Fudbal u strahu od nepravde

Premijerligaši nam ponovo nameću nefudbalski diskurs, svodeći igru na pitanje ko je koga u kojoj mjeri oštetio

Teško je komentarisati suđenje i loša je pozicionirati se u ulogu medijatora, te od toga u onoj mjeri u kojoj je to moguće treba bježati. Pod uslovom da je moguće pobjeći.

Fudbal je vrlo kompleksan sport i obuhvata brojne segmente, a jedan od njih svakako je i suđenje. Nije fudbal nastao da bi imao ko suditi, niti se igra zbog sudijskih odluka. Ali, ako živite u Bosni i Hercegovini, suđenje je skoro pa glavno pitanje kojim se bavite ako ste fudbalski radnik. Naravno, ne može se reći da ne postoji razlog za takvu bojazan. Nedavno sprovedena akcija VAR potvrdila je da se u našoj zemlji, kakvog li čuda, utakmice mogu kupiti, a da su pojedini suci, još većeg li čuda, ljudi bez časti koji se mogu kupiti za par stotina maraka.

Jasno je i da težnja svake ljudske djelatnosti mora biti usmjerena ka optimizaciji i smanjivanju grešaka na minimum, pa se tako, za maksimalnu regularnost fudbala, treba težiti igri u kojoj će sa stoprocentnom sigurnošću biti iskorijenjene sudijske greške,  makar se ta težnja nikad i ne ostvarila. Dotad, morat ćemo konstantno biti izloženi istim pričama i pitanjima.

17. kolo Premijer lige BiH donijelo je nekoliko situacija koje su procijenjene spornima, ali nije više nužno pitanje šta ko smatra spornim, jer je jasno da, sve dok se ne ispuni ona ranije navedena težnja o stopostotnoj regularnosti, greške moraju da se dešavaju. Bitnije je pitanje kako se reaguje na greške.

Portali su krcati tekstovima o suđenju i sudijskim odlukama, pojedine grupe i pojedinci daju sebi za pravo da govore o orkestriranim pljačkama na štetu njihovih klubova, a o fudbalu gotovo niko da i ne priča.

Nepotrebno je postavljati pitanje zašto je suđenje na portalima prilagođenim tržištu tema od ključnog značaja. Odnos portala i izbor sadržaja koji će prezentovati javnosti sasvim je logičan – oni prezentuju ono što javnost želi pročitati. No, zar naše poimanje fudbala zaista seže isključivo do pitanja je li naš tim oštećen ili nije, odnosno da li je rival za mjesto na tabeli od sudija “nagrađen” ili nije? Pošto se u krajnjoj liniji na tome najviše insistira po pitanju domaćeg fudbala.

Razrađeni sistem varanja

Prosječan ljubitelj fudbala u BiH, ili da odemo korak dalje, pa da grupu o kojoj govorimo ne ograničavamo isključivo na ljubitelje fudbala, prosječan građanin BiH živi u konstantnom strahu od nepravde. Posljedica je to funkcionisanja cjelokupnog sistema gdje je moguće, kako je pokazala još jedna nedavna SIPA-ina akcija kodnog naziva Pero, za malo novca kupiti i diplomu. Isto tako se kupuje radno mjesto, potvrda o nekažnjavanju, mjesto na listi čekanja za ultrazvuk i mjesto u redu za pasoš. Sistem je, narodski rečeno, uspostavljen da vas zajebe i ošteti u korist nekog drugog. I to se prenosi na apsolutno sve sfere društva. Neosporno je da će vas sistem prije ili kasnije zajebati i samim tim je neosporno da ćete postati nepovjerljivi. A ako vas zajebe više puta, postat ćete do te mjere nepovjerljivi da ćete misliti da u svemu što se desi postoji neki oblik zavjere.

I upravo se u takvoj situaciji nalazi naš fudbal. Niko nema povjerenja u njega, svjesni smo da će nas prije ili kasnije zajebati, jer znamo da su nas nekad ranije zajebali. Pitajte prosječnog navijača Sarajeva, Željezničara, Veleža, Borca, Mladosti, Zrinjskog ili Širokog Brijega, zapravo bilo kojeg kluba, šta misli o suđenju, i barem 90% njih će vam odgovoriti sa velikom uvjerenošću u istinitost svojih riječi da se onima tamo namješta, a sve kako bi se zakinuo njihov klub. I naravno, prostom logikom se može zaključiti da je nemoguće da su svi u pravu, no percepcija je jednostavno takva.

Za sam fudbal, to je jako loše, jer se fokus sa puno bitnijih pitanja skreće na ona koja će prije ili kasnije morati da postanu mnogo manje relevantna nego su danas. Komentarisanje suđenja nakon 17. kola Premijer lige BiH jednostavno nije na mjestu, jer sve i da su donešene pogrešne odluke, evidentno je da to nije urađeno namjerno. Vico Zeljković može do mile volje optuživati sarajevsku kuhinju i tvrditi da je Borac žestoko oštećen protiv Zrinjskog, činjenica je da se onakav gol nigdje ne priznaje, baš kao što je činjenica i da je situacija bila ekstremno teška za procijeniti. Ali ako fudbalski čelnici priču skreću na pitanja koja su manje važna od fudbala, onda je teško očekivati da navijači rade nešto drugo.

Predsjednik Borca Vico Zeljković osuo je paljbu po sudijama nakon remija sa Zrinjskim, iako gol njegovog tima svakako nije trebao biti priznat

Magični kvintet Radnika

17 kola je prilično dug period, ona su se smjestila u četiri mjeseca i u njih se smjestilo više od pola sezone, pa je pojedine zaključke već sada lakše donositi. A zasad je najznačajniji onaj da će se za naslov prvaka boriti isključivo sarajevski klubovi. Smjelo je takvo što najaviti kada je u igri ostalo još 48 bodova, no je li zaista realno da Zrinjski nadoknadi osam bodova zaostatka, ili da Radnik, Tuzla City ili Borac naprave čudo?

Debi Mladena Žižovića na klupi Zrinjskog bio je interesantan, jer je nekadašnji trener Radnika na gostovanju kod Borca odlučio svoju ekipu na teren izvesti sa tri igrača u zadnjoj liniji. Eksperiment je bio prilično uspješan i Zrinjski je osvojio bod po koji je došao, no vjerovatno je i sam Žižović svjestan da će brzo morati da sistem igre prilagodi ambicijama svog tima. U većini utakmica, Zrinjski ne može osvojiti bod nego samo izgubiti dva, pogotovo u situaciji kada za vrhom tabele zaostaje osam bodova. No, ako iko zna uspostaviti sistem igre koji je efikasan i istovremeno gledljiv i atraktivan, onda je to Mladen Žižović.

Njegov bivši klub i bez njega se snašao odlično, a Slobodan Starčević je opravdao najave izrečene pred svoj debi na klupi Radnika. Najavio je da će njegov tim na gostovanju kod Mladosti igrati otvoreno i agresivno te da će preuzeti ulogu favorita, a upravo je to Radnik i napravio. Slavio je sa 4:0, novi hattrick postigao je Velibor Đurić, a igra Radnika djelovala je prilično fluidno, naročito u tranziciji.

Slobodan Starčević nije beskompromisni fanatik ofanzivne igre, ali nikako nije trener koji neće iskoristiti ono što mu se ponudi. Napadi njegovih timova iz tranzicije jako su opasno oružje, a u Radniku ima tim koji je maksimalno prilagođen takvom fudbalu. Ofanzivna četvorka Karić-Bradonjić-Đurić-Peco proširena za Dejana Maksimovića vrhunski je kvalitet za ovu ligu, a njihove brojke govore same za sebe. Ukupno su postigli 25 golova, a podijelili su pored toga još 14 asistencija. Pet takvih igrača dijeli četiri pozicije, tako da su mogućnosti rotacije značajne, a sa većim mogućnostima rotacije, raste i mogućnost da se u kontinuitetu ostvaruju kvalitetni rezultati.

Evidentno je koliko se u Radniku stvari dobro planiraju, a Slobodan Starčević je u Krupi pored brojnih pozitivnih elemenata koje je uveo u igru tog tima uspio afirmisati tri fudbalera koja su ostvarila inostrane transfere. Hoće li Vladimir Bradonjić krenuti stopama Elvira Koljića, Aleksandra Vukotića i Irfana Jašarevića, ostaje da se vidi.

Velibor Đurić igra u nevjerovatnoj formi i naprosto se moramo nadati da mu ovo nije posljednja sezona u karijeri
foto:srpskainfo.com

Sarajevski rivali u utrci za naslov

Željezničar je sebi dopustio luksuz da treći put ove sezone ne osvoji puni plijen na svom terenu. Iz devet utakmica odigranih pred svojom publikom, Željezničar je osvojio 20 bodova, četiri manje od Sarajeva, koje je pritom odigralo jedan domaći meč manje od Željezničara. Željezničar je bio dominantan protiv Širokog Brijega i stvorio je nekoliko sjajnih šansi, ali nije poentirao, što je otkrilo jedan dodatni problem u široj slici igre ekipe sa Grbavice.

Semir Štilić je srce i duša ove ekipe Željezničara i upravo je on u ofanzivnom smislu razlika koju Željezničar ima u broju postignutih golova u odnosu na svoje rivale. Na terenu je u Premijer ligi BiH proveo tek oko 550 minuta (35% ukupnog vremena od početka sezone), ali za to vrijeme je zabilježio po pet golova i asistencija, tako da u prosjeku bilježi gol ili asistenciju na svakih 55 minuta provedenih na terenu. Željezničar je postigao tačno deset golova više od Sarajeva, pa je u ofanzivnom segmentu igre Štilić prevaga u korist Željezničara.

No, poštujući sistem igre Željezničara koji je drugačiji od sistema koji preferira Sarajevo, teško je ne napraviti poređenje između napadača dva tima. Sulejman Krpić je od dolaska na Grbavicu zabilježio 52 nastupa, 30 golova i samo jednu asistenciju. Mersudin Ahmetović je zabilježio 59 nastupa, 24 gola i čak 12 asistencija, iako je i njegov doprinos u tom segmentu ove sezone znatno siromašniji i asistencija za Velkoskog u Mostaru bila mu je prva ovosezonska.

Ipak, moderni fudbal preferira ofanzivce koji mnogo više učestvuju u igri od Krpića, iako su njegove brojke apsolutno respektabilne i bolje su od Ahmetovićevih.

Sarajevo individualno ima kvalitetniju ekipu od Željezničara, ali njegovi problemi leže drugdje. Svjesno ili nesvjesno, Bordo tim ne igra u istom ritmu svih 90 minuta utakmice, i to je definitivno problem koji Sarajevo nije otklonilo od početka sezone, pa je teško očekivati da će ga otkloniti u posljednje dvije utakmice polusezone. Sarajevo je u prvom poluvremenu apsolutno razbilo Velež u Mostaru i trebalo je imati riješenu utakmicu već nakon 45 minuta, no na kraju je dozvolilo domaćima da preuzmu apsolutnu inicijativu.

Sarajevo ima previše dobar kadar da bi se na takav način poigravalo, a u gradskom derbiju koji mu slijedi, domaći tim ima dobru šansu da pobjedom stekne ogromnu prednost uoči nastavka sezone. No, Željezničar koji u smislu igre ne bilježi tolike oscilacije kao Sarajevo, znat će iskoristiti sve što mu Sarajevo pruži, stoga će u taboru domaćina morati da budu svjesni onoga što im ovaj međusobni duel nosi.

Koševo će biti poprište novog velikog duela sarajevskih rivala. U posljednja dva viđeno je ukupno deset golova, po pet sa obje strane

Mala fudbalska lekcija

Za kraj, vrijedi izdvojiti jednu interesantnu situaciju, ili preciznije, interesantno poređenje. U gotovo identičnim prilikama našli su se Mladen Veselinović iz Željezničara i Vladimir Bradonjić iz Radnika na utakmicama 17. kola.

Bradonjić je postigao sjajan gol za vodstvo bijeljinskog tima u gostima kod Mladosti, dok je fudbaler Željezničara zabilježio neslavan promašaj. Ovo bi ujedno trebao biti i pokazatelj i mala škola fudbalerima kako treba, odnosno kako ne treba rješavati ove situacije.

Zakoni fizike su neumoljivi. Pokušajte zamisliti sve teoretski moguće putanje lopte nakon udarca lijevom nogom kakav je uputio Mladen Veselinović i shvatit ćete zašto je takav udarac loš izbor, čak i da je lopta nekim čudom završila iza leđa Martina Zlomislića. Zbog toga ovakve udarce treba izbjegavati. Snimak počinje na 9 minuta i 40 sekundi.