NFSBiH i bijeg od odgovornosti: Zašto još uvijek ne znamo ništa o sudbini Premijer lige BiH?

Prošlo je već dvije sedmice otkad smo u tekstu Ima li smisla nastavljati prvenstvo i sami odlučili da se pozabavimo pitanjem koje muči kompletnu sportsku javnost u našoj zemlji, a koje se, poput svakog drugog pitanja čiji značaj prelazi okvire svakodnevnice, prelijeva i na politiku. Tako imamo prećutni, ali u izjavama koje iz entiteta dolaze, dobro utemeljeni stav, da se Premijer liga BiH ne nastavlja iz razloga što Republika Srpska ne dozvoljava da se na njenoj teritoriji igraju utakmice. Pritom, priča se od najznačajnijeg pitanja, a to je pitanje da li klubovi mogu ispuniti baš sve preduslove za nastavak sezone, zapravo pretvorila isključivo u političko potkusurivanje. No, više je krivaca za to.

Kada smo prije dvije sedmice razmišljali o nastavku prvenstva, tekst je napisan u kontekstu onoga što je tada bilo poznato i činjenice da je već tih dana trebala biti donesena odluka o tome da li će prvenstvo biti nastavljeno ili prekinuto. U tom momentu, niko nije mogao sa sigurnošću tvrditi kako će se dalje odvijati situacija na evropskom kontinentu, a svi su sa pažnjom čekali dan kada će sezona u Bundesligi biti nastavljena, kao dan u kojem će mnogo više znati o tome je li realno da se ona nastavi i u drugim ligama.

Niko tada nije mogao ni sanjati da će do današnjeg dana trajati čekanje sa donošenjem odluke o nastavku ili prekidu prvenstva u Premijer ligi BiH. I ako savez nije bio kriv što polovinom maja nije sa sigurnošću mogao ništa reći, danas već snosi krivicu, što nema apsolutno nikakav stav i nikakvu ulaznu ocjenu o tome je li se prvenstvo može nastaviti.

Klubovi su u potpunosti prepušteni sebi. Prema dosad poznatim informacijama, Sarajevo, Zrinjski, Široki Brijeg, Borac, Tuzla City, Čelik i Sloboda su uradili ili su imali u planu uraditi testiranje na korona virus i u skladu sa rezultatima su nastavili sa treniranjem. S druge strane, Mladost i Zvijezda nisu željeli obavljati testove, a niti počinjati sa treniranjem.

Čelnici većine klubova i sportski predstavnici istih bili su kroz sve vrijeme pandemije uglavnom otvoreni i postupali su u skladu sa logikom pozicije u kojoj se njihov klub nalazi. Logično je da Sarajevo nema jednaku želju da nastavi sezonu kao što je ima Željezničar, baš kao što je logično da od eventualnog nastavka sezone puno više dobija Čelik nego Mladost ili Sloboda. Široki Brijeg naprosto mora željeti nastavak više nego ga želi Borac.

S tog aspekta, stavovi klubova i nisu toliko sporni, ma koliko neki od njih sebični bili. Oni su jedinstveni, često prožeti emocijom i ispostavljeni ispred klubova isključivo kao zaštita interesa baš tih klubova, makar neki u očima neistomišljenika bili neispravni.

S druge strane, savez nema stavove i ne štiti ničije interese. U paušalnim i površnim ocjenama koje konstantno dolaze iz saveza a iza kojih imenom i prezimenom gotovo po pravilu ne stoji niko govori se u jednakoj mjeri o zaštiti zdravlja igrača, zaštiti samih klubova i integriteta takmičenja te o poštovanju svih normi koje propiše UEFA. Ali se zapravo ni o čemu ne govori, osim što se izbaci još nekoliko dodatnih floskula.

Savez se više nego ikad ranije u svojoj historiji (a uvijek je bio više političko nego sportsko tijelo) vodi željom da se nikome ne zamjeri, samo je sada broj onih kojima bi se teoretski mogao zamjeriti nešto veći, pa su shodno tome i nebuloze koje objavljuje više puta sedmično nešto veće od onih uobičajenih.

Postoji strah saveza od zamjeranja premijerligaškim klubovima, postoji strah od zamjeranja entitetskim vlastima, baš kao što postoji strah od zamjeranja UEFA-i i samim tim, smanjenja učešća u UEFA-inim fondovima. Stoga čelnici saveza konstantno objavljuju neupotrebljive šablonske pamflete koji nisu primjenjivi apsolutno ni na šta. Nema, a danas, 27. maja, to je već sasvim evidentno, u cijeloj toj instituciji čovjeka koji ima stav i hrabrost da ga javno iznese, niti smatra da treba snositi odgovornost za odluke. Fudbal u BiH je pod direktnom ingerencijom saveza, i savez snosi odgovornost za njegovo blagostanje i kvalitet.

Pitanja na koja se odgovori izbjegavaju

Bila ova sezona nastavljena ili prekinuta, bit će zadovoljnih i nezadovoljnih, to uopšte nije sporno. Sporno je što 27. maja ne znamo da li ćemo igrati fudbal, dok zemlje koje su odlučile da nastave ovu sezonu već u vikendu pred nama u velikoj mjeri počinju sa igranjem, a one koje su prekinule sezonu već su odlučile kada će započeti novu. Mi ne znamo apsolutno ništa, a klubovi rade stvari po inerciji.

1. Zašto su pojedini klubovi testirali kompletan kadar i uložili novac u to, ako savez nije kompletnu ligu obavezao na to?
2. Zašto se uopšte govori o nastavku prvenstva, ako svi fudbaleri koji trebaju igrati ligu nisu već jednom testirani?
3. Može li neki klub odnosno fudbaler nastaviti da igra u slučaju odluke o nastavku sezone, bez da je obavio testiranje?
4. Može li se sezona nastaviti, bez da se ispoštuju svi zahtjevi UEFA-e o sigurnosti igrača?
5. Zašto savez spominje 3. august kao konačan rok da se sezona okonča, ako su ranije drugi savezi iz zemalja nisko rangiranih na UEFA rang listi tvrdili da im je UEFA dala rok da prijave ekipe za evropska takmičenja do 20. jula? Da li je rok za okončanje sezone 3. august kao u snažnijim ligama, ili 20. juli, kada je potrebno prijaviti ekipe za ranija pretkola evropska takmičenja?

Savez je morao odgovoriti na ova pitanja i iskomunicirati odgovore javnosti. Doduše, na većinu njih nije potreban odgovor riječima nego djelima, pa smo odgovore već dobili, i to sasvim jasne.

Bilo bi sasvim legitimno da savez želi nastavak sezone, iako bi vjerovatno trebalo uložiti ogromne napore da se ispoštuju svi sigurnosni zahtjevi UEFA-e, a i tada bi postojala mogućnost da ne budu ispunjeni.

Bilo bi sasvim legitimno i da savez ne želi nastavak sezone, jer postoji realna mogućnost da zahtjevi ne budu ispunjeni i da ekipe ne budu u stanju podnijeti dodatni teret finansiranja, te da se sezona “uruši“ nedugo nakon što bude nastavljena. Uostalom, zato i postoje različite odluke u različitim ligama, ne postoji ona sto posto ispravna i ona druga, sto posto neispravna odluka. Pritom, sasvim je moguće da sezona ne bude nastavljena čak i ako se savez bude zalagao za to, a ako Republički štab za vanredne situacije RS bude istrajavao na odgodi takmičenja do 1. jula. U suštini za ovu priču nije ni bitno kakav je stav saveza, slaže li se sa institucijama ili ne, koliko je bitno da li zapravo postoji. 

A stav ne postoji, jer postoji ekstremni nedostatak petlje koji isijava iz svake rečenice koju ta institucija objavi. Pandemija korona virusa će proći, ali ljudi koji svjesno pristaju biti svačije ikebane će donositi odluke o našem fudbalu i u budućnosti. I to mora da žalosti svakoga ko brine za njegovu budućnost.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.