Kada će navijači u BiH konačno imati prava normalna svuda u svijetu?

Ako bih rekao da danima razmišljam o ovom tekstu slagao bih. Od početka sezone vrte mi se po glavi riječi i konstrukcije ali kako god okrenem ne mogu da nađem efektan način da napišem sve što mi je u glavi. O tekstu razmišljam nekoliko mjeseci, ali o samoj problematici puno duže.

Rijetke su utakmice u posljednjih nekoliko godina na kojima su gostujući navijači bili prisutni od prvog do posljednjeg minuta, i obično su to utakmice protiv ekipa koje nemaju organizovanu navijačku skupinu. Jučer su utakmicu u Banja Luci navijači Željezničara napustili desetak minuta prije kraja, ista stvar se desila i navijačima Sarajeva prije nekoliko dana, kao i navijačima Borca, Zrinjskog i ostalih klubova koje navijači prate na gostovanjima. Naravno, u većini tih slučajeva navijači su na stadion ulazili i do pola sata nakon početka utakmice.

Ko je god makar jednom išao na gostovanje ili razgovarao sa navijačima koji na taj način idu na utakmice, mogao je čuti ko je kriv za njihov kasni dolazak. Organizacija gostovanja i osiguravanje sigurnosti gostujućih navijača nije nimalo jednostavna stvar, ali se stiče dojam da MUP-ovi širom države imaju, blago rečeno, čudan pristup. Uzećemo za primjer gostovanje nekog kluba iz Sarajeva u Mostaru. Vožnja autobusom do Mostara traje oko dva sata, a navijački autobus na put krene četiri ili pet sati ranije. Ako je to tako, kako je onda moguće da se zakasni pola sata na utakmicu?

MUP jednog kantona “preda” navijače MUP-u drugog kantona koji ih, prilikom “preuzimanja” pregleda. Ukoliko se taj pregled brzo obavi, onda će pripadnici MUP-a odlučiti da na nekom od proširenja prema Mostaru zaustave autobuse i bez potrebe zadržavaju navijače, da ne bi ranije došli u Mostar. Kada oni procijene da je vrijeme za polazak, kreće se i stiže u Mostar malo prije utakmice. Tada opet započinje pregled i ne dozvoljava se ulazak navijačima na tribinu dok svi ne budu još jednom “pregledani”. Dok se sve to obavi utakmica se uveliko igra. I onda se najčešće petnaestak minuta prije kraja utakmice izdaje naredba da gostujući navijači napuste stadion.

Ovo je tek jedan primjer putovanja iz Sarajeva u Mostar i nije svaki put ovako, nekada bude gore, nekada bolje, zavisno od raspoloženja komandira ili nadležne osobe na terenu. I naravno, ista stvar se dešava i kada navijači Borca dolaze u Sarajevo, kada navijači Zrinjskog idu u Tuzlu i slično. Naravno da navijači nisu cvjećke, ali nerijetko upravo MUP bespotrebno stvori tenzije koje na kraju eskaliraju i dovedu do prekomjerne upotrebe sile.

Lično sam svjedočio situaciji kada su policajci na stadionu u Travniku apsolutno bespotrebno počeli brutalno tući navijača gostujuće ekipe koji ih je pitao može li proći do prijatelja, jer su oni prilikom izlaska navijača “presjekli” njihovu kolonu i tako razdvojili dva prijatelja koji su došli istim automobilom. Očito se nekome nije svidio ton kojim je pitanje postavljeno, što je rezultiralo silom.

Prije nekoliko kola u Tuzli je gostovao Zrinjski. Bio je radni dan i u Tuzlu je došlo pedesetak Ultrasa. Ušli su na stadion Tušanj otprilike u 20. minuti, a isti su bili primorani napustiti u 65. minuti. Navijali su korektno, nisu koristili pirotehniku i još uvijek nikome nije jasno zašto su morali napustiti stadion. Poslije toga su bili žrtva navijačke “sačekuše”, a pitanje je da li bi se napad desio da su bili do kraja na utakmici.

Stotinu puta smo čuli izlizanu floskulu da se fudbal igra radi navijača, ali nekome očito nije u interesu da osigura uslove tim navijačima. Živimo u državi u kojoj većini ljudi nije jednostavno odvojiti 5 ili 10 KM da bi kupili kartu, a pogotovo nije jednostavno pored novca za kartu odvojiti još dvadesetak KM da bi gledali svoj klub samo četrdesetak minuta na gostovanju.

Ono što najviše boli u svemu ovome je što ni MUP ni Nogometni savez ne žele da probaju riješiti problem. Savez je odlučio da za navijačke nerede kažnjava klubove, dok policija, vjerovatno kako bi sebi olakšala posao, radije bira opciju da uvede navijače poslije početka utakmice i da ih izvede prije kraja, nego da se ozbiljnije posveti osiguranju i eventualno zadrži domaće navijače na tribinama deset minuta poslije kraja utakmice, kako bi gostujući bili mirno ispraćeni sa tribine poslije kraja utakmice.   

Jedno od mogućih rješenja je sankcionisanje pojedinaca na svim stadionima i zabrana pristupa stadionu u toku trajanja utakmice. To je model koji primjenjuju mnoge zemlje, uključujući i neke u regionu, i koji je imao određeni učinak. Odstranjivanjem pojedinaca koji truju okolinu sigurno bi bilo lakše i organizovati utakmicu i osigurati sigurnost svih navijača na stadionu, ali klubovi, policija i Savez se moraju udružiti kako bi to bilo moguće. Nažalost, interesa za takvo nešto još uvijek nema, i nema naznaka da će se išta promijeniti u skorije vrijeme.  

Sigurno je i da su uslovi na nekim stadionima očajni, od prostora u koji se smještaju gostujući navijači, pa do nedostatka mokrih čvorova. Ako tome dodamo i zaštitare i policajce koji su nerijetko na tribini sa navijačima i konstantno su okrenuti licem prema njima, jasno je da nije ugodno biti na tribini znajući da neko čeka bilo kakav pogrešan potez koji bi mu dao pravo da „interveniše“, ili da protumači da ste nešto pogrešno uradili i da vas odstrani. Ljude treba pustiti da gledaju fudbal i koliko-toliko uživaju u igri, a organi reda neka se brinu za sve one koje zanimaju stvari koje nemaju veze sa fudbalom, ali na način primjeren civilizovanom svijetu.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.