(DOSIJE PLBiH) Koliko pravilo o “zaštićenom” godištu zaista štiti mlade igrače?

Fudbaleri Zrinjskog eliminisani su u dvomeču prvog pretkola Lige prvaka od moldavskog Sheriffa ukupnim rezultatom 1:0, čime je za njih već na prvoj, mora se reći, ekstremno teškoj stepenici, okončan nastup u elitnom evropskom takmičenju. Zrinjski će sezonu nastaviti u drugom pretkolu Konferencijske lige, gdje će mu se, a to se može reći sa priličnom izvjesnošću, pridružiti Borac i Tuzla City. Tamo ih već čeka mostarski Velež.

Nije ovo priča o evropskom nastupu bosanskohercegovačkih klubova, sumarne izvještaje o tome mudrije je pisati tek kad se okonča ova evropska sezona za naš fudbal. Umjesto toga, još jedan DOSIJE PLBiH ćemo posvetiti mladim igračima, koje nekad možda i neopravdano stavljamo u centar pažnje po pitanju domaćeg fudbala, jer fudbalski klubovi ipak se moraju baviti prije svega sportskim rezultatima, a stvari se nekad postavljaju na način da bi klubovi trebali rezultate i ambicije staviti u drugi plan, a u prvi plan izbaciti promociju mladih igrača. Naravno, takav odnos nije moguć.

Pravilo “zaštićenog” godišta

Upravo je zato zanimljivo pravilo o mladim igračima koje je nametnuo Nogometni/Fudbalski savez BiH o kojem smo već pisali više puta, a koje zapravo sa klubova skida dio odgovornosti po pitanju mladih igrača. Pravilo, koje je ove sezone dodatno modifikovano u korist mladih igrača, klubovima naprosto daje obavezu da koriste dva mlada igrača, bez ikakve slobode izbora i bez mogućnosti izgovora, a pošto je isto za sve klubove, niko kroz ovo ne ostvaruje dodatnu prednost.

No, vode se i rasprave o pravilu i mnogo je oprečnih stavova. Je li ono dobro za domaći fudbal, je li ga inhibira ili mu pomaže? Hoće li kratkoročni problemi sa kojima će se klubovi evidentno suočiti rezultirati dugoročnim benefitima za sve? Šta dobijamo ako na momenat isključimo vještačku potrebu za mladim igračima i stvorimo realne uslove?

Mnogo je pitanja, odgovori će dolaziti tek s vremenom, ali barem na posljednje u nizu gore iznesenih pitanja može dati konkretan odgovor.

Dakle, prema novim pravilima Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, dva igrača rođena 1. januara 2001. godine ili kasnije morat će započeti svaku utakmicu. Klub ima pravo jednog od njih zamijeniti tek na poluvremenu, odnosno ako ga ranije mijenja, mora ga zamijeniti također mladim igračem, dok drugi mora okončati utakmicu na terenu. U prevodu, ovo pravilo znači da u svakoj utakmici mladi igrači moraju za svaki klub odigrati minimalno 135 minuta.

U dvomeču protiv Sheriffa, Zrinjski bi tako mladim igračima, da su na snazi identična pravila kakva vrijede u Premijer ligi BiH, morao obezbijediti 270 minuta. Mostarski tim je koristio Petra Sučića 45 minuta u prvoj utakmici te Franka Sabljića pet minuta u drugoj utakmici. Ukupno je to 50 minuta, odnosno negdje oko 18,5% minutaže koja bi mladim igračima bila zagarantovana da se radilo o premijerligaškim utakmicama.

Dodajmo u ovu analizu i utakmice koje su igrali Borac i Tuzla City. Od 135 minuta koje bi bio obavezan dati mladim igračima, Borac je protiv B36 Torshavna dao 15 minuta Enveru Kulašinu, dok je Tuzla City svojim mladim igračima Belminu Mešinoviću, Salki Nargaliću, Adrianu Mendešu i Bakiru Rekiću obezbijedio 22 minute više od propisanih, čak 157. Ipak, protivnik je bio slabašan, pa ostaje da se vidi hoće li Tuzlaci već u duelu sa AZ Alkmaarom pribjeći iskusnijim opcijama.

Šta ovo konkretno znači? Izbjegnemo li pomalo glupave ocjene i floskule da su Sergej Jakirović i Nenad Lalatović loši treneri koji ne znaju procijeniti potencijal i razmišljati dugoročno, jer to njih dvojica definitivno nisu, doći ćemo do vrlo jednostavnog zaključka da ni Zrinjski ni Borac u kadru nemaju po dva igrača uzrasta do 21 godine koji spadaju među najbolje u timu u ovom trenutku. To je istina i od nje ne treba bježati niti će se učiniti manje istinom bude li se o njoj manje govorilo.

Ali to ni na koji način ne umanjuje značaj pravila o mladim igračima i to je vrlo važno objasniti. Naprotiv, upravo ovakvi podaci pokazuju koliko je takvo pravilo značajno i koliko benefita klubovi od njega dugoročno mogu imati. Uzmimo jedan jako konkretan primjer.

Ivan Bašić je otišao ovog ljeta iz Zrinjskog u rekordnom transferu u ruski Orenburg, a nema dileme da bi, da je ostao u kadru, imao izuzetno značajnu ulogu u obje utakmice sa Sheriffom i vjerovatno bi oba puta odigrao po 90 minuta. Da se kojim slučajem dvomeč Zrinjskog i Sheriffa igrao prošlog ljeta, dakle kad je Ivan Bašić tek počinjao ozbiljnije igrati za Zrinjski, njegov bi status u najboljem slučaju bio nalik na status Franka Sabljića ili Petra Sučića ovog ljeta. Dakle, ne bi igrao ozbiljniju ulogu.

Za godinu dana, Ivan Bašić je napredovao od toga da bude tek jedna od opcija u kadru Zrinjskog, ona ne previše bitna, do toga da klub na njemu zaradi rekordan iznos. Neko će reći da je to bilo zbog njegovog talenta, i naravno,  neće biti u krivu, jer je Ivan Bašić izuzetno talentovan fudbaler. No, pogledajmo primjere Sučića i Sabljića.

U ovom trenutku kvalitetom nisu bili na nivou da mogu adekvatno pomoći Zrinjskom u duelu sa Sheriffom. No, zamislimo na trenutak da ne postoji ni u Premijer ligi BiH takvo pravilo. Da li bi treneri, kojima je vijek trajanja toliko kratak, zaista imali vremena da razmišljaju o tome koji mladi igrač za pola godine ili godinu dana može postati nosilac igre? I da li bi uprave klubova, kad opstanak dođe u pitanje i trener im nakon tri vezana poraza iznese stav da imaju igrača koji može postati vrhunski, ali da mora igrati baš u tom periodu, zaista vjerovale takvom treneru? Da li bi, u konačnici, Ivan Bašić zaista igrao prošle sezone koliko je igrao, da na snazi nije bilo pravila o zaštićenom godištu?

Ivan Bašić i Belmin Dizdarević

Da li bi ove sezone Zrinjski stvorio, makar i vještačkim putem, dodatni prostor za mlade igrače, kako bi ispoštovao pravila? Da li bi to uradili drugi klubovi? Da li bi Sarajevo prošle sezone razmišljalo isključivo o U-21 golmanu kao prvoj opciji, kako bi u najvećoj mjeri riješilo pitanje jednog obaveznog igrača? Jer, da se podsjetimo, samo nekoliko mjeseci ranije, Belmin Dizdarević poslan na posudbu u Mladost Doboj-Kakanj, gdje je bio treći golman, iza Semira Bukvića i Emila Velića, a sa godinu dana redovnog igranja je postao u izboru drugih profesionalaca najbolji golman lige.

Da li je zaista bio toliko loš golman na proljeće 2021. godine, a kroz ostatak 2021. i proljeće 2022. godine odjednom postao najbolji golman lige, ili klubovi jednostavno nisu imali hrabrosti da mu daju šansu, a onda, kad su dobili obavezu da to učine, razvio se za godinu dana u najboljeg golman lige? Nisu li baš takvi primjeri pokazatelj da je pravilo o obaveznom igranju mladih igrača već počelo davati plodove, samo ih ignorišemo i ubjeđujemo se da bi talenti svakako pronašli svoj put, iako sve činjenice ukazuju na drugačije stanje?

Iza nas je tek jedna sezona u kojoj su mladi stavljeni u fokus Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH. U predstojećoj, dobit će još više šanse, i minimalno 24 igrača koji su pritom domaći fudbaleri i od kojih korist može imati i reprezentativni fudbal, dobit će životnu priliku o kakvoj su mnogi od njih donedavno mogli samo sanjati. Pokazatelji su svakako dobri i možda već idućeg ljeta budemo spominjali neke nove primjere poput Bašićevog.

Govoreći o svom nekadašnjem fudbaleru, trener Zrinjskog Sergej Jakirović je u nedavnom gostovanju na podcastu Opsajd istakao da je Bašić na početku svoje karijere imao ogromne uspone i padove, ali da je Zrinjski bio opredijeljen da ga trpi. Upravo je to ono što je našim klubovima decenijama nedostajalo, nisu bili spremni da trpe igrače. Novim, nametnutnim pravilom, svi bez izuzetka morat će da se nauče strpljenju. U široj slici, bh. fudbal od toga apsolutno ne može imati ništa drugo osim koristi.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.