Detaljna taktička analiza: Kako je Sarajevo slavilo veliku pobjedu protiv Zrinjskog?

U okviru desetog kola m:tel Premijer lige Bosne i Hercegovine, ekipa Zrinjskog je na Stadionu pod Bijelim brijegom ugostila gostujuću ekipu Sarajeva. Obje ekipe su zbog nastupa u UEFA takmičenjima odgađale svoje utakmice. Tako je ovo bila osma utakmica u sezoni za Zrinjski (odgođeni mečevi kontra Željezničara i Širokog Brijega), a za Sarajevo deveta (odgođen meč protiv Željezničara). Zrinjski je prije ovog meča bio neporažen kao domaćin (tri pobjede i remi). U prethodnom kolu su kao gosti savladali ekipu Krupe (prva gostujuća pobjeda ove sezone). Sarajevo je s druge strane jedina neporažena ekipa u dosadašnjem dijelu sezone. Gosti su imali pet utakmica na strani ove sezone (četiri pobjede i remi). Posljednja dva susreta ove dvije ekipe u Mostaru, koja su odigrana u okviru Premijer lige BiH, završila su neriješenim rezultatima (0:0 i 2:2).

Postave

Mladen Žižović je svoju ekipu izveo u standardnoj 4-2-3-1 formaciji. On nije mogao računati na tri igrača: Almir Bekić, Tomislav Barbarić i Miloš Filipović. Barbarić je propustio i prethodni ligaški meč protiv Krupe, dok su Bekić i Filipović bili članovi startne postave. Umjesto njih šansu su dobili Rijad Sadiku, te Ivan Enin. Tako su Enin i Zlomislić činili vezni tandem, a Trebotić je bio nešto istureniji u ovom meču. S druge strane, Vinko Marinović nije mogao računati na Krstu Velkoskog koji je otišao na reprezentativno okupljanje svoje zemlje. U odnosu na meč protiv Celtica desile su se dvije promjene. Rahmanović se vratio u prvih 11 (bio suspendovan protiv Celtica), te zauzeo mjesto umjesto Đokanovića. Druga promjena je što je Ahmetović bio na poštedi, te je Handžić zauzeo mjesto u vrhu napada.

Igra Sarajeva u fazi odbrane

Zrinjski je nastojao da iznosi loptu iz zadnje linije. Ako bi osvojili loptu u prvoj ili drugoj trećini, ili u slučaju da golman dođe u posjed lopte, lopta bi se uglavnom vraćala ka centralnim bekovima koji bi potom nastojali da organizuju napad. Sarajevo se baziralo na čuvanje centralnih dijelova terena (centralni vertikalni prostor i oba unutrašnja koridora (prostori unutar crvenih linija). Napadaču Handžiću bi se obično pridružio ofanzivni vezni Rahmanović, te bi oni blokirali pivota Zlomislića (Zrinjski je uglavnom koristio jednog pivota). Dva vezna Pejović i Sušić su markirali Enina i Trebotića. Krilni napadači Fanimo i Tatar su bili opciono orjentisani. Dok je lopta bila u posjedu centralnih bekova Zrinjskog oni su se nalazili u unutrašnjim kanalima (unutar prostora označenih crvenim linijama) i tako su nastojali blokirali pas liniju kroz taj vertikalni prostor. Međutim, ukoliko bi pas bio upućen ka jednom od bekova, krilni napadač koji se nalazi na toj strani bi potom izvšio pritisak na beka Zrinjskog.

Vidimo tu situaciju na slici iznad. Handžić i Rahmanović su blizu Zlomislića i blokiraju pas u taj prostor. Centralni bekovi nisu imali pas opciju, obzirom da su bekovi stajali visoko te su te pas opcije bile riskantne. Domaći su nastojali ovu situaciju riješiti tako što se Enin spustio i formirao duplog pivota.

Međutim, tu dolazi do izražaja strategija gostiju. Kao što je rečeno, veznjaci Sarajeva (Pejović i Sušić) su markirali Enina i Trebotića. Tako je i u ovoj situaciji Pejović iskočio kako bi markirao Enina i onemogućio pozicionu nadmoć. Vidimo da se Sušić nalazio blizu Trebotića. Krila Fanimo i Tatar stoje usko i opciono su orjentisani tako da Sarajevo ima +1 u ovom dijelu terena (o tome će još biti govora poslije). To znači da je krilo (u ovom slučaju Tatar) na čijoj je strani lopta bilo blizu beka Zrinjskog. Krilo s kontra strane (Fanimo u ovoj situaciji) se uvlačilo unutra i markiralo najbližeg veznjaka Zrinjskog (Trebotić u ovoj situaciji). Obzirom da su sva tri vezna (Zlomislić, Enin i Trebotić) markirana, Sušić je ostao sam te je on bio +1. Na taj način je Sarajevo imalo dupli benefit. Prvo je imalo dobru situaciju da kontroliše ovaj prostor obzirom na čovjeka viška, ali je i u slučaju osvojene lopte imalo pas opciju (Sušić u ovom slučaju).

Situacija kada je lopta upućena na stranu, tačnije ka lijevom beku Tičinoviću. Tu možemo uočiti strategiju Sarajeva. Fanimo je izvršio pritisak na Tičinovića. Handžić i Rahmanović su blokirali Zlomislića, međutim nakon pasa ka Trebotiću, Rahmanović se pomjerio na stranu kako bi blokirao povratni pas ka Sadikuu. Sušić je markirao Trebotića, dok se Tatar uvukao i markirao Enina. Tako je Pejović u ovom slučaju stvarao +1 situaciju. Također pored već navedenih benefita, on je služio i kao osigurač u slučaju da se neko od ofanzivnog trojca (Bilbija npr.) odlučio spustiti u taj prostor. Na taj način bi centralni bekovi mogli ostati u svojim pozicijama i očuvati kompaktnost zadnje linije.

Presing okidač Sarajeva

Vidjeli smo da je Sarajevo nastojalo da održi kompaktnost u srednjem dijelu terena, te da su gosti nastojali da u vanjskim koridorima uhvate igrače Zrinjskog u zamku. Međutim, Sarajevo je (posebno u prvom poluvremenu) vršilo pritisak na stopere Zrinjskog u slučaju povratnog pasa ka njima. To znači da je pas od strane veznih/bekova upućen ka stoperima Zrinjskog služio kao presing okidač za igrače Sarajeva. Na taj način su oni nastojali da ograniče stoperima Zrinjskog i prostor i vrijeme na lopti, te da ih natjeraju na odigravanje nekontrolisanih dugih lopti. I u ovim slučajevima je Sarajevo nastojalo, ako je moguće, da ostvari +1 u drugoj trećini terena. Također je i povratni pas ka golmanu služio kao presing okidač. Tada bi se nastojao izvršiti pritisak na stopere, te tako onemogućilo odigravanje kratkog pasa. Primarni cilj presinga je bio blokiranje centralnih igrača Zrinjskog.

Na grafiku iznad je prikazana strategija gostiju kada je presing okidač u pitanju, tj. kada je upućen povratni pas ka stoperima/golmanu. Na ovom prikazu imamo situaciju kada je presing na pivota (obično Zlomislić) i na stopere izvršen od strane Handžića, Rahmanovića i još jednog veznog igrača. U tom slučaju su krilni napadači Sarajeva kao i preostali veznjak opciono orjentisani. U slučaju da je Zrinjski odigrao pas u sredinu Sarajevo bi imalo +1 situaciju u tom dijelu terena.

Međutim, u slučaju pasa na stranu, ova tri igrača Sarajeva se pomijeraju. Krilni napadač bliži tom dijelu terena vrši pritsak na beka Zrinjskog, dok se suprotno krilo i veznjak uvlače kako bi markirali preostale veznjake domaćih.

Na slici iznad imamo jednu takvu situaciju. U ovom slučaju se Pejović pridružio Handžiću, te su njih dvojica izvršili pritisak na stopere Zrinjskog. Rahmanović je za to vrijeme markirao Zlomislića. Fanimo i Tatar su bili opciono orjentisani, dok je Sušić markirao Trebotića. Lopta je upućena od strane Sadikua na stranu za Tičinovića. To je bio znak za Fanima da izvrši pritisak. Za to vrijeme je Tatar markirao Enina, a Sušić Trebotića.

Još jedna slična situacija na slici iznad. I u ovoj situaciji se Pejović priključio Handžiću. Rahmanović je opet markirao Zlomislića. Sadiku je odigrao pas ka Tičinoviću. Sarajevo je inicijalno imalo brojčanu jednakost u sredini. Pomijeranjem linije je Fanimo pritisnuo Tičinovića, Sušić je markirao Trebotića, a Tatar Enina. Međutim, Zrinjski je u ovoj situaciji nastojao pomoću Todorovića da stvori brojčanu nadmoć, 2 na 1, u odnosu na Fanima. Ipak, Pejović je uočio ovu namjeru, te je dok se lopta kretala ka Tičinoviću započeo kretati ka Todoroviću.

Na prikazu iznad imamo drugu varijantu. Tada bi se krilni napadač priključio Handžiću kako bi izvršili pritisak na stopere Zrinjskog. Tada je Sarajevo u početku imalo +1 u vezi. U slučaju lopte za beka, taj krilni napadač bi izvršio pritisak na njega, tako da bi Sarajevo zadržalo +1 u sredini.

Na slici iznad vidimo jednu takvu situaciju. Upućen je povratni pas ka Brkiću. Handžić je vršio pritisak na Jakovljevića, te je nakon što je Brkić dobio loptu nastavio sa pritiskom na golmana domaćih. Pritom je položajem tijela blokirao pas liniju ka Jakovljeviću. S druge strane je Fanimo izvršio pritisak na Sadikua. Tatar je markirao Zlomislića, a Rahmanović i Sušić su markirali Enina i Trebotića. Tako je Pejović imao +1. Fanimo je usmjerio ovaj napad na Tičinovića te je kao što se vidi na slici već dok je lopta bila u letu započeo pritisak na Tičinovića. Dakle, idealan scenario za Sarajevo. Usmjeren napad na stranu i +1 u sredini.

Na slici iznad je nastavak ove akcije. Fanimo je izvršio pritisak na Tičinovića. Vezni igrači Zrinjskog su markirani, a Pejović je ostao slobodan. Handžić je kontrolisao potencijalni povratni pas. U ovom slučaju je Sarajevo ostvarilo višak, jer je krilni napadač izvršio pritisak na stopera, a nakon toga i presing na beka. Tako su vezni igrači Sarajeva mogli čuvati svoje pozicije.

Napadačka struktura Zrinjskog

Zrinjski je inicijalno namjeravao da iznosi loptu iz svoje zadnje linije. Već smo vidjeli strategiju Sarajeva kada je defanziva u pitanjul, stoga su domaći imali problema prilikom organizacije napada. Pokušavali su da vrate jednog veznog u prvu liniju organizacije napada kako bi olakšali protok lopte, međutim, igrači Sarajeva su primjenjivali striktno markiranje veznih igrača domaćih, te taj plan nije imao previše uspjeha. Što se tiče napadačke strukture Zrinjskog, ona je izgledala na sljedeći način. Bekovi su stajali široko, baš kao i krilni napadači. Bilbija je okupirao stopere Sarajeva. Zlomislić je imao ulogu pivota, međutim obzirom na probleme pri organizaciji igre i ostali veznjaci su se nerijetko spuštali niže (često u prvu trećinu terena). Obzirom na striktno markiranje veznjaka, Zrinjski je bio primoran da igra po strani i to često dugim loptama. Sarajevo je usmjeravalo napade domaćih na stranu. Uglavnom su duge lopte, usljed pritiska, bile nekontrolisane.

Na slici iznad je situacija kada se Trebotić spustio u zadnju liniju. U sredini vidimo +1 Sarajeva (standardna situacija sa uvlačenjem Tatara i markiranjem veznjaka). Obzirom da su sve pas opcije bile blokirane, Trebotić je bio primoran na dugu loptu. Zbog niske pozicije veznjaka Zrinjskog, prostor iza vezne linije Sarajeva je ostao neokupiran. To ih je primoralo da napad grade po strani, što je olakšalo posao gostima.

Situacija kada je Tičinović bio u posjedu lopte. Vidimo koliko su veznjaci Zrinjskog daleko, tako da je Sarajevo lahko zatvorilo ovaj napad. Fanimo je ispratio Tičinovića, a Oremuš je blokirao Todorovića.

Na slici iznad je situacija sa desne strane Zrinjskog. Opet vidimo nisku poziciju veznjaka Zrinsjkog. Opet je Sarajevo vrlo lahko moglo da zaustavi ovaj napad. Ivančić i Ćorluka su praktično bili izolovani.

Ne samo da nisu mogli razviti vlastiti napad, nego su i zbog strukture imali problem jer su Sarajevu omogućavali tranziciju. Na slici iznad imamo situaciju kada je Fanimo koji je markirao Tičinovića oduzeo jednu loptu. Sušić je bio +1 u ovoj situacjij. Trebotić je izvršio pritisak na Pejovića, ali Sušić je bio slobodan. Također vidimo i Zlomislića koji je markirao Rahmanovića. Uslijedio je pas Fanima ka Sušiću.

Nastavak akcije na slici iznad. Zlomislić koji je markirao Rahmanovića se uvukao u sredinu i zbog pozicije Fanima i zbog pozicije lopte. Obzirom da je Tičinović izašao visoko i da se nije uspio vratiti otvorio se prostor za Rahmanovića. Uslijedio je pas Sušića ka Rahmanoviću.

Međutim, Sarajevo je ipak imalo problema. To se dešavalo najčešće ukoliko se kasnilo s pritiskom na beka, te bi on imao i prostora i vremena za pas ka krilnom napadaču. Ovo je do izražaja dolazilo još više u drugom poluvremenu (više o tome poslije). Obzirom da je Bilbija okupirao oba stopera Sarajeva, te da su krilni napadači Zrinjskog stajali široko, bekovi Sarajeva su bili u nezgodnoj poziciji. Krilni napadači su stajali široko, a bekovi su bili zaduženi za njihovo markiranje. Na taj način je nastajala praznina između stopera i bekova Sarajeva.

Jedna od takvih situacija je na slici iznad. Ivančića je markirao Pidro. Vidimo i poziciju Bilbije. Ivančić je kretnjom nastojao sebi otvoriti prostor. Bilbija je svojim pozicioniranjem napravio razmak između stopera Sarajeva i Pidre. Ivančić se prvo kretao ka svom golu. Pidro ga je pratio, da bi potom Ivančić promijenio smjer kretanja i krenuo ka golu Sarajeva. Otvorio se prostor za njegovo utrčavanje.

Drugi problem koji je Sarajevo imalo je nadmoć Trebotića nad Sušićem kada je agilnost u pitanju. U slučaju odbijene lopte Trebotić bi iskoristio tu prednost nad Sušićem (često ostajao kao posljednji u veznoj liniji) i stizao ranije do lopte.

Na slici iznad vidimo situaciju kada je upućena duga lopta ka Todoroviću. Oremuš je intervenisao, međutim Trebotić je došao do lopte. Sušić ga je markirao, ali vidimo da je Trebotić još dok je lopta bila u letu krenuo ka tom prostoru. Sarajevo je imalo brojčanu nadmoć u ovom području (Pejović), ali je Trebotić bio agilniji od Sušića i uzeo loptu. U nastavku akcije je Trebotić proigrao Bilbiju koji šutira pored gola.

Situacija kod penala Zrinjskog. Opet je Trebotić bio agilniji od Sušića. Ivančić je centrirao, Trebotić je utrčao u kazneni prostor. Tako je izazvao dilemu kod Oremuša, jer je morao paziti i na njega i na Todorovića.

Odbrambena strategija Zrinjskog

Zrinjski je nastojao primijeniti markiranje čovjek na čovjeka. Bilbija je imao zadatak da kontroliše stopere Sarajeva. Obzirom na iste formacije (4-2-3-1), veznjaci Zrinjskog su imali zadatak da markiraju veznjake Sarajeva. Obično se to dešavalo na način da je Zlomislić markirao Rahmanovića, Enin Pejovića, a Trebotić Sušića. Krila su markirala bekove, a bekovi krilne napadače Sarajeva. Tako su stoperi imali situaciju 2 na 1 kontra Handžića.

Na slici iznad vidimo strategiju Zrinjskog. Sva tri vezna igrača Sarajeva su striktno markirana. Bilibija se nalazio između dva stopera Sarajeva. Todorović je markirao Oremuša.

Rješenja Sarajeva prilikom iznošenja lopte

Sarajevo je u iznošenje lopte uključivalo i Kovačevića. Kada se u obzir uzme i česta letargičnost i loš položaj tijela Bilbije, dođemo do toga da su se stoperi Sarajeva najčešće lahko rješavali Bilbije.

Situacija kada je vraćena lopta Kovačeviću. Igrači Zrinjskog su izašli visoko kako bi izvršili pritisak. Miličević je markiran u ovom slučaju, kao i Pejović. Međutim, Bilbija je mlako reagovao. Pritom je imao loš položaj tijela, te nije zatvorio pas liniju. Uslijedio je pas Kovačevića ka Dupovcu.

Još jedna situacija na slici iznad. Igrači Sarajeva (vezni i bekovi) su markirani. Miličević je bio u posjedu lopte. Bilbija je bio letargičan, te mu je dopustio i prostor i vrijeme da odigra pas ka Dupovcu. Izostala je agresvnija reakcija kojom bi Miličeviću umanjio vrijeme za reakciju i kako bi ga primorao na nekontrolisani pas.

Sarajevo je nastojalo da iznese loptu kroz pas igru iz svoje trećine terena. Oni su za to koristili više varijanti. Obzirom na striktno markiranje veznjaka, gostima je bila potrebna kretnja i obezbjeđivanje brojčane nadmoći.

Prva varijanta kojom su se nastojali iznijeti loptu i riješiti se markiranja Zrinjskog je uključivala rotaciju. Rahmanović bi se spustio nazad a jedan od dvojca Sušić/Pejović bi otišao na njegovo mjesto. Na taj način se stvarala konfuzija kod domaćih igrača. Rahmanović se spustio nazad na Sušićevo mjesto, Sušić je zauzeo mjesto Pejovića, a Pejović je krenuo na Rahmanovićevo mjesto. Zlomislić je bio u dilemi da li da ga prati ili ne. U ovom slučaju se odlučio da ostane nazad. Međutim, dok je Trebotić izvršio njegovo preuzimanje on je imao dovoljno vremena da primi loptu. Pejović se kretao ka Rahmanovićevoj poziciji. U momentu na slici iznad i Pejović i Sušić su bili blizu Enina, te je on bio u dilemi koga markirati. Pejović je na momenat odvukao pažnju Eninu, te je uslijedio pas Rahmanovića ka Sušiću.

Druga varijanta je podrazumijevala opterećenje jednog od dva vezna (Enin ili Trebotić). To se uglavnom odvijalo pomoću ulaska Tatara u sredinu. On se često u ovom meču uvlačio u sredinu, te tako stvarao brojčanu nadmoć (4 na 3). U situaciji na slici iznad Tatar se spustio pored Pejovića. Tako su njih dvojica okupirali Enina i stvorili višak.

Treća varijanta je uključivala opterećenje Zlomislića. Ili bi Tatar ušao u sredinu, ili bi se Handžić spustio tako da bi Sarajevo kreiralo 2  . Na slici iznad imamo situaciju kada je Tatar ušao u sredinu. Ulaskom Tatara se često formirao četverougao. Ovdje je dakle okupiran Zlomislić, koji se nalazio između Rahmanovića i Tatara. On je imao dilemu prilikom donošenja odluke koga markirati. Pejović je dodao loptu Tataru, koji je nakon duplog pasa sa Rahmanovićem šutirao.

Još jedan primjer gdje Tatar ulazi u sredinu i formira dijamant u sredini. Bilbija je i u ovoj situaciji bio letargičan te je dopustio Miličeviću da povuče loptu. To je izmamilo reakciju Trebotića. Uslijedio je pas za Tatara. Napadačka struktura Sarajeva je često u ovom meču bila asimetrična, gdje je na desnoj strani širina obezbjeđivana i od strane Fanima i od strane Oremuša, dok je na desnoj strani to bio Pidro, a Tatar je često bio u sredini.

Četvrta varijanta je uključivala vertikalni pas iz zadnje linije ka Handžiću. On bi se obično pozicionirao u jednom od unutrašnjih koridora. On je generalno težio da to bude u onom u kojem se nalazi Sadiku. Obzirom na fizičku nadmoć, to mu je omogućavalo da sačuva loptu ili u najgorem slučaju da izbori prekršaj.

Peta varijanta je uključivala ulazak krilnog napadača u unutrašnji kanal kako bi uvukao beka i otvorio pas liniju za svog beka. Obzirom na markiranje igrača Zrinjskog, tada bi njihova ekipa u fazi odbrane prešla u 5-4-1 sistem. Na slici iznad vidimo kako se Tatar uvukao u sredinu i odvukao Ćorluku. Ivančić je striktno markirao Pidru te je tako formirao liniju od 5. Uslijedio je pas Rahmanovića za Pidru. Prilikom centaršuta Sarajevo je imalo dobru strukturu. U ovom slučaju se Handžiću priključio i Fanimo (krilo sa kontra strane). Također su veznjaci mogli agresivno napasti centaršut. Tatar je svojom pozicijom i otvorio pas liniju za Pidru, ali i imao dobru poziciju prilikom centaršuta. Obzirom da se po inerciji odbrana domaćih uvlačila kako je napredovao napad gostiju, Tatar je imao prostor. On se nalazio u ovoj situaciji u lijevom unutrašnjem kanalu, tako da je nudio i opciju za povratni pas, ali je imao i prostor u slučaju odbijene lopte. Jednom je i zaprijetio nakon odbijene lopte, kao i Handžić u drugoj situaciji (kada je napao unutrašnji kanal).

Kombinacija dijamanta u sredini i beka koji daje širinu. U sredini je formiran dijamant i na taj način je okupirana pažnja igrača Zrinjskog. Uslijedio je pas za Pidru. Na drugoj strani je Fanimo stajao široko. Na taj način je fiksirao Sadikua i Tičinovića. Tako je fiksirana ofsajd linija što je omogućilo Pidri više prostora za utrčavanje.

Problemi Sarajeva u napadačkoj igri

Sarajevo je i pored dobrih rješenja u prvoj i drugoj trećini terena, imalo problema u završnici. U sredini je često formiran dijamant, te je tako Sarajevo imalo višak i moglo je da kombinuje. Također je odbrana Zrinjskog natjerana da se postavi usko. Međutim, tu su strukturu nedovoljno eksploatisali. Najuočljiviji problemi su bili: nedostatak širine, nepostojanje povratne opcije i okupiranje istog prostora od strane igrača. Više puta je formiranjem dijamanta ostvarena dobra pozicija za kombinatoriku, ali je nedostajala širina i/ili utrčavanje iza leđa odbrane Zrinjskog. Tako da su napadi završavali ili udarcem sa distance ili izgubljenom loptom.  

Širina je najčešće nedostajala na lijevoj strani. Kao što je navedeno na desnoj strani je širina obezbjeđivana i od strane Fanima i od strane Oremuša, dok je na lijevoj to obično bio Pidro. Tako da je on morao pokrivati veliki dio terena (kada se uzme u obzir i  odbrana i napad) pa je nerijetko kasnio sa obezbjeđivanjem širine. Na slikama ispod imamo dva primjera.

Tri igrača između linija. Tatar i Rahmanović su okupirali Zlomislića. Tatar je također i uvukao Ćorluku, te je ekipa Zrinjskog stajala usko. Uslijedio je pas Pejovića za Tatara, ali je izostala širina na lijevoj strani. Također nije bilo utrčavanja iza leđa odbrane Zrinjskog.

I ovdje je situacija bila slična. Dva igrača između linija. Ekipa Zrinjskog stoji usko, ali širina je izostala. Također ni ovdje nema utrčavanja iza leđa odbrane. Tako bi se i otvorila pas opcija, ali i razbila kompaktnost domaće ekipe.

Drugi problem je nepostojanje povratne opcije. Miličević je nekoliko puta vertikalnim pasom pronalazio Handžića. Obzirom da su veznjaci Sarajeva bili markirani, oni bi zauzeli nešto širi položaj kako bi manipulisali igračima Zrinjskog. Na taj način se otvorio vertikalni pas za Handžića. Međutim, on potom nije imao povratnu pas opciju. Slična situacija se dešavala i na meču protiv Veleža.

Treći problem je bio kretanje igrača na isto mjesto. Na taj način su oni stajali blizu jedan drugom i omogućavali igračima Zrinjskog da lakše zatvore napad. Situacija iznad je scena nedugo prije postignutog gola Sarajeva. Pas Miličevića. I Rahmanović i Handžić su krenuli ka lopti, napali su isti prostor. Da su krenuli u suprotnim smjerovima (da je jedan od njih krenuo ka golu Zrinjskog), na taj način bi se otvorio prostor ovom drugom za prijem lopte, ali i za dalju kombinatoriku. Ipak, nakon greške Sadikua Sarajevo je pogodilo.

Promjene u drugom poluvremenu

Sarajevo je nedugo nakon otvaranja drugog poluvremena došlo do vodstva. Nakon toga su odustali od presinga, te su se uglavnom branili u 4-4-2 formaciji u srednjem bloku. Napadač i ofanzivni vezni su i dalje bili orjentisani na blokiranje centralnog pivota. Međutim, vezna i zadnja linija su bile zonalno orjentisane. Tako se drugi veznjak spuštao i neometano mogao da primi loptu u unutrašnjem koridoru.

Ulaskom Govedarice (umjesto Trebotića), Zrinjski je promijenio formaciju u 4-4-2. Ivančić se priključio Bilbiji u fazi napada. Todorović je otišao na desnu stranu i imao ulogu desnog krila, dok je Govedarica bio lijevo krilo. Govedarica i Todorović su imali različite uloge. Todorović je stajao široko uz aut liniju. Govedarica je više ulazio u lijevi unutrašnji kanal. Lijevi bek Tičinović je stajao široko, baš kao i desni bek Ćorluka, s tim da je lijevi bek bio visoko pozicioniran. Vidimo i Sarajevo u defanzivnoj 4-4-2, gdje su napadači blokirali centralni dio terena, dok je Zlomislić (za razliku od prvog poluvremena) ostavljen nemarkiran.

Na slici iznad vidimo strukture dvije ekipe. Handžić i Rahmanović su bili koncentrisani na blokiranje centralnog koridora u kojem je bio Zlomislić, tako da je Enin preuzeo loptu u unutrašnjem lijevom koridoru i imao je i prostora i vremena za dalje razvijanje napada. Vidimo poziciju Govedarice u unutrašnjem koridoru i Tičinovića koji stoji široko. Obzirom da je Enin bio nečuvan, Sušić je morao iskočiti kako bi izvršio pritisak. Na taj način se otvorio prostor za pas ka Govedarici, koji je svojom pozicijom uvukao Oremuša, ali i Fanima. On je pokušao odigrati pas za Tičinovića, koji je izblokiran, ali ipak se vidi namjera kojoj je Zrinjski težio. Govedarica je također često primao loptu i potom je prebacivao na drugu stranu. Mijenjanje strane su primjenjivali i dva veznjaka. Na drugoj strani je Sarajevo imalo probleme. Obzirom na 4-4-2 Zrinjskog, dva napadača su fiksirala i stopere, ali i vezne igrače  gostiju. Na lijevoj strani su kao što je rečeno i Ćorluka i Todorović stajali široko. Stoperi i vezni su bili fiksirani, tako da su prilikom njihovog markiranja, krilo i bek Sarajeva stvarali veliku rupu i Sarajevo je gubilo horizontalnu kompaktnost.

Na slici iznad vidimo strukture obje ekipe u drugom poluvremenu. Sarajevo u 4-4-2. Vidimo poziciju dva napadača, Bilbije i Ivančića, kao i široku poziciju Ćorluke i Todorovića. Na taj način se stvorila rupa, posebno između Pidre i Dupovca.

Situacija kada je Zrinjski zaprijetio. U ovoj situaciji je lopta bila na lijevoj strani, te je potom prebačena na desnu. Tako je ogroman razmak između Dupovca i Pidre došao još više do izražaja. Pas Ćorluke u prostor za Todorovića. U ovoj situaciji je Todorović centrirao, ali Zrinjski nije pogodio. Međutim, nakon slične situacije su uspjeli poentirati za 2:2, kada je Todorović odigrao povratni pas za Bilbiju.

Sarajevo se koncentrisalo u drugom poluvremenu uglavnom na tranziciju. Nastojali su iskoristiti visoke pozicije bekova Zrinjskog te su slali duge lopte u vanjske koridore. Obzirom da je Zrinjski u defanzivi bio u 4-4-2 sistemu, to je Sarajevo nastojalo iskoristiti dugim loptama. Sarajevo je u fazi napada i dalje igralo u sistemu 4-2-3-1, tako da je u sredini terena imalo brojčanu nadmoć (3 na 2).

Na slici iznad imamo situaciju kada je upućena duga lopta. Obzirom na dva veznjaka Sarajeva, veznjaci Zrinjskog su pazili na njih. Na taj način je ofanzivni vezni (u ovoj situaciji Rahmanović) ostajao slobodan. Vidimo kao se veznjaci nastoje vratiti. Lopta je upućena ka Rahmanoviću, koji je bio usamljen. To je primoralo desnog beka Ćorluku da napusti svoju poziciju kako bi ušao u duel sa Rahmanovićem. Rahmanović je iskoristio nadmoć u skoku te proslijedio loptu za Handžića koji je potom spušta za Tatara. Tatar je mogao napasti prostor koji je napustio Ćorluka.

Situacija uoči trećeg gola Sarajeva. Vidimo veznjake Zrinjskog kako se vraćaju, te je samim tim Tatar ostao slobodan.

Zaključak

Sarajevo je svojim odbrambenim mehanizmom u prvom poluvremenu kontrolisalo utakmicu. Imali su određene probleme po bočnim pozicijama. Nakon jedne situacije je Zrinjski i izborio penal. Sarajevo je imalo inicijativu, ali su im nedostajali neki elementi kako bi u potpunosti eksploatisali nadmoć u prvom poluvremenu. Nakon drugog gola Sarajeva, došlo je do promjena u strukturama obje ekipe. Na kraju su od tih promjena obje ekipe profitirale, te postigle po jedan pogodak.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.