Nomad

Vijest da je najveće pojačanje iz prethodnog prelaznog roka i igrač oko kojeg se planirala graditi kompletna ekipa napustio klub sporazumnim raskidom ugovora nakon samo četiri odigrane utakmice iako je imao još dvije godine ugovora bila bi u svakoj zemlji svijeta iznenađenje. Vijest da je Filip Arežina napustio klub nakon četiri odigrane utakmice već dugo nije iznenađenje.

Njegova epizoda u Tuzla Cityju koja je mnogo obećavala tako je završena sa samo 216 minuta provedenih na terenu, a najzapaženiji momenat ove epizode bio je promašeni penal u finišu susreta sa Veležom, koji je, ispostavit će se kasnije, bio presudan da Tuzla City prekid sezone ne dočeka na četvrtom mjestu na tabeli, koje je na kraju zagarantovalo plasman u Evropsku ligu Borcu.

S obzirom na to kako se donose odluke u bh. fudbalu, ne bi bilo ni toliko šokantno da je upravo taj promašeni penal protiv Veleža dokrajčio karijeru Filipa Arežine u Tuzla Cityju, iako opravdanja za takav postupak ne bi bilo. Sama činjenica da je u sudijskoj nadoknadi te utakmice Arežina zamijenjen dovoljno pokazuje kako je njegov promašaj doživljen i koliko je zapravo povjerenje kluba prema njemu bilo.

No, nije ovo prva upropaštena epizoda Filipa Arežine na nešto većem nivou. Još od njegovog debija za mladu reprezentaciju BiH u novembru 2012. godine, Arežinu se, mnogo više nego njegove saigrače, smatralo fudbalerom za najviši nivo i budućim seniorskim reprezentativcem BiH. Uostalom, Zrinjski je njegov potencijal prepoznao još dok je igrao za Slogu iz Uskoplja, koja nema priliku toliko često plasirati igrače na premijerligaški nivo.

Bio je to samo jedan bljesak u karijeri izgrađenoj na bljeskovima i nedostatku kontinuiteta. Tako je u još jednom maestralnom bljesku u maju 2013. godine Arežina zatresao mrežu reprezentacije BiH u prijateljskoj utakmici u kojoj je naš U-21 tim dobro namučio seniore. No, ovakve bljeskove po pravilu je pratilo još više epizoda iz one druge, sumornije krajnosti. Zamjerali su mu neprofesionalizam, nedostatak truda i, navodno, dug jezik. Zbog toga ga je prekrižio Branko Karačić pred početak sezone 2013/2014, u kojoj je Zrinjski osvojio naslov prvaka BiH, a Arežina promašio svoju prvu veliku šansu. Nije se proslavio ni u Olimpiku, u koji je stigao tokom zime 2013. godine, a “pobjegao” samo pola godine kasnije u hrvatskog drugoligaša Rudeš, u kojem je pokazao da je istinski majstor, ali nije igrao koliko je mogao i trebao.

Već tada je bilo aktuelno pitanje da li je Filip Arežina zaista onoliki talenat kojim se predstavlja, a put u vrlo čudnoj karijeri odveo ga je na proljeće 2015. godine u Rudar iz Prijedora. Prvo je pomogao da se Rudar vrati u elitu, a onda je pokazao da kvalitetom i dalje spada među najbolje kreativce i ofanzivne veznjake lige. Zabilježio je četiri gola i tri asistencije za ekipu koja je bila otpisana i za koju je bilo jasno da u sezoni u kojoj se liga skraćuje ne može opstati. 

Uslijedio je povratak u Zrinjski i stavljanje neizbrisivog pečata na vjerovatno najbolju utakmicu u historiji Premijer lige BiH. Filip Arežina je pogodio na Pecari u trećoj minuti sudijske nadoknade za 4:3, a ova pobjeda Zrinjski je nezaustavljivo usmjerila ka naslovu prvaka BiH i dominaciji koja je uslijedila narednih godina. Nemanja Bilbija je u Zrinjski stigao u istom prelaznom roku kad i Arežina i postao je legenda kluba, ali malo je onih koji pamte da je dobar dio tog proljeća proveo na klupi, jer je Arežina bio projektovan kao nosilac igre.

No, puklo je već tog ljeta. Sa iskustvom osvajanja titule, Arežina je ponovo želio više i 1. septembra je službeno raskinuo ugovor sa Zrinjskim, u vrijeme kad se novi klub teško može naći. Potpisao je, ni manje ni više, nego za poljskog drugoligaša Tychy, nama poznat isključivo po dresovima koje ne bismo obukli ni na maskenbal. 

Bila je ta epizoda od starta osuđena na propast, pa je uslijedio još jedan premijerligaški povratak. Arežina je u januaru 2017. godine predstavljen kao pojačanje Olimpika, prije nego je ustanovljeno da neće moći nastupati, jer je već te sezone igrao za dva kluba. U međuvremenu, Olimpik je ispao iz lige, Arežina je pola godine pauzirao i onda potpisao za Mladost Doboj-Kakanj.

Stigao je u klub gdje na njemu konačno nije bilo pritiska i gdje je mogao igrati onako kako je uvijek htio. Izgubila je Mladost tog ljeta Gorana Brkića, ali je dobila i više nego dostojnu zamjenu u Arežini, kojem je trener Edis Mulalić dao veliko povjerenje, izgradivši ekipu koja je radila za njega. Arežina je igrao toliko dobro, da je navodno tokom ljeta 2018. godine Zrinjski razmišljao da mu da još jednu šansu. 

Pitanje je jesu li ovi navodi istiniti, ali tačno je da je sjajni veznjak mogao birati gdje da nastavi karijeru, a odabrao je Željezničar. I još jednom pogriješio. Teško je međutim pripisati mu krivicu za ono što se dešavalo na Grbavici. Filip Arežina je stigao u ekipu Željezničara koja je bila naprosto spremna da propadne i gdje je nezdrava atmosfera zbog nakupljenih frustracija iz ranijih neuspješnih sezona dosegla vrhunac. U Željezničaru se nije mijenjao samo igrački kadar, mijenjale su se i upravljačke strukture. A nije moglo proći bez da se u cijelom procesu okrzne i dežurni krivac bh. fudbala.

Tiho i bez previše pompe, Arežina se vratio u Mladost, odigrao solidno proljeće, potom se otisnuo još jednom do Hrvatske, ali nije bilo sumnje da će ga nesretne okolnosti još jednom zaustaviti. Ovaj put je dobro krenuo, ali upetljala se povreda, Lokomotiva je presložila ekipu i prioritete bez njega u ekipi i već u januaru, morao je ponovo da se otisne u novu avanturu, onu već opisanu, nesretno završenu promašenim penalom protiv Veleža i pandemijom korona virusa.

Sa 27 godina, Filip Arežina pred sobom ima još deset godina fudbala, jer njegov stil igre nikad se nije oslanjao na fizikalije koliko na tehničke predispozicije. Majstori tog kova poput Mladena Žižovića i Velibora Đurića u poznim su igračkim godinama igrali zapaženu ulogu u Premijer ligi BiH, pa i Filipa Arežinu za deset godina možda budemo gledali na našim terenima. Da se pojavio deset godina ranije, možda bi danas bio upamćen kao legenda Premijer lige BiH. Da se pojavio dvadeset godina ranije, možda bi bio upamćen i puno šire od Premijer lige BiH. No, i Filip Arežina ovakav kakav je, Premijer ligi BiH je neophodan.

On je najbolji primjer da vas talenat može donekle odvesti, ali da mora biti temelj za još intenzivniji rad, a ne izgovor za nerad. Pojedine epizode iz njegove karijere također su pokazatelj da, čak i kad podvučete crtu i čvrsto odlučite biti drugačiji nego ranije, možete naići na nerazumijevanje ili jednostavno možete imati nedostatak sreće. A sreća je, ma koliko se neko trudio kazati drugačije, jedan od presudnih faktora u fudbalu. Filipu Arežini od rane faze karijere govorili su da ga čeka put ka najvećim ligama svijeta. No, niko nije bio spreman pokazati mu kako taj put izgleda, iz prostog razloga što niko suštinski nije želio Filipa ni probati shvatiti.

Danas je za najveće lige kasno, ali nije kasno da Arežina ispiše još nekoliko stranica u svojoj nedovršenoj premijerligaškoj priči. Uz malo više sreće i kontinuiteta te poneku majstoriju iz njegovog bogatog arsenala, ta priča će na kraju imati sretan kraj i majstor iz Gornjeg Vakufa će je s osmijehom pričati. 

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.