Historija se pisala na Pecari: Široki Brijeg stigao do prvog naslova prvaka

Iako je već nakon prve sezone zajedničke Premijer lige BiH došlo do skraćivanja lige na 16 klubova, kvalitet pojedinih ekipa nije u većoj mjeri došao do izražaja, pa su brojni timovi s pravom pretendovali na naslov prvaka u sezoni 2003/2004.

Titulu je branio trebinjski Leotar, koji je ostao bez određenog broja jako bitnih igrača iz prethodne sezone, a borbu za naslov svakako je najavljivalo i Sarajevo, čija je dosta kvalitetna ekipa u sezoni prije podbacila, pa je tražila način za iskupljenje. Kandidat za naslov prvaka bio je i Željezničar, koji je u posljednjem kolu prethodne sezone ostao bez titule.

Ipak, Leotar, Sarajevo, a ni Željezničar nisu bili u sezoni 2003/2004 toliko dobri kao Široki Brijeg, koji se na najbolji način iskupio za neizlazak u Evropu nakon sezone 2002/2003.

Široki Brijeg dolazi iz specifičnog hercegovačkog gradića, dosta centristički orijentisanog i okrenutog sebi, sa dobro razvijenom privredom, koja je Širokobriježanima bila ključna komparativna prednost u ranim sezonama Premijer lige BiH. Ujedinjenje najvišeg ranga takmičenja u BiH na prostoru cijele zemlje donijelo je i povećano ulaganje u gotovo sve klubove, bilo zbog političkih pritisaka ili pukog prestiža, a Široki Brijeg je imao kvalitetnu podlogu u razvijenosti lokalne privrede. Tačnije, imao je ko investirati.

U prilog tome govori i činjenica da je ova općina, koja je tada, baš kao i danas, brojala tek oko 30 hiljada stanovnika, imala dva velika kluba u domaćem fudbalu i košarci, dok su i u mnogo većim sredinama sportski kolektivi bili na izdisaju.

Ivo Ištuk, koji je u to vrijeme važio za najvećeg stručnjaka u domaćem fudbalu i koji je u Široki Brijeg stigao sa naslovima Kupa BiH sa visočkom Bosnom i prvaka BiH sa Brotnjom, dobio je zadatak da titulu donese i na Pecaru. Bio je poznat po tome što njegove ekipe uvijek igraju atraktivno i za gol više

Široki Brijeg se mogao te sezone pohvaliti kultnim imenima poput golmana Igora Melhera, omalenog napadača Hrvoja Ercega ili neumornog kamerunskog veznjaka Williama Etchu Tabija, a jako bitnu ulogu u osvajanju titule odigrao je i Ricardo Baiano, mlađi brat kasnije širokobriješke legende Wagnera. Iako je slovio za talentovanijeg igrača od svog brata i u širim okvirima od bosanskohercegovačkih i jeste napravio više, najveći uspjeh Baiana u Širokom Brijegu za navijače ovog kluba neće biti ni osvajanje titule ni postizanje bilo kojeg bitnog pogotka, a ni onaj čuveni debi za reprezentaciju BiH u okršaju sa Srbijom. Bit će to momenat kad je svom starijem bratu Wagneru preporučio dolazak na Pecaru. Tada je indirektno ispisao historiju bh. fudbala u cjelini.

Ne bi bilo pošteno u prvi plan sezone 2003/2004 gurnuti Baiana, jer su bitnu ulogu odigrali i defanzivac Saša Đuričić, ali i majstori poput Miroslava Dujmovića i Dalibora Šilića. Međutim, ničiji učinak ne može se mjeriti sa učinkom Domagoja Abramovića, koji je sa 16 pogodaka u 27 utakmica bio najbolji strijelac Širokog Brijega.

Jedan od najtalentovanijih hrvatskih napadača tog vremena bio je pod “protekcijom” Zdravka Mamića, no puni svoj potencijal nikad nije dobio šansu do kraja realizovati. Dobrim vezama Mamića i uprave Širokog Brijega može zahvaliti što je dobio priliku da nesmetano igra fudbal na Pecari, a sezonu je krunisao naslovom prvaka BiH.

Sarajevo je bilo najbolji tim u ranoj fazi takmičenja, ali ga je poremetio poraz u četvrtom kolu protiv Orašja na Koševu. Željezničar je imao jako loše otvorenje sezone, a Široki je držao korak za Sarajevom i čekao je kikseve Bordo tima. Iz prikrajka je svoju šansu vrebao i Leotar, koji je na kratko vrijeme uspio da dođe do vrha tabele. Širokobriježani su skočili na čelo tabele prvi put u 11. kolu, ali dobili su brutalno spuštanje na zemlju od Sarajeva već naredne sedmice. Sarajevo je u 12. kolu na Koševu deklasiralo Široki Brijeg sa 4:1 i prišlo mu na samo bod zaostatka. Tada se činilo da bi se sezona mogla prelomiti u korist Bordo tima, no to se nije desilo.

Osam pobjeda u narednih osam kola osigurali su Širokom Brijegu prednost od čak devet bodova u odnosu na Sarajevo deset kola do kraja prvenstva. Izgubilo je u tom periodu sezone Sarajevo motiv za ozbiljnijom utrkom, a nisu ga imali ni drugi timovi. Željezničar se u kasnijoj fazi sezone aktivirao i stigao na drugo mjesto na tabeli sa dva boda zaostatka za Širokim Brijegom, ali tek pošto je postalo jasno da Široki Brijeg niko neće uspjeti sustići. Izabranici Ive Ištuka osvojili su 61 bod, postigli 58 golova, a primili ukupno 32, te pokazali da i pored Ištukovog insistiranja na lijepoj igri mogu da se adaptiraju i igraju na rezultat. U prilog tome govori činjenica da su i Željezničar i Sarajevo imali bolju gol razliku od Širokog Brijega na kraju sezone.

Djelovala je kompletna priča oko sezone Širokog Brijega previše romantično, a težak pad hercegovački tim je doživio u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Kao nosilac je za protivnika dobio Neftchi Baku, azerbejdžanskog prvaka koji je bio autsajder protiv Širokobriježana, s obzirom na to da azerbejdžanski klubovi nisu bili ni približno toliko kvalitetni koliko su kvalitetni danas.

Rutinska domaća utakmica u kojoj je Široki Brijeg vodio sa 2:0 golovima Tabija i Juričića pretvorila se u noćnu moru kada je u sudijskom vremenu pogodio Tagizade, koji je gostima donio tračak nade. Taj tračak je pred 20 hiljada vatrenih navijača na nacionalnom stadionu Tofiq Bahramov za kratko vrijeme postao plamen nakon što je Quliyev u 80. minuti pogodio za vodstvo domaćih i prolazak dalje zbog gola u gostima.

Nije dugo nakon ovog ispadanja otišao ni trener Ivo Ištuk, a kasnije će i nekolicina igrača iz šampionske generacije Širokog Brijega potražiti sreću drugdje, no klub je tada postavio snažne temelje da se i skoro dvije decenije kasnije drži u vrhu domaćeg fudbala.

Pored Širokog Brijega, u evropskim takmičenjima našu zemlju su u Kupu UEFA predstavljali osvajač Kupa BiH Modriča i Željezničar, a u Intertoto kupu ekipa Slobode. Ligu su nakon sezone 2003/2004 napustile ekipe Glasinca i Brotnja, a iz nižeg ranga su ušli banovićka Budućnost i Slavija iz Istočnog Sarajeva. Sarajevo je ponovo imalo najboljeg strijelca lige. Ovaj put bio je to Alen Škoro sa 20 golova, ali bila je to slaba utjeha za navijače Sarajeva, čiji je tim još jednom odigrao ispod njihovih očekivanja.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.