Dan poslije: Osim je Željezničarov najveći adut, ali zadovoljni mogu biti i u Čeliku

Bosanskohercegovačko društvo je u svim svojim porama polarizovano debelo preko mjere ukusa, ali čak i u takvom društvu, postoje osobe koje ljude grupišu na opozitne strane lakše, brže i efikasnije od drugih. Takav je Amar Osim.

Idioti i flaše

Nije čudno što je Osim glavna tema sportske javnosti u Bosni i Hercegovini nakon pobjede njegovog Željezničara u Zenici rezultatom 2:0 u susretu četvrtog kola Premijer lige BiH. Trener Željezničara je nakon vodećeg gola svog tima bio na meti domaće publike, odnosno jednog njenog dijela, no srećom prošao je bez posljedica, iako se sve moglo za njega završiti puno lošije, s obzirom na to da su ga pojedinci gađali staklenim bocama od različitih alkoholnih pića.

Osim nije ostao dužan, idiota, kako ga je sam nazvao na konferenciji za medije poslije utakmice, spremio je tamo gdje mu je mjesto, a zvuči malo nerealno da je trener Željezničara nakon utakmice u Zenici doživio prilične kritike tamošnje javnosti za svoje nesportsko ponašanje. Teško je reći šta je Osim tačno rekao vinovniku incidenta, ali ne može mu se spočitavati nesportsko ponašanje, jer nije on nikoga gađao bocama ni životno ugrozio. Idiotima koji ne shvataju da se takvi izljevi nasilja mogu završiti fatalno mjesto i jeste u pički materinoj i ako ih/ga je Osim tamo spremio, bez dileme nije pogriješio.

Ne bi, naravno, bilo sasvim pošteno generalizirati i kompletan ambijent na susretu Čelika i Željezničara posmatrati kroz prizmu onoga ili onih koji su napravili incident zbog kojeg je u konačnici susret i prekinut, jer slika koja je iz Zenica poslana u ostatak države generalno je pozitivna.

Čelik je imao zaista sjajnu podršku i zbog svih onih koji su se potrudili da ovo bude utakmica koja karakterom više podsjeća na utakmice u mnogo snažnijim takmičenjima od Premijer lige BiH, sve odgovorne institucije moraju se potruditi da incidentne situacije na našim stadionima svedu na minimum. Isporučivati klubovima krivicu zato što navijači, uslovno rečeno, nisu cvjećke, nikad neće dovesti do rješenja problema huliganizma na našim sportskim borilištima. Svidjela se nekome rješenja ili ne, praksa u razvijenijim zemljama je pokazala da se huliganizam najbolje liječi zabranama i finansijskim kaznama, a nikako progledanjem kroz prste. Uostalom, da nekoga gađate flašom na ulici, ne biste se proveli dobro.

Novi Čelik

Zamka koju stvaraju incidenti poput onog sa sinoćnje utakmice u Zenici jeste ta da se puno više vremena posveti analizi dešavanja mimo terena, dok se fudbal ostavi u drugom planu. A to je pogrešno, jer je sinoćnja utakmica pokazala mnogo toga.

Za početak, potrebno je osvrnuti se na širi vremenski kontekst odigravanja utakmice. Amar Osim nije bez razloga prije utakmice upozoravao na kvalitet Čelika i činjenicu da je zenički tim uspio da se vrati u vrh bh. fudbala. Željezničar jako rijetko pobjeđuje u Zenici i sinoćnja pobjeda bi možda upućivala na to da Čelik ipak nije toliko snažan koliko se činilo, ali takva ocjena ne bi bila sasvim korektna.

Postoji jedna rečenica koja bi se mogla nazvati izrekom ili mudrošću Čelikovih navijača, koji su s godinama navikli da njihov tim na određen način osvaja bodove. Samo jako, zenički u kost, rekli bi Čelikovi navijači, čiji je tim svoje bodove koji su najčešće bili bodovi opstanka skupljao uglavnom na Bilinom polju, igrajući sa oskudnim igračkim kadrom jedini oblik fudbala koji se mogao igrati. Kako i sama izreka definiše, bio je to fudbal žrtvovanja i borbe, protivnik se morao fizički i trkački nadjačati, a iz takvog stila igre došli bi pozitivni rezultati.

U prilog tome neumoljivo govore brojke. Čelik je prošle sezone kao gost osvojio 11 bodova, sezonu ranije njih osam, prije toga 15, a apsolutni rekord mu je 18 osvojenih bodova na gostovanjima u sezoni 2014/2015. Situacija je ove sezone potpuno drugačija, Čelik je ostvario stopostotan učinak na dva gostovanja, a pred svojom publikom je od mogućih šest osvojio samo jedan bod.

Čelik je ove sezone dodatno osnažio igrački kadar, a trener Hasan Ozer djeluje kao najveće pojačanje, jer od svog tima traži da odustane od postulata koje je uz manje ili veće prilagodbe gajio tokom decenija, te da zaigra fudbal dominacije. Može se to ekipi osvetiti, jučerašnji meč je demonstrirao na koji način, ali Čelik koji je bez dileme u bosanskohercegovačkim okvirima veliki klub konačno i igra kao veliki klub. A to je bez dileme lijepo osvježenje.

Utakmice koje Amar Osim voli

Željezničar nema najbolji igrački kadar u ligi i po tom pitanju ne bi trebale postojati dileme, jer i Sarajevo i Zrinjski imaju širi spektar igrača na raspolaganju. No, Amar Osim je trener koji je sposoban da učini da njegov tim nikad ne bude u potpunosti inferioran, a s druge strane je dovoljno pragmatičan da bez precjenjivanja vlastitih i sposobnosti svoje ekipe ulazi u utakmice poput jučerašnje.

Osimu je perfektno odgovarao jučerašnji ambijent da napravi ono što je napravio, jer 12 hiljada navijača na tribinama zeničkog Bilinog polja automatski stvara obavezu Čelikovim fudbalerima, makar ona bila i podsvjesna, da dokažu Željezničaru da su bolji od njega. A to je ono što je gostima perfektno odgovaralo.

Nije se Željezničar bazirao u potpunosti na branjenje, ali od posjeda lopte u zonama koje su za Čelik svakako bezopasne gostima je bilo puno bitnije da ostvare kompaktnost svojih linija. Fudbal koji preferira Hasan Ozer na svom je vrhuncu zaista efikasan i generiše veliko samopouzdanje u ekipi, ali Čelik je tek počeo tako igrati i za dolazak do vrhunca će trebati još mnogo vremena. A ako vam zadnja linija redovno drži pozicije na 40 metara od vlastitog gola, onda je neminovno da se u fazi prilagodbe dešavaju greške u takvoj igri.

Demonstrirala su to oba gola gostiju. Kod prvog je Damir Sadiković odličnom kretnjom iz igre izbacio dva vezna igrača Čelika, a Sulejman Krpić je osjetio momenat u kojem je bilo potrebno krenuti ka golu domaćina. Sadiković je potcijenjen igrač, on nikad nije dostigao svoj puni potencijal, ali tehnički je uvijek bio dovoljno potkovan da može izvesti ovakve stvari.

Drugi gol Željezničara došao je nakon prilično sporne situacije, jer su fudbaleri Čelika gotovo prestali sa igrom očekujući da sudija Elvis Mujić dosudi faul nad Markom Perišićem. Pošto faul nije dosuđen, Petar Bojo se brzo riješio lopte, pronašao je Ermina Zeca a ovaj je majstorskim pasom na drugoj strani pronašao Sulejmana Krpića, koji je rutinski završio akciju. Ova je rutinska završnica po svemu ličila na situaciju sa treninga jer je odrađena sa nevjerovatnom jednostavnošću i preciznošću, a tome su uveliko pomogli fudbaleri Čelika koji su nakratko prestali sa igrom, da bi već bilo kasno kad su se ponovo reaktivirali.

Nije mnogo drugačija situacija bila ni ona iz susreta između Sarajeva i BATE Borisova. Dok su fudbaleri Sarajeva tražili da se dosudi gol aut i začuđeno gledali u sudiju koji ga nije dosudio, Moukam je asistirao za Bagu, koji je zatresao mrežu Vladana Kovačevića.

Taj je gol možda eliminisao Bordo tim iz Evrope, a bez obzira na to koliko se fudbaleri emotivno ulagali u pojedine situacije, oni moraju prihvatiti da nije njihovo da sude. Apsolutno je irelevantno da li je postojao faul nad Perišićem ili ne za nekoga ko je bio pozicioniran 50 metara od te situacije. Igrači nisu strojevi, ali mnoge stvari u fudbalu su instinktivnog karaktera i treniranjem se instinkti dovode skoro do savršenstva ili se radi na njihovom zatomljivanju. Instinkt da se sudiji sugeriše kako je trebao postupiti u određenoj situaciji dok akcije još traje definitivno je jako loš i štetan za ekipu, a u posljednja četiri dana smo dva puta imali priliku da se u to uvjerimo na istom stadionu.

Postoje ljudi koji će ocijeniti da li je Mujić obavio adekvatan posao na Bilinom polju, a i ako faul nad Perišićem jeste postojao, to i dalje nije trebao biti razlog za žestoku naivnost prikazanu od strane Čelikovih fudbalera.

Za očekivati je da euforija po pitanju zeničkog kluba blago splasne nakon poraza od Željezničara, ali Čelik je i dalje u jako dobroj poziciji i ako je suditi po otvaranju sezone, jedan je od kandidata za plasman u Evropu. A iako je Amar Osim gotovo perfektno vodio meč u Zenici i ima ogromne zasluge za trijumf svog tima, satisfakciju Čelikovi navijači mogu osjetiti ako ni zbog čega, onda zbog činjenice da je meč mogao otići u skroz drugačijem smjeru da je u trećoj minuti Haris Dilaver uspio savladati Filipa Erića. Da je tada napadač Čelika pogodio, ni perfektno vođenje utakmice od strane Osima možda ne bi donijelo njegovom timu previše, a upravo je to najveći kompliment Čelikovoj snazi.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.