Sezona Premijer lige BiH je okončana, šta možemo očekivati od nove?

Bio je to mart 2007. godine, a Fuada Muzurovića i njegovu kaznenu ekspediciju, kako bi se moglo nazvati tadašnju fudbalsku reprezentaciju BiH koja je otputovala na teško gostovanje u Norvešku, rijetki su ispratili sa optimizmom.

Nekoliko mjeseci nakon onog raspada sistema protiv Grčke i odlaska selektora Blaža Sliškovića sa čela našeg nacionalnog tima, većina najboljih fudbalera odlučila je povući se iz nacionalnog tima naše zemlje i potpisali su famozno pismo kojim su se obavezali da neće igrati dok se u savezu određene stvari ne promijene.

Muzurović je preuzeo posao koji druge baš i nije zanimao, a već u toj hladnoj martovskoj noći u Norveškoj, Zvjezdan Misimović je ispisao jednu od legendarnih stranica historije našeg fudbala kada je maestralno pogodio i načeo Norvežane koji se do kraja nisu oporavili.

Iako je ova utakmica upamćena prvenstveno po Zvjezdanovom sjajnom pogotku iz slobodnog udarca, ne bi niko smio zaboraviti koliko smo reprezentaciju koja je tada bez najvećih zvijezda otputovala u Norvešku neozbiljno shvatali. Jednostavno, bilo nam je nepojmljivo da ta ekipa predstavlja naš nacionalni tim i uz izuzetak pojedinih igrača, smatrali smo, na nivou gotovo kompletne javnosti, da selekcija Fuada Muzurovića ima samo privremeni karakter.

Norveška je, međutim, savladana, potom su pale i Turska i Malta, prva uz maestralan pogodak Edina Džeke, a druga uz njegovu sjajnu asistenciju, i priča je započela. Rođena je nova zvijezda bh. fudbala, rođena je nova generacija bh. fudbala koja će u narednim godinama postati apsolutno najuspješnija u njegovoj historiji i u plodovima čijih uspjeha uživamo i danas.

Bilo je, naravno, u cijelom tom procesu i padova, nije cijela krivulja progresa bila konstantno uzlazna, no poenta je u tome da je najveći konflikt i razdor koji je prijetio da će uništiti naš fudbal, zapravo na kraju ispao najpozitivnija stvar koja se našem fudbalu mogla desiti.

Force majeure

Bosanskohercegovački fudbal obiluje ovakvim primjerima. 2018. godine tokom utakmice između Sarajeva i Atalante na Koševu, golman Sarajeva Bojan Pavlović je, iznerviran ponašanjem publike pokazao srednji prst navijačima koji su ga vrijeđali dok su Musa Barrow i Alejandro Gomez nemilosrdno trpali njegovu mrežu. Pavlović je dozvolio sebi reakciju u afektu koju nije smio, a iako nije bilo zvanične odluke da ga se prekriži, prećutnim konsenzusom je maknut u stranu.

Šansu je dobio Vladan Kovačević, mladi Banjalučanin koji danas vrijedi za jednog od najboljih golmana lige i koji je na cijeni iz razloga što je zbog svog velikog učešća u igri mnogo sličniji modernim golmanima velikih klubova nego tradicionalnim golmanima na koje smo navikli.

Vladan Kovačević je u nedavnom intervjuu za klupsku stranicu ustvrdio da, bez obzira na to jeste li i koliki talenat, morate imati sreću da biste uspjeli u današnjem fudbalu. A ta sreća ne djeluje uvijek na prvu kao pozitivan događaj. Kovačević je i sam svjestan, da pored kompletnog svog modeliranja igre prema Edersonu i Ter Stegenu, šansu na golu Sarajeva vjerovatno ne bi nikad dobio da Bojan Pavlović nije reagovao onako kako je reagovao u susretu protiv Atalante.

Sve su ovo izolovane situacije vezane za jednu ekipu ili jednog pojedinca, baš kao što je bila ona situacija kada je Željezničar pritisnut problematičnim dugovanjima preko noći oformio ekipu oko nekoliko mlađih igrača, a Bajić, Memija, Hadžiahmetović to vratili na sjajan način.

Poenta je da, bez obzira na enorman napredak u fudbalskoj nauci, ako sebi možemo za pravo uzeti da išta vezano za fudbal nazovemo naukom, još uvijek ne postoje adekvatna mjerila i adekvatni parametri na osnovu kojih možete zaključiti da li je neko zaista potencijal ili nije. I često se stvari svode na princip pokušaja i pogreške, sve dok se viša sila ne umiješa i natjera vas da krenete baš određenim putem. Onako kako je ranije uslovila početak formiranja najuspješnije generacije bh. fudbala i onako kako je uslovila dolazak Vladana Kovačevića na mjesto prvog golmana Sarajeva ili promociju Riada Bajića, Amira Hadžiahmetovića i Kerima Memije u igrače koji kvalitetom mogu igrati u snažnijim ligama od Premijer lige BiH.

Pandemija korona virusa je viša sila. To je događaj kakav fudbal ne pamti, jer čak i u vrijeme pandemije španske gripe, posljednje velike pandemije koju fudbal kao organizovan sport prati, takmičenja se nisu prekidala, osim u slučaju ratova. Na globalnoj razini, samo je Drugi svjetski rat zaustavio fudbalski svijet.

Prilagodba

I dok se kompletna priča o zaustavljanju fudbala zasniva na brojanju gubitaka, za manje zemlje i lige poput naše ova je situacija svojevrsna prilika. Fudbalsko tržište bit će poremećeno, niko sa sigurnošću ne zna koliko, ali zna se da će spillover efekat u krajnjoj liniji zakačiti i manje zemlje.

Naše ekipe ne ovise od globalnih fudbalskih kretanja u velikoj mjeri, jer kontakta sa najvećim svjetskim klubovima skoro da i nemaju. No, klubovi koji sa jedne strane posluju sa najvećima na svijetu, sa druge strane posluju i sa našima. Ukratko, ako Real Madrid Portu plati 20 ili 30 posto manje novca za neki transfer nego što bi platio u normalno vrijeme, i Porto će razmisliti koliko će novca dati za dovođenje igrača iz nekog belgijskog ili turskog kluba. A onda će, posljedično tome, i taj klub dobro razmisliti koliko će novca dati bh. klubu, ako ga uopšte odluči trošiti na takav način.

Ne prodaju svi bh. klubovi igrače u inostranstvo, ovdje govorimo samo o jednom segmentu prihoda koji će biti pogođen. Drugi segmenti, prihodi od karata, marketinga i javnih budžeta također će biti ugroženi. To će u konačnici dovesti do adaptacije na tržištu, pa će plate fudbalera biti smanjene. Već je evidentno da određeni premijerligaši prave poteze u tom smjeru. Najbrže su sa prilagodbama krenuli Radnik, Široki Brijeg, Borac i Zrinjski, koje je već napustilo po nekoliko fudbalera. Radnik je već promovisao tri mlada igrača u prvi tim, a o tome su detaljno govorili i u Borcu na jučerašnjem druženju sa novinarima.

Logično je i očekivano da to urade i ostali klubovi, u onoj mjeri u kojoj je njihovo poslovanje ugroženo. I logično je i da neki iskusniji fudbaleri budu u puno težoj poziciji za pronalaženje novih angažmana. Niko ne zna koliko će trajati period neizvjesnosti, ali klubovi koji su imali po tridesetak igrača u kadru vrlo izvjesno će novac trošiti racionalnije, jer se sezona može pokriti i sa nešto manje fudbalera. A jedini način da se popune rupe koje će evidentno nastati i da se stvori nešto što makar liči na dugoročnu strategiju jeste promocija mlađih igrača.

I pored skoro apokaliptičnih najava da će pandemija korona virusa zaviti fudbal u našoj zemlji u crno, to ne mora nužno biti slučaj, jer nisu svi negativni događaji u našem fudbalu nužno imali ružan epilog, iako u startu nisu djelovali pozitivno.

Ipak, da bi se stvari zaista usmjerile tamo gdje je logično da krenu u ovo vrijeme, potrebno je da to prihvate i klubovi. A sudeći prema prvim pokazateljima, i oni su toga svjesni. Oni koji nisu, vrlo brzo će i sami postati.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.