(DOSIJE PLBiH) Šta su nam pokazali Gasal i Mehmedović?

Da ste prije početka ove sezone navijačima Slobode i Željezničara rekli da će ključnu ulogu u igrama njihovih timova već nakon nekoliko kola imati mladi fudbaleri Eldar Mehmedović i Hamza Gasal, vjerovatno biste ih jako razočarali. Ne bi ni jedni ni drugi vjerovali da to nužno neće biti loša stvar, odnosno da će ovi igrači ekipama dati dodatni kvalitet, već bi uvjerenje bilo da su ekipe toliko slabe da i oni dolaze do izražaja. Nekoliko kola kasnije, obojica su veliki heroji svojih timova.

Hamza Gasal je kao izuzetno talentovan fudbaler iz Sarajeva prešao u Željezničar kao junior i brzo je dobio šansu za igru, još u ranoj fazi sezone 2020/2021, kada je u debiju u Bijeljini upisao asistenciju. Stvorila su se već tada oko momka rođenog 16. decembra 2002. godine ogromna očekivanja, no prošlo je punih devet mjeseci prije nego je Gasal ponovo izašao na teren kao dio seniorskog tima. I već tada, navijači su ga ocjenjivali objektivnije, a nedostaci u njegovoj igri bili su im očigledniji.

Prošle sezone, Gasal je za Željezničar nastupio 25 puta, a nastupi su bili toliko neefikasni, da su ga mnogi smatrali jednim od onih koji trebaju napustiti klub. Trener Tomislav Ivković nije mu vjerovao, a postojali su i izvještaji iz “druge ruke” da njegovo ponašanje na treninzima nije zadovoljavajuće te da zbog toga sam sebi uskraćuje šansu.

Tokom proljeća, Gasal je konačno dobio šansu da igra redovnije, ali trebalo je proći vremena da iz njegovog redovnog igranja Željezničar počne dobijati korist. Pokazivao je, a to je objektivno reći, manje od Sedada Subašića, te je pozicija desnog krila, sa kojom Željezničar već dugo muči muku, pripala Subašiću u ranoj fazi ove sezone. Prekretnica je došla u duelu sa Zrinjskim u Mostaru, kada je ulazak Gasala preporodio sarajevski tim, a upravo je njegov pogodak okrenuo utakmicu u pravom smjeru za Željezničar i prekinuo niz od decembra 2020. godine bez pobjede.

Gasal je potom solidno odigrao i naredne utakmice iako nije zabilježio ozbiljniji učinak, da bi u pobjedi od 4:2 nad Tuzla Cityjem upisao dva pogotka i tako se promovisao u prvog strijelca Željezničara, a sebi i definitivno “kupio” mjesto u timu na duže staze. Dva problema koja su donedavno bila osnovni teret FK Željezničar, nedostatak desnog krila i nedostatak napadača, tako su možda već riješeni u samo nekoliko dana, jer je Željezničar također doveo Josepha Amoaha, nekadašnjeg člana Rudara iz Prijedora. Osnovna ideja kod dovođenja Amoaha vjerovatno je bila da on igra na desnom krilu, ali partije Gasala mogle bi ga prebaciti u vrh napada, a Željezničar bi imao izuzetno pokretnu i mobilnu ekipu koja može protivnike uništiti iz kontranapada.

Mladi fudbaler Željezničara vrlo je specifičan, ima izuzetno nisko težište igre i zbog toga mu je jako teško oduzeti loptu. Također ima solidan pregled igre i puno je drugačiji profil igrača od Santosa na drugoj strani, manje direktan ali za protivnički gol može biti podjednako opasan jer ima sposobnost da stvori probleme čak i kad ne preuzima ulogu asistenta ili strijelca. Međutim, morat će još mnogo raditi na sebi i potrebno mu je da “ispolira” igru u završnici, koja zna biti jako loša, za što se primjer može naći u gostujućoj utakmici protiv Veleža.

Nije situacija sa Gasalom drastično drugačija od situacije koju je u Slobodi prolazio Eldar Mehmedović, koji je nosio, dok još nije ni zabilježio službeni debi za prvi tim Slobode, epitet jednog od najvećih talenata koji su izašli iz Slobodinog omladinskog pogona posljednjih godina. I kad se takav igrač pojavio u klubu koji se dosta teško nosio sa nagomilanim problemima tokom godina, dobio je teret da bude spasilac Slobode. Možda ne baš u punom smislu te riječi, ali najčešće je, skupa sa drugim mladim igračima Slobode, bio kritikovan više od iskusnih fudbalera, koji bi zapravo trebali nositi ekipu.

Ova sezona je za Slobodu donijela dosta problema, a ekipa je sklopljena uz ogromne muke i opstanak je postavljen kao najrealniji cilj za Slobodu. Nakon remija u prvoj utakmici protiv Tuzla Cityja, a potom i poraza uz očajnu partiju u Širokom Brijegu, Sloboda je već bila u izuzetno složenoj poziciji, jer je kući protiv Borca morala doći do pozitivnog rezultata da ne bi već u ranoj fazi sezone pala u potpunosti u donji dio tabele i borbu za opstanak.

Kritikovan je Mehmedović, kako za nastupe na pripremama, tako i za nastupe u prvim mečevima nove sezone, a onda je, bez preuveličavanja, zaista postao heroj Slobode. Postigao je dva pogotka protiv Borca u trijumfu od 2:0, riješio je meč u korist tuzlanskog tima, a kupio je vremena kompletnom procesu koji Adnan Jahić trenutno vodi u klubu. Možda to iz ove perspektive djeluje smiješno, ali da Sloboda nije ostvarila pozitivan rezultat protiv Borca, njena bi pozicija bila užasna, a moguće da bi Mehmedović i drugi mladići poput njega bili označeni krivcima što klubu ne ide dobro i zamijenjeni iskusnijim igračima. Uostalom, takve smo stvari i ranije gledali mnogo puta.

Doduše, nije Mehmedović preko noći postao zvijezda Slobode niti su njeni problemi okončani, nju čeka još mnogo borbe da bi imala uspješnu sezonu, ali prvi korak ka tome već je ostvaren. A Eldar Mehmedović, koji je do jučer bio pod teretom toga da ne zaslužuje mjesto u prvom timu, sada može biti miran i fokusirati se isključivo na fudbal.

Primjeri Gasala i Mehmedovića, mladih igrača koji pomalo iznenađujuće dostignu neočekivano visok nivo i postanu kvalitetne opcije za svoje timove, zapravo i ne bi trebali biti toliko rijetki. Gasalu je trebalo preko 30 nastupa za seniore da počne pokazivati ono za što je potencijal imao još u juniorima, a Mehmedović je tek u 27. utakmici za Slobodu stigao do prvih pogodaka. Stoga djeluje pomalo smiješno otpisivanje bilo kojeg mladog igrača nakon samo dva, tri ili pet nastupa. A takvom “otpisivanju” mladih igrača svjedočimo stalno. Uostalom, baš takvi su bili i Gasal i Mehmedović.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.