Izgubljeni u prevodu

Premijer liga BiH nastavljena je tokom prošlog vikenda i to sa stilom. Dobili smo već tri ili četiri teme kojima ćemo se baviti, koje možda nisu u potpunosti fudbalske. No, to je sport za ljude u Bosni, rekao bi Davor Sučić

Dok je Tino-Sven Sušić namještao loptu na bijelu tačku prije nego će nemilosrdnom bombom savladati golmana Tuzla Cityja Nevresa Fejzića za prvi gol u Bordo dresu, Koševom se širio onaj čuveni huk, karakterističan samo za taj stadion, bilo na njemu 30 hiljada ili 3 hiljade ljudi. Slavko Petrović je nešto prije toga govorio o manjku respekta prema njemu od strane struke njegovog bivšeg kluba Željezničara, a kolo je zaokružio šou program trenera zeničkog Čelika Umita Ozata na konferenciji za medije nakon duela sa Zrinjskim. Nema dileme, Premijer liga BiH se sa stilom vratila i do kraja maja će nas uveseljavati fudbalskim i još više nefudbalskim stvarima.

U Čeliku sve po starom

Teško je započeti priču o 20. kolu Premijer lige BiH bez da se dotaknemo zeničkog Čelika i skandala koji je izazvala situacija na konferenciji za medije nakon njegove utakmice sa Zrinjskim. Zbog pogrešnog prevoda Samira Kaltaka, situacija je predstavljena kao da je trener Čelika Umit Ozat istjerao iz press sale Mladena Žižovića, što je neistina. Žižović se osjećao uvrijeđeno, požalio se da takvo što u karijeri nije doživio, a situacija se zapravo vrlo jednostavno mogla izbjeći.

No, na nju se stavlja prevelik akcenat i da nije došlo do greške u prevodu, moglo bi se govoriti o puno bitnijim stvarima za zenički Čelik. Trener zeničkog tima Umit Ozat nije primitivac kakvim je na prvu predstavljen zbog situacije sa Žižovićem, ali cijela situacija sa turskim rukovodiocima kluba i njihovim pomoćnicima i saradnicima postaje tragična.

Čelikovom svakodnevnicom dominiraju lažna obećanja, prijetnje, primitivizam i niske strasti, tamo gdje bi se trebala pojavljivati konkretna djela i transparentnost. Trener Umit Ozat je nesvjesno u toku svog izlaganja priznao da svoju ulogu u Čeliku ne prihvata profesionalno. Kazao je da u Čelik nije došao zbog novca, već isključivo da bi učinio uslugu prijatelju. Ljudi koji čine usluge prijatelju vrte se kroz Čelik već godinama i stanje u klubu sve je teže.

Četvrti turski trener za kratko vrijeme je stigao u Zenicu. Nije problem u njihovom znanju ili neznanju, nego u činjenici da nikako ne mogu ni doći u poziciju da isto pokažu. Krivac je prije svih Aydin Olgun

Problem Čelika nisu ni masoni, ni zavjera na državnom nivou protiv kluba, ni zavjera sudijske organizacije ni svih drugih klubova. Problem je isključivo u tome što klub ne ispunjava svoje obaveze koje po svim pravilima mora ispunjavati. I ma koliko se neko trudio (a iz kluba i od ljudi bliskih klubu konstantno dolaze takve informacije) da predstavi situaciju kao da je sve upereno protiv Čelika, najviše su upereni protiv kluba oni koji u njemu donose odluke.

Mnogi fudbaleri koji su tokom jeseni nosili dres zeničkog tima raskinuli su ugovore jer Čelik nije ispunio svoje obaveze prema njima. Pritom su optuženi za veliki neprofesionalizam, no kakav će biti neprofesionalizam onih koji vode klub ako on ne opstane u ligi? To nije nerealan scenario, s obzirom na to da ni trener Umit Ozat ni veći broj stranih fudbalera još nemaju pravo da zvanično predstavljaju Čelik. Zna se kako se dobijaju dozvole za strance, i zna se ko ih ne može dobiti. Oni koji sve rade po zakonu nemaju nikakvih problema. Oni drugi primitivno se hvataju odnosa Turske i Bosne i Hercegovine, prijete i pričaju o podmetanju nogu. Umjesto da jednostavno plate ono što po zakonu moraju i završe priču.

Plaćeni ubica

Rezultatom 6:2, Sarajevo je deklasiralo Tuzla City, ali čak se i trener domaćeg tima Vinko Marinović složio sa ocjenom da ovaj rezultat nije adekvatan reprezent cijelog toka utakmice, s obzirom na to da je Sarajevo imalo ogromne probleme tokom prvog poluvremena, u kojem je Tuzla bila i više nego kvalitetan protivnik i vodila je rezultatom 1:0. Ključni momenat utakmice desio se u 42. minuti, kada je senegalski napadač Badara Badji dobio crveni karton jer je počeo daviti Amera Dupovca, a gosti su neposredno nakon susreta optužili fudbalera Sarajeva da je Badjija uvrijedio na rasnoj osnovi.

To je potvrdio i sam Badji, ali Tuzlaci su na naknadno organizovanoj konferenciji za medije posvećenoj utakmici odlučili kritikovati isključivo sudiju utakmice Zorana Grbića, ni ne spomenuvši situaciju sa Badjijem, iz čega se da naslutiti da pomenuti incident vjerovatno nije postojao.

Sudac Zoran Grbić je, a to je svima sasvim jasno, u 45. minuti napravio krupnu grešku u korist domaćina, kada nije sankcionisao faul Amara Rahmanovića nad protivničkim igračem, nego je pustio da se akcija nastavi, nakon čega je Sarajevo došlo do drugog gola.

Greška je zaista bila krupna, iako će iz Sarajeva opravdano potegnuti pitanje dvije situacije koje su prethodile ovoj, a u kojima Zoran Grbić nije dosudio jedanaesterce za domaći tim. Svakako je za očekivati da Grbić bude sankcionisan nakon ovog susreta, ali prijetnje plaćenim ubicom koje je uputio Azmir Husić ni u kom slučaju ne mogu biti opravdane, niti se takav diskurs smije dopuštati u našem fudbalu. Pogotovo je bitno ukazati na to jer su postojale i mnoge ekipe koje su se žalile na suđenje nakon duela sa Husićevim timom. Da li su i oni trebali povlačiti pitanje plaćenih ubica i tako uvesti naš fudbal u svojevrsni oblik rata?

Vrijedi istaći da suđenjem nisu bili zadovoljni ni u Širokom Brijegu, nakon što su u samom finišu duela sa Borcem oštećeni za jedanaesterac, što je potvrđeno ponovljenim snimcima iz više uglova. I dok sudiji Admiru Šehoviću vjerovatno slijedi suspenzija, iz Širokog Brijega nisu mu prijetili ubistvom. Klub se nije oglasio o suđenju, a pomoćni trener u stručnom štabu hercegovačke ekipe je isključen zbog grubih riječi upućenih sudijama.

Džidić je smatrao da je Šehović sa svojim pomoćnicima ukrao pobjedu Širokobriježanima, a sudeći prema dešavanjima na terenu, to vjerovatno nije bilo daleko od istine. Nakon što je Borac poveo sa 2:0 prestao je igrati, a Široki Brijeg ga je do kraja susreta u potpunosti razbio i definitivno je zaslužio doći do punog plijena, no nije uspio zatresti mrežu Banjalučana treći put.

Azmir Husić je nakon duela na Koševu prijetio plaćenim ubicama. Šta je sljedeće?

Lijepe želje i pozdravi

Amar Osim je u pomirljivom tonu govorio o Radniku na konferenciji za medije uoči utakmice između bijeljinskog tima i Željezničara. Trener Željezničara je kazao da ne smatra Radnik dužnikom ni krivcem što Željezničar nije izašao u Evropu, istakavši da su Bijeljinci samo iskoristili situaciju koja im se ponudila da zarade nešto dodatnog novca.

No, očito je njegov stručni štab treneru bijeljinskog tima Slavku Petroviću zamjerio što je tužio klub sa Grbavice te ga tako ostavio bez licence za plasman u evropska takmičenja. Nakon utakmice između dva tima, o fudbalu se nije previše govorilo, jer je Petrović žestoko zamjerio klupi Željezničara što se nisu udostojili pozdraviti sa njim.

Istakao je da njegov broj za FK Željezničar više ne postoji i da ga nizašta ne trebaju zvati, a iako je sve dosad djelovalo da nije tako, zle krvi između Petrovića i Željezničara ipak je ostalo. Slavko Petrović je bez dileme jedan od najznačajnijih ljudi u novijoj historiji Radnika, a moglo bi ga se proglasiti i najznačajnijim. Vrata tog kluba uvijek su mu otvorena, a to je tako s razlogom. Nema dileme da je Radnik čak i više nego Petrović profitirao od njegove tužbe na račun FK Željezničar, a nema dileme i da su Bijeljinci na Petrovića vršili neki oblik pritiska da svoj novac zatraži od Željezničara kada je već postalo jasno da će se pitanje dodjele licence za nastup u evropskim takmičenjima lomiti oko tog novca, makar to nikad niko ne želio javno priznati.

Međutim, u cijeloj priči je jasna jedna stvar. Petrović nije prekršio nikakav zakon, zakon je prekršio FK Željezničar. I umjesto da na ovaj način krivicu indirektno pripisuju Petroviću, u Željezničaru bi trebali dati sve da im se takve stvari više nikad ne ponove.

Slavko Petrović je čelnicima bivšeg kluba poručio da za njih više ne postoji

Više o fudbalu

Iako je Sarajevo dalo šest golova, ne može se reći da je briljiralo protiv Tuzla Cityja i ocjene o kvalitetu igre Bordo tima moći će se dati tek nakon još nekoliko utakmica, možda već nakon one u Banja Luci.

Isto vrijedi i za partije Željezničara, Borca, Zrinjskog i Tuzla Cityja, pet timova koji su kandidati za najviši plasman. Niko od njih nije briljirao u pretjeranoj mjeri, mada je Zrinjski upisao sigurnu pobjedu u Zenici. No, meč je vrlo lako mogao otići i u drugom pravcu.

Najveće razočarenje je bio Borac, što je neobično reći nakon što je ovaj tim osvojio bod u Širokom Brijegu, no sam tok utakmice sugeriše da Banjalučani nemaju mentalitet koji je u skladu sa borbom za sam vrh tabele.

Krunićevom timu previše je često matematika na pameti, kroz ocjenjivanje i podjelu terena na one sa kojih osvajanje boda jeste i one sa kojih nije kiks. Takvo nešto više ne postoji, čak ni u Premijer ligi BiH, jer nijedan šampion naše zemlje nije pobijedio samo utakmice koje je trebao pobijediti, niti je tamo gdje je i bod dobar osvajao samo bod.

Borac mora da navikne da se utakmice igraju po 90 minuta i ne smije dopustiti sebi toliko prepuštanje inicijative protivniku kakvo je dopustio u duelu sa Širokim Brijegom. Borac opravdanje za sebe može tražiti u činjenici da se sastao sa izuzetno motivisanim Širokim Brijegom i Širokim Brijegom koji ima jasno definisanu ideju igre, a što je najbolje predočio u drugom poluvremenu susreta na Pecari.

Hercegovački tim nije osvojio tri boda koja je realno zaslužio po broju i kvalitetu stvorenih šansi, ali je demonstrirao kako se domaće ekipe trebaju postavljati da bi zaslužile respekt publike, ali i svojih protivnika. Nešto slično napravio je i Velež protiv Zvijezde 09. Pobjeda Mostaraca nije ni u jednom trenutku dolazila u pitanje, a trener gostiju Adnan Zildžović je nakon poraza svog tima rezultatom 2:0 istakao da je Veležov trijumf potpuno zaslužen. Zildžović nije trener koji olako sipa epitete na račun svojih protivnika, ako oni to zaista ne zasluže. Velež ovaj put sve pohvale zaista jeste zaslužio.

Rođendani i druge brojke

Tri gola Mersudina Ahmetovića nameću se kao glavna sportska tema u 20. kolu Premijer lige BiH. 19. februara Ahmetović je napunio 35 godina, a sa nekoliko dana kašnjenja, nagradio se najboljim mogućim poklonom. U njegovom poklonu su mogli uživati i brojni navijači Sarajeva, kojih se prema zvaničnim podacima sakupilo 6000 hiljada u susretu protiv Tuzle.

Koševo je sa 6000 posjetilaca bilo najposjećeniji stadion, a kuriozitet vezan za ovo kolo je i činjenica da je svim utakmicama prisustvovalo barem 1000 gledalaca, što je svakako vrlo rijetka situacija na našim stadionima. 1300 gledalaca je pogledalo meč Radnika i Željezničara, 1500 okršaj na Pecari između Širokog Brijega i Borca, po 3000 remi između Slobode i Mladosti, te 3500 duel između Veleža i Zvijezde.

Sa ukupno 18300 gledalaca, bilo je ovo solidno posjećeno kolo, sa prosjetkom od 3050 gledalaca po utakmici, a oni su imali šta i vidjeti. Iako su dvije utakmice okončana rezultatom 0:0, 16 pogodaka postignutih na preostale četiri utakmice je značajno bolje od onog na šta smo navikli u prvim proljetnim kolima nekih ranijih sezona. Samo da se tako i nastavi.

Hattrickom protiv Tuzla Cityja, drugim ovosezonskim, Mersudin Ahmetović se sa 13 golova probio na čelo premijerligaške liste strijelaca