Sarajevo prekinulo dominaciju Željezničara u Kupu BiH

Izgubiti titulu i finale kupa uvijek je bolno, a još je bolnije kada sve to izgubite od najvećeg rivala, i to na svom terenu. Upravo to se desilo Sarajevu sezonu ranije. Prvo su 9 kola prije kraja prvenstva u direktnom okršaju poraženi od Željezničara koji nakon toga više nije ispustio prvu poziciju, da bi potom izgubili i finale Kupa, nakon što su dva puta vodili.

Sarajevo je u novu sezonu ušlo uzdrmano ali sa uvijek istim ambicijama, koje podrazumijevaju osvajanje barem jednog trofeja. Ipak, stvari nisu baš najbolje išle u prvenstvu, gdje je Sarajevo konstantno imalo zaostatak za gradskim rivalom. Ekipa nikako nije mogla da uveže nekoliko kvalitetnih utakmica i dobrih rezultata, pa je polusezonu završila sa 7 bodova zaostatka, na nezadovoljavajućem petom mjestu.

Po završetku jesenje polusezone izvučeni su parovi šesnaestine finala Kupa BiH, a utakmice su se igrale krajem novembra i početkom decembra. Sarajevo je već na startu imalo sreće jer su za protivnika dobili Slobodu iz Bosanskog Novog (danas Novi Grad), koja je odustala od takmičenja pa su se bez borbe plasirali u osminu finala.

Prvo kolo Kupa BiH je ponudilo nekoliko zanimljivih mečeva. Željezničar je zahvaljujući pobjedi od 2:1 kući prošao Kozaru ukupnim rezultatom 4:3, Leotar je pobijedio Slobodu 2:0 u revanšu i anulirao tuzlanskih 1:0, a Zrinjski je uspio prokockati 2:0 iz prve utakmice i ispasti od Slavije, koja je u Istočnom Sarajevu slavila 3:0.

Proljeće je donijelo nastavak takmičenja u Kupu, gdje Sarajevo praktično do polufinala nije imalo ozbiljnijeg protivnika. U osmini finala savladan je Troglav iz Livna sa ukupnih 9:0, a u četvrtfinalu Brotnjo sa ukupnih 4:0. Protivnik u polufinalu je bio zenički Čelik, koji je u jesenjem ligaškom duelu u Zenici bio bolji rezultatom 2:0. Sarajevo se od početka nametnulo i željelo je da stekne što veću prednost pred uvijek teško gostovanje u Zenici. To im je i uspjelo jer su u 18. minuti preko Šaranovića stigli do 1:0. Kada je dvije minute nakon toga igrač gostiju Zlotrg za dvadesetak sekundi zbog prigovora dobio dva žuta kartona, oko 2.500 navijača Sarajeva je očekivalo još koji pogodak u mreži Tolje. To se ipak nije desilo jer Sarajevo nikako nije bilo koncentrisano u završnici, a Čelik je mogao biti prezadovoljan rezultatom, obzirom na isključenje i na činjenicu da u toku 90 minuta nisu uputili niti jedan šut u okvir gola, a imali su samo jedan pokušaj van okvira gola Alaima.

Između dvije utakmice Kupa ove dvije ekipe su se susrele u Premijer ligi BiH, a susret na Koševu je završen rezultatom 2:2, što je dalo dodatno uvjerenje igračima Čelika da mogu do finala. Revanš meč polufinala u Zenici privukao je, prema novinskim izvještajima, 18.000 gledalaca na stadion Bilino polje. Navijači Čelika su vjerovali da se njihov tim nakon dugo vremena može plasirati u finale, a oko 200 navijača iz Sarajeva je došlo da bodri svoj tim na tom istom putu.

Utakmica je počela furioznim napadima Čelika, a Senad Brkić je u tom periodu imao tri odlične prilike. Nakon početne inicijative, do kraja prvog poluvremena nije viđena izglednija šansa. U drugom poluvremenu igralo se samo na polovini Sarajeva, ali fantastični Dedić na golu Sarajeva, te jednom i okvir gola, uspjeli su odvesti Sarajevo u novo finale Kupa BiH, gdje ih je ponovo čekao gradski rival Željezničar.

Kada je u pitanju put Željezničara do finala, dosta su se patili. I dok su u prvenstvu poprilično suvereno koračali ka drugom uzastopnom naslovu, u Kupu BiH rezultati i nisu bili toliko ubjedljivi. Nakon izbacivanja Kozare u prvom kolu, protivnik u osmini finala bila je Slavija, protiv koje su slavili oba puta. U četvrtfinalu protivnik je bila Mladost iz Gacka. Prvi susret odigran je u Gacku i Mladost je slavila rezultatom 2:1, a Almir Gredić je bio strijelac pogotka.

U revanšu opet je za Željezničar pogodio Gredić, te su se plavi sa Grbavice zahvaljujući golu u gostima plasirali u polufinale. Protivnik Željezničara u polufinalu je bila još jedna ekipa iz RS-a, tih godina jaki trebinjski Leotar. Zanimljivo, upravo u polufinalu Željezničar je odigrao najbolje, i rutinski je u Trebinju slavio sa 3:1, golovima Gredića, Biščevića i Seferovića. Revanš je bio samo formalnost, te su golovi Šilića i Žerića bili dovoljni za ukupnih 5:1 i veliko finale protiv Sarajeva, te priliku za drugu duplu krunu zaredom, obzirom da je bitka za titulu skoro bila okončana.

Drugo uzastopno finale dva gradska rivala bilo je zakazano za 29. maj. Sezona je završena četiri dana prije toga, Željezničar je uspio odbraniti prvo mjesto i želio je trijumfalno završiti takmičenje u Kupu. Sa druge strane, Sarajevo je završilo četvrto sa 15 bodova manje od rivala, a u posljednjem kolu su remizirali sa Iskrom, koja je već ispala iz lige. Jasno je da je sve bilo podređeno finalnoj utakmici Kupa BiH.

Finale se tradicionalno igralo na našem najvećem stadionu, Olimpijskom stadionu Koševo, gdje se skupilo oko 20.000 navijača oba tima. Fantastično otvaranje i pogodak Zukića već u 10. minuti pokazali su da Sarajevo ima više motiva za pobjedu, odnosno za kakav-takav spas sezone. Poslije toga nije bilo nekih ozbiljnijih šansi do kraja poluvremena, koje je obilježio veliki broj prekršaja sa obje strane.

Trenutak iz 10. minute kada Zukić postiže gol za Sarajevo (foto: Oslobođenje)

U drugom poluvremenu dva puta prijeti Sarajevo, prvo kada Osmanhodžić zaobilazi Kružika a Adžem sa gol linije spašava siguran gol, a nakon toga je i prečka bila saveznik Željezničara, nakon šuta Pelaka iz daljine. Nakon bakljade navijača Sarajeva, Željezničar se budi i kreće po izjednačenje. U 73. minuti, tek što je ušao u igru, Prepolli pogađa stativu a Gredić se ne snalazi baš najbolje u nastavku akcije.

I onda, nakon još nekoliko propuštenih prilika, prava drama u finišu. Igrala se 90. minuta kada je Gredić iz slobodnog udarca donio izjednačenje i erupciju oduševljenja među pristalicama Plavih. Ipak, da navijači ne gledaju izvođenje penala pobrinuo se Adnan Osmanhodžić. Igrala se četvrta minuta sudijske nadoknade kada je Almir Janjoš sa desne strane uputio dugu loptu u šesnaesterac, Pelak je prebacio loptu na drugu stativu gdje je ona došla do samog Osmanhodžića kojem nije bilo teško da plasira loptu u praznu mrežu, i da počne veliko slavlje na terenu i na tribinama.

Sarajevo je na kraju zasluženo osvojilo Kup BiH, s obzirom na to da su takmičenje završili neporaženi, te da su prvi i jedini gol primili u finalu. Najbolji strijelac ekipe u Kupu bio je Emir Obuća sa 5 golova, a heroj finala Osmanhodžić dodao je tri. Ekipu je sa klupe predvodio iskusni Fuad Muzurović, a koliko je teško bilo voditi finale najbolje pokazuje podatak da popularni Dajdža kraj utakmice nije dočekao na klupi, jer mu je tokom meča pozlilo pa je prebačen u bolnicu, odakle je čestitao svojim igračima osvajanje novog trofeja. Sarajevo je ovom pobjedom uspjelo da prekine dominaciju Željezničara u Kupu BiH, jer su plavi prethodne dvije sezone završavali kao pobjednici.

29.05.2002.
FK Sarajevo – FK Željezničar 2:1

Olimpijski stadion Koševo.
Gledalaca: 20.000.
Sudija: Sead Kulović (Sarajevo).

Strijelci: 1:0 Zukić 10′, 1:1 Gredić 90′, 2:1 Osmanhodžić 90’+4′.

Žuti kartoni: Dedić, Varešanović, Zukić, Mešić, Dudo (Sarajevo), Biščević, Adžem, Alihodžić, Huljev, Prepolli (Željezničar).

Crveni karton: Dedić 90’+5′ (Sarajevo) – drugi žuti karton.

FK Sarajevo: Dedić Mirsad; Janjoš Almir; Mirvić Damir; Varešanović Mirza; Zukić Muhidin; Krupinac Mirzet; Mešić Mirza (od 81′ Dudo Edin); Obuća Emir (od 90’+5′ Alaim Muhamed); Pelak Albin; Osmanhodžić Adnan; Šaranović Edin. Trener: Fuad Muzurović.

FK Željezničar: Kružik Miroslav; Biščević Bulend; Adžem Admir (od 86′ Alić Nihad); Mulalić Edis; Alihodžić Haris; Jahić Sanel; Tica Sergej; Gredić Almir; Žerić Senad (od 68′ Prepolli Arsim); Huljev Ivica; Garčević Sahmir (od 55′ Mulaosmanović Adin). Trener: Amar Osim.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.