Orašju. Nervoza na tribinama stadiona Goal je bila sve veća, a onda je na scenu stupio Damir Tosunović. Tosunović je u igru ušao u 55. minuti, a ukazano povjerenje trenera Mladine je opravdao sa dva pogotka, u 86. i 88. minuti, za veliki preokret. U revanšu je Žepče krenulo agresivno, ali prvi u vodstvo stižu gosti. Igrala se 26. minuta kada smušenu reakciju odbrane koristi Mišković i pogađa nebranjenu mrežu. Domaći su mogli do izjednačenja u 36. minuti, ali je Luka Kobaš odbranio jedanaesterac Blagojeviću. Žepče je u 57. minuti preko Marčetića ipak stiglo do izjednačenja, a ko zna šta bi bilo da nije poništen pogodak Blagojeviću u 75. minuti, zbog ofsajd pozicije. Susret je okončan neriješenim rezultatom, i Orašani su slavili najbolji rezultat u klupskoj historiji.

Drugi polufinalni par činili su Široki Brijeg i Željezničar, čiji je rivalitet podignut na viši nivo onom čuvenom utakmicom posljednjeg ligaškog kola u sezoni 2002/2003. Željezničaru je trebala pobjeda za titulu, Široki Brijeg je igrao za prestiž, i na kraju je gol Ricarda Baiana spriječio Plave sa Grbavice da osvoje titulu. Željezničar je u prvom susretu na svom terenu slavio golom Žerića iz 47. minute, a dobru igru nisu uspjeli krunisati još nekim pogotkom.

Revanš je počeo oprezno sa obje strane pa je u prvih 20 minuta igre viđena tek jedna prilika pred golom gostiju. U 23. minuti dogodila se sporna situacija, na ivici šesnaesterca oboren je Žerić, a sudija Aleksić je pokazao na slobodan udarac, a ne na penal. Široki je imao pred kraj poluvremena slobodan udarac iz idealne pozicije, ali je Ronielle šutirao visoko preko gola. Raščić je u 51. minuti mogao riješiti pitanje finaliste, izašao je oči u oči sa Vasiljem, koji je na kraju bio uspješniji. I kako to obično biva, za promašaje stiže kazna. Prvo je Celson u 53. minuti sa nekih 15-ak metara glavom lobovao Grahovca, koji je bez ikakve potrebe izašao sa gola na jednu ubačenu „svijeću“. Dvadeset minuta kasnije centaršut Abramovića pogađa Memiševića u ruku, Aleksić pokazuje na penal, a neumoljiv je upravo Abramović, za plasman Širokog u drugo uzastopno finale.

Žrijeb je odlučio da se prva utakmica finala Kupa BiH igra na Pecari. Široki je sezonu ranije izgubio finale od Sarajeva, pa su svakako imali motiv više i veliku želju da podignu pehar namijenjen osvajaču Kupa BiH. Problem je predstavljalo neigranje najboljeg strijelca Domagoja Abramovića, koji je svojim pogotkom i donio plasman u finale. On se pred kraj polufinalne utakmice teže povrijedio i nije mogao pomoći saigračima u dvomeču sa Orašjem. Kao što se i očekivalo, Široki je napadao svih 90. minuta, a sreća i izuzetno raspoloženi Luka Kobaš sačuvali su 0:0 i tako prometnuli Orašje u favorita pred revanš. Kobaš je u 89. minuti odbranio i jedanaesterac Daliboru Šiliću, a Orašje je meč završilo sa devet igrača. Prvo je Goran Živković u 75. minuti dobio drugi žuti karton, a isto se desilo u Stamenku Ćoškoviću u 89. minuti.

Treći maj 2006. godine ostaće zlatnim slovima upisan u historiju posavskog kluba, jer su na taj datum stigli do najvećeg uspjeha u samo 10 godina postojanja. Sastav Ivice Barbarića vrlo dobro se držao u prvom poluvremenu, ali im je u nastavku ponestalo čvrstine, što su iskoristili dva puta Pejić (54. i 90. minuta), te Slavko Kobaš u 79. minuti, za ogromnih 3:0 i veliko slavlje oko 3000 ljudi koji su prisustvovali ovom meču. Pad Širokog Brijega u drugom poluvremenu bio je razumljiv, s obzirom na to da su četiri dana prije revanš utakmice finala Kupa osvojili svoju drugu titulu prvaka BiH.

Ivo Pejić, jedna od ikona domaćeg fudbala, bio je i najbolji strijelac Kupa BiH te sezone sa pet golova, a iza njega su se našli njegov saigrač Damir Tosunović i Alen Avdić, koji su postigli po četiri pogotka. Osim Pejića i Tosunovića, u strijelce u kup takmičenju još su se po dva puta upisivali Marko Đurić, Slaven Damjanović i Velimir Brašnić, a po jedan gol su dodali Slavko Kobaš i Drago Mišković. Slavko Kobaš je jedini igrač koji je odigrao svih devet kup utakmica, dok su jednu propustili Pejić, Tosunović, Brašnić, Živković, Ćošković i Ristanić. Orašje je osvajanjem Kupa dobilo priliku da predstavlja BiH u Kupu UEFA, ali se nisu proslavili. Za protivnika su imali slovenske Domžale, a poraženi su ukupnim rezultatom 7:0.

19.04.2006.
NK Široki Brijeg – HNK Orašje 0:0

Stadion Pecara (Široki Brijeg).
Gledalaca: 2.000.
Sudija: Novo Panić (Doboj).

Žuti kartoni: Pandža, Šakić (Široki Brijeg); Živković, Klaić, Ćošković (Orašje).

Crveni kartoni: Živković (Orašje) 75′ – drugi žuti karton, Ćošković (Orašje) 89′ – drugi žuti karton.

NK Široki Brijeg: Vasilj Vladimir; Anić Branimir; Pandža Boris; Landeka Ivica; Šilić Dalibor; Bajkuša Danijel; Bošnjak Spomenko (od 71′ Kovačić Marko); Wagner Santos Lago; Lukačević Josip (od 56′ Šakić Franjo); Galić Ivica (od 46′ Juričić Nikola); Celson Borges Ricardo de Jesus. Trener: Ivica Barbarić.

HNK Orašje: Kobaš Luka; Klaić Miro; Živković Goran; Brašnić Luka; Mišković Drago; Pejić Ivo; Ćošković Stamenko; Damjanović Slaven (od 59′ Kobaš Slavko); Husić Edin; Tosunović Damir (od 87′ Breškić Ivan); Brašnić Velimir (od 62′ Ristanić Ilija). Trener: Davor Mladina.

03.05.2006.
HNK Orašje – NK Široki Brijeg 3:0

Stadion Goal (Orašje).
Gledalaca: 3.000.
Sudija: Mevludin Efendić (Sarajevo).

Strijelci: 1:0 Pejić 54′, 2:0 Kobaš 79′, 3:0 Pejić 90’+3′.

Žuti kartoni: Tosunović, L. Brašnić (Orašje); Bošnjak, Anić (Široki Brijeg).

HNK Orašje: Kobaš Luka; Mišković Drago; Klaić Miro; Živković Goran; Brašnić Luka (od 83′ Babić Ivica); Ćošković Stamenko; Pejić Ivo; Husić Edin; Damjanović Slaven (od 46′ Kobaš Slavko); Tosunović Damir; Brašnić Velimir (od 88′ Ristanić Ilija). Trener: Davor Mladina.

NK Široki Brijeg: Vasilj Vladimir; Anić Branimir; Landeka Ivica; Režić Stipe; Šilić Dalibor; Bajkuša Danijel (od 46′ Lukačević Josip); Wagner Santos Lago (od 64′ Juričić Nikola); Bošnjak Spomenko; Tabi William Etchu; Ronielle Faria Gomes; Celson Borges Ricardo de Jesus. Trener: Ivica Barbarić.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.