(Dosije PLBiH) Marš na Drinu

Dok je Marš na Drinu “pozdravljao“ igrače na Gradskom stadionu u Banjaluci u derbiju 11. kola Premijer lige BiH između Borca i Sarajeva, na najvećem sportskom portalu u Bosni i Hercegovini mogle su se pročitati poruke o sjajnoj atmosferi u Banjaluci, koja priliči derbiju.

Naravno, atmosfera je bila sjajna, izuzmemo li Marš na Drinu, konstantno slanje političkih poruka o Kosovu i Srbiji, te isticanje zastava i transparenata Vojske Republike Srpske. Kada ove stvari izignorišemo, malo zažmirimo, pa onda zanemarimo i da je nakon utakmice između Borca i Sarajeva fizički napadnut kapiten gostiju Amer Dupovac, doći ćemo možda do zaključka do kakvog je došao kolega sa pomenutog portala, da je u derbiju u Banjaluci atmosfera bila sjajna. Nije on ništa pogriješio, samo je morao da drži oči širom zatvorene.

Najveći sportski medij u državi ima veliku, neobjašnjivu potrebu da novinarstvo kao profesiju svodi isključivo na izvještavanje sa sportskih događaja, bez trunke nastojanja da se kritičkim mišljenjem ukaže na probleme koji evidentno postoje. Nije gotovo nikakva tajna da ćete ekskluzivne intervjue sa prvim čovjekom saveza Vicom Zeljkovićem prije svega pročitati na ovom portalu, kao ni da kritike na račun saveza na najčitanijem mediju naprosto nećete naći. I ako postoje, toliko su slatko upakovane u relativizatorski paketić da vam skoro bude i žao čitati nešto takvo.

Nije pošteno isporučiti kompletnu krivicu za stanje u kojem se sport, konkretno fudbal, u ovom trenutku nalazi, jednom mediju, ili medijima općenito, a nije to niti cilj ovog teksta. Ranije navedeni primjer je samo pokazatelj kako elite iskorištavaju sve resurse koji su im na raspolaganju da bi se zadržale na poziciji moći bez ogromnog pritiska javnosti. Sve ovo što gledamo u sprezi Vice Zeljkovića i pojedinih portala je naprosto prepisan recept sa političke scene u Bosni i Hercegovini, gdje moćnici poput mecena opskrbljuju određene medije, za šta imaju njihovu neupitnu podršku. A i sve ono što gledamo u Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH je opet prepisano sa političke scene u našoj zemlji.

Svi “mrze” Borac

Deset puta je Borac izlazio na teren u ovoj sezoni Premijer lige BiH. Nakon utakmica u gostima kod Posušja i Rudara treneri oba domaćina su bili i više nego nezadovoljni suđenjem, a Posušje je reagovalo saopštenjem. Trener Rudara Nikica Milenković kazao je da Borcu kao velikom timu takva podrška nije potrebna, a trener Jure Ivanković je nakon pobjede Borca nad Širokim Brijegom istakao da je Borac imao podršku sudija u ključnim momentima kada se meč lomio.

Nedugo potom, planulo je privatno vozilo sudije Sabrije Topalovića iz Zenice, i to nakon što je sudio utakmicu između Veleža i Borca, a domaći su bili i više nego nezadovoljni suđenjem. Nije međutim tu bio kraj skandalima, od suđenja utakmice Borca i Sarajeva odustao je u posljednjem momentu Elvis Mujić iz Banovića, a utakmicu je sudio Antoni Bandić iz Gruda, gdje bi se također moglo govoriti o čudnom kriteriju, iako se niko iz Sarajeva nije previše osvrtao na njegovu arbitražu.

Predsjednik Veleža Šemsudin Hasić suspendovan je iz fudbala na dvije godine. Presudu mu je donio Vico Zeljković, predsjednik Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, a kasnije je samo potvrđena od strane organa saveza, u kojem Zeljković očito ima glavnu riječ i zna kakve će odluke biti donesene i prije nego komisije počnu o njima diskutovati.

Samo će budale nasjesti na kasniju izjavu Zeljkovića da Hasiću smeta što je Srbin predsjednik Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, mada treba istaći da našoj zemlji budala raznih profila ne nedostaje. Sva ona opravdanja da nekome smeta što je Borac na vrhu ne piju vodu, iz prostog razloga što nikad ranije nije orkestrirano jedan klub gazio preko svih drugih da bi ispunio svoje ciljeve. Magični dodir Borca na svojoj su koži osjetili i o tome javno diskutovali igrači i treneri skoro svih klubova u posljednje dvije godine. Treba li podsjećati i nabrajati utakmice? Velež je oštećen više puta, baš kao i Široki Brijeg. Radnik iz Bijeljine je čak napuštao teren, a Zrinjski je u finišu prošle sezone ostao bez Evrope nakon poraza od Borca, koji je trener Sergej Jakirović, evidentno ljut i iznerviran, odbio komentarisati.

Inicijativa 4R

I tu se dolazi do pravog pitanja, a ono zapravo u negativan kontekst stavlja sve pobrojane klubove, osim Borca. Šta su konkretno poduzeli da bi zaštitili svoje interese? Jedan od najvećih gubitnika u svemirskom uzletu Borca je Široki Brijeg, koji je jednom ostao bez Evrope zbog Borca, više puta je oštećen u međusobnim duelima, a njegovi treneri su otvoreno iskazivali nezadovoljstvo suđenjem protiv Banjalučana. No, stvari se ne mijenjaju, još od onog spornog starta Mladena Lučića protiv Širokog Brijega koji nije okarakterisan ni kao prekršaj, a trebao je biti isključujući crveni karton za golmana Borca.

Široki Brijeg je samo jedan primjer, istaknut isključivo kao najveći bh. klub koji nije dio 4R inicijative, a koji skoro redovno plaća cijenu lošeg suđenja. Mogao bi se u istom kontekstu pomenuti i Zrinjski, koji također ne želi biti dio organizacije, ali i manji klubovi koji su oštećeni poput Posušja i Rudara, te Radnika.

No, samo nabrajanje klubova neće ništa promijeniti. Šta je zapravo svrha 4R organizacije i na koji ona način djeluje? Ako postoji pozadinski i tajni oblik djelovanja, onda je to sasvim druga priča, ali čini se da to nije slučaj. Sloboda je kritikovala svrhu 4R organizacije već nakon utakmice sa Sarajevom, a jedini član ovog društva klubova koji je zapravo djelovao kao da stvarno razumije šta želi jeste Šemsudin Hasić. I samo je on bio dovoljno jaka ličnost da govori o svemu bez straha, pa je zbog toga i gurnut u stranu, odnosno suspendovan.

Klubovi naprosto moraju prevazići međusobne netrpeljivosti, jer je momenat u kojem se nalaze mnogo bitniji od takvih stvari. Režim koji je uspostavljen je jako dobro uhodan, jer m:tel ne dopušta kao sponzor Borca i vlasnik TV prava da se sudijske odluke dovode u pitanje. Jednostavno, snimci utakmica široj su javnosti nedostupni, a u emisijama posvećenim domaćem prvenstvu sporni detalji se izbjegavaju. I onda imamo to što imamo.

Postoje sasvim sigurno među bivšim sudijama oni koji su voljni analizirati utakmice i suđenje, makar i ne bili u mogućnosti da koriste videomaterijal. Njihova riječ međutim ima veću težinu od riječi prosječnog ljubitelja fudbala. A postoje i sportski radnici, ostvareni i sa snažnim vezama, koji bi mogli neke stvari pokrenuti sa mrtve tačke. Ne bi bilo ni prvi put.

Na kraju, postoji i dovoljno medija koji i ne žmire baš u tolikoj mjeri na sve što se dešava da bi bili ljubitelji atmosfere u Banjaluci i koji će prihvatiti i podržati pokretanje bilo kakve inicijative u korist bh. fudbala. No, borba mora krenuti od klubova, koji još uvijek vagaju između sitnog šićara i stvarnog prelaska u borbu za spas fudbala. Vrijeme da shvate šta je bitnije im polako prolazi. Ostave li Velež na vjetrometini, ni sami bolje nisu zaslužili.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.