Kako je reprezentacija BiH srozana do temelja?

Baš kao što je i bilo očekivano, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine još jednom je podbacila, ovaj put u prijateljskoj utakmici protiv Irana, u kojoj je poražena rezultatom 2:0.

Iako naš nacionalni tim sa Iranom u dosad sedam odigranih utakmica ima očajan skor i praktično Iran djeluje kao velesila, treba istaći da su te utakmice uglavnom igrane u okolnostima koje nikako nisu u bile povoljne da se pokaže stvarni kvalitet našeg fudbala, a tako je bilo i ovaj put.

Sa Iranom smo samo jednom igrali takmičarsku utakmicu, na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u Brazilu, i tada smo ih prilično rutinski savladali rezultatom 3:1, a u ostalih šest utakmica odigranih sa ovom selekcijom uspjeli smo ostvariti samo jedan remi.

Prijateljska zemlja Iran

Zašto je Iran već decenijama poželjan protivnik za eksperimentalne prijateljske mečeve našem savezu u situacijama kada se počne govoriti o finansijskim problemima, niko iz čelništva institucije koja upravlja našim fudbalom vjerovatno ne bi rado odgovorio. Činjenica je, međutim, da je o iranskom novcu govorio još davno Elvir Bolić, a da je zbog iranskog novca smijenjen i Meho Kodro, koji je smatrao da naš nacionalni tim ne treba igrati prijateljski meč sa ovom azijskom selekcijom. U međuvremenu se promijenilo čelništvo Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, ali prijateljske veze sa starim prijateljima očito nisu pokidane.

Zanimljivo je i to da finansijskih problema i poteškoća za naš savez nije bilo već godinama, praktično od plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazil, kada su pored velike nagrade iz FIFA fondova došli i bolji sponzorski ugovori. Slučajno ili ne, sa Iranom nismo igrali od utakmice na Svjetskom prvenstvu 2014. pa do danas.

Zakazivanje prijateljske utakmice sa ovom selekcijom tek je jedan od problema koje smo načeli u nedavnom tekstu o Anelu Ahmedhodžiću i odnosu Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH prema njemu, a već nas je meč sa Iranom, umjesto odgovora na pojedina pitanja, natjerao da postavimo i brojna druga.

Za početak, teško se ne referirati na kritiku koju je Sergej Barbarez uputio nakon što je najavljeno da će najjači sastav istrčati na teren protiv Irana od strane člana stručnog štaba reprezentacije Slavena Muse, koji je ocijenio da je ova utakmica jako značajna. Njegove riječi je kasnije negirao sam selektor Bajević, a potom i sastav koji je istrčao na teren. Barbarez je bio u pravu kada se dotakao ove situacije, jer je evidentno iz nje da ne postoji jasan plan i kohezija unutar stručnog štaba, koji pored Bajevića kao selektora i pomoćnika Muse čine još Rusmir Cviko i Adnan Čustović.

Nisu ništa bolje bile ni izjave Armina Hodžića i Gojka Cimirota nakon utakmice, jer su govorili o nedostatku truda, patriotizma i promašenoj taktici za ovaj meč. Apsolutno nije sporno da kritika mora postojati, ali ona se iznosi užem krugu ljudi, a ne kompletnoj javnosti. Osim ako se kritike u užem krugu ljudi utišavaju, pa je postupak Hodžića i Cimirota zapravo bio apel javnosti da malo skrene pažnju na ono što se radi u nacionalnom timu.

Šta zapravo gradimo?

Isto pitanje koje je postavljeno u prošlom tekstu apsolutno je na mjestu i ovaj put. Plbih.ba se ne zanosi svojim značajem i veličinom u široj slici medija u Bosni i Hercegovini. Porazno je međutim da naši mediji, oni veći, utjecajniji i ozbiljniji od nas, apsolutno nemaju ni trun želje da barem otvore pojedina pitanja o reprezentaciji. Umjesto toga, vještački se pumpa atmosfera, ističu se pozitivni, a svjesno potiskuju negativni aspekti svega što se dešava, a omiljeno pitanje svake konferencije za medije je atmosfera u reprezentaciji. Na njega su najbolji odgovor dali Hodžić i Cimirot nakon utakmice protiv Irana.

Šta Dušan Bajević gradi sa reprezentacijom BiH godinu dana nakon imenovanja na mjesto selektora? Realnost je da ne zna ni on. Jer od prvog objavljenog spiska nacionalnog tima, bilo je na njima toliko nelogičnosti da je nemoguće sve ih pobrojati u retrospektivi. No, krenimo od onoga čega se sjećamo.

Na prvom spisku selektora Bajevića za utakmice baraža u martu koje na kraju nisu ni odigrane našao se tadašnji golman Željezničara Vedran Kjosevski. Već tada je bilo jasno da je on u sukobu sa klupskim rukovodstvom po pitanju obnove ugovora. U sezoni 2019/2020, branio je na samo pet utakmica, a prethodno je njegovo mjesto u timu držao Filip Erić. Kjosevski je na kraju otišao sa Grbavice po isteku ugovora, a nakon dugog traženja kluba potpisao je za Velež, za koji još nije debitovao. Dakle, od sezone 2019/2020 pa do danas, Kjosevski je branio ukupno na pet utakmica. I tim je zaradio poziv u nacionalni tim. Neko je procijenio da je najperspektivniji golman kojeg imamo u tom trenutku. I katastrofalno pogriješio.

Poziv za septembarske utakmice dobio je Anel Šabanadžović, član AEK-a koji je od dolaska u taj klub bio neredovan, a njegov poziv je na sljedeći način objasnio Rusmir Cviko, član stručnog štaba.

“Anel Šabanadžović je naš najperspektivniji igrač, prošao je sve omladinske selekcije, bio je jedan od najboljih mladih igrača u našoj zemlji. Stav je da treba da se okrenemo mlađim igračima i da ih primaknemo seniorskoj reprezentaciji“, kazao je Cviko.

Jako je neugodno ocjenjivati potencijal mladih fudbalera, ali Anel Šabanadžović svoj poziv igrama naprosto nije zaslužio, i to će reći svako objektivan. Šabanadžović prije svega nije bio standardan u našoj U-21 reprezentaciji da bi ga se tek tako proglasilo najtalentovanijim fudbalerom među nadolazećima, a od ljeta 2019. godine, kada je postao član AEK-a, ukupno je igrao 17 puta za ovaj tim. Zabilježio je u tih 17 nastupa 420 minuta, što je u praksi manje od pet cijelih utakmica, a za U-21 tim je igrao ukupno dva puta.

(Ne)logični pozivi

Pogrešno bi bilo u ovom trenutku kriviti Šabanadžovića za takvo objašnjenje njegovog poziva, i označiti ga automatski kao neperspektivnog. No, pitanja se moraju postaviti.

Slična je priča i sa pozivom za Vladana Danilovića, koji, baš kao i Šabanadžović, nije dobio priliku za igru za seniore. I onda se postavlja pitanje koja je svrha takvih poziva i da li je cilj istih da se mladi igrači zaista približe reprezentaciji. Jer djeluje da je cilj da im se pozivom pomogne u ostvarenju transfera, makar to bilo i vrlo plitko i usko posmatranje.

Šta reći za Bojana Nastića? Fudbaler BATE-a se našao na martovskom spisku, a zbog povrede i specifičnog rasporeda utakmica, posljednju utakmicu prije toga odigrao je 18. maja 2019. godine. Bio je, dakle, skoro godinu dana bez utakmice, dobio je poziv, a onda je misteriozno nestao sa spiska pred septembarske utakmice. Podsjećanja radi, bjeloruska liga se jedina igrala tokom ljeta, dok su prvenstva svih drugih zemalja bila prekinuta radi pandemije. Nastić je bio u vrhunskoj formi u septembaru kad nije pozvan, a bio je pozvan u martu, kad nije igrao nikako.

Novi cirkus priređen je pozivom za Kenana Pirića, golmana Maribora koji ne igra nikako i koji je u ovom klubu prekrižen. Posljednji put je branio 22. jula, na kraju prošle sezone slovenskog prvenstva, nakon čega je pao u nemilost svog kluba. A kratko se vrijedi prokomentarisati i nevjerovatna situacija u koju je doveden Ermedin Demirović, koji je dobio poziv za novembarski ciklus utakmica, a onda je bez ijedne odigrane minute vraćen u klub nakon utakmice sa Iranom, u kojoj je realno bilo očekivati da zaigra. U narednoj utakmici nema pravo nastupa, a nakon povratka u Njemačku čeka ga karantin, pa je opravdano upitati zašto je čovjek pozivan u nacionalni tim i ko će mu nadomjestiti nekoliko dana koje je mogao provesti trenirajući sa klubom i boreći se za minutažu. 

Za vrijeme dok se sve ove nebuloze provlače domaćim javnim prostorom, Husein Balić je debitovao za Austriju, kazavši da nikad nije ni bio u razmatranju Bosne i Hercegovine, te da je odlučio prihvatiti poziv zemlje u kojoj igra.

Stručni štab prodaje priču o podmlađivanju ekipe, a jedino podmlađivanje koje je suštinski napravljeno jeste pozivanje Anela Ahmedhodžića i Dennisa Hadžikadunića. Prije svega, zaslužni su njih dvojica što su pokazali ogromnu želju da igraju za nacionalni tim, a potom i Zvjezdan Misimović, koji je uspio kroz razgovore sa njima približiti ih nacionalnom timu. Treba li dijeliti čestitke stručnom štabu što je pozvao standardnog defanzivca ruskog premijerligaša i jednog od najboljih igrača švedske lige, kojem svi prognoziraju transfer u velike klubove?

Sve učinjeno u proteklom periodu čini 2020. godinu iz perspektive reprezentacije godinom za zaborav, a novom selektoru koji će (valjda) doći nakon okončanja Lige nacija, trenutna garnitura će u amanet ostaviti da ekipu izgradi iz temelja, jer oni sada i definitivno ne postoje i pozivu se opravdano nadaju i prosječni igrači koji nikad neće biti reprezentativni kalibar.

No, čini se da je savez već čvrsto odlučio kakvim će putem krenuti u narednom periodu, pa je upitno da li će promjena selektora donijeti suštinsku promjenu paradigme, koja je i više nego potrebna. U tom su nam slučaju potrebne krupnije promjene koje se odnose na rukovodstvo saveza. Takva priča djeluje u startu izgubljena, a tu se vraćamo na pitanje ozbiljnijih medija i njihove uloge u cijeloj priči. Jer čini se da je situacija tačno onakva kakva i njima odgovara.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.