Slavija dobila zakašnjeli poklon za stoti rođendan!

Jednostavno je nemoguće započeti priču o Slaviji a da se ne spomene da se radi o najstarijem klubu u Sarajevu. Osnovana je 1908. godine kao Đački sportski klub Sarajevo, a 1921. godine mijenja ime u Slavija, koje nosi i danas. U najveće uspjehe svakako spada drugo mjesto u sezoni 1935/1936, treće mjesto u sezoni 1939/1940, te pobjeda nad slavnim Ferencvarosom od 3:0 1940. godine u Mitropa kupu. Ferencvaros je tada bio jedan od najboljih europskih klubova, a Mađari su bili viceprvaci svijeta.

Posljednju utakmicu prije Drugog svjetskog rata Slavija je odigrala 1941. godine, a klub je raspušten 1944. godine. U jeku posljednjeg rata pojavila se ideja o obnovi rada najstarijeg sarajevskog kluba, pa je tako isti reaktiviran 1993. godine. No, vratimo se na novije vrijeme i na najveći uspjeh kluba u njegovoj historiji.

Slavija je svoj prvi nastup u Premijer ligi BiH imala u sezoni 2004/2005, i na kraju su zauzeli 11. mjesto. Već sljedeće sezone zauzeli su peto mjesto, a u sezoni 2006/2007 su pokazali da su se adaptirali na Premijer ligu BiH. Treće mjesto na kraju sezone (iako su do zadnjeg kola bili u borbi za titulu), te finale Kupa BiH gdje su poraženi od Širokog Brijega, bili su pokazatelj da se sprema nešto veliko. U sezoni 2007/2008, u kojoj su zvanično slavili 100 godina kluba, nisu ostvarili značajniji uspjeh. A onda je došla sezona 2008/2009.

Dvadeset od trideset ligaških kola su proveli na drugom mjestu na tabeli, a i sezonu su završili na drugom mjestu, iza te sezone nedodirljivog Zrinjskog. Međutim, dugogodišnji kvalitetan rad i odlična generacija nagrađeni su osvajanjem Kupa BiH. U prvom kolu Kupa protivnik Slavije je bio zenički Čelik. Igrala se jedna utakmica a Zeničani su bili domaćini. Utakmica je završena rezultatom 2:2, a najbolji igrač Slavije bio je bivši igrač Čelika Bojan Jamina, koji je postigao gol za 0:1 u 5. minuti, i asistirao Jovanoviću u 42. minuti za 2:2. U izvođenju jedanaesteraca svi Slavijini izvođači su bili uspješni, a šut Salčinovića odbranio je Dujković, i odveo Slaviju u drugo kolo.

Sarajevski klubovi Sarajevo i Željezničar odmah su se oprostili od najmasovnijeg takmičenja. Sarajevo je poraženo nakon penala od Slobode u Tuzli, a Željezničar od gradačačke Zvijezde. Jedno od iznenađenja je i ispadanje Borca na svom terenu od Orašja, ali svakako najveće iznenađenje je ispadanje nekadašnjeg prvaka BiH Leotara. Trebinjci su na svom terenu poraženi od ekipe Radnik Lipnica, koja je igrala u trećem rangu takmičenja. Utakmica je nakon 90. minuta završena rezultatom 1:1, a Lipničani su bili uspješniji sa bijele tačke.

Žrijeb je odlučio da u osmini finala Slavija igra sa premijerligašem Travnikom. Iako su se možda očekivale neizvjesne utakmice, obzirom na to da su obje ekipe iz najvišeg ranga, Slavija je rutinski slavila u oba susreta i plasirala se u četvrtfinale. U Travniku je bilo 0:1 a pogodio je Kokot u 85. minuti, dok je revanš završen pobjedom Slavije rezultatom 3:1. Najviše uzbuđenja viđeno je u duelu između Zvijezde Gradačac i Veleža. Prvi susret u Gradačcu završen je pobjedom Zvijezde rezultatom 4:1, ali Velež je, kao i nekoliko puta ranije, pokazao da ga nikada ne treba otpisati. Rođeni su u revanšu slavili sa 3:0 pogocima Kadrića, Jahovića i Obada već u prvom poluvremenu, i plasirali su se u četvrtfinale. Pored ovih ekipa dalje su se još plasirali Zrinjski, Široki Brijeg, Orašje, Radnik iz Bijeljine, Olimpik i Sloboda.

Federalni prvoligaš Olimpik bio je sljedeći Slavijin protivnik na njenom putu ka trofeju. Iznenađujući remi na domaćem terenu, izboren tek u 71. minuti pogotkom Spalevića, malo je zabrinuo navijače Slavije. Ipak, Gruzijac Levan Kutalia, Spalević i Kokot su u revanšu na Stadionu Famosa u Hrasnici donijeli prolaz u polufinale. Admir Kajtaz je samo postigao utješni pogodak za Olimpik u 89. minuti, a također vrijedi pomenuti i promašeni penal Muamera Kurte kod rezultata 0:2.

Velež je za protivnika imao ekipu Širokog Brijega i opet su u prvom susretu poraženi istim rezultatom kao i u prošloj rundi, ali ovaj put na svom terenu. U revanšu su slavili sa 0:2 u Širokom Brijegu, ali više od pirove pobjede nisu mogli. Kasniji šampion Zrinjski je uspio eliminisati člana Prve lige RS Radnika, dok je Sloboda bila bolja od Orašja ukupnim rezultatom 2:0.

Prvi polufinalni par činili su Široki Brijeg i Sloboda, a prva utakmica igrala se u Širokom Brijegu. Sloboda je čitavo drugo poluvrijeme igrala sa igračem više, jer je Širokom na kraju prvog isključen Jurić. Prednost igrača više uspjeli su materijalizovati u 78. minuti, kada je pogodio Okanović. Ipak, Široki Brijeg za samo dvije minute stiže do preokreta pogocima Šilića u 80. i Topića u 82. minuti, te stiče kakvu-takvu prednost za revanš. Sloboda je revanš otvorila ranim pogotkom Jahića, već u 6. minuti, a prednost su sačuvali do kraja. U drugom poluvremenu su igrali dosta povučeno što je izazvalo negodovanje publike, ali cilj je na kraju ostvaren, a to je plasman u drugo uzastopno finale Kupa BiH.

Zrinjski je nezadrživo išao prema svojoj drugoj tituli prvaka BiH, a obzirom na to da su igrali polufinale Kupa, sigurno je da su razmišljali i o duploj kruni. Prvi polufinalni meč Kupa BiH između Zrinjskog i Slavije odigran je u Mostaru. Slavija je odlično otvorila utakmicu i odlični Gruzijac Levan Kutalia je u 15. minuti glavom savladao Igora Melhera. Ipak, Zrinjski pokazuje zašto je lider na tabeli i potpuno okreće utakmicu. Prvo pogađa Kordić u 22. minuti, potom Žižović u 49. minuti iz penala, a u 63. minuti Zimonjić, koji je skrivio penal, pogađa vlastitu mrežu za 3:1. Najbolji igrač utakmice Krešimir Kordić postiže četvrti pogodak za Zrinjski u 75. minuti, a tračak nade gostima vratio je ponovo Kutalia, fantastičnim pogotkom iz slobodnog udarca u sudijskoj nadoknadi. U revanšu će se ispostaviti da je ovaj gol bio zlata vrijedan. Vučina Šćepanović je doveo domaćine u vodstvo u 11. minuti, a Saša Zimonjić je u 57. minuti postigao gol sa više od 30 metara, kojim je uveo Slaviju u prvo finale Kupa BiH.

Žrijebom je odlučeno da će se prva finalna utakmica odigrati u Tuzli. Igračima obje ekipe u prvom poluvremenu nisu pokazali gotovo ništa, a domaći navijači su svoje ljubimce u svlačionicu ispratili zvižducima. Trener domaćih odlučio je u drugom poluvremenu zaigrati sa dva napadača, pa je umjesto Omića uveo Tosunovića. Otvorenija igra rezultirala je vodstvom već nakon pet minuta igre u nastavku. Okanović izvodi korner, najviši u skoku je Mikelini i to je 1:0 za domaće. Do drugog gola Sloboda je imala dvije dobre prilike, a onda je Okanović u 79. minuti ponovo odlično asistirao, a Ilija Prodanović je bio strijelac za konačnih 2:0. Dvije najbolje prilike koje je Slavija imala bile su iz slobodnih udaraca. Zimonjić je u 15. minuti odlično šutirao, ali je Mujkić još bolje intervenisao. U sudijskoj nadoknadi drugog poluvremena Šćepanović je iz dobre pozicije šutirao jako loše iz slobodnog udarca.

Sloboda je imala veliku prednost pred revanš, ali igrači Slavije su vjerovali da mogu stići prednost Tuzlaka. U najavama prije utakmice isticali su kako su uspjeli stići prednost Zrinjskog od dva gola, te da isto mogu učiniti i protiv Slobode. Igrači ekipe iz Istočnog Sarajeva su furiozno otvorili utakmicu, ali Spalević i Kutalia nisu bili precizni. Sloboda je uspjela čvrstom igrom umrtviti utakmicu, ali im se to osvetilo u 55. minuti, kada je isključen Jahić. Slavija je konstantno napadala ali nisu nalazili rješenje za odličnog golmana Mujkića. U 70. minuti i Slavija ostaje bez igrača, jer je sudija Mrković isključio Vuksanovića zbog vrijeđanja. Dvije minute poslije Slavija stiže do vodstva. Simić dodaje loptu do Todorovića, koji sa desetak metara iskosa po zemlji pogađa suprotni ugao gola Slobode. Prednost Slobode je anulirana minutu prije kraja utakmice, kada kardinalnu grešku do tada najboljeg pojedinca utakmice Mujkića koristi Spalević.

Obzirom na to da je i prvi meč završen identičnim rezultatom, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Obje ekipe su bile precizne u prve dvije serije, da bi Tosunović u trećoj seriji pogodio stativu. Zanimljivo, Tosunović je i sezonu ranije u finalu Kupa promašio penal u finalu. Međutim, odmah mu se revanširao Stanković, koji je promašio čitav gol. Finale je odlučeno u petoj seriji, kada je za domaće pogodio Branislav Arsenijević, a tragičar Slobode je bio bivši igrač Slavije Ilija Prodanović, čiji udarac je odbranio Mladen Lučić. Sloboda je tako izgubila drugo uzastopno finale Kupa, odnosno šesto u svojoj historiji, dok je Slavija, ipak zasluženo, podigla prvi trofej u stogodišnjoj historiji. Iako nije osvojila Kup u godini u kojoj su slavili stoti rođendan, može se reći da je ovo bio najljepši zakašnjeli rođendanski poklon.

Slaviju je do trofeja vodio sjajni Kutalia, koji je bio strijelac četiri pogotka, a tri je dodao najbolji strijelac ekipe Darko Spalević. Zoran Kokot, koji je napustio ekipu na polusezoni, je postigao dva gola, a po jedan su dodali Regoje, Vuksanović, Jovanović, Jamina, Zimonjić, Šćepanović i Todorović. Niti jedan igrač nije odigrao svih devet utakmica, a po osam puta su nastupili Kutalia, Spalević, Regoje, Arsenijević i Stanković. U knjigama će vječno ostati zapisano i ime Zorana Erbeza, koji je sa klupe vodio sjajnu Slavijinu generaciju.

13.05.2009.
FK Sloboda – FK Slavija 2:0

Stadion Tušanj.
Gledalaca: 2000.
Sudija: Novo Panić (Doboj).

Strijelci: 1:0 Mikelini 50′, 2:0 Prodanović 79′.

Žuti kartoni: Mešić, Okanović, Mikelini, Krasić (Sloboda), L. Kutalia (Slavija).

Crveni karton: Mešić (Sloboda) 90′ – drugi žuti karton.

FK Sloboda: Mujkić Denis; Krasić Ognjen; Kuduzović; Prodanović Ilija; Mikelini Nikola; Okanović Tarik; Omić Muhamed (od 46′ Tosunović Damir); Mujić Muhamed (od 64′ Kasapović Emir); Jahić Adnan (od 84′ Zoletić Muamer); Hasić Šerif; Mešić Mirza. Trener: Sakib Malkočević.

FK Slavija: Lučić Mladen; Regoje Bojan; Jovanović Vlastimir; Ćirka Ivan; Vuksanović Sretko; Spalević Darko; Arsenijević Branislav; Šćepanović Vučina; Zimonjić Saša (od 67′ Muscalu Cristian Valentin); Kutalia Levan; Stanković Ivan. Trener: Zoran Erbez.

28.05.2009.
FK Slavija – FK Sloboda 2:0 (p. 4:3)

Stadion SRC Slavija.
Gledalaca: 3000.
Sudija: Rusmir Mrković (Sarajevo).

Strijelci: Todorović 72′, Spalević 89′.

Žuti kartoni: Regoje, Spalević, Šešlija, L. Kutalia, Stanković (Slavija), Prodanović, Hasić Tosunović (Sloboda).

Crveni kartoni: Vuksanović (Slavija) 72′, Jahić (Sloboda) 55′.

FK Slavija: Lučić Mladen; Regoje Bojan (od 37′ Benović Vukašin); Simić Goran; Spalević Darko; Arsenijević Branislav; Šešlija Nemanja (od 85′ Zimonjić Saša); Vuksanović Sretko; Kutalia Levan; Stanković Ivan; Muscalu Cristian Valentin (od 22′ Todorović Ognjen); Ćirka Ivan. Trener: Zoran Erbez.

FK Sloboda: Mujkić Denis; Krasić Ognjen (od 85′ Zoletić Muamer); Kuduzović Elmir; Mikelini Nikola; Prodanović Ilija; Jahić Adnan; Hasić Šerif; Okanović Tarik; Mujić Muhamed (od 56′ Omić Muhamed 56); Mešić Mirza (od 73′ Tosunović Damir); Bekić Almir. Trener: Sakib Malkočević.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.