Mali sultan iz Zenice

Svi oni koje danas Olgun krivi za situaciju u klubu bili su prilikom imenovanja na čelo kluba njegovi najodaniji saradnici. Zdravo tkivo iz kluba uklonio je skupa sa njima

Pandemija koronavirusa za kratko vrijeme je uzrokovala drastične promjene u svačijim životima i formiranje nekog novog svijeta, čije su veze sa onim svijetom kakav smo poznavali jako rijetko vidljive. Ipak, nije da ne postoje, a sinoć nam je to još jednom demonstrirao Aydin Olgun.

Aydin Olgun je bio neko u Čeliku. Nije bio predsjednik kluba, nije bio direktor kluba, nije bio vlasnik kluba, nije bio savjetnik. Ne zna ni sam šta je bio, potvrdio je to u sinoćnjem obraćanju iz Turske. U periodu dužem od dvije godine predstavljao je glavnog čovjeka u Čeliku, bez formalne pozicije koja bi to opravdala. Doduše, on tvrdi da čak ni to nije istina, ali Olgun je od januara 2018. godine do danas izrekao toliko laži da bi mu samo totalna budaletina povjerovala ovaj put, kad pere ljagu sa sebe. Nažalost, ima i takvih.

Kriminal turskog (su)vlasnika kluba na svom smo portalu u mnogim tekstovima dosad već dokumentovali i bilo bi suludo vraćati se na taj period. Koga zanima da čita o Čelikovim promašajima hronološkim redom, neka otvori neki od narednih tekstova. Tužno je što se oni odnose na samo posljednjih nekoliko mjeseci, no i to dovoljno pokazuje razmjere katastrofe koju je predstavljalo upravljanje zeničkim klubom.

1. Ko je pucao u Čelik?
2. Odgođen susret između Željezničara i Čelika
3. Gradska uprava izdala saopštenje povodom situacije u NK Čelik
4. Aydin Olgun se obratio novinarima: Ja sam kriv za stanje u klubu
5. Novi dugovi stižu na naplatu u Čeliku, hoće li se izbjeći neodigravanje utakmica?
6. Čeliku oduzeti bodovi
7. NK Čelik ponovo suspendovan
8. Gradsko vijeće povuklo prijedlog za izgradnju trening kampa NK Čelik
9. Ko su grobari Čelika?
10. Pokrenuti međunarodni sporovi protiv NK Čelik 
11. Sindikat upozorio sve fudbalere na stanje u Čeliku
12. Sindikat se oglasio o slučaju Blažević
13. NK Čelik se oglasio povodom statusa Ante Blaževića
14. Izgubljeni u prevodu
15. Mladi kao posljednja nada

Ukupno 15 komada, i to u samo nekoliko mjeseci, a da pritom nisu uvrštene smjene trenera koje same po sebi nikako ne mogu biti pozitivni događaji. Nismo kao medij jednom optuženi da o Čeliku pišemo negativno sa ciljem, iako nam do današnjeg dana niko nije uspio dokazati kakav je to cilj. Jedini cilj koji smo od početka imali bio je taj da ukažemo na to da se klub NE MOŽE voditi na način na koji je Olgun vodio Čelik, a pritom očekivati da se takmičite sa Sarajevom, Željezničarom i Zrinjskim, što se prilikom njegovog dolaska najavljivalo.

NE MOŽE se potpisivati ono što se ne može ispoštovati, jer takvi dugovi obavezno dođu na naplatu i guraju klub u veću dubiozu od one u kojoj je bio. Aydin Olgun nije vodio klub na principima normalnog biznisa, nego na principima kriminalne organizacije. Ovdje pritom ne govorimo o mafijaškom tipu organizacije, već o tipu organizacije u kojem su tokovi novca netransparentni i sakriveni od javnosti. Kolokvijalno rečeno, nije se znalo ko pije, a ko plaća. Tako ne može funkcionisati ni dvočlana porodica, a ne organizacija koja bi trebala biti ozbiljna. I sve će to na kraju doći na naplatu, a jedina žrtva će biti NK Čelik.

O njemu smo pisali više i češće o ostalim klubovima, iz prostog razloga što je u njemu situacija bila mnogo složenija i ozbiljnija nego u ostalim klubovima, to je valjda logično i svima jasno nakon Olgunovog odlaska. Sada konačno postoji mogućnost da se klub oporavi, iako će se pravno situacija sa Aydinom Olgunom sigurno još dugo “vući”, jer će on htjeti povrat novca koji je uložio u Čelik, a vjerovatno će zahtijevati i dio novca koji nije uložio u klub. Ako pratimo obrazac njegovog dosadašnjeg ponašanja, onda je to upravo ono što se može očekivati.

Dok Olgun patetiše o ljubavi prema Bosni, kao što je patetisao o raznim primitivnim emocijama tokom svog dvogodišnjeg mandata, Čeliku predstoji nova teška borba za opstanak. Čelik je na to doduše navikao, nekako preživljava već 25 godina poslije rata, iako je situacija iz godine u godinu sve teža. No, postoji jedan ozbiljan problem.

Kada istaknemo da je odlazak Aydina Olguna prilika da se klub oporavi i izađe na pravi put, to ne znači da će se naredni period u Čeliku zaista i odigrati na taj način. Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović i gradsko vijeće povukli su nekoliko vrlo zabrinjavajućih poteza koji daju naslutiti da Zenica jedan od svojih najvažnijih i historijskih simbola posmatra kao običan teret na budžetu kojeg se potrebno što prije riješiti.

Naravno da je idealan scenarij da gradovi ne finansiraju klubove, ali to nije nešto što se treba postići na silu, kao što se radi u Zenici. Država je prepuna klubova koji bi se sutra ugasili da se prekine finansiranje iz javnih budžeta, pa taj prelazak na sistem privatnog finansiranja, koje usput zakonom nije u potpunosti omogućeno, ne smije biti prisilan.

Aydin Olgun nije najveći krivac za stanje u Čeliku, iako je takvog lika mučno čak i samo prividno braniti. On je bio isti ovaj Aydin Olgun i prije januara 2018. godine, kada je ušao u zenički klub. Čovjek je presuđeni kriminalac koji ima zabranu rada u turskom fudbalu. I kao takav je dočekan raširenih ruku u Čeliku. I to ne od navijača i onih koji su tada imali namjeru klub graditi na zdravijim temeljima, nego isključivo od politike. A zna se ko je vodio politiku u Zenici u to vrijeme i ko je vodi danas.

Ako je prosječnom čovjeku bilo lako vidljivo šta se Čeliku sprema dolaskom Olguna, kako to da isto nisu vidjele gradske vlasti? Da li su zapravo gradske vlasti stvorile sistem u kojem do vrha mogu doći samo mali sultani poput Olguna, koji duguju igračima stotine hiljada maraka, i onda im podijele iznos od hiljadu eura za svoj rođendan, bez ikakvog pisanog traga? Jer, ne postoji veći čin ponižavanja i primitivnog uzdizanja samog sebe od podjele takvog oblika milostinje? 

Može Olgun sada prozivati Fenana Salčinovića i sve druge igrače Čelika da su ga prevarili. Možda i jesu, ali nije supermoćni Effe pao s neba i postao najbitniji čovjek u Čeliku, i njega je Olgun tu postavio. Mogao je sa onim udruženjem NGG “Za Čelik” koje je trijumfalno otjerano iz kluba napraviti nekakvu vrstu koalicije, saradnje u kojoj bi mu bilo objašnjeno gdje je došao, kome smije a kome nipošto ne smije vjerovati. Mogao je štošta, ali onda ne bi bio mali sultan. NGG bi se sigurno borila protiv istih ljudi protiv kojih je on bitku izgubio, ali baš to su oni ljudi koji su se priljubili uz skute svog sultana, a sultani vole podanike, beskičmenjake koji ne postavljaju pitanja. Grupa “Za Čelik” u toj priči nije imala šanse.

No, jedna kratka pričica koja nema veze sa Olgunom će pokazati koliko je još osim njega saučesnika u odvratnom gaženju po Čeliku. Odlukom gradskih vlasti, stadion Bilino polje se za vrijeme pandemije ne održava. U vrijeme kada čak i niželigaši ponosno objavljuju fotografije svojih stadiona koji su zahvaljujući kombinaciji nekorištenja i lijepog vremena u nevjerovatno dobrim izdanjima, Čelik bi se osramotio da objavi fotografiju travnjaka Bilinog polja. Za to su krivi neki drugi zenički sultani.

Da li kompletna Zenica i nakon 25 godina funkcionira po principu malih sultana, jer ako je tako, onda Čelik zaista nije najveći problem grada?