Ko su grobari Čelika?

Zenički Čelik je dotakao jednu od najnižih tačaka poslije rata. Ko su stvarni krivci za stanje u jednom od najvećih bh. klubova?

Akademija NK Čelik neće biti izgrađena u skorije vrijeme, nakon što je na jučerašnjoj 44. sjednici Gradskog vijeća Grada Zenica odlučeno da prijedlog o izgradnji akademije na lokaciji Plandilo bude povučen.

Poznavaoci prilika u zeničkom klubu tvrde da je ova odluka samo dodatni pokazatelj da gradske vlasti na čelu sa gradonačelnikom Fuadom Kasumovićem žele gurnuti Čelik u ambis i tako se riješiti dugogodišnjeg problema lokalne zajednice, a u svojim su nastojanjima potpomognuti nelegalnim poslovanjem turskog investitora Aydina Olguna, koji zakone krši kad i kako hoće.

Neodigravanje utakmice 15. kola Premijer lige BiH sa Željezničarom na Grbavici predstavlja kulminaciju Čelikovih problema, no oni se gomilaju od ranije i nije tek ta utakmica pokazala da sa klubom nešto nije u redu, jer je to bilo poznato mnogo ranije.

Kokuzi i bogataši

Ostavimo li na trenutak po strani preko dvije decenije rada u periodu poslije rata, koje svakako jesu bile sporne sa mnogih aspekata i baziramo li se isključivo na period otkad je Olgun preuzeo klub, doći ćemo do određenih zaključaka.

Prije svega se postavlja pitanje zašto je Čeliku bio potreban investitor, kao i šta je uloga investitora u modernom fudbalu, općenito gledano?

Kao što je poznato, Čelik je milionske dugove imao i prije dolaska Aydina Olguna na čelo kluba. Upravo je njegov dolazak predstavljen nužnim zlom, jer nijedan klub ne može funkcionisati bez bogatog investitora, bogatog mecene koji neće žaliti ni posljednju marku da bi izgradio klub koji bi bio ponos svih Zeničana. Tako je barem javnosti objašnjen njegov dolazak u Zenicu.

Nije tada niko od zaslužnih za njegov dolazak razmišljao o njegovoj prošlosti u Turskoj, o činjenici da mu je zabranjen rad u turskom fudbalu zbog organiziranja kriminalne grupe koja se bavila namještanjem utakmica, zbog čega je Aydin Olgun Peker osuđen i na zatvorsku kaznu.

Fuad Kasumović, koji se danas “pere” od Olguna, tvrdeći da mu nije jasno zašto mu je Skupština NK Čelik dopustila da uđe u klub početkom 2018. godine nije slučajni imenjak Fuada Kasumovića koji je turskog investitora i doveo u klub, nego je u pitanju isti čovjek. Upravo je on budžetskim sredstvima uslovio Neformalnu grupu građana Za Čelik, koja je tada upravljala klubom, i koja se borila za transparentniji i zdraviji Čelik, da se povuče iz kluba kako bi Olgun preuzeo potpuno upravljanje istim.

I tada je poslata jasna poruka da kokuzima, kako su članovi NGG Za Čelik označeni, nije mjesto na rukovodećim pozicijama, te da im nikakav plan koji imaju neće moći biti zamjena za novac, koji Aydin Olgun ima. Dovedeni su u poziciju da budu označeni grobarima kluba ako ne prihvate dolazak Olguna.

Fuad Kasumović u krajnjoj liniji možda nije imao loše namjere po pitanju Čelika, ali je egzekucija bila užasna. Cijenu plaća klub, koji novu šansu možda neće dobiti

Podanički mentalitet

Navijači Čelika, a ovdje ne govorimo o organizovanim skupinama nego o široj populaciji onih kojima je Čelik drag, nikad nisu bili homogeni po pitanju svojih stavova. Osim što je, kao u svakoj grupi, bilo onih potkupljivih, koji su bili spremni raditi za nečije interese i promovisati njegovu ideologiju, bilo je i onih koji su naprosto vjerovali u Olgunovo dobročinstvo, te je tako izostala reakcija kritične mase, a glas onih koji su bili oprezniji, mudriji i svjesniji toga o kakvoj se prevari radi, naprosto se nije čuo dovoljno jako.

Olgun je od početka svoje vladavine u Čeliku skupa sa svojim saradnicima radio šta je htio. Klub nikad nije bio netransparentniji nego je to slučaj danas, a takvo stanje može odgovarati samo sitnim dušama i potkupljivom podaničkom mentalitetu, koji ne osjeća potrebu da bogatom gazdi postavlja pitanja jer on ima novac. Ili barem tvrdi da ga ima. Čovjek koji nikome ne želi polagati račune i koji kaže, nakon što mu klub ne odigra utakmicu zbog dugovanja, da svi kojima se novac duguje imaju rok da se jave do 1. decembra, postavljajući se tako iznad države, zakona i onih kojima se duguje, naprosto nije dobronamjeran čovjek i smatra da za njega pravila ne vrijede. Zato je valjda i u Turskoj prošao onako kako je prošao.

Dvije godine nakon što je došao u klub, Olgun je praktično dužan svakome ko je u periodu njegove “vladavine” bio u klubu. Navodno je, a ove je navode trenutno nemoguće potvrditi zbog, kako ranije navedosmo, apsolutne netransparentnosti kluba, dug napravljen samo u posljednje dvije godine dostigao između 500 hiljada i milion maraka. Šokantno je da takve stvari radi neko ko se naziva investitorom, jer je Čelik bolje poslovao, ili je možda pravilnije reći,  lakše preživljavao, prije nego je Olgun došao u klub.

Aydin Olgun se ponaša kao neko ko smatra da mora biti po njegovom, čak i kada to nije u skladu sa zakonskim i moralno-etičkim kodeksima. Onaj ko duguje novac, nema pravo biti arogantan u odnosu na onog kojem se duguje novac. A oni koji u Salki Jazvinu i drugim fudbalerima kojima je Čelik ostao dužan novac vide krivce za stanje u klubu, propuštaju da vide širu sliku

Ublehe o akademiji

Apsolutno svi segmenti funkcionisanja kluba su zapostavljeni, prije neodigravanja utakmice sa Željezničarom pioniri i kadeti Čelika propustili su meč sa ekipom Zvijezde 09, a juniori Čelika su ispali iz Premijer lige BiH. Ako Olgun nije u stanju obezbijediti najosnovnije uslove za funkcionisanje omladinskog pogona, a dokazano je da nije, onda je i priča o formiranju akademije žestoka ubleha, koja djeluje, mada je i o tom jako teško govoriti, dijelom dogovora između Olguna i Kasumovića.

Olgun sada ima jako dobru odstupnicu, vrlo jednostavno može tvrditi da je zahvaljujući lošim odlukama Gradskog vijeća onemogućen da ispuni svoje planove sa Čelikom i da je stoga primoran da se povuče. Fuad Kasumović sada može optužiti Olguna za stanje u kojem se klub nalazi, te ponovo odigrati na kartu spašavanja Čelika, kako je to napravio prije prošlih izbora. Birači su širom BiH, pa tako i u Zenici, dokazali da imaju pamćenje zlatne ribice i da ih je moguće izvarati na milion načina, pa ne treba nikoga iznenaditi ako tako bude i ovaj put.

Pitanje koje se mora postaviti nakon odlaska NGG Za Čelik iz kluba u korist Aydina Olguna, a koje ne mora biti vezano isključivo za Čelik, nego općenito za domaće klubove, jeste pitanje o tome može li klub funkcionisati bez privatnog investitora, odnosno da li je transparentno rukovođenje dovoljno da klub održi u zdravom stanju?

Odgovor na to pitanje nije lako dati, jer novac mora postojati da bi klub ispravno funkcionisao, ali transparentno rukovođenje između ostalog pretpostavlja i da Čelik ne bi potpisivao ugovore kakve evidentno ne može ispoštovati. Posmatrati uspješnost Čelika kroz uspješnost borbe za opstanak u Premijer ligi BiH je apsolutno pogrešna premisa, jer bi dugoročno za Čelik drastično bolje bilo da je 2018. godine ispao iz lige umjesto Borca, a da je sanirao milion maraka duga, umjesto što je stvorio novi dug. Zenica je previše velika sredina da Čelik ne bi mogao normalno funkcionisati bez Olguna i Kasumovića, ali neće niko u trenutnoj postavci stvari moći ni da priđe klubu.

Strah od gašenja Čelika ispadanjem iz lige je sasvim jasan iz perspektive navijača, ali je neosnovan, jednako kao što je neosnovana tvrdnja da bi NGG Za Čelik bila grobar kluba da nije dopustila Olgunu ulazak u Čeliku. Pravi grobari Čelika, skupa sa Olgunom, mogli bi postati oni koji su pred NGG stavili takav izbor.

Planište, lokacija gdje je Čelik navodno trebao graditi svoju akademiju, prije “otkrića” na sjednici Gradskog vijeća da je još prije šest g0dina ovo zemljište izdano Ragbi savezu BiH/foto: NK Čelik