Kako je Branislav Krunić nadmudrio Amara Osima?

Od početka premijerligaške sezone, nije se pričalo otvorenije o smjeni bilo kojeg premijerligaškog trenera nego je to bio slučaj sa Branislavom Krunićem, šefom struke banjalučkog Borca. Ipak, Krunić je danas, nakon 12 kola nove sezone, sigurniji u svoje radno mjesto u Borcu nego je bio u bilo kojem momentu sezone, a takvu poziciju mu je osigurao trijumf u derbiju sa Željezničarom visokim rezultatom od 3:0.

Prije nego se osvrnemo na samu utakmicu, valja razumjeti i kontekst iste, o kojem su mnogo na konferencijama za medije pričala oba trenera. Bio je ovo prvi duel Amara Osima protiv Borca još od sezone 2012/2013, kada je Željezničar posljednji put bio prvak Bosne i Hercegovine.

Rivali se vraćaju u vrh

Bio je to period kada je Borac bio zaista snažan tim i sam se nalazio u vrhu tabele, no neizlazak u Evropu tog ljeta ostankom bez licence u pomalo neobičnoj situaciji, Borac je uskoro poslao ka donjem dijelu tabele, a  krajnji rezultat toga bila su ispadanja iz lige 2016. i 2018. godine.

Oba puta Banjalučani su se brzo vraćali, a nakon njihovog drugog povratka uz klub je stao i Milorad Dodik, dok se u međuvremenu na klupu Željezničara vratio Amar Osim. Ambicije su, dakle, kod oba kluba ponovo na onom nivou na kojem su bile početkom druge decenije trećeg milenija.

Borac je u fascinantnoj utakmici na Grbavici osvojio Kup BiH 2010. godine, spriječivši Željezničar da osvoji duplu krunu iako je sve na Grbavici bilo spremno za veliko slavlje. Željezničar je naredne sezone ipak osvojio Kup BiH, ali Borac mu je uzeo naslov prvaka, a njihovi dueli obilovali su incidentima u sezoni 2011/2012, jer se uz fudbalski razvilo i nekoliko nefudbalskih oblika rivaliteta.

Kvalitet Stojana Vranješa

Upravo zbog takvih stvari, iz Borca su pred utakmicu poslali poruku da tabela jasno pokazuje ko je favorit, a Amar Osim je kazao da bez obzira na stanje na istoj, on pobjede u Banja Luci ne misli najavljivati. Umjesto toga, istakao je Stojana Vranješa kao najveću prijetnju golu Željezničara, ali dodao je da i pored toga što njegov tim tačno zna šta od Vranješa može očekivati, to ne mora značiti da će ga biti u stanju lako zaustaviti.

I već u 9. minuti, demonstrirao je svoj kvalitet. Gosti su mu ostavili previše vremena i prostora, dovoljno da primi loptu i proslijedi je, što je on znalački iskoristio, jer je njegov kvalitet da već ranije zna gdje mu se nalazi najbolja opcija za dodavanje. No, osim što ovaj isječak pokazuje kvalitet Vranješa, pokazuje još jednu stvar koju u Željezničaru sigurno neće rado željeti da vide.

Kemal Osmanković je užasno pozicioniran i praktično brani prostor koji ni ne treba braniti, odnosno prati loptu koja je dvadesetak metara daleko od njega. Nije to ništa novo za defanzivce u Bosni i Hercegovini, no uz činjenicu da je bio loše pozicioniran, Osmanković je jednako loše procijenio trk Saše Kajkuta ka golu gostiju. Nalazio se sa desne strane od lopte, Kajkut sa lijeve, ali uloge su se obrnule prije nego je Kajkut došao do gola, a Osmanković ga je u jednom momentu skoro sustigao i onda “promašio”, šta god da je htio uraditi.

Snimak ove situacije pogledajte ispod.

Ne može se, međutim, kompletna ova situacija posmatrati isključivo kroz individualni (ne)kvalitet Vranješa i Osmankovića. Iako je prva vrijedna pomena na cijeloj utakmici, zapravo je pokazatelj mnogo dubljih problema u igri Željezničara u ovom susretu.

Borac je prije Željezničara na domaćem terenu pobijedio Zvijezdu uz jako blijedu partiju, te uz dosta bolje nastupe ekipe Čelika i Veleža, a po bod je osvojio protiv Mladosti i Širokog Brijega, koji je dobar dio meča odigrao sa igračem manje.

Majstori destrukcije

Banjalučani imaju ogromne probleme u svojoj igri protiv onih timova koje trebaju napasti i protiv kojih trebaju dominirati, a nije ta situacija puno različita ni na strani. No, kada se Borac postavi defanzivnije i kada pokušava da prvenstveno zaštiti vlastiti gol, postaje mnogo ozbiljniji protivnik za svoje rivale.

Sa Grbavice su u prvom kolu odnijeli bod, a malo im je nedostajalo da odnesu bod i sa Koševa. Zaustavljeni su isključivo zahvaljujući briljantnom potezu Mersudina Ahmetovića. I to je onaj segment u igri Borca koji je žestoko potcijenjen – ne postoji kvalitetnija ekipa u destrukciji i umrtvljenju igre od ekipe Branislava Krunića.

Možda destrukcija i nije adekvatna riječ za ono što Borac radi, jer ekipa Branislava Krunića zapravo kretnjom bez lopte tjera protivnike da drže posjed u bezopasnim zonama, bez da posjed lopte sam po sebi u prevelikoj mjeri ugrožavaju.

Borac je protiv Željezničara igrao presing, ali ne visoki presing o kojem maštamo kao idealu modernog fudbala, nego presing na sve ofanzivnije i kreativnije igrače Željezničara, a to je radio kvalitetno do te mjere da je lopta uglavnom bila kod defanzivnije orijentisanih igrača gostiju. Teret kreacije gostiju Banjalučani su prebacili na štopere i bekove, a oni su se tu našli u neobranom grožđu.

Nije čudo da su utakmicu najlošije odigrali Kemal Osmanković i Siniša Stevanović, kojima je Borac praktično dao najveću moguću slobodu u kreaciji igre. Nisu bile ni toliko čudne izmjene koje je pravio Amar Osim. Morao je više rizikovati u drugom dijelu, pa je umjesto Kemala Osmankovića koji je imao žuti karton, a usto je silom prilika kreirao igru, na poziciju štopera premješten Damir Sadiković.

Povučen je potom i Sulejman Krpić, koji nije ostavio nikakav trag u ovom susretu, jer se konstantno nalazio u sendviču dvije dobro organizovane linije protivnika. Cilj je bio da Željezničar nekom vrstom “lažne” devetke natjera domaće defanzivce da se pomjere iz svoje komforne zone. No, niša od toga nije upalilo.

Umjesto da se Željezničar vrati ili barem zaprijeti golu protivnika, došla je sljedeća situacija.

Vranješ je ponovo individualnim kvalitetom stvorio prostor, a “odustajanje” Antonija Pavića iskoristio je svježi i neumorni Marko Mirić, koji je pobjegao defanzivcu Željezničara dok se ovaj nadao da će biti signaliziran ofsajd, koji nije ni postojao.

Boljka je ovo koja se prečesto viđa kod naših fudbalera, koji bi da istovremeno budu igrači i sudije, umjesto da se suđenjem bave tek pošto njihov gol prestane biti u opasnosti.

Finiš samog susreta nepotrebno je i posmatrati u prevelikoj mjeri sa taktičkog aspekta, dovoljno je reći da je Borac samo kaznio neadekvatno pozicioniranje gostiju, no činjenica je da su oni svoj meč okončali na 2:0 i da im treći gol i nije toliko značio.

Teško je reći šta je presudilo u Banja Luci, osim što se mora priznati da niko u ligi nije dovoljno kvalitetan da ide Borcu u goste po pobjedu, pa samim tim ni Željezničar. Ne može se reći nužno da je Osim potcijenio velikog rivala, ali njegovi igrači možda jesu. Jer, situaciju iz 9. minute koja se na kraju pokazala presudnom sebi nisu smjeli dopustiti. Ili je barem trener Željezničara trebao držati svoju zadnju liniju puno bliže vlastitom golu, jer bi time natjerao i Borac na blaga pomjeranja.

Treneri griješe, to je poslije meča priznao i sam Osim, koji je istakao da ni on ni njegovi igrači na utakmici nisu bili prisutni nikako osim fizički. Bez epiteta jedinog neporaženog tima Željezničar je ostao na pomalo brutalan način, a sada je na treneru Željezničara da pronađe nove mehanizme i unaprijedi svoju igru.

Na prošlu reprezentativnu pauzu Željezničar je otišao kao veliki pobjednik, sada na nju odlazi kao veliki gubitnik. Koliko je tim sa Grbavice zaista dobar ili loš, reći će nam period do iduće pauze.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.