Amir Spahić, Gradimir Crnogorac i stvarni značaj omladinskog pogona

Sloboda je u susretu šestog kola Premijer omladinske lige BiH uzrasta do 19 godina sa 1:0 savladala Sarajevo, čime je nastavila sjajan rezultatski niz na otvorenju nove sezone i jedini je tim koji ima maksimalan učinak u dosadašnjem dijelu prvenstva. S druge strane, Sarajevo igra jednu od svojih najlošijih sezona u Premijer omladinskoj ligi i, mada je rano govoriti jer se radi o početku sezone, moglo bi se boriti i za opstanak.

Bitno je prije ulaska u dublju analizu jedne ili druge ekipe naglasiti da značaj rezultata u omladinskom pogonu nije mudro pretjerano naglašavati, iz prostog razloga što stvarni rezultat kvalitetnog rada sa omladinom nije ono što se dešava na terenima na kojima igraju pioniri, kadeti ili juniori, već ono što se dešava sa tim fudbalerima jednom kad kroče na premijerligaške terene. I pored toga, u Slobodi imaju razloga za ponos i optimizam.

Slamka spasa

Nije nikakva tajna da tuzlanski tim već godinama ima ogromne finansijske probleme s kojima se teško nosi, a finansijski opstanak kluba povremeno dođe u pitanje. I nije ništa čudno da se to dešava klubovima poput Slobode, rastrzanima između pozicije javnog dobra koja se ogleda kroz pravno definisanje kluba kao udruženja građana sa jedne strane, te brutalnih promjena koje je donijela moderna verzija lokalnog kapitalizma. Slobodu već godinama mogu da vole i pomažu svi, baš kao i da je mrze i odmažu joj, ali niko od njih ne nosi ni trunku odgovornosti za svoje postupke.

Takav scenario već je viđen u klubovima poput Čelika i Veleža, koji se još oporavljaju od više decenija neadekvatnog rada. Za razliku od Slobode, oni svoj oporavak nisu mogli sprovesti u Premijer ligi BiH, i to iz samo jednog razloga. Opustošen im je omladinski pogon.

Jedan segment Slobode koji je gotovo uvijek sjajno funkcionisao uprkos brojnim problemima jeste omladinski pogon. I upravo su omladinci Slobode, u vremenima kad je klub plesao blizu ponora, bili jedini razlog što klub ne bi propao.

Često su igrali bez plata, bez ikakve nagrade za svoj trud osim moralne satisfakcije, ali za navijače i klupsko osoblje bez dileme je odlična utjeha kada znaju da, bez obzira na sve, imaju jedan segment kluba na koji se mogu osloniti kada sve drugo bude zakazalo.

Dan prije pobjede juniora nad Sarajevom, Sloboda je sa pet igrača do 21 godine u početnom sastavu u gostima savladala Krupu, te je nakon sedam kola u Premijer ligi BiH napravila već prilično komfornih šest bodova prednosti u odnosu na konkurente za opstanak. A bez obzira na to kako se odvijala sezona, Sloboda je bila jedan od ozbiljnih kandidata za ispadanje, dijelom i što se znalo da će mnogo odgovornosti morati da ponesu mladi igrači.

Zasad su se takvi strahovi pokazali neopravdanima, mada je sezona duga i u fudbalu je svašta moguće. No, logika nalaže da mladi momci od kojih su mnogi prvi put dobili priliku da igraju seniorski fudbal sa sticanjem iskustva mogu postajati samo bolji, a to zasad pokazuju i rezultati.

Nisu Slobodina djeca bolja od djece drugih klubova u smislu da više vole svoj klub i privrženiji su mu. Lijepo je pričati o emocijama, ali u konkretnom slučaju, nisu emocije te koje presuđuju, već kompletna ideja onoga što klub želi i onoga što njegovi treneri rade.

Amir Spahić je vodio pionire Slobode u sezoni 2013/2014, u kojoj je sa svojim timom postao prvak Bosne i Hercegovine. Za njegov tim tada su između ostalih igrali Alen Mustafić, Edis Smajić, Amar Beganović, Alen Kurtalić, Faruk Gogić, Nermin Hajdarević i još neki momci koji danas igraju fudbal profesionalno. Ogromna je stvar toliko iscrpiti samo jednu generaciju, pokazatelj je to i jako dobro izvršene selekcije i veoma kvalitetnog posla odrađenog sa tim momcima.

Od 2018. godine je on trener juniora sa kojima radi odličan posao i koje je, u ligi koja je najbliža profesionalizmu, a u kojoj novac ipak ne igra presudnu ulogu, uspio podići na nivo najvećih klubova u državi.

Osim njega, zapažene rezultate su u radu sa omladincima imali i Gradimir Crnogorac i Nedim Omerović, iako se čini da je Spahić podigao ljestvicu na još viši nivo. No, suštinski niko od njih trojice ne bi dobio priliku da ispolji svoje znanje da klub nije i pored svih problema sa kojima se susretao, uspio zaštititi svoj omladinski pogon i sačuvati ga.

Na pravom putu

Darko Todorović je direktno iz Slobode otišao u Salzburg, Armin Hodžić je otišao u portugalski Estoril, a Asim Muratović u Hajduk. Daleko su ovi transferi od onoga čemu treba da teži svaki klub u BiH, ali to je već pitanje organizacije drugih segmenata kluba. Tek kada se Slobodina finansijska slika ne bude značajno popravljala takvim transferima, oni se neće ni dešavati. Dotad, oni su brutalna realnost koja čeka klub.

I pored toga, ono što su u dosadašnjem dijelu ove sezone napravili prije svih Gradimir Crnogorac i Amir Spahić, ali i svi njihovi saradnici, impresivno je i ukazuje na bolje dane za tuzlanski klub. Nova uprava koja je Slobodu preuzela krajem prošle godine strateški je omladinski pogon pozicionirala u centar svih zbivanja u klubu. No, pred njima je još mnogo posla i potencijal da se solidan rad Crnogorca i Spahića kapitalizira na pravi način mnogostruko je veći od onoga što se dosad ostvarilo. Po tome će se na kraju rad uprave i ocijeniti. Ono što se zasad može reći jeste da su adekvatno idenfitikovali najveću klupsku snagu i da su postavili solidan temelj za budući rad. Sada na tome moraju nastaviti da grade uspješan klub.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.