Gdje smo nestali?

U onih nekoliko poruka koje smo dobili od naših čitalaca iz nekog normalnijeg vremena uglavnom dominira pitanje gdje smo nestali. Nije teško primijetiti da naš portal u ovom trenutku, žargonski bi se dalo reći, obitava na aparatima, prenoseći tek pokoju vijest isključivo da bi dao znak da je još živ.

I stoga smo, ponukani pitanjima o našem nestanku, odlučili barem pokušati dati nekakav odgovor o tome zašto smo, sa momentom kada su posjete stranicama poput Livescorea drastično pale, a posjete stranicama poput Worldometersa drastično porasle, i mi odlučili povući ručnu.

Fudbal je, kao što je legendarni italijanski trener i podcijenjeni filozof Arrigo Sacchi rekao, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Konstantnim razvojem čovječanstva, napretkom u posljednjih sto godina kakav je ljudskom umu teško i pojmiti, došli smo u poziciju da stvari važnije od sporednih uzimamo zdravo za gotovo, u tolikoj mjeri da nam je fudbal, barem jednom velikom dijelu svjetske populacije, postao vrlo značajan životni segment. No, njegova današnja uloga ima tek prividni značaj, površna je i gotovo perverzno ograničena, što možda više govori o našem načinu života na koji ni fudbal nije mogao ostati imun.

Kao što nam primjeri ponašanja UEFA-e, ECA-e i bogatih klubova širom Evrope u vrijeme pandemije pokazuju, fudbal je najperverzniji oblik ispoljenja kapitalizma, on je danas u potpunosti oslobođen svake dimenzije izuzev one hedonističke, a klubovi koji su izuzeci iz takve priče toliko su rijetki da se mogu posmatrati isključivo kao statistička greška.

Fudbalske ideologije

Sacchi nije bio u krivu kada je nazvao fudbal najvažnijom sporednom stvari na svijetu, ali posmatrano iz vizira fudbalske ere koja ga je ponukala da da takvu izjavu. Klubovi su imali barem nekakvu vezu sa ideologijom zbog koje su prije više od vijeka formirani. Pisali smo nekad davno o formiranju Celtica kao jednog od brojnih klubova irskih migranata u Škotskoj. Nije masa irskih useljenika u Škotsku stigla u Glasgow da bi stvorila rivala Rangersu, to je bila samo posljedica religijske i političke borbe za prevlast, koja je počela puno prije formiranja Celtica, a čija je Celtic direktna posljedica.

Svaki veliki klub ima priču sličnu Celticovoj, no Celtic je jedan od rijetkih koji i dalje ima vezu sa svojim počecima. Većina su danas u potpunosti operisani od korijena. Milanski Inter je formiran 1908. godine kao direktan odgovor na predznake fašizma koje je ispoljavao Milan. Interovo ime ne treba objašnjavati, ali Romelu Lukaku sigurno se dobro zapitao gdje je došao kad su njegovi navijači pokušali da mu objasne da je zaslužio rasistički ispad koji su mu priredili navijači Cagliarija.

Inter ima složenu historiju, naročito u periodu vladavine Benita Mussolinija, no poenta je da dolazak rasista na Interov stadion nije bio jednostrana odluka. U bjesomučnoj utrci za profitom, jedina ideologija je novac, i ako grupa fašistički nastrojenih navijača želi finansirati klub, sve će se razlike gurnuti pod tepih zbog “zajedničkog“ cilja.

Ne treba Inter posmatrati kao izolovan slučaj kluba koji se razišao sa tradicijom. Šta u današnje vrijeme znači sintagma Mes que un club? Apsolutno ništa. Otrgnut iz ruku naroda, koji je bio njegov de facto vlasnik i koji ga je živio, fudbal je postao dobro upakovani proizvod korporacija, koje od tog naroda prave običnog konzumenta.

Preplaćeni i glupi

Svjedoci smo da se cijeli svijet, ali naročito Evropa, u današnje vrijeme susreću sa hroničnim nedostatkom testova na COVID-19. Šta za to vrijeme radi UEFA? Pravi planove o prisilnom završetku svojih takmičenja i svih evropskih liga, ali tako da se svi igrači, treneri i osoblje testiraju prije treninga, utakmica i svih oblika interakcije sa svim ostalim učesnicima u toj zatvorenoj igri. Isti mladi ljudi za koje virus svakako nije poguban će se tako do završetka sezone testirati i po 50 puta, da bi UEFA zadržala svoje prihode, a to će na drugoj strani donijeti zarazu i umiranje dijela onih koji su konzumenti UEFA-inog proizvoda. Imamo u našem jeziku lijep primjer zloupotrebe veznika ali, koja je toliko česta da je ne treba posebno isticati. Na koga vas podsjećaju posljednja saopštenja UEFA-e u kojima dominiraju ovake i slične rečenice? „Zdravlje ljudi je najvažnije, ali…“ ili „Ne kažemo da želimo da neko umre, ali…“

Fudbaleri možda jesu u današnjem vremenu morali praviti teške izbore i zato su mnogi ostali uskraćeni za formalno obrazovanje, no većina njih su u vremenu pandemije konačno skinuli debilnu ljušturu koju im je moderni fudbal nametnuo i pokazali da nisu glupi kao što im se pripisuje, već da su najzdravije tkivo u sistemskom bolesniku koji je fudbal postao. Wayne Rooney održao je liderima engleskog fudbala lekciju, Jordan Henderson je postao sit nerada vlasti i koordinirao je akciju pomoći zdravstvenom sistemu Velike Britanije. Akciji su se odazvali svi kapiteni u Premiershipu, te brojni drugi fudbaleri, a cilj je da se što prije nabavi oprema za ljude koji su na frontu borbe sa korona virusom, a bore se goloruki isključivo zbog grešaka nesposobne vlasti.

Wayne Rooney je sa 16 godina postao bogataš, Jordan Henderson nešto kasnije, ali obojica su dobar dio života proveli zarađujući nerealne sume novca i sva su im vrata uvijek bila otvorena. Sistem je blagonaklon prema tim ljudima, ali nešto je fundamentalno pogrešno u njemu kada mu ni takvi ljudi ne vjeruju i stvari uzimaju u svoje ruke. Rooney je obećao ogromne donacije za borbu protiv pandemije, ali je postavio pitanje zašto bi se igrači odricali novca u korist klubova, koje je apsolutno na mjestu. Klubovi to ničim nisu zaslužili.

To i dalje ne opravdava ogromne sume novca koje fudbaleri zarađuju. Mnogi su potrčali da kao lažnu vijest označe onu fotografiju sa porukom španske naučnice i bivše ministrice koja tvrdi da ne bi doktori i biolozi sa 1800 eura mjesečne plate trebali izumiti vakcinu za korona virus, nego da bi to trebali uraditi Messi i Ronaldo, koji su plaćeni 1000 puta više od njih. Rijetki su se bavili suštinom te poruke, a ona pogađa u srž današnjih svjetskih problema. Uljuljkani u vlastitu sigurnost i sliku idealnog svijeta, industriji zabave smo dali nadnaravno značenje, a taj novac nije došao niotkud nego iz naših džepova. Svako bi stoga trebao razmisliti i nakon što sve ovo prođe je li fudbal zaista toliko vrijedan.

Povratak u stvarnost

Pokažete li nakon ovoga prstom u nas i kažete da smo totalni licemjeri, vjerovatno ćete imati pravo. No, u našu odbranu, niko od nas ne poziva na gašenje fudbala, sporta i zabave uopšte, samo na njen povratak u neke normalnije okvire, u kojima novac nije apsolutno mjerilo.

Osjetili smo u Bosni i Hercegovini šta znači glad, šta znači neimaština i šta znači nesigurnost. Učili smo to na svojoj koži kroz četiri godine. Neki to pamte bolje, neki lošije, a mnogi nikako i ne pamte, no karantin zbog korona virusa za nas ne predstavlja apsolutno ništa, makar potrajao i puno duže nego je dosad trajao. Znamo koliko stvari zapravo mogu biti loše i ovo nam je svima prilika za ponovni početak.

Drugi svjetski rat je bio toliko davno da je jako malo među živima onih koji ga se sjećaju, tako da su građani razvijenog svijeta prvi put u svojim životima suočeni sa ovakvom krizom. Međutim, ne treba zaboraviti da svijet ima i onu mračniju stranu i da je ova pandemija samo dodatni teret na već dobro natovarenim leđima mnogih neprivilegovanih širom planete, koji nemaju mogućnost ni za socijalno distanciranje. Oni na bezbrižnost nisu navikli i naše nedoumice o tome šta bismo danas mogli i htjeli jesti ih ne pogađaju, jer takve izbore nemaju već decenijama.

Mnogi su u jeku ove pandemije izgubili i ono malo digniteta što su imali. UEFA i njen predsjednik prije svih, ali i mnogi drugi ljudi iz svijeta fudbala. Jednom kad se svijet vrati u normalno stanje, a i to će stanje biti puno drugačije od normalnog stanja koje pamtimo, imamo moralnu dužnost da posložimo prioritete na adekvatan način. A mimo svih crnih i pesimističkih prognoza, moglo bi upravo to vratiti fudbal u neke ljudske okvire i uzeti mu dimenziju nadljudskog koju je zauzeo jer smo postali nemarni.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.