Široki Brijeg nakon dvije titule osvaja i svoj prvi Kup

Ekipa Širokog Brijega se nakon osnivanja zajedničke Premijer lige BiH etablirala u jednu od najjačih ekipa, a kasnije će postati i dio velike četvorke domaćeg fudbala. U prvih pet zajedničkih sezona, uključujući i sezonu 2006/2007, uspjeli su dva puta osvojiti prvenstvo, te jednom biti treći i dva puta četvrti. Kada je Kup BiH u pitanju, nakon sezone 2000/2001, u kojoj su igrali polufinale, uslijedile su tri katastrofalne sezone. U sezonama 2001/2002 i 2002/2003 su ispadali u drugom krugu, dok su u sezoni 2003/2004 ispali već u prvom krugu. Posebno bolno je ispadanje od Veleža 2002. godine nakon pobjede na domaćem terenu od 6:2 (poraz u Mostaru 5:0), a također bolno je i ispadanje sezonu kasnije od niželigaša Bosne iz Kalesije rezultatom 4:0 (igrala se jedna utakmica).

Ipak, nakon tri katastrofalne sezone Široki Brijeg je konačno počeo igrati dobro i u Kupu BiH, te je dvije sezone zaredom stigao do finala. Prvi put u dvije utakmice od njih je bilo bolje Sarajevo, a sezonu nakon toga i Orašje. I onda je došao red i da se, nakon dva izgubljena finala, prvi put i podigne trofej osvajača Kupa BiH. U Premijer ligi BiH im i nije išlo baš najbolje, ali su zato u Kupu krenuli izuzetno dobro.

Protivnik Širokog Brijega u prvom kolu bio je premijerligaš iz Žepča, kojeg su rutinski savladali rezultatom 4:0. Prvo kolo praktično nije ponudilo nikakva iznenađenja, osim možda visoke pobjede Leotara nad Slobodom (5:0), te pobjedu gradačačke Zvijezde nad Slogom iz Bosanske Krupe rezultatom 10:0, uz pet golova Damira Smajlovića.

Drugo kolo je donijelo male probleme za ekipu Širokog, jer su za protivnika imali solidnu ekipu Veleža. Ipak, mostarskih 2:2, te domaća pobjeda od 1:0 bili su dovoljni za prolaz u četvrtfinale. Željezničar je uspio eliminisati prvoligaša Zvijezdu golom u gostima, a prolaz dalje su još obezbijedili Sarajevo, Slavija, Borac, Čelik i Mrkaljević iz Čelića.

Mrkaljević je za protivnika imao ekipu Goražda, a oba meča su završena pobjedama domaćina rezultatom 2:1. Nakon izvođenja jedanaesteraca prolaz dalje je izborilo Goražde. Ipak, ekipa iz Čelića je uložila žalbu u kojoj je navela da je za Goražde na utakmici u Čeliću igrao Adis Ćulov, fudbaler Tutina iz Srbije, a na falsifikovanu sportsku legitimaciju na ime Salih Bajrica. Takmičarska komisija NS/FS BiH je utvrdila da je za Goražde stvarno nastupio igrač koji nije imao pravo nastupa i koji nije član Goražda, te je registrovala utakmicu službenim rezultatom 3:0, te je tako u četvrtfinale prošao Mrkaljević.

Četvrtfinale je donijelo okršaj gradskih rivala Sarajeva i Željezničara. Nakon 0:0 u prvom meču, u revanšu su gledaoci mogli uživati u odličnoj utakmici, iz koje je Sarajevo izašlo kao pobjednik rezultatom 3:2. Široki Brijeg je za protivnika imao osvajača iz sezone 2003/2004, Modriča Maksimu. Nakon 2:0 u prvom meču očekivalo se da neće biti velikih problema, ali je u revanšu Modriča stigla do 2:0 i pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Junak u regularnih 90 minuta bio je Stevo Nikolić, koji je postigao drugi gol na utakmici. Ipak, u izvođenju jedanaesteraca pretvorio se u tragičara jer je u četvrtoj seriji prebacio Vasiljev gol, a svih pet izvođača za Široki Brijeg su bili precizni. Čelik je sa ukupnih 3:0 prošao Borac, dok je Slavija bila bolja od Mrkaljevića (pobjeda 4:0, poraz 3:1).

Žrijeb je u polufinalu spojio Sarajevo i Slaviju, te Široki Brijeg i Čelik. Bojan Regoje je u 85. minuti prvog susreta na Koševu pogodio za 1:1 i time znatno uvećao šanse Slavije da se plasira u svoje prvo finale. Revanš je donio dobru utakmicu i već na poluvremenu je bilo 1:1 (Spalević u 8. minuti, Babić u 40. minuti). Sarajevo je bilo bolje čitavu utakmicu, ali sve je riješio odlični Vlastimir Jovanović pogotkom u 67. minuti, i slavlje zbog plasmana u finale je moglo početi na stadionu SRC Slavija. Sarajevo će sa Slavijom 17 dana kasnije odigrati još jednu izuzetno važnu utakmicu, utakmicu koja je praktično odlučila prvaka. Slavija je pobjedom mogla doći na prvo mjesto tri kola prije kraja prvenstva, ali je Emir Obuća u 87. minuti anulirao prednost Slavije iz 7. minute, te tako doveo svoju ekipu na korak od titule.

Široki Brijeg je u prvom meču gostovao u Zenici i mogao je biti sretan, ponajviše zahvaljujući golmanu Vasilju, što je poražen sa samo 2:0. Avdija Vršajević je svih 90 minuta bio nerješiva enigma za ekipu Širokog, ali rezultat iz prethodne runde govorio je da još nije sve gotovo. I na kraju je tako i bilo. Široki je preko Wagnera poveo već u 7. minuti, a Mislav Karoglan je u 56. minuti stvari vratio na početak. Do kraja utakmice nije bilo promjena, a u penal lutriji tragičar je bio stoper Zeničana Beganović, koji nije bio precizan sa bijele tačke, a Brazilac Rafael Lopes de Oliveira je pogodio posljednji penal i odveo Široki u treće uzastopno finale.

Prva finalna utakmica igrala se na Pecari, a sve vrijedno pomena desilo se u prvom poluvremenu. Slavija je iznenadila oko 1.500 domaćih navijača, te obradovala pedesetak svojih navijača već u 5. minuti, kada je nakon odličnog dodavanja Spalevića sam na golmana izašao Goran Simić, koji nije pogriješio. Slavija je u 9. minuti imala još jednu priliku, ali Spalević nije bio precizan. Široki Brijeg poslije toga preuzima inicijativu i stiže do izjednačenja. Abramović je uputio centaršut, a Celson je samo malo skrenuo loptu i ona je odsjela iza leđa Ratka Dujkovića. Do kraja poluvremena Široki je imao još nekoliko prilika koje nije materijalizovao. Drugo poluvrijeme je donijelo slabiju igru, te tek dvije ozbiljnije prilike za domaće i jednu za goste. Slavija je tako uspjela ostvariti izuzetno povoljan rezultat za revanš.

Slavija je odlično krenula i u revanšu i stvarala je šanse, dok je Širokom trebalo malo vremena da se prilagodi igri. Stvari se mijenjaju kada u 65. minuti trener gostiju Ivica Kalinić u igru uvodi Celsona, koji je unio potrebnu živost. Samo pet minuta kasnije Široki stiže do pogotka koji će, kasnije će se pokazati, biti vrijedan prvog trofeja Kupa BiH. Odbrana domaćih je nakon jednog kornera loše reagovala, a najbolje se snašao Marko Kovačić, za veliko slavlje Širokobriježana. Nakon gola Slavija se u potpunosti otvorila što je ostavljalo puno prostora gostima. U 81. minuti Celson je pobjegao odbrani Slavije i krenuo je sam prema golu Dujkovića, koji ga ruši izvan 16 metara i dobija crveni karton. Dujković je bio izuzetno nezadovoljan odlukom sudije Mirka Buljana i nevoljko je napustio teren. Po završetku utakmice odlučio je da potraži zadovoljštinu, te je pljunuo suca iz Mostara u lice.

Tu nije bio kraj nevoljama sudije iz Mostara. Pred sami kraj utakmice desio se sporni detalj, igrači Slavije su tvrdili da je šut Spalevića prešao gol liniju i okružili su Buljana, koji ipak nije pokazao na centar. Po završetku utakmice igrači i rukovodstvo Slavije su se još više obrušili na sudiju, a bio je i gađan flašama od strane domaćih navijača. Na njegovu sreću, nijedna flaša sa tribina ga nije pogodila, ali je zato bio uspješan neko od funkcionera Slavije koji se našao na terenu, i koji ga je uspio udariti flašom u glavu. Pored ovoga, i dodjela medalja nije prošla bez incidenta, koji su ovaj put izazvali čelnici NS/FS BiH. Naime, tadašnji generalni sekretar NS/FS BiH Munib Ušanović je dodijeljivao medalje sa cigaretom u ustima, što svakako nije bilo planirano protokolom.

Široki su do pehara Kupa BiH vodili Celson i Karoglan koji su postigli po 3 pogotka, po dva su dodali Brazilci Ronielle i Wagner, te po jedan Kovačić, Topić i Erceg. „Titulu“ najboljeg strijelca Kupa BiH su podijelili ranije pomenuti Smajlović, Stevo Nikolić iz Modriče i Zoran Kokot iz Slavije, koji su postigli po 5 golova.

Slavija je skoro do samog kraja sezone bila u borbi za oba trofeja ali na kraju nisu osvojili niti jedan, te su ostali bez plasmana u Ligu prvaka ili Kup UEFA. Ipak, kao utjeha im je ostao nastup u Intertoto Cupu, gdje su izbacili ekipu Sant Julia iz Andore, ali protiv rumunskog Otelul Galatija nisu mogli više. Široki je u Kupu UEFA izbacio Koper ukupnim rezultatom 6:3, ali su protiv Hapoela iz Tel-Aviva doživjeli dva poraza od po 3:0, te su tako završili svoj europski put.

09.05.2007.
NK Široki Brijeg – FK Slavija 1:1

Stadion Pecara.
Gledalaca: 1500.
Sudija: Joco Radić (Šamac).

Strijelci: 0:1 Simić 5′, 1:1 Celson 23′.

Žuti kartoni: Papić, Šilić, Doqi (Široki Brijeg), Cilinšek (Slavija).

NK Široki Brijeg: Vasilj Vladimir; Anić Branimir (od 79′ Kovačić Marko); Doqi Patrik; Topić Josip; Šilić Dalibor; Ronielle Faria Gomes; Wagner Santos Lago; Papić Josip (od 68′ Kožul Danijel); Karoglan Mislav (od 84′ Krivić Danijel); 9 Celson Borges Ricardo de Jesus; Abramović Domagoj. Trener: Ivica Kalinić.

FK Slavija: Dujković Ratko; Bjelica Dragan; Regoje Bojan; Stanković Ivan; Belošević Zoran; Muminović Milan; Jovanović Vlastimir; Simić Goran; Vuksanović Sretko (od 86′ Cilinšek Zoran); Spalević Darko (od 80′ Đorđević Aleksandar); Kokot Zoran (od 77′ Stanić Srđan). Trener: Milomir Odović.

26.05.2007.
FK Slavija – NK Široki Brijeg 0:1

Stadion SRC Slavija.
Gledalaca: 2000.
Sudija: Mirko Buljan (Mostar).

Strijelac: 0:1 Kovačić 68′.

Žuti kartoni: Spalević, Stanković, Muminović, Vuksanović (Slavija), Šilić, Krivić, Topić, Ronielle, Bubalo (Široki Brijeg).

Crveni karton: Dujković (Slavija) 81′.

FK Slavija: Dujković Ratko; Regoje Bojan; Jovanović Vlastimir; Simić Goran (od 81′ Marić Vladimir); Spalević Darko; Belošević Zoran; Kokot Zoran (od 78′ Đorđević Aleksandar); Vuksanović Sretko; Stanković Ivan; Muminović Milan; Kosorić Aleksandar (od 74′ Cilinšek Zoran). Trener: Milomir Odović.

NK Široki Brijeg: Vasilj Vladimir; Anić Branimir; Kovačić Marko; Topić Josip; Krivić Danijel (od 65′ Celson Borges Ricardo de Jesus); Ronielle Faria Gomes; Papić Josip (od 89′ Bubalo Ivan); Wagner Santos Lago; Šilić Dalibor; Karoglan Mislav (od 84′ Landeka Ivica); Abramović Domagoj. Trener: Ivica Kalinić.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.