PLBiH – Premijer liga BiH

Sve o fudbalu u BiH

(NAŠA DJECA) Mladi napadači i borba za mjesto pod suncem

Napadači su ubjedljivo najugroženiji mladi fudbaleri u domaćem fudbalu

Prema navodima pojedinih medija koji tvrde da imaju dobro upućene izvore, Nedim Hadžić će se nakon skoro dvogodišnjeg izbivanja vratiti u Premijer ligu BiH i postati član ekipe Mladosti Doboj Kakanj, koja se ove sezone bori za opstanak u ligi.

Upravo je njegov put u karijeri vrlo adekvatan pokazatelj o tome kako vrlo mali detalji, čak i oni najsitniji, mogu odlučiti da nakon što vas iz sedmice u sedmicu gledaju skauti Benfice, Ajaxa i West Hama umjesto pod svjetlima Lisabona, Amsterdama ili Londona završite u Kaknju. Ili u Sarajevu, Banja Luci ili Mostaru, u ovom kontekstu jednako su nebitni svi naši klubovi.

Zaista nije korektno često uzimati za primjer Nedima Hadžića, jer taj mladić nije isključivi krivac što mu karijera nije išla onim tokom kojim se očekivalo. Sve i da nikad ne ostavi dublji trag, on je već sa svojih dvadeset godina napravio više nego što će napraviti većina omladinaca o kojima i zbog kojih i nastaju ovi tekstovi. I isključivo ga je iz tog razloga bitno spomenuti.

U novembru 2016. godine, juniori Sarajeva dočekali su juniore Metalleghea i ispratili ih sa 16 golova u mreži. Polovinu golova za Sarajevo postigao je Nedim Hadžić, tada neprikosnoveni lider liste strijelaca u Premijer omladinskoj ligi, koji je bio tek mlađi junior.

Slijevale su se pohvale sa svih strana, Hadžić je dobio čak i epitet novog Luisa Suareza, a jedan čovjek nije imao nasmijano lice nakon ove utakmice, iako bi ona površna logika nalagala da on bude najsretniji zbog toga.

“Sigurno je lijepo što je Nedim dao osam golova, ali ovaj rezultat povlači dodatna pitanja. Mi smo takva sredina da će sada očekivanja od njega koja su ionako bila velika sada enormno porasti, a on i generalno, bilo koji fudbaler, iz ovakve utakmice ne mogu ništa naučiti. Naš juniorski pogon služi za pripremu omladinaca za seniorsku karijeru, a danas naši igrači nisu pripremljeni ni na šta, jer ovakve utakmice u seniorima jednostavno neće igrati”, otprilike je kazao Sanjin Alagić, trener omladinaca Sarajeva nakon tog meča.

Šok

Naravno, bio je u pravu. Omladinske lige u našoj zemlji nisu ni približno adekvatna preslika onog što mlade fudbalere čeka jednom kad pređu u seniorski tim. Igra se mnogo brže, samim tim je igranje tehnički i fizički zahtjevnije, a greške se skupo plaćaju. I to je ogroman problem.

Nije čudo da treneri i čelnici klubova koji tradicionalno najviše žive od prodaje igrača, Sarajeva i Željezničara, konstantno pozivaju na formiranje dodatnih omladinskih liga, bilo da one budu u formi U-21 ili U-23 liga, odnosno da se formira liga rezervi, u kojoj bi pravo nastupa imali i stariji i mlađi igrači, i koja bi vjerovatno omladincima dala i najbolju šansu za stasavanje.

Nedim Hadžić nije izgubljeni talenat, on je isključivo talenat koji je skrenuo sa očekivanog razvojnog puta i sada će morati ići okolnim putem u novo dokazivanje. Odabrao je sredinu u kojoj mladi igrači dobijaju šansu. No, šta je sa ubojitim strijelcima koji tek trebaju izaći iz omladinskih pogona?

Krenemo li od pionirskog uzrasta, na zanimljiv se način nameće ime Đorđe Golijanina, pionira Željezničara koji je u posljednjih sedam dana postigao svih svojih sedam pogodaka u ovom takmičenju. Rasporedio ih je na tri utakmice, ali čini se da je ovaj mladić napravio nevjerovatan skok u svojim igrama u kratkom razdoblju i da je tek na početku sjajnog perioda igara.

Riad Kasumović, David Čamber i Nedim Kajan dijele trenutno prvo mjesto na listi strijelaca. Teško je ne spomenuti Kajana, koji je prošle sedmice šest puta tresao mrežu Zvijezde 09 u pobjedi svoje ekipe od 7:1.

Svi će se oni prije ili kasnije susresti sa sličnim problemom, čak i ako pokažu da su jako prilagodljivi i uspiju “preživjeti” prvo kadetski, a potom juniorski uzrast. Doći će u situaciju da im se naprosto ne vjeruje.

Možemo sa snažnijim ili manje snažnim argumentima raspravljati o tome da li klubovi daju dovoljno šanse mladim fudbalerima općenito, no o tome da li premijerligaški klubovi dovoljno vjeruju mladim napadačima apsolutno ne može biti rasprave.

Samo su dva mlada ofanzivca, ili barem uslovno rečeno mlada, ove sezone uopšte postizala golove. Po dva puta su strijelci bili Mario Crnički, 1998. godine rođen produkt omladinske škole Bayerna, te Saša Maksimović, godinu mlađi napadač tuzlanske Slobode koji je i ponikao u ovom klubu.

Mario Crnički je jedan od rijetkih mladih napadača koji ove sezone imaju dostojnu minutažu u Premijer ligi BiH

Stipe Jurić, Semir Smajlagić i Jovan Motika su još jedini dobili kakvu-takvu minutažu i priliku za igru, a svi su oni rođeni 1998. godine i nisu više u godinama kad trebaju dobijati šansu na kapaljku, nego kad redovno igranje treba biti standard za njih. Bojan Marković, godinu dana mlađi napadač od njih koji je u dvije uzastopne sezone postizao dvocifren broj golova u Prvoj ligi Republike Srpske, u Boru nije dobio apsolutno nikakvu šansu da se nametne.

Napadač koji “samo” daje golove i dalje lakše opstaje u fudbalu od napadača koji sve radi dobro, ali “samo” ne daje golove. To nema uvijek veze sa logikom, nerijetko je i stvar utkana duboko u ljudskoj psihologiji. Napadači naprosto žive od golova i gol donosi alibi za sve ostalo, dok nepostizanje gola, bez obzira na igru u ostatku utakmice, ne može biti opravdano.

Svim omladincima je teško prilagoditi se seniorskom fudbalu, ali nikome nije teže nego napadačima. Samopouzdanje se stvara sa svakim novim golom. U šest sezona u omladinskoj karijeri u prosjeku ste davali između 20 i 30 golova, i onda odjednom dođete u poziciju da ne možete dati nijedan gol, jer ili ne igrate dovoljno, ili su odbrane naprosto toliko dobre da vi tom nivou fudbala ne pripadate. Samo oni najčvršći iz ovakvih razmišljanja izlaze neokrznutog samopouzdanja. No, ni to im ne garantuje da imaju kvalitet. A onih koji imaju kvalitet i koji istovremeno uspiju mentalno podnijeti izazove seniorskog fudbala zaista je malo.

Moraju i klubovi pokazati više sluha za ofanzivnije orijentisane igrače, makar to značilo i potpunu rekonstrukciju i promjenu odnosa prema njima još od najmlađih dana. Nijedan igrač ne može generisati novca koliko može generisati napadač. Kad Ansu Fati rođen 2002. godine može pogađati za Barcelonu u uzastopnim utakmicama, mogu i omladinci u našoj zemlji za svoje klubove. Samo je bitno posložiti prioritete.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.

Copyright PLBIH © All rights reserved. | Newsphere by AF themes.
P