Analiza: Zašto je slovo O bilo najveći problem Sarajeva u derbiju sa Željezničarom

Željezničar je imao problema, ali ih Sarajevo zbog svoje strukture nije uspjelo eksploatisati

Foto: Anadolija / Samir Jordanović

U okviru 18. kola BHT Premijer lige BiH odigran je sarajevski derbi između ekipa Sarajeva i Željezničara. Uoči ove utakmice Sarajevo je bilo prvoplasirano na tabeli i imalo je 3 boda više od gradskog rivala. Prvi meč između dvije ekipe je završen pobjedom Željezničara (5:2), te je Sarajevo željelo da se iskupi za taj rezultat. Željezničar je pobjedom želio da se bodovno izjednači sa liderom na tabeli. Objašnjenja vezana za sliku se nalaze ispod slike. Ljubičaste strelice označavaju markiranje protivničkog igrača, žute strelice označavaju pas, a sive kretanje.

Sastavi

Obje ekipe su istrčale u svojim standardnim formacijama (4-2-3-1). Ekipa Sarajeva je bila lišena usluga standardnog golmana Kovačevića (povreda), te je na golu bio Džafić. U sastavu Sarajeva nije bilo većih iznenađenja. Zanimljivo je da se Musemić odlučio za Gavrića u sredini, a da su Stanojević i Đokanović ostali na klupi za rezervne igrače.

S druge strane, ekipa Željezničara je istrčala u svom standardnom sastavu. U ekipu se vratio Sipović (propustio meč protiv Širokog Brijega), dok su ostali igrači bili i oni koji su započeli meč protiv Širokog Brijega. Jedina izmjena se desila na golu, gdje se, pomalo iznenađujuće, našao Vedran Kjosevski. On je ove sezone branio samo u okviru Kup takmičenja, te su mu ovo bile prve minute u okviru ligaškog natjecanja.

Igra dugih lopti

Ovu utakmicu je obilježio veliki broj dugih lopti obje ekipe. U takvoj konstalaciji snaga se bolje snašla ekipa Željezničara. Kada je odigravana duga lopta iz zadnje linije Željezničara, dva vezna igrača Sarajeva (Gavrić i Oremuš) su se obično povlačili prema svojim saigračima iz odbrane. Krilni igrači (Tatar i Velkoski) su ostajali visoko i stajali su široko. Rahmanović je zajedno s Ahmetovićem činio prvu presing liniju, te je i on ostajao visočije. Na taj način je ostajao prazan prostor između šest igrača (odbrana + Gavrić i Oremuš) i ostala četiri igrača. Ekipa Željezničara je bolje okupirala prostor ispred lopte.

Na slici iznad vidimo situaciju nakon duge lopte iz odbrane Željezničara. Imamo četiri igrača odbrane Sarajeva i vezni dvojac, Gavrić – Oremuš, ispred njih. Šerbečić je intervenisao, ali su dva vezna igrača Sarajeva okružena s pet igrača Željezničara, vezni trojac (Sadiković, Alispahić, Štilić), te Krpić i Veselinović ispred njih. Na taj način je Željezničar sebi povećao šanse da osvoji drugu loptu.

I na slici iznad vidimo veliku distancu između dvojca Gavrić – Oremuša i ostalih igrača vezne linije. Željezničar je napunio taj prostor sa četiri igrača (Krpić, Ramović, Sadiković i Alispahić) i lahko osvojio odbijenu loptu.

Ovakva struktura na terenu je omogućila Željezničaru ne samo da osvoji drugu loptu, već i da razvije svoj napad. Obzirom da su dva veznjaka Sarajeva bila u sredini, obično je na bokovima ostajalo više prostora. To su igrači Željezničara korisitili, te slali pasove prema jednoj od strana.

Na slici iznad vidimo takvu situaciju. Nakon intervencije igrača Sarajeva, lopta je došla do Sadikovića. Vezni dvojac Sarajeva (Gavrić i Oremuš) stoji blizu lopte. Na drugoj stani je Velkoski (lijevo krilo) ostao visočije. Sadiković je uputio pas ka Ramoviću i tako mu obezbijedio situaciju 1 na 1 protiv Letića.

Duga lopta je došla do Štilića. On je odigrao pas unazad ka Sadikoviću. Taj pas je izvukao vezne igrače Sarajeva i otvorio prostor. Sadiković je to iskoristio i dodao loptu Krpiću, koji loptu ostavlja Štiliću. Na kraju je Štilić loptu poslao Ramoviću, te mu obezbijedio 1 na 1 protiv Letića.

Osim što je je imao nadmoć kada su u pitanju duge lopte u fazi napada, Željezničar je vrlo dobro branio i duge lopte ekipe Sarajeva. Ekipa Željezničara nije dozvoljavala da im se raspadne defanzivna struktura i da ostave otvoren prostor igračima Sarajeva. Vezni igrač Sadiković se pozicionirao ispred svoje odbrane. On je viši od Alispahića i na taj način je nudio dodatnu sigurnost u skok igri. Ukoliko je duga lopta poslana na stranu (a to je često bio slučaj), tada se krilni igrač spuštao nazad, kako ne bi došlo do iskakanja nekog od igrača odbrane. Alispahić je bio u sredini.

Na slici iznad vidimo defanzivnu strukturu Željezničara nakon duge lopte ekipe Sarajeva. Ramović se povukao nazad. Vidimo i poziciju Sadikovića ispred zadnje linije. Alispahić je bio u istoj horizontalnoj liniji kao i Ramović, te je nudio pas opciju ka sredini. I ovdje imamo relativno veliki razmak između ofanzivnog i defanzivnog dijela ekipe Sarajeva.

Ovdje je funkcija Sadikovića došla do izražaja. Sipović je ispratio Ahmetovića kako bi učestvovao u skok igri. Sadiković je ostao nazad kao osigurač i zatvorio Rahmanovića.

Slovo „O“ – neželjeni gost u redovima Sarajeva

Sarajevo je, kada je pokušavalo, imalo problema prilikom iznošenja lopte iz zadnje linije. To se najviše dešavalo zbog strukutre koju su imali. Opet je do izražaja došao razmak između ofanzivnog i defanzivnog dijela ekipe. Često su se oba vezna igrača Sarajeva (Gavrić i Oremuš) vraćali nazad kako bi pomogli stoperima pri protoku lopte. Tako su oni formirali liniju od 4 igrača u prvoj liniji progresije. Bekovi su bili pozicionirani visočije i obezbjeđivali su širinu. Sarajevo je sebi na taj način stvorilo tri problema. Prvi problem je što su 4 igrača u prvoj liniji stajala u istoj horizontalnoj liniji, čime su sebi otežali posao probijanja prve presing linije ekipe Željezničara. Dakle, niti jedan od njih nije stajao iza prve presing linije i tako nije nudio pas iza leđa te linije. Drugi problem je što je na taj način sredina ostala prazna. Tako oni nisu imali pas opciju u sredinu terena, te su bili primorani da igraju na stranu. Kada je lopta na strani, protivniku je lakše da se brani, pa su i s tim olakšali posao Željezničaru. Treći problem je bio taj što su u slučaju odigravanja duge lopte ka naprijed imali brojčanu inferiornost, te su često gubili posjed prilikom borbe za odbijenu loptu.

Na slici iznad imamo jednu situaciju. Vidimo da su se i Oremuš i Gavrić vratili nazad te formirali liniju od 4 zajedno sa stoperima. Hodžić i Letić su stajali široko, u liniji sa Rahmanovićem, koji je bio odsječen. Oni su, kao što vidimo na slici, formirali strukturu koja podjeća na slovo „O.“ Na ovaj način su dva najisturenija igrača Željezničara (Krpić i Štilić) lahko branili centralni dio terena.

I na slici iznad vidimo strukturu u obliku slova „O.“ Gavrić i Oremuš u prvoj liniji organizacije napada. Ovaj put se Rahmanović izvukao na stranu kako bi prihvatio loptu. Međutim, sredina terena je bila prazna. Veselinović je izvršio pritisak na Rahmanovića, a pritom je položajem svog tijela pokrio pas opciju ka Hodžiću. Alispahić je zatvorio pas opciju ka Oremušu. Tako je Željezničar relativno lahko odbranio napad Sarajeva.

Prilikom dugih lopti, meta igrača Sarajeva je uglavnom bio Ahmetović. Njegov zadatak je bio da spusti loptu ka jednom od ofanzivnih veznih igrača (krila i ofanzivni vezni). Na slici iznad vidimo takvu situaciju. Lopta ka Ahmetoviću, koji se izvukao nazad. On je onda nastojao da pronađe nekog od tri preostala ofanzivna igrača. Međutim, kao što smo već vidjeli, 6 igrača je ostajalo nazad. Na slici iznad vidimo razmak između ove četvorke i tih šest igrača. Tri igrača Željezničara se nalaze između ove dvije linije ekipe Sarajeva, te su stoga lahko osvajali odbijene lopte.

Igra preko krila ekipe Željezničara

Željezničar je svoje napade gradio preko krilnih pozicija. Ključni igrači su bili bek, krilni napadač i ofanzivni vezni igrač (Štilić). Koristili su uglavnom tri mehanizma kako bi stvorili višak na krilu.

Prvi mehanizam je uključivao stvaranje pozicije za krilnog napadača. Sarajevo se branilo u srednjem bloku, u formaciji 4-4-2. Krila su imala zadatak da prate bekove Željezničara, a bekovi su imali zadatak da prate krila Željezničara. Tako da su bekovi Željezničara manipulisali krila Sarajeva, kako bi napravili prostor za svoje krilne napadače. Na slici iznad vidimo pas ka Veselinoviću. Njegovi saigrači su mu otvorili prostor.

Drugi mehanizam je podrazumijevao otvaranje beka. Vidimo ekipu Sarajeva u 4-4-2 sistemu. Veselinović je ušao u sredinu i odvukao Hodžića. Na taj način je on otvorio prostor za lijevog beka Pavića.

Treći mehanizma je bio i ključan u ovom meču. On je bio najubojitiji i Željezničar je njegovom upotrebom postigao dva gola (drugi gol i situacija kada je izboren jedanaesterac). On je uključivao Štilića, tj. stvaranje prostora za njegovo utrčavanje u zonu asistencije. To su zone u okviru peterca, označene plavom bojom na slici ispod. Tako bi njegove tehničke vještine došle do izražaja.

 

Na slici iznad imamo primjer ovog mehanizma. Kao što smo vidjeli, Sarajevo se branilo u sistemu 4-4-2. Bekovi su markirali krila Željezničara, a krila su markirala bekove. Ramović i Stevanović su rotirali svoje pozicije. Ramović je bio povučeniji, te ga je Hodžić ispratio. Stevanovića je ispratio Velkoski. Stvorila se rupa između Velkoskog i stopera Sarajeva (Lazić), što je Štilić iskoristio za utrčavanje u zonu asistencije.

Još jedan primjer na slici iznad. Duga lopta ka Ramoviću. Hodžić ga je ispratio. Ponovo se stvorila rupa između njega i Lazića, što Štilić koristi za utrčavanje.

Štilić je igrač koji je konstantno tražio prostor između linija ekipe Sarajeva, kako vertikalnih, tako i horizontalnih.

Situacija kod izborenog penala je na slici iznad. Standardna situacija, gdje je Tatar markirao Pavića, a Hodžić Veselinovića. Štilić se pozicionirao između linija odbrane i napada. On je koristio usmjerenost veznih igrača Sarajeva (Oremuša i Gavrića) na loptu. Oni su bili fokusirani na loptu, te je on to koristio kako bi se pozicionirao. Također, vidimo i nesigurnost Šerbečića, koji se dvoumio da li da ostane u liniji sa Lazićem ili da izađe kako bi pokrio Štilića.

Još jedan primjer. Vidimo strukturu ekipe Željezničara u fazi napada i strukturu ekipe Sarajeva u fazi odbrane. Tatar i Velkoski su markirali bekove Željezničara. Krila Željezničara (Veselinović i Ramović) su okupirali bekove Sarajeva, a Krpić je okupirao stopere Sarajeva. Vidimo kako su Gavrić i Oremuš koncentrisani na loptu. Štilić se pozicionirao iza njih dvojice tako da je bio van njihovog vidnog polja.

Kada su u pitanju centaršutevi, Željezničar je imao ideju da iskoristi skakačke sposobnosti Krpića. Ali, s obzirom da Sarajevo na stoperskim pozicijama ima dva dobra skakača, Lazića i Šerbečića, našli su rješenje da zaobiđu te duele. Tako je prilikom centaršuteva jedno od krila okupiralo pažnju stopera Sarajeva, da bi tako Krpić imao nadmoć u skoku u odnosu na beka Sarajeva.

Na slici iznad vidimo kako je Ramović okupirao pažnju Lazića, a da se Krpić pomjerio na drugu stativu kako bi ima prednost u skoku u odnosu na Letića. Na taj način je Željezničar postigao svoj drugi gol, kada je Krpić također s Letićem bio u skoku.

Još jedan primjer (slika iznad). Ovaj put je Veselinović okupirao Šerbečića, a Krpić je imao duel sa Hodžićem.

Karakteristike odbrane Željezničara koje Sarajevo nije iskoristilo

I Željezničar se, baš kao i Sarajevo, branio u formaciji 4-4-2. Krpić i Štilić su činili prvu liniju odbrane, krila su markirala bekove Sarajeva, bekovi su markirali krila Sarajeva, Alispahić je bio nešto istureniji, dok je Sadiković bio nešto povučeniji. To znači da su igrači Sarajeva mogli manipulisati spoljnim igračima Željezničara (krilima i bekovima) i tako sebi stvoriti prostor, kako u sredini terena, tako i na vanjskim pozicijama.  

Na slici iznad vidimo strukturu ekipe Željezničara u fazi odbrane. Vidimo zaduženja krilnih igrača. Ramović je markirao Hodžića, a Veselinović je markirao Letića. Također vidimo i ekipu Sarajeva i njihov problem sa okupacijom sredine terena.

Na slici iznad vidimo kako su krila Željezničara ispratila bekove Sarajeva. Ramović je markirao Letića, a Veselinović Hodžića. Na taj način su ostavili mnogo prostora u sredini terena. Međutim, zbog već pomenute strukture ekipe Sarajeva, nisu to uspjeli iskoristiti.

Gol Sarajeva je jedan od rijetkih primjera kad je Sarajevo iskoristilo ovakav koncept Željezničara u fazi odbrane. Tada su vezni igrači Sarajeva napunili sredinu i izmanipulisali krila Željezničara. Vidimo kako je Velkoski odvukao Ramovića. Obezbijedili su prostor za Hodžića na lijevoj strani, koji potom dobija pas od Rahmanovića iz sredine terena.

Zaključak

Utakmica je obilovala mnoštvom dugih lopti. Željezničar je bolje postavio svoju ekipu, te je izašao kao pobjednik iz takve igre. Sarajevo je imalo problema i u fazi napada također, jer su često stajali u obliku slova „O.“ Željezničar je svoju igru zasnivao preko vanjskih pozicija, a Štilić je bio ključan igrač u toj strategiji. U fazi odbrane, Željezničar je imao problema, ali ih Sarajevo zbog svoje strukture nije uspjelo eksploatisati.