Dašak nostalgije: Povratak Semira Štilića u PLBiH

Odavno među navijačima Željezničara nije vladala euforija zbog dovođenja nekog igrača kao što vlada otkako je objavljeno da se Semir Štilić vratio u matični klub. Štilić je kod dosta navijača pojam za neka bolja vremena, bolju ligu i bolji fudbal. Iako generacija Željezničara u kojoj je on igrao nije napravila nikakav rezultat, ipak se njihova imena često spominju. A kako i ne bi kad su u tom periodu plavi dres nosili Šehić, Cocalić, Bekrić, Dialiba, Pelak i drugi. Vjerovatno najveća nesreća te generacije je bila što su igrali u vrijeme kada je bilo lakše donijeti bod sa Old Trafforda nego iz Modriče ili Orašja.

Može se reći da je liga iz tog perioda bolja samo zbog broja „umjetnika u kopačkama“ koji su koračali premijerligaškim terenima, a Almir Turković, Sretko Vuksanović i Velibor Đurić samo su neki od njih. Svojim znanjem Semir Štilić svakako spada u najveće umjetnike koji su igrali našu ligu. Upravo je Štilić jedan od onih igrača starog kova, veliki igrač na terenu koji nikad nije “volio“ previše da trči i da se na taj način troši. Semir je igrač poteza, maestro koji će “na maramici” okrenuti protivničkog igrača, koji će naći rješenje tamo gdje ga niko ne vidi. On je jedan od onih igrača zbog kojih publika dolazi na stadion. Uostalom, zar treba više komentarisati igrača za kojeg Robert Lewandowski ima samo riječi hvale? Čuvena rečenica da je Štilić “prodao” Lewandowskog u Bundesligu zvuči pretenciozno, ali četvrtinu golova koje je Lewandowski postigao u Lechu namjestio mu je upravo Štilić.

Osim što je imao nesreću da igra u generaciji Željezničara koja nije ništa osvojila, možda i veća nesreća je što je Štilić najbolji fudbal u karijeri igrao u isto vrijeme kada ga je igrao i jedan od najboljih reprezentativaca BiH svih vremena, Zvjezdan Misimović. Da je igrao za reprezentaciju možda bi napravio i bolju karijeru, ali sve je to u domenu „šta bi bilo kad bi bilo“. Bio je Štilić nekoliko puta na pragu odličnih transfera, ali uvijek bi se nešto ispriječilo. Već nakon jedne polusezone bio je na meti Celtica, ali tada ni on nije želio da ide, a ni klub mu nije dozvoljavao. Godinu dana poslije toga Celtic je ponovo bio zainteresovan, ali opet nije došlo do transfera. Bilo je interesa i iz Njemačke, Španije, Italije, ali bi na kraju uvijek ostajao u Poljskoj.

Igrao je Štilić jedno vrijeme u Ukrajini, Turskoj, na Kipru, ali bi se redovno vraćao u Poljsku. I ovog ljeta je, nakon što je prestao biti član Wisle Plock, bilo priča da će ostati u Poljskoj. Vjerovatno su samo najveći optimisti vjerovali da će se Semir Štilić, nakon 11 godina izbivanja, vratiti u svoj matični klub, klub za koji je odigrao 60 utakmica i postigao 19 golova. Tada kada je otišao nekako se stekao dojam da je ostao dužan Željezničaru, odnosno da nije uspio do kraja pokazati svoj talenat i kvalitet. Kada se spremi sigurno je da će biti pojačanje za Željezničar, ali i za kompletnu PLBiH. Liga je znatno drugačija nego prije jedanaest godina, klubovi su napredovali i igrački i infrastrukturno, suđenje se ne može porediti sa onim iz tog perioda i sve više ekipa danas igra fudbal umjesto bunkera, što će svakako odgovarati Štiliću.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.