Mladi kao posljednja nada

Teško je nakon 21. kola Premijer lige BiH odabrati dominantnu poveznu tačku ili događaj koji je obilježio susrete prošlog vikenda. Bilo je to kolo u kojem su nastup zabilježila dva šesnaestogodišnja igrača, kolo u kojem se ponovo govorilo o lošim sudijskim odlukama i kolo u kojem smo prisustvovali još jednom izljevu nacionalizma.

Utakmicom u Banja Luci ipak vrijedi započeti analizu kola, jer je ona bila derbi, ali nećemo se ovaj put baviti tribinama, jer je rješavanje tog problema jako kompleksno i očito je pitanje političke volje, a ne načina i učestalosti s kojom mu pristupaju mediji.

Pred skoro potpuno popunjenim tribinama banjalučkog Gradskog stadiona, FK Sarajevo rezultatom 2:0 je savladao Borac, pokazavši Banjalučanima koliko im zaista kvaliteta nedostaje da se uključe u bitku za naslov prvaka.

Borac je ušao u duel znajući da bi eventualnim trijumfom mogao preuzeti čelo tabele, dok je Sarajevo pobjedom željelo poslato poruku da je prvi favorit da i ove sezone osvoji naslov. To je Bordo tim i uradio.

Iako su domaći poslije utakmice tvrdili da je ona mogla otići u oba pravca, realnost je bila da je na terenu postojao jedan tim sa vrlo kvalitetnom idejom koju je na kraju uspio sprovesti u djelo i drugi tim sa zadovoljavajućim individualnim kvalitetom na većini pozicija, ali bez ideje kako da svi ti dijelovi stvore efikasnu slagalicu.

Velikan iz Platonove, kako se u Borcu s ponosom nazivaju, osvojio je samo jedan bod u dva kola proljetnog dijela, a naredni meč će igrati protiv Veleža na stadionu Rođeni. Pritom, sabere li se kompletan tok utakmice u Širokom Brijegu, gosti mogu biti vrlo sretni što su se kući vratili i sa tim jednim bodom i sasvim realno je bilo da ne osvoje nijedan.

Mnogi su tokom zime hvalili Borac jer je sklopio dobru ekipu, ali realnost je da nisu napravljeni toliko veliki pomaci, iako Marin Galić i Goran Zakarić jesu kvalitetni igrači. No, način igre je ostao u velikoj mjeri isti, a za to odgovornost ipak snosi trener. Banjalučani imaju previše iskusnu ekipu i koncept o kojem priča predsjednik Vico Zeljković ubrzo će doći pod znak pitanja, jer će u kratkom roku shvatiti da najiskusniji igrači nisu više na adekvatnom nivou, pa će morati iz prelaznog roka u prelazni rok praviti puno promjena. A ekipa koja nema snage za 90 minuta fudbala u istom tempu mora praviti i taktičke prilagodbe.

Potpuna sloboda kretanja za Stojana Vranješa donijela je Borcu mnogo toga u ofanzivi, ali isto tako ga je u većini utakmica onemogućila da se nametne na sredini terena i postane dominantan tim koji će prilike stvarati iz posjeda lopte. Ogroman brisani prostor koji ostane između ofanzivne i vezne linije Banjalučana je konstanta i nešto što je već sada nerješivo, a što Borac isključuje iz ozbiljne utrke za naslov prvaka.

S druge strane, Sarajevo nije pažnju plijenilo u tolikoj mjeri lepršavom igrom, ono što je karakterisalo Bordo tim u ovom meču bila je nevjerovatna rutina i sigurnost, a upravo su to odlike ekipa koje imaju veliki kvalitet. Bude li ekipa Vinka Marinovića sa jednakom rutinom rješavala duele sa timovima koji protiv Sarajeva požele igrati zatvorenije, onda će Sarajevo definitivno imati čemu da se raduje.

Jedini konkurenti Sarajevu u borbi za naslov su Željezničar i Zrinjski, koji su i sami u ovom kolu slavili rutinske pobjede. Željezničar je kao gost savladao Zvijezdu 09 rezultatom 3:0, dok je Zrinjski sa 2:0 na svom terenu savladao Slobodu. O ove dvije ekipe zasad ipak ne možemo reći previše, mada je generalni dojam da su i oni spremni da se uključe u borbu za sam vrh tabele. No, Amar Osim je dobro primijetio da njegov tim ne igra na maksimumu svojih mogućnosti u ovom trenutku, što je, s obzirom na dovođenje značajnog broja novih igrača i promjena u konceptima defanzive zbog novog štoperskog dvojca i ofanzive zbog novog napadača ipak vrlo značajno. Željezničar će postići adekvatan nivo igre i Osim je majstor u tome da od svoje ekipe dobije maksimum, no pitanje je kad će se to desiti. S druge strane, Zrinjski baš kao i Sarajevo plijeni sigurnošću puno više nego kvalitetnom igrom. I ovaj je tim napravio ogromne promjene u kadru, a tek ćemo u Širokom Brijegu vidjeti koliko je ekipa zasad uigrana. Zrinjski definitivno ima kvalitet da se uključi u borbu za naslov.

Mlade nade

Dva fudbalera od po 16 godina u ovom premijerligaškom kolu zabilježila su nastupe od prve minute za svoje timove. U duelu Čelika i Radnika, zaigrao je Azur Mahmić rođen 6. maja 2003. godine, dok je u porazu Zvijezde od Željezničara rezultatom 3:0 svoj drugi uzastopni nastup zabilježio Dejan Popara rođen 10. marta 2003. godine.

Radi se o, bez ikakve dileme, dva vrlo talentovana igrača. Oba su već uveliko omladinski reprezentativci BiH. Za kadete naše zemlje Mahmić je odigrao pet utakmica, dok je Popara za isti tim odigrao osam mečeva.

Naša javnost voli mlade heroje, fudbalere koji sa 16 ili 17 godina dođu niotkud, odjednom se nađu u prvom timu svojih ekipa i odigraju sjajnu utakmicu. No, takva misteriozna pojava mladih fudbalera je rijetkost i u Bosni i Hercegovini i svugdje u svijetu. Mahmić i Popara su ogromni talenti čiji je rad davno prepoznat, kako od trenera u njihovim klubovima, tako i od trenera u omladinskim selekcijama BiH.

Od njih se može očekivati da naprave ozbiljan napredak u karijeri, ali jako je bitno napomenuti da je njihovo involviranje u utakmice prvog tima stvorilo novi problem njihovim klubovima. Nisu ni Popara ni Mahmić bili starteri zato što su to u ovom momentu zaslužili, jer mnogi elementi u njihovoj igri još uvijek nisu na nivou Premijer lige BiH, zapravo na nivou seniorskog fudbala uopšte.

Razlog zašto su preuranjeno dobili priliku jeste da ih se nagradi za dosadašnji kvalitetan rad. Šansu da igraju vjerovatno ne bi ni dobili da situacija u njihovim klubovima nije alarmantna. Ulazak u 93. minuti sa klupe na nebitnoj utakmici posljednjeg kola Premijer lige BiH ne znači za igrača ni približno onoliko koliko mu znači igranje od prve minute u susretu koji za njegov tim može imati veliki značaj.

Stoga bi bilo pogubno za Poparu i Mahmića da ih njihovi klubovi nakon što su počeli igrati gurnu u stranu. To je onaj prelomni momenat u karijerama mnogih mladih igrača u Bosni i Hercegovini i svijetu, gdje često nemaju od koga dobiti savjet kako se ponašati u datoj situaciji. Mahmić ove sezone nije igrao za juniore Čelika koji svakako nisu premijerligaš, nego je napravio direktan skok iz kadeta u seniore.

Sa emotivnog aspekta, za šesnaestogodišnjeg mladića to je nevjerovatna stvar. Slična je, naravno, priča i sa Poparom. Ne trebamo se praviti da znamo kakvi su njih dvojica karakterom. Možda se radi o sjajnim momcima kojima će to biti podstrek za još bolji i kvalitetniji rad. Možda se radi o momcima koje će vraćanje u omladinske kategorije žestoko pogoditi, pogotovo ako u klubovima ne postoji dovoljno dobra kombinacija. Doduše, Zvijezda je po tom pitanju znatno drugačija i okrenuta je prvenstveno mladim igračima, pa joj se takva situacija ne bi smjela desiti. Čelik, s druge strane, posluje na principu Od danas do sutra. I možda Mahmić sutra bude vraćen na raspolaganje treneru kadeta. Poenta? Ne treba dozvoliti da mlad igrač ikad ostane prepušten sam sebi, jer tako uspijevaju samo oni mentalno najjači. No, ne igraju fudbal samo mentalno jaki, niti su svi adolescenti spremni nositi se bez problema sa velikim promjenama u životu. Naprotiv.

Čelik je u tmurnoj sezoni dobio jednu pozitivnu tačku oko koje mora graditi priču u budućnosti. Ma kakva ona bila, i koju god ligu Čelik igrao, misao o gašenju kluba je nerealna. Jednostavno, takav se klub ne smije ugasiti. No, promocija fudbalera poput Mahmića može zeničku publiku, odavno uljuljanu u apatiju koju im Čelik svake godine servira, konačno probuditi. A to bi za Čelik bio veliki dobitak.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.