Fudbal za svoju dušu: Tuzla City ne može ispasti protiv Tre Pennea

Fraze “lopta je okrugla” i “danas svako može pobijediti svakoga” vrlo su aktuelne u ljetnim mjesecima kada se igraju kvalifikacije za evropska takmičenja, gdje su iznenađenja toliko česta da je upitno da li ih je ispravno i nazivati iznenađenjima. Međutim, za svako pravilo postoji izuzetak, a u ovom slučaju izuzetak od uobičajene floskule kako svako može pobijediti svakoga su klubovi iz San Marina.

Klubovi iz ove državice, prepoznatljive i kao najstarija republika na svijetu, igraju u kvalifikacijama za UEFA takmičenja od 2000. godine. Te godine, u kvalifikacijama za UEFA kup, SS Folgore ukupnim je rezultatom 12-1 izbačen od švicarskog Basela. Više od dvije decenije kasnije, Basel je nesumnjivo najzvučnije fudbalsko ime koje je gostovalo u ovoj republici. Razlog za to je nemogućnost sanmarinskih klubova da se izbore za utakmice s jačim ekipama prolaskom nekog od pretkola u UEFA takmičenjima.

Statistika je neumoljiva – 11 klubova iz San Marina se do sada okušalo u Evropi, odigravši 102 utakmice u kojima su ostvarili 2 pobjede, 7 remija i 93 poraza. Gol razliku je besmisleno i računati jer bi ona bila još poraznija, kao i cjelokupna statistika, da UEFA nekoć nije uvela predkvalifikacije za najlošije rangirane lige. To je klubovima iz San Marina omogućilo direktne duele sa najlošijim prvacima na kontinentu.

Međutim, ni tamo ekipe iz San Marina nisu pronašle sreću, pa su u duelima sa klubovima iz Andore, koji su obično dio iste sintagme o dnu evropskog fudbala, uspjeli da izvuku tek poneki remi ili časno ispadanje. Duela protiv ekipa iz Andore je bilo 5 i ishod je svaki put bio isti – ispadanje. Nesumnjivo, najveći uspjeh klupskog fudbala u San Marinu ostvaren je 2018. godine kada je Tre Fiori u 1. pretkolu EL izbacio velški Bala Town. To je bio prvi i jedini put da je ekipa iz San Marina prošla dalje u evropskim utakmicama. Ne treba ni spominjati da je ovaj rezultat dočekan i proslavljen kao historijsko ostvarenje.

Liga bez briga

Liga od 16 klubova nesumnjivo ne doprinosi kvalitetu fudbala u San Marinu. Ali, u zemlji koja je površinom 5 puta, a stanovništvom 3 puta manja od grada Tuzle, fudbal je zabava, rekreacija i svaki registrovani klub može biti dijelom prve lige. Klubovi ne posjeduju ni vlastite stadione. Na šest terena diljem države (neispravno bi bilo napisati stadiona, jer većina nema ništa osim travnate površine za igru) igra se prema dogovoru, slučajnim izborom, bez pravog domaćina, što je jedinstven slučaj pod okriljem UEFA.

Obzirom da je liga potpuno amaterska, igrači se i ne trude previše fudbalski napredovati, pa su transferi unutar lige ili igranje za okolne italijanske niželigaše najznačajnije promjene koje se dešavaju. Igračima je najveća nagrada poziv u reprezentaciju i mogućnost da igraju protiv nekih od najvećih igrača današnjice. Ni u reprezentaciji stvari ne stoje ništa bolje nego u klupskom fudbalu – San Marino nikada nije ostvario pobjedu u takmičarskoj utakmici, imaju tek jednu u prijateljskoj, a čak 16 evropskih reprezntacija je rekordne pobjede ostvarivalo upravo protiv San Marina.

Jednostavno, niko u ovoj državi nije opterećen rezultatom i fudbal ne posmatraju u tom kontekstu. Međutim, i ovakav amaterski fudbal ima svoje heroje. Andrea Compagno ime je fudbalera koji je bio najbolji strijelac nacionalne lige u sezoni 2018/19. On je napravio najzvučniji transfer u historiji fudbala u ovoj zemlji potpisavši, godinu dana kasnije, ugovor sa rumunskim, tada drugoligašem, a danas prvoligašem, FC U Craiova 1948, gdje igra više nego dobro. Nažalost, Compagno je Sicilijanac i nije imao priliku igrati za reprezentaciju San Marina.

Krajem maja, u finalu play offa prošlosezonskog ligaškog takmičenja (nakon regularnog dijela lige igra se play off za prvaka), S.P. Tre Penne poražen je od La Florite (koja je sada već ispala u predkvalifikacijama za Ligu prvaka od predstavnika Andore), a dvije sedmice kasnije žrijeb ih je spojio sa FK Tuzla City u okviru 1. kola kvalifikacija za UEFA Konferencijsku ligu.

Utakmica sa La Floritom bila je njihov pokušaj da osvoje petu titulu prvaka, a do sada su uz 4 titule osvajali i nacionalni kup 6 puta. Klub je osnovan 1928. po nalogu sekretara fašističke partije San Marina i sve do kraja prošlog stoljeća učestvovali su na mnoštvu manjih turnira reprezentujući San Marino. Otuda im i klupske boje, plava i bijela (pa se u okviru San Marina nazivaju biancoazzurima).

Jedan od najznačajnijih događaja u historiji kluba dogodio se 1982. godine, kada je Marco Macina, dijete i tada član kluba pozvan u italijansku U16 reprezentaciju za nastup na Euru. Ne samo da je Macina bio dio tima, nego je Italija upravo njegovim golom savladala Njemačku u finalu. Nakon toga, Macina je skupio i par nastupa u Bologni u Seriji A, nešto kasnije čak i potpisao za AC Milan, ali već sa 24 godine završio karijeru. Iako nikada nije zaigrao za prvi tim, Macina se smatra najvećom klupskom legendom.

Danas, Tre Penne se može pohvaliti kako su u posljednjoj deceniji, uz La Floritu, najkonstantniji klub iz San Marina u Evropi – od 2010. godine, 10 puta su nastupali u UEFA takmičenjima. Nikada nisu ostvarili prolaz dalje, čak nisu bili ni blizu toga, ali su 2013. upisali pobjedu protiv armenskog Shiraka što je bila prva pobjeda klubova iz San Marina u Evropi ikad, pa se Tre Penne i na ovaj način upisao u anale tamošnjeg fudbala.

Ni Maicon nije bio dovoljan

Za Tre Penne veže se i još jedna zanimljiva priča, ne tako davnog datuma. Završivši ozbiljnu karijeru u Romi 2016. godine, proslavljeni brazilski bek Maicon odlučio je odigirati još neke utakmice „za svoju dušu“, uglavnom u nižim brazilskim ligama, a 2020. pristao je odigrati evropske utakmice u dresu Tre Pennea. Međutim, ni on im nije pomogao u dva ubjedljiva poraza (4:0 i 3:0) od gruzijskog Dinamo Batumija.

Prema dostupnim podacima, u timu sada nema internacionalaca (osim Italijana, koji se svakako u San Marinu ne računaju kao stranci), ali klub daje tri reprezentativca San Marina. To su defanzivci Davide Cesarini, Michael Battistini i veznjak Luca Ceccaroli. Jasno, imena koja ne znače puno, niti bi trebala predstavljati veću ili manju opasnost u odnosu na ostale. Međutim, najbolji uvid o ozbiljnosti fudbala u San Marinu može se steći podatkom da je na jednoj kup utakmici prošle sezone za Tre Penne priliku nastupati dobio golman rođen 1966. godine. Jednostavno, priliku da igraju za klubove često dobiju oni koji su slobodni taj dan, pa je bilo kakva dublja analiza individualaca ili ekipe besmislena.

Žrijeb je tri puta do sada spojio klubove iz BiH i one iz San Marina, svaki put u okviru Evropa lige, odnosno UEFA kupa. Najprije je 2004. Željezničar izbacio Pennarossu sa ukupnih 9:1 postavivši rekordan ukupni rezultat BiH klubova u Evropi. Taj rekord je popravljen pet godina kasnije, kada je Zrinjski ostvario prolaz protiv Tre Pennea ukupnim rezultatom 13:3. Nešto skromnije bilo je Sarajevo 2013. godine izbacivši Libertas ukupnim rezultatom 3:1. Iako su svi naši klubovi primili gol u susretima protiv predstavnik San Marina, što predstavlja svojevrsan raritet i negativan rekord, prolaz je ipak svaki put ostvaren uz dvije pobjede i nema sumnje da je to jedini zadovoljavajući rezultat i za FK Tuzla City. Interesantno je za kraj spomenuti da je trener Tuzla Cityja Dragan Jović vodio Zrinjski u dvomeču iz 2009. godine, pa će tako trener tuzlanskog tima postati prvi čovjek koji je bh. fudbal protiv ove ekipe predstavljao čak četiri puta. Ne upiše li i dodatne dvije pobjede, bit će to za Tuzla City i kompletan bh. fudbal razočarenje.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.