Loš prelazni rok, prepreka u razvoju koju je moguće otkloniti

Naša inicijativa prema klubovima u Premijer ligi BiH po pitanju ljetnog prelaznog roka nije prošla onako kako smo očekivali. Ipak, pojedini klubovi smatraju ovo pitanje itekako značajnim, te su shodno tome argumentovali svoje stavove. Neki su od najvećih klubova pokazali da imaju ogroman problem sa komunikacijom. Više saznajte u nastavku

Na 42. sjednici održanoj 15. novembra ove godine, Izvršni odbor Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine usvojio je odluku o trajanju zimskog registracijskog perioda 2020. godine, odnosno u prevodu, odluku o trajanju zimskog prelaznog roka u našem fudbalu.

Odlučeno je da će predstojeći zimski prelazni rok trajati od 20. januara do 14. februara naredne godine, a takva forma prelaznog roka standardna je za naš fudbal i ovakve se odluke uglavnom prepisuju iz prethodnog perioda.

Ista se praksa sprovodi i po pitanju ljetnog prelaznog roka, a vidljivo je da se klubovima nameće kompletiranje igračkog kadra prije početka jesenje ili proljetne polusezone, jer nakon toga transferi nisu dozvoljeni.

Istini za volju, treba objasniti da će klubovi moći dovoditi igrače i nakon ovog datuma, ali isključivo igrače koji na dan 14. februar neće imati ugovor ni sa jednim klubom. To sa aspekta zimskog prelaznog roka nije ni sporno, ali zimski i ljetni prelazni rok drastično su različiti u Premijer ligi BiH, a upravo se u primjenjivanju istih kriterija na oba prelazna roka ogleda nedostatak zdravog promišljanja kod onih koji donose odluke o našem fudbalu.

Isti pristup rješavanju različih problema

Tekuća sezona Premijer lige BiH počela je 20. jula, prošla je počela 21. jula, a sezona 2017/2018 22. jula. Evidentna je praksa da prvenstvo starta sa dolaskom pretposljednje julske subote. Ljetni prelazni rok završava u istoj sedmici u kojoj počinje prvenstvo, a praksa je u većini zemalja da prelazni rok traje do 31. augusta ili čak do 3. ili 4. septembra.

Slično je sa zimskim prelaznim rokom, koji će biti okončan prije nego počne prvenstvo, ali osnovna razlika je u tome što u drugim prvenstvima zimski prelazni rok uglavnom traje do 31. januara, pa naši klubovi kroz prelazni rok do 14. februara imaju komparativnu prednost u odnosu na inostrane klubove.

Ograničavanje ljetnog prelaznog roka na početak prvenstva u praksi znači da naši klubovi ne mogu dovesti zamjene za sve one igrače koje bi potencijalno mogli prodati u posljednjih 40-ak dana trajanja prelaznog roka u većini evropskih zemalja, odnosno do 1. septembra.

Ove smo sezone imali situaciju da je Zrinjski prodao napadača Irfana Hadžića turskom Akhisarsporu nakon gostujuće utakmice protiv Malmoa u Evropskoj ligi odigrane 8. augusta. Dio eventualne zarade koju je ostvario ovim transferom Zrinjski nije mogao reinvestirati u dovođenje novog igrača, nego je mogao birati isključivo igrače koji su bili bez ugovora, i to ne samo igrače koji su bez ugovora bili u tom momentu, nego one koji su svoj posljednji ugovor sa nekim klubom raskinuli prije 20. jula ove godine.

Pravljenje takvog izbora klubovima nije lako i obično su im opcije drastično smanjene. Za Zrinjski je tako potpisao Petar Kunić, kojeg je mostarski klub vjerovatno mogao dovesti i u onom momentu kada je angažovao Irfana Hadžića i potom Ivana Lendrića. Kunić tada nije bio prvi izbor, a pitanje je da li bi bio prvi izbor i 23. augusta, da Zrinjski nije već tada bio žestoko limitiran po pitanju dovođenja potencijalnog pojačanja.

Irfan Hadžić je Zrinjski napustio brzo nakon svog dolaska, a klub se žestoko mučio nakon njegovog odlaska i nije pronašao rješenje za svoje probleme u ofanzivi sve do kraja polusezone

Nemanja Bilbija je 29. augusta 2013. godine potpisao za Sarajevo i pola godine je čekao da dobije šansu za igru.  Ugovor sa Vojvodinom raskinuo je 20. augusta, te kao takav, barem prema mišljenju Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, nije bio slobodan igrač na dan potpisa za Sarajevo.

Klubovi su zbog ovakve odluke dovedeni u jako nezgodan položaj. Imaju izbor da unaprijed dovode zamjene za igrače koji bi trebali napustiti klub i tako rizikuju da stvore sasvim bespotrebnu konkurenciju i teret na platnom spisku ako se neki od planiranih transfera ne ostvari ili da igrače zadržavaju protiv njihove volje. S obzirom na to da se u BiH uglavnom praktikuje potpisivanje dvogodišnjih ili eventualno trogodišnjih ugovora, zadržavanjem igrača protiv njegove volje, klubovi dolaze u poziciju da se uskraćuju za značajan dio prihoda jer igrač kojem je potrebno barem godinu dana da dostigne optimalnu formu i zadovoljavajuću prodajnu vrijednost, a kojem bude uskraćen transfer, sigurno neće rado prihvatiti obnovu ugovora. To dalje znači da će vjerovatno klub napustiti bez odštete.

Postoji, naravno, i treći izbor, njega je ljetos napravio Zrinjski sa prodajom Irfana Hadžića i kasnijim dovođenjem Petra Kunića, a ako je suditi prema prvim koracima koje mostarski klub sprema uoči zimskog prelaznog roka, i sami su svjesni da im se odluka i nije baš isplatila.

Prema Pravilniku o registraciji, statusu i transferu, koji je zvanični dokument Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH, ljetni prelazni rok traje od završetka jedne do početka druge sezone, a interesantno je da je jedino ograničenje za prelazni rok postavljeno u smislu da on ne bi smio biti duži od 12 sedmica. 2019. godine, prelazni rok je trajao od ponedjeljka, 10. juna, do petka, 19. jula, što je ukupno šest sedmica. Sa dodatnih šest sedmica, koje su Pravilnikom o registraciji, statusu i transferu dozvoljene, prelazni rok bi trajao do završetka mjeseca augusta i klubovi bi dobili ogromnu olakšicu.

Nakon sjajne sezone 2014/2015, bilo je tokom ljeta 2015. godine jasno da će Riad Bajić napustiti Željezničar, ali niko nije sa sigurnošću mogao znati kada će do transfera doći. Željezničar je tako pojačanje morao angažovati prije odlaska Bajića i klub je pojačao Joco Stokić. Željezničar nije imao mogućnost investirati novac od prodaje Bajića u kupovinu novog napadača, a možda bi u drugačijim okolnostima doveo boljeg igrača od Stokića

(Ne)profesionalizam klubova

Govoriti o ljetnom prelaznom roku prije nego je počeo i zimski nekome možda djeluje deplasirano. Ipak, znajući kako se donose odluke u našem fudbalu, kasno će biti otvarati dijalog o ljetnom prelaznom roku jednom kad već bude donesena odluka o njegovom trajanju. Dodatna godina će u tom slučaju biti izgubljena, a upravo smo iz tog razloga odlučili još u oktobru kontaktirati 12 premijerligaških klubova. Ovo se pitanje suštinski tiče samo njih, a zbog toga smo u komunikaciju sa klubovima ušli sa predrasudom da među njima postoji konsenzus po ovom pitanju i da im je ovakva forma prelaznog roka nametnuta, te da bi je rado promijenili.

Brzo smo se, međutim, uvjerili, da stavove nije dobro formirati na pretpostavkama i predrasudama. U dva mjeseca otkad smo prvi put kontaktirali klubove, dobili smo ukupno četiri odgovora. Upitno je jesu li pitanja i dostavljena onima unutar klubova koji bi o njima trebali brinuti. Upitno je da li u svim klubovima uopšte i postoje ljudi koji brinu o tim pitanjima. Upitno je i na koji način se klubovi odnose prema medijima.

Osnova je komunikacije, bez obzira slažete li se sa nekom inicijativom ili ne, barem poslati odgovor na upit koji dobijete na vlastitu adresu, makar taj odgovor bio isključivo izraz neslaganja.

Kad vam sa jedne strane ne odgovore Sloboda i Čelik, onda svakako morate imati dozu razumijevanja za poziciju u kojoj se ti klubovi nalaze. Njima je prelazni rok u ovom trenutku najmanja briga. Kada vam ne odgovore dva tradicionalno najveća bh. kluba Sarajevo i Željezničar, onda je prirodno da osjetite veliku dozu razočarenja, jer se radi o klubovima koji bi morali biti nosioci pozitivnih promjena u domaćem fudbalu. U ovom su se slučaju pokazali apsolutnim komunikacijskim amaterima, pa neka razmisle o tome kakvu su poruku poslali o sebi dok budu čitali ove redove, ako ih neko bude i čitao.

U svakom slučaju, saldo je ovakav. Pored Sarajeva i Željezničara, te Slobode i Čelika, odgovor nije došao iz FK Tuzla City, FK Radnik, FK Mladost Doboj Kakanj te FK Borac. Sve ove klubove smo kontaktirali putem maila, a potom i putem drugih društvenih mreža.

Za klub koji iza sebe ima PR agenciju, Sarajevu se komunikacijski gafovi dešavaju toliko često da ih se može početi posmatrati kao sistemske greške u komunikaciji

Argumenti i protuargumenti

Velež, Zrinjski, Zvijezdu 09 i Široki Brijeg nije bilo potrebno kontaktirati dva ili tri puta. Ovi klubovi imaju jasno formirane stavove, a reklo bi se, i dobro odgojene uposlenike, koji su detaljno obrazložili mišljenje svojih nadređenih.

Stav FK Velež je da ljetni prelazni rok nije previše sporan ni u svojoj postojećoj formi, te da su klubovi na vrijeme obaviješteni o svim njegovim segmentima od strane Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH. Iz kluba su istakli i da treneri vole što prije imati ekipu na okupu, ali su podcrtali da su svakako voljni razgovarati o ovom pitanju, ako bi NS/FS BiH organizovao takav oblik pregovora.

Iz Zrinjskog su na našu adresu stigle pohvale za ovu inicijativu, a stav mostarskog kluba je jasan. Prelazni rok bi trebao biti prilagođen prelaznom roku većine evropskih liga. Iz kluba su istakli da je prelazni rok samo u Kazahstanu i na Farskim Ostrvima završen prije nego u BiH, a da je u 33 UEFA-ine članice okončan u razdoblju između 30. augusta i 2. septembra, uključujući i Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju, koje su najčešće destinacije za naše igrače.

Iz Zvijezde 09 istakli su da se prelazni rok mnogo spominjao u prethodnom periodu, ali da je sve ostalo na tome, te su izrazili punu podršku ideji da se pokrenu promjene, koje bi i ovom klubu itekako odgovarale.

U Širokom Brijegu smatraju da je ova tema jedna od krucijalnih za poboljšanje uslova u kojima se igra premijerligaški fudbal, a osim podrške našoj inicijativi, istakli su i nadu da će se više medija uključiti u analizu ovog pitanja, kako bi se stvorili preduslovi za dijalog u kojem bi se pronašlo najbolje rješenje. 

Ako vam samo trećina klubova odgovori na ovu inicijativu, može vas to obeshrabriti i razočarati. Stoga smo dugo razmišljali da li je ovakav tekst potrebno i objaviti, ali smo zaključili da je on itekako potreban.

Kad se nešto ne radi kako treba, onda je potrebno učiniti sve što možete da se to promijeni. Svakako da bi savezu lakše bilo poslati upit na ovo pitanje da postoji jasan konsenzus klubova, ali i ovako ćemo u narednim danima ista pitanja koja smo postavili klubovima postaviti i Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH. A ako postoji argument koji smo u ovom izlaganju propustili iznijeti, a koji drastično mijenja sliku, onda ćemo rado svoj stav redefinisati. Shodno tome, nadamo se i da će stavovi o prelaznom roku biti redefinisani kad savez upoznamo sa ovom inicijativom.

Premijer liga BiH ima puno većih i ozbiljnijih problema od prelaznog roka, čije će rješenje zahtijevati puno više vremena i sredstava. Ovakve terene ćemo još dugo gledati širom naše zemlje. Klubove kojima igranje ove lige ionako nije lako ne treba dodatno ograničavati, a upravo to radi ljetni prelazni rok