(NAŠA DJECA) Neki novi klinci

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine će u narednih desetak dana i definitivno biti načisto o tome da li će nastaviti utrku za plasman na Evropsko prvenstvo kroz kvalifikacije, ili će joj za to biti potrebna sreća u martovskom baražu, koji bi našoj reprezentaciji bio ukupno četvrti u historiji.

I dok Robert Prosinečki sa svojim saradnicima sprema planove za duele sa selekcijama Finske i Grčke nadajući se da će ovaj put ekipa pozitivno odgovoriti zahtjevima njegovog fudbala, vrijeme neupitno prolazi i zlatna generacija našeg fudbala polako kopni.

Generacija za historiju

Jedna od odlika ljudskog roda jeste sporo primjećivanje i prihvatanje promjena. Rijetko ćete naići na one koji današnju reprezentaciju BiH ne posmatraju kroz prizmu učešća na Svjetskom prvenstvu 2014. godine u Brazilu. Od 23 igrača koja su Bosnu i Hercegovinu predstavljala na prvom i do danas jedinom velikom takmičenju, za utakmice protiv Finske i Grčke pozvano je njih 8 (Toni Šunjić, Ermin Bičakčić, Sead Kolašinac, Muhamed Bešić, Miralem Pjanić, Edin Višća, Izet Hajrović, Edin Džeko). Krvnu sliku reprezentacije drži činjenica da su njen dio još uvijek velike zvijezde Edin Džeko i Miralem Pjanić, ali Džeko je već uveliko sa “pogrešne” strane tridesetog rođendana, a uskoro će u istoj poziciji biti i Pjanić.

I prirodnom progresijom postaje sve logičnije da će Prosinečki ili ko god bio selektor reprezentacije BiH nakon Evropskog prvenstva (a evidentno je da se Prosinečki u BiH ne namjerava zadržavati toliko dugo) morati krenuti u postepenu rekonstrukciju igračkog kadra.

Malo je naivno govoriti o rekonstruciji igračkog kadra u kontekstu reprezentativnog fudbala jer su selektorima ruke u velikoj mjeri vezane i njihov posao je istovremeno najlakši i najteži. Naprosto pozvati one najbolje koje njegova zemlja ima na raspolaganju je najlakši dio posla, no, kako bi to u svom stilu rekao Amar Osim, “izmajmunisati” da oni stvarno liče na nešto je puno teži dio posla.

Fudbalska reprezentacija BiH već dugo se kvalitetom drži među dvadesetak najboljih kontinentinalnih selekcija. Možemo raspravljati o tome da li smo adekvatno koristili igračke resurse koje smo imali na raspolaganju ili nismo (zapravo je činjenica da ni na vrhuncu nismo), no to je manje relevantno od apsolutnog nesrazmjera između UEFA koeficijenta koji ima naša liga i njemu neproporcionalno visokog kvaliteta reprezentacije.

Liga koja kotira oko 40. mjesta UEFA-ine liste ima barem duplo bolju reprezentaciju od toga i sva sreća pa je tako, no rezultat je to prije svega nevjerovatne produkcije fudbalera iz dijaspore, kojoj je, barem se tako na prvu čini, došao kraj. Od 23 “Brazilca”, njih 13 su bili direktni produkti omladinskih pogona inostranih, uglavnom njemačkih klubova, bez da su ikad igrali klupski fudbal u Bosni i Hercegovini. Situacija je danas drastično drugačija, 6 od 25 igrača na spisku su produkti domaćih klubova, a ta će tendencija biti još primjetnija u budućnosti.

I samim tim značaj Premijer lige BiH raste, čak i za one koji je ne vole vidjeti ni na TV-u. Postaje evidentno da će naše prvenstvo u budućnosti biti glavni izvor fudbalera za nacionalni tim, pa će na svoje doći oni koji godinama tvrde da u našem fudbalu ima dovoljno talenata i da im samo treba vjetar u leđa koji nudi poziv u reprezentaciju da bi napravili značajnije karijere. No, ima li ih zaista?

Proizvodnja talenata

Prije nego se počnemo baviti samim brojkama, treba objasniti kontekst analize koja slijedi. Da bismo kroz sveobuhvatniju sliku prikazali ono što nudi Premijer liga BiH, možda bi se najpoštenije bilo bazirati na cjelokupne generacije igrača. Naprimjer, s obzirom na to da su generacije fudbalera rođenih 1996. i 1997. godine odradile u potpunosti svoj omladinski staž, možemo kroz ove dvije generacije analizirati sve ono što je Premijer liga BiH produkovala u proteklom periodu, te na osnovu toga doći do određenih zaključaka.

Mladi igrači stiču pravo nastupa u Premijer ligi BiH sa navršenih 16 godina, što znači da su fudbaleri rođeni 1996. godine prve nastupe mogli ubilježiti u sezoni 2011/2012, a igrači rođeni 1997. godine u sezoni 2012/2013. Najznačajniji dio njihovog igračkog razvoja, odnosno perioda u kojem se posmatraju kao mladi igrači, traje do kraja sezone u kojoj su navršili 21 ili 22 godine, ovisno od toga u kojoj su polovini godine rođeni. Igrači rođeni 1996. godine svoj U-21 staž su okončali sa okončanjem sezone 2017/2018, dok su igrači rođeni 1997. godine sa završetkom prošle sezone prestali biti U-21 igrači.

A brojke na nivou cijele lige su ovakve. Od početka sezone 2011/2012 pa do kraja sezone 2017/2018, 72 igrača rođena 1996. godine dobila su šansu za igru u premijerligaškim klubovima (odnosi se na njihove ligaške, kup i evropske utakmice). Ukupno su odigrali 1704 utakmice, na terenu su proveli 102617 minuta i postigli 127 golova.

Da bismo dobili kompletniju sliku, iznesimo i podatke o godinu dana mlađim igračima. 79 fudbalera rođenih 1997. godine nastupilo je za premijerligaške klubove od sezone 2012/2013 do okončanja sezone 2018/2019. Odigrali su 1148 utakmica sa ukupnom minutažom od 69664 minute i sa 52 postignuta gola.

Osim što ovi podaci govore da su fudbaleri rođeni 1996. godine za isti vremenski period dobili mnogo više šansi za igru od fudbalera rođenih 1997. godine, ne otkrivaju nam mnogo toga o samim pojedincima. Stoga je potrebno primijeniti još neke kriterije da bismo došli do realnijih brojki onih igrača koje je naša liga istinski stvorila u ovom periodu.

Odredimo li minimum od 30 cijelih utakmica, odnosno 2700 odigranih minuta, kao donju granicu, na listi fudbalera rođenih 1996. godine ostaje nam samo 12 igrača. To je još i dobro, jer kog godinu dana starije generacije određivanjem po istom kriteriju ostaje nam samo sedam igrača. Na ovu listu treba dodati još neke pojedince koji su svoj talenat rano dokazali i samim tim su rano napustili domaći fudbal (puno prije nego su imali vremena odigrati 30 utakmica), pa kad i njih uvrstimo na spisak, ovako izgleda lista najboljih produkata Premijer lige BiH iz 1996. i 1997. godišta, uključujući i one kojima je nesrazmjerno visoka minutaža njihovom kvalitetu glavni adut.

23 igrača su na listi, ali od koliko njih bi reprezentacija u budućnosti mogla imati koristi? Marko Mihojević, Darko Todorović, Stjepan Lončar i Amer Gojak su reprezentativci. Ova lista bi se mogla proširiti imenom Luke Menala te možda još ponekog igrača sa spiska od 23, ali realnost je da se za barem desetak njih može reći već u ovom momentu sa ogromnom sigurnošću da nikad neće biti kvalitet za reprezentaciju. I otpisivanje samo njih desetak je još optimistično razmišljanje.

I upravo tu leži ogroman problem. Najprostije rečeno, u Premijer ligi BiH se ne radi dobro sa mladim igračima, a pred brojkama koje su nam pred očima i dostupne jednostavno ne možemo. Put od Premijer lige BiH do liga petice je jedna imaginarna staza koja zapravo i ne postoji, a koju pokušavamo teoretski predstaviti kako bismo razumjeli šta je ono što našim igračima nedostaje a što je u ligama petice potrebno. Naši fudbaleri ne moraju proći jednu, nego dvije stepenice između odlaska iz Premijer lige BiH i dolaska u lige petice, a oni koji  krenu prečicom poput Marijana Ćavara svoju karijeru dovode u veliki rizik.

Nisu generacije 1996. i 1997. nikakav negativni izuzetak, i nadolazeće 1998. i 1999. sreću se sa istim problemom. Besim Šerbečić je bio ogroman talenat, ali u Rosenborgu se nije uspio nametnuti. Vratio se u BiH i ponovo je jedan od najboljih, ako ne i najbolji defanzivac lige. Nihad Mujakić je nastupio samo jednom za ekipu Kortrijka i svoj debi neće pamtiti po dobrom. Anel Šabanadžović nije ni debitovao za AEK i pitanje je kad će, a Nardin Mulahusejnović je za Maribor posljednji put nastupio prije dva mjeseca.

Novca u Bosni i Hercegovini nema i evidentno je da ga u skorije vrijeme neće ni biti. Društvo koje sebi dopusti da jedan svjetski viceprvak proziva drugog jer je nagrađen nakon medalje a taj prvi nije, umjesto da su njih oboje već davno zbrinuti, nije dobro društvo. A ako nema novca za pojedince čije finansiranje ne iziskuje previše, onda definitivno nema novca ni za podizanje standarda fudbala.

Stoga sve promjene moraju praviti klubovi sami. Mlade igrače moraju staviti u centar svog zanimanja, a njihov razvoj i prodaju u središte strategije dugoročnog klupskog opstanka. U suprotnom ćemo zaista u svakom smislu postati fudbalska nacija po uzoru na Armeniju ili Moldaviju, a to bi bilo šokantno čak i za one koji domaći fudbal posmatraju sa najvećom mogućom ravnodušnošću. To valjda ne smijemo sebi dopustiti.

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.