Amar Osim je iskoristio sve mane Veleža u subotnjem duelu

Na otvorenju nove sezone u okviru derbija kola sastali su se stari rivali ekipe Željezničara i Veleža. Obje ekipe u sezonu ulaze s visokim ambicijama. Željezničar ima najviše ambicije kada su u pitanju oba takmičenja, dok će Velež nastojati da se domogne učešća u evropskim natjecanjima.

U ljetnom prelaznom roku Željezničar je napustilo nekoliko igrača, od kojih vrijedi istaći Pavića, Zajmovića, Ramovića, Kjosevskog i Jovanovića. Ekipu su pojačali Blažević, Hajrić, Juričić, Bekrić, Milićević, Fejzić i Hajdarević.

S druge strane, ekipa Veleža je doživjela minimalne promjene. Ekipu su napustili centralni bek Manev, te napadač Fajić. Maneva je zamijenio njegov zemljak Cheshmedjiev, a umjesto Fajića doveden je Fejsal Mulić.

Postave

Na prikazu iznad vidimo formacije obje ekipe. Amar Osim je imao problema sa izostancima i nije mogao računati na Alispahića, Veselinovića, Zeca i rovitog Štilića. Zbog toga je promijenio formaciju, te je iz standardne 4-2-3-1 formacije prešao u 4-4-2 romb varijantu.

Feđa Dudić je imao problema u sredini terena, jer zbog povreda nije mogao računati na Behrama i Hasanovića. Dva pojačanja, Mulić i Cheshmedjiev, su zauzeli mjesto u startnih jedanaest. Dudić je koristio uobičajenu 4-2-3-1 formaciju.

Defanzivna postavka Veleža

Kao što smo vidjeli, Velež je bio u 4-2-3-1 formaciji. Željezničar je nastupio u 4-4-2 romb formaciji.

U odbrambenoj fazi ekipa Veleža je stajala relativno visoko. Napadač Mulić je bio zadužen da kontroliše centralne bekove Željezničara. Ofanzivni vezni Vehabović je markirao zadnjeg veznog Sadikovića. Krilni igrači, Brandao i Cvijanović, su markirali odgovarajuće bekove protivnika, Šehića i Stevanovića. Dvije „šestice“ Veleža, Radovac i Pršeš, su imali 2 na 1 protiv Bekrića. Na slici iznad vidimo trenutak kada je Pršeš odlučio da izvrši presing na Kosorića, jer je Mulić bio izigran i bio je daleko od čovjeka koji je u posjedu lopte (Kosorić). Međutim, tim potezom je Željezničar ostao u dobroj situaciji na toj lijevoj polovini terena. Ćosić (desni bek) je čuvao Mujezinovića, Radovac Bekrića, a centralni bekovi su čuvali Lendrića i Juričića, tako da je u slučaju duge lopte Željezničar imao 4 na 4.

Željezničar se nije trudio da iznosi loptu iz svoje zadnje linije. Oni su se odlučili na direktne pasove i na osvajanje „druge lopte.“ Potez koji im je donio najviše koristi, a ujedno i najviše poteškoća za Velež, je pozicija dva vezna Hajdarevića i Mujezinovića. Obzirom na romb u sredini, Željezničar je, formacijski gledano, imao +1 u sredini terena u odnosu na Velež (3 na 4).

Dakle, krilni igrači Veleža su markirali bekove Željezničara, te su se tako krilni igrači Veleža uglavnom nalazili u vanjskim kanalima (na slici iznad označeno plavom bojom). Dva vezna igrača Željezničara su se nalazila u „half-space“ prostorima (prostor između vanjskog kanala i centralnog dijela terena). Ovaj prostor je na prikazu iznad označen bijelom bojom. Tim potezom oni su izazvali dilemu kod igrača Veleža, posebno kod bekova. Vidjeli smo da su Radovac i Pršeš čuvali centralni dio terena i da su se nalazili blizu Bekrića. Pršeš je također nerijetko iskakao kako bi radio pritisak u visočijem dijelu terena. Bekovi Veleža su bili u dilemi da li da izvrše markiranje veznih igrača Željezničara (Hajdarevića i Mujezinović) ili da čuvaju svoje pozicije i da ostanu u vanjskim kanalima.

Na slici iznad imamo situaciju prilikom jedne duge lopte iz zadnje linije Željezničara, gdje vidimo taj problem koji je ekipa Veleža imala sa veznim igračima Željezničara. Desni bek Ćosić je markirao Mujezinovića, dok je lijevi bek Ćivić bio u dilemi da li da ostane na svojoj poziciji i obezbijedi 3 na 2 u korist svoje ekipe u zadnjoj liniji, ili da markira Hajdarevića. U ovoj situaciji su napadači Željezničara imali 2 na 2 sa centralnim bekovima Veleža i puno prostora kojeg su iza sebe ostavili bekovi Veleža. Dakle, u slučaju markiranja veznjaka Željezničara, bekovi Veleža su ostavljali prazne vanjske pozicije i mnogo prostora za pas iza leđa svojih centralnih bekova.

Na slici iznad je prikazan prvi gol Željezničara, gdje je pomenuti problem Veleža došao do izražaja. Ćosić je u ovom slučaju odlučio da čuva svoju poziciju i da ne markira Mujezinovića, što je njemu omogućilo da nesmetano primi loptu. Uslijedio je pas za Lendrića koji potom asistira Juričiću. Dakle, Velež je imao problem u oba slučaja. U slučaju da bekovi isprate vezne igrač Željezničara, ostajalo je mnogo prostora za napadače Željezničara koji su imali 2 na 2 sa centralnim bekovima Veleža. U slučaju čuvanja pozicije, vezni igrači Željezničara bi nesmetano primili loptu i samim tim bi izmamili presing jednog od bekova, te bi imali i vremena i prostora za pas ka napadačima.

Igra Željezničara u defanzivi

Ekipa Željezničara je, kada je faza odbrane u pitanju, imala jasan plan. Iako je u fazi napada ekipa bila u sistemu 4-4-2 romb, u fazi odbrane je to bilo nešto drugačije. U fazi odbrane Željezničar je igrao neku vrstu 4-1-4-1 varijante. Važna im je bila zaštita centralnog dijela terena. Tako je jedan napadač (obično Juričić) bio zadužen da kontroliše oba centralna beka gostiju.

Obzirom da je Velež igrao sa dva centralna vezna, dvije „šestice“, ofanzivni vezni Bekrić bi bio brojčano nadjačan (1 na 2). Da se to ne bi dogodilo, drugi napadač (obično Lendrić) bi markirao jednog veznog igrača, a drugog bi markirao Bekrić. Defanzivni vezni Sadiković je markirao ofanzivnog veznog Vehabovića. Uloga dvije „osmice“ Željezničara, Hajdarevića i Mujezinovića, je i u ovoj fazi igre došla do izražaja. Oni su u fazi odbrane bili opciono orjentisani, znači da su se ponašali zavisno od toga na kojem dijelu terena se lopta nalazi. Oni su primarno čuvali centralni dio terena.

Međutim ukoliko bi pas bio upućen ka beku, vezni igrač na čijoj strani se taj bek Veleža nalazio bi izvršio presing na njega. Kako smo već naveli, dva vezna i ofanzivni vezni su već bili pokriveni, tako da je on imao tu mogućnost, a vezni igrač Željezničara sa suprotne strane bi se uvukao u sredinu terena i tako omogućio svojoj ekipi +1 u sredini terena i odličnu poziciju za osvajanje druge lopte i brzu tranziciju.

Na slici iznad vidimo defanzivnu strukturu Željezničara. Juričić kontroliše dva centralna beka. Lendrić se povukao i stoji u istoj visini sa Bekrićem, Bekrić markira Radovca a Lendrić čuva Pršeša (ne vidi se na slici). Ovdje također vidimo i ulogu Hajdarevića., koji primarno čuva „half-space“ poziciju, ali je spreman da u slučaju pasa izvrši pritisak na Ćivića.

Na slici iznad imamo trenutak kada je centralni bek Veleža Zvonić uputio pas ka desnom beku Ćosiću. To je bio signal za Mujezinovića da izvrši pritisak. Vidimo da Lendrić i Bekrić markiraju dva centralna vezna igrača Veleža. Također možemo uočiti kako se vezni igrač Željezničara koji se nalazio na suprotnoj strani od lopte, Hajdarević, uvlači u sredinu kako bi njegova ekipa ostvarila brojčanu nadmoć na tom dijelu terena.

Još jedan primjer na slici iznad. Ovaj put je Hajdarević izvšio pritisak na lijevog beka Ćivića, a Mujezinović se uvukao u sredinu terena i omogućio kontrolu terena u slučaju osvojene lopte, a samim tim i bolju mogućnost za tranziciju u fazu napada.

Na slici iznad imamo situaciju kada je ta strategija Željezničara +1 u fazi odbrane došla do izražaja. Cvijanović je dobio loptu a Šehić (lijevi bek) je izvršio pritisak. Sadiković, koji je markirao Vehabovića, je izvršio pritisak, ali je i položajem tijela blokirao pas ka Vehaboviću. Hajdarević je ostao sam i u slučaju osvajanja lopte nudio sigurnu pas opciju.

Još jedan problem za Velež možemo vidjeti na slici iznad. Standardna odbrambena postava Željezničara u kojoj su centralni vezni igrači Veleža markirani, a centralni bekovi stoje daleko jedan od drugog. Lijevi bek Ćivić je odigrao pas ka Radovcu, ali je Bekrić oduzeo loptu. Usljed velikog razmaka između centralnih bekova otvorio se prostor za pas i utrčavanje Lendrića i Juričića.

Problem Veleža u napadačkoj strukturi

Osim u fazi odbrane, Velež je imao problem i u fazi napada, gdje njihova napadačka struktura nije bila na nivou, te su samim tim imali dvostruki problem. Prvo, nisu bili u mogućnosti da izgrade povoljnu situaciju, a drugo, ostavljali su mnogo prostora igračima Željezničara za tranziciju.

Bekovi Veleža su nastojali da stoje visoko i da obezbjeđuju širinu svojoj ekipi. Krilni napadači su se uvlačili u sredinu, međutim struktura nije bila dobra. Tim potezom je bukvalno 5 igrača (napadač, oba beka i oba krila) bilo u istoj horizontalnoj liniji, što je otežavalo izgradnju napada. Ofanzivni vezni Vehabović se nalazio iza i cijelo poluvrijeme (odigrao prvih 45 minuta) je praktično bio odsječen. Dva vezna, Radovac i Pršeš, su bili markirani i odsječeni. Nerijetko je razmak između njih i ovih 6 igrača (5 igrača + Vehabović) bio prevelik.

Na slici iznad imamo prikaz jednog od napada Veleža. Centralni bek Cheshmedjiev je bio u posjedu lopte. Možemo uočiti 6 igrača Veleža u gotovo istoj horizontalnoj liniji (oba beka, oba krila, napadač i ofanzivni vezni). Radovac i Pršeš su imali solidnu ideju u ovoj situaciji. Oni su stajali široko i na taj način su htjeli svoje markere, Bekrića i Lendrića da razvuku i da ostvare prostor u sredini terena. Međutim, obzirom da je 6 nabrojanih igrača stajalo visoko i u istoj horizontalnoj liniji, taj prostor je ostao neiskorišten.

Na slici iznad je prikazan drugi gol Željezničara koji je postigao Mujezinović. On je sublimacija svih problema koje je Velež imao u ovom meču. Sve je počelo sa strukturom napada. Vidimo 5 igrača u istoj liniji i Vehabovića iza njih koji je odsječen, a Ćivić je dobio loptu u vanjskom kanalu. Kada je u pitanju odbrana u svojoj trećini terena, tada je bek Željezničara branio vanjski kanal, koji je obično zauzimao bek Veleža. Vezni bi ušao u sredinu i obezbijedio +1 u odnosu na Vehabovića. Suprotni vezni, u ovom slučaju Mujezinović, bi markirao kontra beka, te bi na taj način imali brojčanu jednakost.

Zbog loše strukture i prazne sredine terena, Ćivić je bio primoran da dribla prema sredini terena. Stevanović ga je ispratio i uzeo loptu. Hajdarević, koji je obezbijedio višak, je primio pas od Stevanovića. Govorili smo o toj ulozi jednog napadača da čuva veznjaka Veleža. Na taj način bi napadač Željezničara po osvojenoj lopti imao dobru poziciju. Veznjaci Veleža bi prirodno bili okrenuti ka lopti i tako bi on imao mogućnost da primi loptu. Također je imao mogućnost da istrči naprijed i sa svojim kolegom ostvari 2 na 2 protiv centralnih bekova, jer su bekovi Veleža stajali visoko i ostavljali prostor iza sebe.

Dakle, Hajdarević dodaje loptu ka Lendriću koji je markirao Radovca, desni bek Ćosić je stajao visoko, što je omogućilo Mujezinoviću da napadne prazan prostor. Uslijedio je pas Lendrića ka Mujezinoviću koji je potom pogodio.

Pokušavali su veznjaci Veleža da napuštanjem sredine terena i odlaskom u vanjske kanale odvuku sa sobom svoje pratioce. Međutim zbog već pomenute strukture sredina terena je bila prazna, te Velež nije mogao eksploatisati ove kretnje svojih veznjaka. Na slici iznad vidimo kretnju Radovca ka lijevom vanjskom kanalu. Lendrić ga je ispratio, ali vidimo i veliku rupu u sredini terena.

Zaključak

Amar Osim je u ovom meču odnio taktičku pobjedu, a ključ za to su bila dva vezna igrača Željezničara. Oni su u fazi odbrane stvarali +1 u sredini terena i na taj način olakšavali osvajanje lopte i tranziciju u fazu napada. I kada je napad u pitanju njihova uloga je bila ključna. Oni su svojim pozicioniranjem stvarali konfuziju kod bekova Veleža. U slučaju da ih ne prate olakšavali su im primanje lopte i daljnji razvoj napada (prvi gol Željezničara). U slučaju da ih isprate ostavljali bi svoje napadače u situaciji 2 na 2 sa centralnim bekovima Veleža. Napadačka struktura Veleža nije bila dobra. Nisu mogli stvoriti ozbiljnu situaciju, ali su i stvarali problem svojoj odbrani, posebno zbog visoke pozicije bekova (drugi i treći gol Željezničara).

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.