Klubovi su uspjeli vratiti publiku na stadione, šta sad?

Premijer liga BiH bit će nakon reprezentativne pauze uskoro nastavljena susretima osmog kola, a jedan od segmenata prepoznatljivosti ovosezonskog takmičenja u najjačem rangu našeg fudbala jeste porast posjećenosti domaćih stadiona, koji je evidentan čak i onima koji naš fudbal tek površno prate.

Reklo bi se da postoji više faktora koji su to uvjetovali, ali čini se da je najznačajnija od svih činjenica da ligu zaista igraju svi tradicionalno najveći domaći klubovi u isto vrijeme, uz pokoji izuzetak. Pogledajmo šta kažu brojke.

Dosad je odigrano sedam premijerligaških kola, a prema zvaničnim podacima javnosti dostupnim kroz procjene Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH ili pojedinačne objave klubova (što FK Željezničar već dugo radi), ove sezone je utakmice Premijer lige BiH gledalo ukupno 143925 gledalaca.

U prosjeku, svako kolo gledao je 20561 gledalac, a svaku utakmicu 3427 gledalaca. Evidentan je to napredak u odnosu na ranije sezone, toliko evidentan da je čak i nepotrebno praviti ozbiljnije komparacije, no mora se uzeti u obzir širina uzorka sa kojim se susrećemo.

Klubovi sa tradicijom

Ova je sezona specifična po mnogo čemu i nijedan od najvećih bh. klubova nije u nju ušao bez ikakvih ambicija. Naročito se to odnosi na Čelik, Borac, pa donekle i Velež, koji su u novoj sezoni željeli da se uključe u borbu za gornji dio tabele od samog starta, a takav odnos obično stvara euforiju koja, ovisno od rezultata, dovede do žestoke ekspanzije posjete, ili do totalnog kraha.

Zasad je evidentniji drugi scenario (mada Borac treba isključiti iz takve ocjene), jer navijači naprosto žele uspjehe i traže ono što im je od starta obećano, a postepeno počnu odustajati od projekta kad im postane evidentno da on neće biti ostvaren. Dobar primjer za to je Čelik, mada je i njegova situacija malo specifična.

Zenički tim je u gostima savladao Široki Brijeg u prvom kolu i u sjajnom raspoloženju je dočekao Sarajevo sa kojim je remizirao na veoma dobro popunjenom Bilinom polju. Potom je gostovao Veležu i donio nova tri boda u Zenicu, da bi na skoro sasvim popunjenom stadionu doživio poraz od Željezničara. Čelik jeste višedecenijski rival sa Sarajevom i Željezničarom, ali nije publika samo zbog toga došla na utakmice protiv ova dva kluba, nego i zbog adekvatnih rezultata. Kad je Čelik vezao dvije loše utakmice i kad je postalo jasno da će se u borbu za plasman u Evropu teško uključiti, Tuzla City je na Bilinom polju gostovao pred drastično manje ljudi nego Sarajevo i Željezničar.

U prilog tvrdnji da su rezultati veoma bitan faktor govore i primjeri Širokog Brijega i Tuzla Cityja. Široki Brijeg je za domaće uslove veliki klub, tradicionalno spada u veliku četvorku domaćeg fudbala, ali može se reći da njegova posjeta iz sezone u sezonu kopni, jer klub koji je nekad u svako prvenstvo ulazio kao favorit za naslov danas je tek jedan od kandidata za plasman u evropska takmičenja.

Tuzla City igra tek svoju drugu sezonu u Premijer ligi BiH i nalazi se u samom vrhu tabele, pa njegove utakmice u prosjeku gleda gotovo duplo više ljudi nego utakmice Širokog Brijega, koji je, mora se i to istaći, već ugostio Sarajevo i Željezničar, dva tima koja tradicionalno i na njegove mečeve privuku mnogo ljudi.

Naravno, mora se istaći i da ne vrijede iste norme za sve klubove. Navijači Sarajeva, Željezničara i Zrinjskog nemaju iste ambicije i očekivanja kao navijači drugih klubova i borba za plasman u evropska takmičenja njima nije nikakav magnet. Njih zanima samo borba za naslov prvaka, ali kao što je najbolje vidljivo iz primjera sarajevskih klubova, brzo po ostvarenju velikog rezultata kod njih nastupa određena stagnacija i apatija. Željezničar je 2010. godine imao strašno popunjene tribine i euforiju jer dugo nije bio prvak BiH, 2013. godine situacija je bila drastično drugačija. Borba Sarajeva za naslov prvaka BiH 2015. godine privlačila je više gledalaca nego borba za naslov prošle sezone. Ovi klubovi stoga svakako moraju na drugačijim osnovama graditi svoj odnos sa publikom, ali rezultat mora biti segment koji se podrazumijeva, ali samo kao dio paketa.

Može i bolje od derbija

Recite sarajevski derbi i pogriješit ćete, barem ako je vjerovati zvaničnim podacima. Željezničar je objavio da je derbi posmatralo 11017 gledalaca, dok je Nogometni/Fudbalski Savez BiH objavio da je susret Čelika i Željezničara u Zenici posmatralo čak 12000 gledalaca. To je dobar pokazatelj koliko euforija može da privuče gledalaca na stadione.

Pogledajmo sada na drugi kraj premijerligaškog spektra. Na deset utakmica koje su organizovali, Radnik, Zvijezda 09 i Mladost privukli su u zbiru 5150 gledalaca, od čeka 1500 otpada na meč između Mladosti i Željezničara, na koji dobar dio publike nije došao da gleda Mladost nego Željezničar. Brojka je bez tog meča još surovija.

Ovi klubovi naprosto operišu kao strana tijela u svojim sredinama, i dok bi to donekle moglo biti razumljivo za Zvijezdu 09 koja svakako mečeve igra u Ugljeviku, pa i za Mladost čiji je rezultatski uspon relativno novijeg datuma, teško je pronaći logiku, a i opravdanje, za činjenicu da bijeljinsku publiku Radnik u kontinuitetu ne zanima.

Jedan od najstabilnijih premijerligaša koji je 2016. i 2019. godine zabilježio izlazak na evropsku scenu i koji pritom igra vrlo atraktivan fudbal, a etablirao je i nekoliko potencijalnih i mladih reprezentativaca, publici naprosto nije zanimljiv. To je naprosto tužno i ne postoji nikakvo opravdanje za bijeljinsku publiku što je odnos spram Radnika takav.

Šta očekivati u nastavku sezone?

Posjeta na stadionima i dalje će u najvećoj mjeri ovisiti od rezultata, ali je teško očekivati da se održi postojeći nivo. Mečeve drugog kola je, poređenja radi, posmatralo 28000 gledalaca i bit će pravo iznenađenje ako o njemu ne budemo govorili kao o najposjećenijem do kraja sezone. Čelik je “briljirao” sa posjetom u tom kolu, mostarski gradski derbi je odigran na skoro punom stadionu, a Sloboda je također imala veliku podršku sa tribina protiv Širokog Brijega.

Čelik i Sloboda bi trebali osjetiti najveće gubitke na svojoj posjeti, jer pored toga što rezultati publici neće biti atrakcija, ni odnosi u ovim klubovima ne djeluju najbolje, pa je moguće da publika u većoj mjeri izgubi interes za utakmice nakon samo još nekoliko lošijih rezultata.

S druge strane, Tuzla City je pozitivno iznenađenje u smislu posjete, a mora se isto konstatovati i za Borac, čiji navijači još uvijek sa velikom dozom skepse posmatraju rad uprave. Evidentno je da u Borcu ima novca i da su ambicije porasle, a još jedna partija poput one protiv Čelika i borba za plasman u Evropu definitivno bi mnogo učinili na dodatnoj ekspanziji posjete na banjalučkom stadionu.

Za kraj, evo kako izgleda prosječna posjeta svih klubova u dosad odigranih sedam kola prvenstva.

1. NK Čelik: 8500 gledalaca (ukupno 25500, 3 utakmice)
2. FK Željezničar: 7327 gledalaca (ukupno 29308, 4 utakmice)
3. FK Sarajevo: 4792 gledaoca (ukupno 19167, 4 utakmice)
4. FK Borac: 4167 gledalaca (ukupno 12500, 3 utakmice)
5. HŠK Zrinjski: 3833 gledaoca (ukupno 11500, 3 utakmice)
6. FK Sloboda: 3625 gledalaca (ukupno 14500, 4 utakmice)
7. FK Velež: 3000 gledalaca (ukupno 12000, 4 utakmice)
8. FK Tuzla City: 2833 gledaoca (ukupno 8500, 3 utakmice)
9. NK Široki Brijeg: 1450 gledalaca (ukupno 5800, 4 utakmice)
10. FK Mladost: 750 gledalaca (ukupno 2250, 3 utakmice)
11. FK Radnik: 567 gledalaca (ukupno 1700, 3 utakmice)
12. FK Zvijezda 09: 300 gledalaca (ukupno 1200, 4 utakmice)

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.