(MLADE NADE) Enver Kulašin, novo pravilo i prvo kolo PLBiH iz perspektive U-21 igrača

Haotičan završetak prošle sezone Premijer lige BiH prenio se i na period uoči početka nove, pa se stiče dojam da smo još uvijek u fazi priprema, iako se premijerligaški fudbal već počeo ponovo igrati.

Pompezno obećana i najavljena rekonstrukcija tri premijerligaška terena u pauzi između dvije sezone nije se ni razmatrala, a s obzirom na to da se u istim rečenicama sa obnovom terena spominjalo i uvođenje VAR tehnologije kao krune infrastrukturnih zahvata novog rukovodstva saveza, već sada možemo reći da ćemo pomake na ovom polju još dugo čekati.

Ipak, možda je i bitnije od infrastrukture pitanje odnosa prema mladim igračima, a bez puno tezgarenja i slušanja klupskih zahtjeva, savez je uoči nove sezone uveo pravilo o obaveznoj promociji mladih igrača uzrasta do 21 godine. Ukratko, po dvojica moraju početi svaku utakmicu u svakom timu, a barem jedan mora na terenu provesti svih 90 minuta, odnosno ekipa mora u svakom momentu imati barem jednog igrača do 21 godine na terenu.

Pomalo je nerazumljiv otpor klubova prema ovom pravilu, ma koliko iznenada da je uvedeno. Njima se suštinski ništa nije promijenilo, jer je pravilo isto za cijelu ligu i stoga niko nema podređen ili povlašten položaj u odnosu na konkurente. S druge strane, iz perspektive saveza benefiti su brojni. Javnost naprosto ne može ne podržati odluku o podmlađivanju lige, a mlada reprezentacija će zagarantovano imati u svakom kolu fond od 12 igrača koji odigraju cijelu utakmicu, s tim da brojka može biti i puno veća.

Ko su mladi igrači?

Ove sezone, U-21 igrači su oni rođeni 2000. godine i kasnije, a novo pravilo je u prvom kolu donijelo nastup njih ukupno 45. Pravilo se odnosi isključivo na fudbalere sa bh. pasošem, a ako bi se brojali i Brazilac Clarismario odnosno fudbaler iz Gane Joseph Amoah koji su nastupili za Rudar iz Prijedora, onda bismo imali ukupno 47 igrača do 21 godine sa nastupom u prvom kolu.

Ipak, za potrebe ove analize Clarismario i Amoah bit će izostavljeni, a bez njih, brojke na nivou cijele lige izgledaju ovako.

Ukupno su igrači uzrasta do 21 godine dobili 2770 minuta u prvom kolu Premijer lige BiH, odnosno 23,31% ukupne minutaže koju su klubovi mogli dati igračima u ovom kolu. U prosjeku, to bi značilo da je nastup za svaki klub zabilježilo 2,5 igrača. Pojednostavljeno, u prosjeku je svaki klub imao dva mlada igrača od prve do posljednje minute, dok je jedan odigrao poluvrijeme. Naravno, grubi prosjek nije najsretniji metod računanja za ovaj konkretan primjer, ali daje nam okvirnu sliku onoga što se moglo i očekivati. Dakle, vrlo je izvjesno da će svaki tim imati barem dva standardna igrača iz U-21 kategorije, a možda će te brojke biti i veće kako bude odmicala sezona.

Ako pogledamo dobnu skupinu igrača koji su nastupili u prvom kolu, ona i nije baš raznovrsna koliko je mogla biti. Po 16 igrača rođeno je 2000. i 2001. godine i oni su već iskusniji, odnosno trebali bi biti. 2002. godine ih je rođeno deset, dvojica su rođena 2003. a samo jedan 2004. godine.

Ovdje se već evidentno nameće problem koji ne djeluje lako rješivim u ligi koja nastoji biti što je moguće kompetitivnija, a logično, Premijer liga BiH nastoji biti upravo takva. Ako pretpostavimo da je transfer u jednu od najjačih pet liga Evrope potvrda nečijeg kvaliteta, a realnost nam kaže da jeste, onda je 20 godina postojanja Premijer lige BiH veličanstvena potvrda njenog nekvaliteta.

Ukratko, transferi se iz ove lige ne prave ka najjačim ligama i vrijeme nam je to već pokazalo nebrojeno mnogo puta. Da bi fudbaler iz Bosne i Hercegovine stigao do najjačih liga, mora proći dodatni filter u vidu neke od snažnijih liga u koje se odavde prave transferi, poput Hrvatske, Turske, Češke ili Poljske. I tada ključnu ulogu počinju igrati godine.

U fudbalu je mnogo toga moguće, pa i da jedan Jamie Vardy bude otkriven u drugoj polovini dvadesetih godina i da se kao takav popne na sam vrh engleskog fudbala. No, Vardyja nema 15, nema svaki klub ni svaki fudbaler nekakvu magičnu priču kako je otkriven i spašen sa margina kada je već razmišljao da se prihvati konkretnijeg posla od šutiranja lopte.

Fudbal je danas poput nauke, sve se pažljivo analizira i planira, upravo da bi se na minimum svele mogućnosti da vam promakne neki Vardy. I kada kao bosanskohercegovački klub pristupite tom procesu planiranja, trebali biste imati na umu jedno. Ako igrač iz ove zemlje ode sa 22 godine, može ostvariti pristojnu karijeru, ali jako su male šanse da dostigne najviši fudbalski nivo. Da bi uopšte ušao u razmatranje za najjače lige, igrač mora sa 22 godine, uslovno rečeno, pokoriti i mnogo jače lige od naše, odnosno mora preskočiti još jednu stepenicu. A da bi to napravio sa 22 godine, mora se puno ranije otisnusti iz naše zemlje.

Sarajevo ima problem

Pošto je već jasno u kojem pravcu vodi ova logika spojenih posuda, preći ćemo odmah na stvar. Dobna granica da bi igrači počeli igrati fudbal u seniorskom timu mora se za naš fudbal drastično pomjeriti prema dole, ako želimo da naši fudbaleri počnu dostizati viši nivo. Ako uzmemo nekakve logične postavke, da igrač sa dvije sezone standardnog igranja prilazi blizu maksimumu koji može ostvariti igranjem u BiH, te da mu jednako toliko vremena treba u novom klubu i jačoj ligi da se dokaže i afirmiše za sljedeći korak u karijeri, onda je jasno da se naši fudbaleri prekasno uključuju u obaveze prvog tima.

Pogledajmo konkretne primjere. Sarajevo je u početnoj postavi utakmice protiv Tuzla Cityja u kadru imalo dva igrača rođena 2000. godine. Adnan Kanurić, koji će za neke tri sedmice napuniti 21 godinu, prije dolaska na Koševo zabilježio je ukupno devet seniorskih nastupa. Slična je priča sa Kenanom Dervišagićem, napadačem koji 21 godinu puni naredne sedmice.

On ima 22 seniorska nastupa u karijeri, od čega ogromnu većinu za Rudar Kakanj u Prvoj ligi Federacije BiH. Već je pravio dvije bespotrebno duge pauze, koje mlade igrače nepobitno uništavaju. Juniorski staž okončao je na ljeto 2019. godine, a onda je izgubio pola godine čekajući šansu na Koševu. Nije zaigrao nijednom, pa je otišao na posudbu u Rudar, no sezona je uskoro prekinuta zbog pandemije, te je Dervišagić godinu dana najbitniju za vlastiti razvoj praktično proveo u statiranju.

Sa početkom nove sezone, otišao je ipak u Kakanj, tamo se nametnuo i kao jedan od najboljih igrača kluba nakon pola godine zaslužio povratak na Koševo. No, trener Vinko Marinović mu nije dao ni minut igre na službenim utakmicama, te je tako kontinuitet i samopouzdanje koje je Dervišagić donio iz Kaknja uništio.

Dakle, redovno igranje i kontinuitet razvoja su ključni segmenti za mlade igrače, a ako posmatramo i širu sliku i u kontekst uzimamo mogućnost transfera, onda je jasno da se taj kontinuitet igračima mora obezbijediti i prije nego formalno okončaju juniorski staž, a najkasnijeistog onog momenta kad sa njim završe. Gubljenje cijele godine na tribinama nadajući se šansi u prvom timu za mnoge je pogubno. Igrači koji su izlazna U-21 generacija, a tek počinju sticati ozbiljnije seniorsko iskustvo, većinom su nemarom klubova uništeni. To ne znači da ne mogu napraviti pristojne, neki čak i dobre karijere, ali cilj svakog kluba treba biti da pored ostvarivanja maksimuma sportskih rezultata, pomogne i svojim igračima da ostvare maksimum vlastitog potencijala.

Šta kažu brojke?

Borac i Željezničar su svojim mladim fudbalerima obezbijedili najveću minutažu u ovom kolu. Borac ih je imao pet i odigrali su 387 minuta, a jedan od njih, Enver Kulašin koji još nije punoljetan, postigao je pogodak. Za Željezničar je također nastupilo pet mladih igrača, koji su u zbiru odigrali 361 minutu.

Sloboda je za mlade igrače obezbijedila 135 minuta, a zanimljive su brojke Zrinjskog, Posušja i Veleža čiji su mladi igrači odigrali 149, 150, odnosno 151 minutu.

Najmlađi igrač koji je upisao nastup je Leotarov Filip Kolak, krilni napadač rođen 30. decembra 2004. godine. On ima 16 godina, a na terenu je proveo posljednje četiri minute duela sa Radnikom.

Možemo napraviti i pozicionu raspodjelu mladih igrača sa nastupom u prvom kolu. Tako smo imali:

4 golmana

3 desna i 3 lijeva beka

8 štopera

5 centralnih i defanzivnih veznih

6 desnih i 2 lijeva krila

8 ofanzivnih veznih

6 napadača

Mladi tim kola

Na kraju, možemo sastaviti i najbolji tim ovog kola od mladih igrača,  a ovako bi on otprilike izgledao.

Luka Kačavenda iz Veleža jedini je mladi igrač koji nije primio pogodak u prvom kolu Premijer lige BiH od njih četvorice koji su nastupili, a imao je i jednu dosta solidnu intervenciju. Na poziciji desnog beka nalazi se Kristijan Medić iz Širokog Brijega, koji bi ove sezone trebao biti nosilac igre svog tima. Lijevi bek je Luka Malić iz Željezničara, koji je odigrao dobar meč protiv Borca. Štoperske pozicije igraju Vladimir Arsić iz Leotara, te Amar Drina iz Željezničara.

Igor Savić iz Zrinjskog odigrao je jako dobar meč protiv Širokog Brijega i njegove partije vrijedit će pratiti i u nastavku sezone. Dobrom partijom protiv Željezničara na Grbavici istakao se Amar Begić iz Borca, a Belmin Mešinović iz Tuzla Cityja asistencijom je rezervisao poziciju ofanzivnog veznog za sebe nakon duela sa Sarajevom.

Sedad Subašić je za Željezničar protiv Borca igrao desno krilo i upisao je asistenciju, a na istoj utakmici Enver Kulašin iz Borca upisao je gol. Za kraj, ostaje otvorena još pozicija centralnog napadača, na kojoj se niko nije posebno istakao, iako je nastupilo ukupno šest igrača.

Kenan Dervišagić iz Sarajeva nije pokazao previše, a isto se može reći i za rezerviste Esmira Hasukića iz Radnika, Daniela Lukića iz Širokog Brijega te Elvisa Mehanovića iz Tuzla Cityja. Stoga u opticaju ostaju momci koji su odigrali prva poluvremena utakmica između Slobode i Rudara, odnosno Veleža i Posušja, Adi Alić i Faris Zubanović. Dojma smo da je ipak Zubanović pokazao nešto više, ali svakako će biti interesantno pratiti razvoj premijerligaških napadača, s obzirom na to da je ovo godinama unazad strateški najteža pozicija za domaće klubove po pitanju razvoja omladinaca.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.