PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

Ko su premijerligaški kandidati za plasman u Evropu i mogu li oni poremetiti planove velikoj trojci?

Četiri su kandidata za evropsku scenu, pored već ranije obrađene velike trojke koja bi trebala zauzeti prva tri mjesta

Ranije smo u našoj mini-analizi predstavili ekipe Sarajeva, Željezničara i Zrinjskog, koje su kandidati za naslov prvaka BiH u predstojećoj sezoni, a sada je na redu predstavljanje ekipa iz drugog reda, onih koje će se boriti za plasman na evropsku scenu. 

Borac i veliki snovi

Prema sveukupnoj atmosferi, Borac je nakon povratka u evropska takmičenja nakon osam godina i ove sezone vrlo ozbiljan kandidat da napravi rezultatski kontinuitet i uzastopnim dobrim sezonama konačno postane stabilan klub u gornjem domu bh. fudbala. Borac je jedan od sedam klubova prvaka Premijer lige BiH i 2011. godine, kada je osvojio svoj jedini naslov, najavio je dolazeću dominaciju Željezničara, Zrinjskog i Sarajeva. Devet narednih naslova otišlo je u ruke ova tri kluba.

Banjalučani imaju prilično solidan kadar, koji će predvoditi povremeni reprezentativac BiH Goran Zakarić, iskusni Stojan Vranješ te sjajni defanzivac Marko Jovanović. Međutim, ono što djeluje sasvim problematično, a što se Borcu ponavlja iz prošle sezone, jesu slabije uspostavljeni mehanizmi igre. 

Individualnim kvalitetom, Borac bez dileme pripada među najkvalitetnije ekipe lige, ali prošle sezone se mnogo mučio da uspostavi dominaciju u većini utakmica. Jednostavno, stručni štab nije težio uspostavljanju kvalitetne napadačke igre, maksimalno je iskorištavao greške protivnika i Borac je više problema stvarao jačim nego slabijim protivnicima. Sarajevo je dosta čvrstom odbranom dobro napatio na Koševu, Željezničaru je uspio odnijeti bod sa Grbavice, a u Banjaluci ga je potpuno deklasirao.

Bilo je međutim i utakmica u kojima se takav pristup nije previše isplatio. U Širokom Brijegu je Borac poveo sa 2:0 i u potpunosti odustao od igranja fudbala nakon toga, što je Široki kaznio sa dva gola, a realnost je bila da je mogao doći i do punog plijena. Potom je i protiv Sarajeva Borac igrao fudbal bez rizika, a Sarajevo koje je individualno kvalitetnije iskoristilo je to i dobilo meč. Slično je Borcu napravio i Željezničar u Kupu BiH, a ni nakon dolaska Vlade Jagodića na klupu za duel protiv Veleža u Mostaru, Borac nije apsolutno ništa promijenio, pa je poražen u samoj završnici meča, iako je svoj poraz zaslužio mnogo ranije.

Nije pošteno kroz taj meč ocjenjivati Jagodića, čovjeka koji je 2011. godine donio posljednji trofej u Banjaluku, ali za razliku od preostalih kandidata za vrhunski plasman, a to su ambicije koje u Borcu ne kriju, Banjalučani ne djeluju kao tim koji će imati mentalitet i pristup igri da proba donijeti puni plijen iz svake utakmice. Stoga će pred Jagodićem biti vrlo težak posao da na vrijeme uspostavi napadački sistem igre.

Banjalučani nisu previše trgovali tokom ljeta, najbolje su igrače zadržali, a u svakoj liniji su doveli po jedno kvalitetno pojačanje. Na golu će stajati Bojan Pavlović, odbranu je pojačao Aleksandar Vojnović, vezni red Marko Brtan, a napad Jovo Lukić. Svi bi oni trebali postati jako značajni fudbaleri za banjalučki klub u narednoj sezoni. Skupa pojačanja iz Srbije su konačno otišla, i to sa mizernim učinkom, pa od Borca ne treba slične eksperimente očekivati u budućnosti.

U pripremnom periodu Banjalučani su odigrali pet utakmica. Tri puta su slavili, jednom su remizirali, a doživjeli su poraz od Crvene zvezde. 

Najjači sastav banjalučkog tima mogao bi izgledati ovako:

Generalna je ocjena da Borac ima kvalitet za mjesto među najboljim timovima lige, a može pomrsiti i planove nominalno jačim ekipama od sebe, ali pod uslovom da od početka sezone Jagodić uspostavi adekvatan sistem napadačke igre. Borac neće smjeti igrati kao prošle sezone i morat će imati jasno definisanu fudbalsku filozofiju. 

Tuzla City ponovo ima velike ambicije

Tuzla City je igrao vrlo interesantnu prošlu sezonu, koja je u završnici okončana bez izlaska na evropsku scenu, iako je tuzlanski tim u jednom dijelu sezone bio lider na tabeli. I u novu sezonu ekipa Azmira Husića ulazi sa velikim ambicijama, a na mjesto trenera imenovan je Zlatan Nalić, koji želi sa svojim timom otići korak dalje i ostvariti historijski plasman u evropska takmičenja.

Nalić je vrlo specifičan i za naše uslove nekarakterističan trener, koji se u jako dobrom svjetlu predstavio domaćoj javnosti dok je vodio ekipu tuzlanske Slobode koja je u toj sezoni 2018/2019 bila jedno vrijeme kandidat za nastup na međunarodnoj sceni, iako je raspolagala sa prilično oskudnim budžetom i ne baš širokim igračkim kadrom.

Filozofija Nalića je specifična i mnogo je bazirana na presingu, a on se ne libi otvoreno govoriti o zabludama koje sa sobom nosi držanje posjeda lopte onda kada ne postoji adekvatan plan šta uraditi sa posjedom. Iz primjera njegove Slobode, koja je žestoko mučila čak i timove poput Sarajeva i Željezničara u sezoni 2018/2019 da se naslutiti da će Tuzla City u narednoj sezoni biti vrlo nepredvidiv tim, koji će imati kapacitet da osvaja bodove i kod kuće i na strani. Za razliku od svoje epizode u Slobodi, Nalić u njenom gradskom rivalu raspolaže mnogo kvalitetnijim i raznovrsnijim opcijama u ofanzivi, pa će vjerovatno imati mogućnost da svom timu dopusti i nešto ofanzivniji stil igre.

Kompletan vezni red tuzlanskog tima je rekonstruisan, a udarnu trojku trebali bi činiti Adnan Džafić, Edin Rustemović i Nemanja Nikolić, koji su definitivno vrlo kvalitetne opcije. Vojo Ubiparip će i ove sezone predvoditi ofanzivu, a s obzirom na brojne opcije koje Tuzlaci imaju na raspolaganju moguće su i formacijske rotacije i promjene.

Tim Tuzle mogao bi ovako izgledati, iako su moguće i brojne druge opcije:

Ambicije Tuzlaka da se uhvati mjesto među prva četiri na tabeli nisu skromne, ali ekipa ima kapacitet i vjerovatno će, kako vrijeme bude odmicalo, postajati još jača. Navodno se pregovara sa nekim veoma kvalitetnim igračima, a dovede li ih Tuzla, onda se od nje može očekivati i još više.

Velež dugo nije izgledao bolje

Plasman u evropska takmičenja Velež je posljednji put izborio još davne 1989. godine, kada je ispadanjem od Heartsa ušao u period od preko 30 godina na međunarodnoj sceni, koji još uvijek traje. Nikad u tih više od 30 godina nije Velež izgledao bliže evropskoj sceni nego što izgleda sada. Čak i kada je imao kvalitetan igrački kadar, sve je djelovalo sklopljeno bez ozbiljnijeg plana, a takvi projekti brzo propadnu, brže nego su i nastali.

Ove sezone čini se da je priča mostarskog tima drugačija. Feđa Dudić je Velež preuzeo nakon tri kola prošlosezonske Premijer lige BiH i od ekipe koju su tada mnogi smatrali kandidatom za ispadanje iz lige napravio je vrlo respektabilan tim, čije su ambicije za kratko vrijeme porasle. 

Iako ga je iznenadio odlazak napadača Nusmira Fajića, a klub je napustio i vrlo kvalitetni defanzivac Kosta Manev, Dudić nije očajavao, jer je imao vrlo kvalitetan temelj. Dovedeno je nekoliko igrača tokom zimske pauze, a onda je ekipa proširena preko dva metra visokim Fejsalom Mulićem i makedonskim defanzivcem Konstantinom Cheshmedjievim. Međutim, prava pojačanja Velež ionako nije tražio kroz prelazni rok, iako je moguće dovođenje još nekih igrača. Najbolja pojačanja za Velež predstavljaju igrači koji su već dugo tu, a koji su tek počeli da se privikavaju na premijerligaški nivo fudbala.

Obrena Cvijanovića mnogo su mučile povrede, a sada je dostigao određen nivo i trebao bi biti ključni igrač. Omar Pršeš i Samir Radovac su se uigrali, a sve konstantniji postaje i Edo Vehabović. Mnogo doprinose i Muharem Ćivić te Mehmed Ćosić, pa će Velež nekako uspjeti da se nosi sa povredama Dine Hasanovića i Seida Behrama. Ključni ofanzivac mogao bi opet biti Brandao, barem dok se Mulić ne uklopi u potpunosti. 

Ovako bi mogao izgledati sastav Veleža:

Projekat mostarskog kluba ne bazira se na velikim imenima i kratkoročnim ciljevima. U Veležu bi trebali biti svjesni da ih eventualni neizlazak na međunarodnu scenu ne bi smio poljuljati, jer su konačno izgradili nešto prepoznatljivo. Koliko je dugo čekao Evropu i kroz šta je sve prolazio, Velež bi trebao u ovoj i narednoj sezoni nastaviti sa laganim napretkom, jer vjerovatno prvi put poslije rata počinje podsjećati na onaj klub od ranije.

Širokom tradicija nalaže borbu za Evropu

Otkad se fudbal igra u nezavisnoj Bosni i Hercegovini, Široki Brijeg je 16 puta predstavljao našu zemlju na međunarodnoj sceni. Poređenja radi, nastup u ovosezonskoj Ligi prvaka za Sarajevo bit će 17. izlazak u Evropu poslije rata, a svoj 15. evropski izlet bilježe Željezničar i Zrinjski.

Četvrti naš evropski učesnik ove sezone, banjalučki Borac, četvrti put će na međunarodnoj sceni predstavljati Bosnu i Hercegovinu, a on je po tom kriteriju nauspješniji odmah iza već spomenute četvorke. To je najbolji odgovor na pitanje o značaju NK Široki Brijeg u domaćim okvirima, ali je i dobar pokazatelj zašto se Široki Brijeg našao u društvu ova tri kluba.

Suočen sa rezanjem budžeta koje je bilo evidentno i iz finansijskih informacija objavljenih putem zvanične stranice, Široki Brijeg u ovu sezonu ne ulazi sa skromnijim ambicijama, ali ulazi sa prilično skromnijim kadrom. Širokobriježanima zadovoljstvo predstavlja činjenica da je njihova omladinska škola već godinama znatno angažovana, odnosno da prvi tim iskorištava produkte svoje škole fudbala na pravi način, pa bi zahvaljujući tome klub mogao imati nešto bolju i uspješniju sezonu, no generalna je ocjena da Široki u predstojećoj sezoni na osnovu kadra kojim raspolaže ne spada u red najozbiljnijih kandidata za Evropu.

Trener Toni Karačić je na početku priprema radio sa grupom golobradih mladića odakle je selektirao one koji su trenutno spremni za seniorski fudbal, a ekipa je malo osnažena iskusnijim fudbalerima i tokom prelaznog roka. No, otišla su neka kultna imena, poput legende cijele lige Josipa Barišića. Otišao je odlični defanzivac Bernardo Matić koji je bio stub igre godinama unazad, a otišao je i napadač Dražen Bagarić, koji je posljednjih godina zbog svog specifičnog stila igre bio jako veliki problem za protivničke odbrane, te veznjak Ivan Enin, koji je imao reputaciju jednog od najboljih u ligi.

Jure Obšivač, Tomislav Čuljak i Vladimir Oršolić jedina su ozbiljnija pojačanja, uz mladog Ivana Ikića, koji je tek jučer potpisao saradnju sa klubom. Sve to apsolutno ukazuje na činjenicu da Široki neće imati luksuz da u sezonu uđe kao jedna od najboljih ekipa lige, te da će samo zahvaljujući mentalitetu i historiji, odnosno iskustvu u konstantnoj borbi za plasman u Evropu na nivou organizacije, imati svoju šansu da izbori plasman na međunarodnu scenu.

Ovako bi trebao izgledati kadar Širokog Brijega:

Sve u svemu, ova ekipa ne djeluje loše, ali ispadanjem bilo kojeg od iskusnijih prvotimaca, u prvi plan uskaču jako mladi i neiskusni momci. Za klub bi bitnije od samog rezultata moglo biti da razvije nekoliko talentovanih pojedinaca za naredne godine. Široki Brijeg se može pohvaliti nekim zaista kvalitetnim izlaznim transferima u posljednjih nekoliko godina, no sve je stalo poslije odlazaka Luke Menala i Stjepana Lončara. Nakon ove sezone to bi se trebalo promijeniti.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | PLBiH - Premijer liga BiH.
P