(DOSIJE PLBiH) Libero

Fudbaleri Sarajeva večeras će u Zenici ugostiti Tuzla City, a govoreći u najavi ove utakmice, trener Bordo tima Feđa Dudić postavio je zanimljiv izazov pred novinare, tražeći da se probaju manje baviti floskulama, a više konkretnim fudbalskim analizama, kako bi edukovali, kako je Dudić rekao, “publiku, ali i mene kao trenera, jer ja volim čitati takve stvari”. Za primjer je uzeo Andreja Đokanovića, veznjaka Sarajeva koji usljed nagomilanih problema sa povredama igra ove sezone u zadnjoj liniji Sarajeva, i prema mišljenju Dudića to radi iznad očekivanja.

Svjedoci smo da kvalitetnih, edukativnih sadržaja na domaćoj medijskoj sceni itekako nedostaje, ali osim što samo novinari nisu krivci za to već barem podjednaku krivicu snosi i publika svojim izborom tema za čitanje, u dublje objašnjavanje ovog fenomena nećemo ulaziti. Umjesto toga, probat ćemo napraviti analizu Đokanovićevog učinka.

Kako igra Sarajevo?

Da bismo se bavili samim Đokanovićem, potrebno je prije svega objasniti osnovni koncept igre Sarajeva i zašto mu takav defanzivac poput Đokanovića odgovara možda i više nego klasičan stoper, barem u ovoj fazi sezone. Sarajevo je još uvijek ekipa u fazi nastajanja, ali ekipa koja već ima temeljne principe na kojima bazira svoj fudbal. Sasvim je jasno da Sarajevo nastoji igrati dominantan fudbal i imati posjed lopte, a takvo što ne treba posebno objašnjavati, jer Sarajevo već godinama nastoji igrati tako, sa manje ili više uspjeha. Za razliku od ranijih sezona, Sarajevo ipak nastoji igrati mnogo brže i dinamičnije u posjedu lopte, a svaki put kad izgubi loptu, Bordo tim kreće u izuzetno agresivan presing kako bi je što prije osvojio.

Upravo je ovaj presing, uz mnogo viši tempo igre, osnovna razlika u odnosu na ranije sezone. No, da biste igrali agresivno kroz cijelu utakmicu, morate imati i fizički specifične tipove igrača. Tu se ne radi samo o fizičkoj spremnosti, nego i drugim karakteristikama. Osnovni cilj u fudbalu je postići gol, a osnovni put kojim se dolazi do gola je pronalazak nebranjene zone u protivničkim redovima, odnosno pronalazak viška prostora.

Kad ekipa igra aktivan presing sa četiri, a nerijetko i šest igrača na protivničkoj polovini, ključ uspješnosti tog presinga ne leži samo u načinu igre onih koji pritišću protivnika, nego i zadnje linije. Zadnja linija u takvim okolnostima mora drastično smanjiti teren za protivnika visokim izlascima, dobrim postavljanjem eventualnih ofsajd zamki, pravilnim procjenama i postavljanjem, te najviše od svega, jako brzim kretanjem. I tu dolazimo do uloge Andreja Đokanovića.

Fudbal je suštinski igra kompromisa, gdje ste spremni žrtvovati jedan segment, da biste mogli dobiti dodatni bonus u nekom drugom segmentu. Uzet ćemo banalan primjer. Možete igrati sa stoperima visokim dva metra svaku utakmicu i vjerovatnoća da ćete se uspješno braniti protiv ekipa koje konstantno dugim loptama i ubačajima traže visokog napadača u važem kaznenom prostoru drastično će porasti. Međutim, takvi defanzivci imaju svoje limite, generalno se sporije kreću i u posjedu lopte su puno nezgrapniji, pa ćete imati veliki problem sa ekipama koje igraju drugačiji stil fudbala, a protok lopte će vam generalno biti dosta slabiji.

Andrej Đokanović je visok 177 centimetara, a kroz skoro cijelu karijeru je igrao na poziciji zadnjeg veznog, osim povremenih izleta na poziciju desnog beka. Krasi ga dobro pozicioniranje, eksplozivnost i solidna brzina za svoju poziciju. Fizički je Đokanović već spreman za igranje na visokom nivou, a puno više prostora za napredak ima u tehničkim elementima igre.

Već prva utakmica protiv Borca, u kojoj je potpuno iznenadno upao na neprirodnu poziciju, stavila ga je u nezgodan položaj. 192 centimetra visoki Momčilo Mrkaić, kojem je osnovni kvalitet skok igra, građenje u duelu i generalno svaki onaj element “teškaškog” fudbala koji možete zamisliti, napravio je ne samo Đokanoviću, nego kompletnoj odbrani Sarajeva velike probleme.

Brojke Andreja Đokanovića

Prema podacima platforme InStat Scout, koju je Dudić spominjao kao temelj za analizu koja bi se trebala napraviti, Đokanović je protiv Borca osvojio 1 od 8 zračnih duela, i to je bio segment igre u kojem je pružio ubjedljivo najlošiju partiju. Razlog je, kao što je već navedeno, nemogućnost da dobije zračne duele sa 15 centimetara višim Mrkaićem, ali i činjenica da je Borac praktično kompletnu svoju napadačku strategiju temeljio na “mismatchu” između Mrkaića i Đokanovića. Međutim, šta je Sarajevo dobilo Đokanovićevim nastupom u ovoj utakmici? Krenimo redom.

Evidentno je da je ekipa sa Koševa bila proaktivna, imala je puno veći broj udaraca i puno veći posjed lopte. Đokanović je oteo osam lopti protivniku i pored toga osvojio još osam ničijih lopti, što je zapravo karakteristika zadnjeg veznog igrača ili izuzetno agresivnog stopera, kakvi su prijeko potrebni napadački orijentisanim ekipama. Imao je 43 od 48 tačnih dodavanja i bio je prvi playmaker Sarajeva iz zadnje linije, a Borac igrom po zemlji Sarajevu nikako nije mogao zaprijetiti. Čak i kad bi uspješno bili zatvoreni Tarik Ramić i kasnije Rifet Kapić te Frane Čirjak, Sarajevo je imalo dodatnu opciju za iznošenje lopte.

Uzorak od tri utakmice nije dovoljno velik za izvlačenje ozbiljnijih zaključaka, ali jeste dobar pokazatelj u kojem će se smjeru kretati igra Sarajeva ove sezone i čemu će klub težiti. Sarajevo je u prve tri utakmice nove sezone imalo u prosjeku posjed lopte 68,33% vremena po utakmici na svojoj strani, a uputilo je u prosjeku preko 19 udaraca prema protivničkom golu.

Nakon teškog duela sa Mrkaićem, Đokanović je već protiv Sloge i Posušja zabilježio znatno bolje brojke. Protiv Sloge, koja nije ni imala fokalnu tačku u napadu kakva je Mrkaić, Đokanović je učestvovao u ukupno dva zračna duela, a protiv Posušja je dobio četiri od sedam duela. Ipak, Posušje nije ozbiljnije zaprijetilo golu Sarajeva, pa su ti dueli bili od neuporedivo manjeg značaja od duela iz meča sa Borcem.

Đokanović je oteo deset lopti protiv Sloge i pet protiv Posušja, a osvojio je i 13 ničijih lopti u ova dva meča. Kompletan sezonski prosjek fudbalera Sarajeva je na 91% tačnih pasova, uz 65 odigranih pasova po utakmici. To je skoro duplo više u odnosu na prošlu sezonu, a to govori i o individualnom napretku Đokanovića, ali i o sistemskom napretku igre FK Sarajevo. Prosjek tačnih pasova, mada je uzorak odigranih utakmica još uvijek dosta uzak, Đokanović je podigao za čak 7% u odnosu na prošlu sezonu.

Zaključak

Brojke ipak ne mogu otkriti sve, jer je fudbalska analitika u našoj zemlji još uvijek previše limitirana da bismo imali dubinske analize. Samo gledanje utakmica FK Sarajevo otkriva da Đokanović nije bio teret zadnjoj liniji. On je zapravo hibrid između zadnjeg veznog i stopera, ima u igri Sarajeva ulogu nekog modernog libera, koji protivnicima znatno otežava gušenje igre Sarajeva, jer ima dovoljno kvaliteta da kreira igru iz zadnje linije i dovoljno odvažnosti da preuzme ulogu zadnjeg veznog ako protivnik uspije u nastojanju da zatvori vezne igrače Sarajeva.

U utakmicama u kojima je Sarajevo dominantno, Đokanović osigurava da lopta brže putuje prema protivničkom golu i da se protivnička odbrana teže postavi, što je ključ u ekipi koja nastoji ostvariti vertikalnost u igri i podići tempo fudbala. S druge strane, u utakmicama gdje Sarajevo ne može računati na apsolutnu dominaciju u posjedu lopte, kakva je bila utakmica protiv Borca, Đokanović je opcija koja itekako može poslužiti da okrene utakmicu u korist Sarajeva, čak i uz činjenicu da se sa visokim napadačima u zraku Đokanović ne može adekvatno nositi.

Fudbal je stvar kompromisa i prilagodbe, a ono što je Dudić htio reći na konferenciji za medije uoči utakmice sa Tuzla Cityjem je to da bi Sarajevo možda uspjelo sa drugačijim defanzivcem spriječiti Mrkaića da bude toliko dominantan, ali bi isto tako konačni ishod utakmice možda bio lošiji po Sarajevo, ili bi barem utisak koji je Sarajevo ostavilo bio slabiji.

Ne treba ni na Đokanovića praviti pritisak i tvrditi da je bez greške i bez nedostatka, jer takve tvrdnje bi najviše mogle naškoditi njemu. Prije ili kasnije, morat će se i Sarajevo naći u situaciji u kojoj dodatni Đokanovićev kvalitet ne stvara u jednom segmentu igre ekipi prednost koliki nedostatak stvara u drugom segmentu igre. No, njegova uspješna prilagodba novoj poziciji u ranoj fazi zapravo je jako lijep pokazatelj da se fudbal ne mora poimati samo na konvencionalne načine i da postoji mnogo načina na koje se može razmišljati izvan okvira. I ako se uspije barem malo promijeniti shvatanje o tome kako mora, u konkretnom slučaju, igrati i izgledati jedan premijerliaški stoper, iako praksa iz mnogo snažnijih i razvijenijih kultura pokazuje da ne mora, onda će kompletna fudbalska misao u Bosni i Hercegovini biti na dobitku.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.