Neobičan slučaj Samira Radovca
Ne može Radovac kroz trojicu, vrištao je gotovo unezvjereni Admir Ruhotina u mikrofon dok je mladi fudbaler Sarajeva radio baš to, prolazio “kroz” trojicu. Bio je brz, elegantan i efikasan, prošao je kroz odbranu Željezničara jednako kako bi vreo nož prošao kroz puter, kazali bi Englezi, a njegov tim je, između ostalog i zahvaljujući njegovoj asistenciji za makedonskog fudbalera Krstu Velkoskog stigao do vrijedne pobjede na gostujućem terenu u gradskom derbiju.
Bio je to tek jedan u nizu impresivnih momenata u karijeri tek punoljetnog Samira Radovca, koji je na scenu stupio još u maju 2013. godine, kada je na istom stadionu na kojem je 18 mjeseci kasnije začinio derbi svojom asistencijom, bio najbolji igrač Sarajeva u remiju od 0:0.
Prošao je Radovac mnogo toga, u svim dobnim kategorijama u omladinskom pogonu Sarajeva odskakao je u odnosu na vršnjake, te je bio jedna od rijetkih stavki u FK Sarajevo o kojoj je postojala saglasnost u navijačkom puku i stručnom kadru na Koševu, čak i prije debija za prvi tim. On je bio taj. Bez veće dileme.
Spasitelj kluba
Gotovo kompletna historija FK Sarajevo u godinama poslije rata bila je prošarana borbom za finansijski opstanak kluba. Dugovanja su koševskom timu uvijek visila nad glavom, a svi pokušaji stabilizacije bivali su neuspješni, jer nije postojao način da se iz skromnog klupskog budžeta finansira ni tekuće poslovanje, a o zaostalim dugovima nije bilo ni priče.
Za to vrijeme, generacije navijača Sarajeva su polako odrastale gledajući kako klubovi iz regiona, s kojima je njihov klub ne toliko davno igrao u istoj ligi, za višemilionske cifre prodaju svoje vrhunske talente i tako obezbjeđuju kompetitivnost i dugoročnu stabilnost kluba. Maštali su oni dugo o jednoj takvoj pojavi, fudbaleru koji bi došao do vrhunskog nivoa igrajući za Sarajevo i potom napravio transfer koji bi postavio temelj za razvoj kluba. Taj mladić se konačno pojavio.
Između derbija 2013. i 2014. godine na Grbavici prošlo je 18 mjeseci, u kojima je Samir Radovac bio dio sjajne priče Sarajeva u Evropskoj ligi. Bio je jedan od ključnih igrača u eliminaciji Haugesunda i Atromitosa,a njegov se učinak najbolje ogleda u činjenici da je vezni red Sarajeva svoje protivnike potpuno nadigrao. Zabilježio je u paru sa Gojkom Cimirotom odličan nastup u susretu sa Borussijom Monchengladbach na Koševu, makar ta Borussia kasnije pregazila Sarajevo u Njemačkoj.
Imao je svoje uspone i padove, ali generalno nije odstupao u prevelikoj mjeri od razvojne putanje koju su imali vanserijski talenti njegove generacije širom svijeta. Toliko se očekivalo od njega, da je tokom zimske pauze 2015. godine jedan od ključnih zadataka klupskih operativaca bio da osiguraju njegov potpis novog ugovora. U bajkovitom zapletu, finansijske nedaće Sarajeva riješio je Vincent Tan i prije nego je Samir Radovac sazrio za prodaju, ali obnova njegovog ugovora je trebala poslati poruku premijerligaškim rivalima i regionu da se Sarajevo ne šali i da je u stanju zadržati i fudbalere za koje je izvjesno da će jednog dana nositi dres velikih klubova.
Ugovor je svečano obnovljen na četiri godine u januaru 2015. godine, a Radovac, koji je tek trebao napuniti 19 godina, istakao je tada da je presretan što ostaje u klubu o čijem je dresu oduvijek sanjao. Bila je to floskula, koja je normalna i zapravo poželjna pri takvim svečanostima kakve su obnove ugovora, naročito u ligama poput naše. Radovac je nakon višemjesečnih pregovora obnovio ugovor prvenstveno jer ga je klub uvjerio da postoji jasan plan njegovog razvoja i kasnijeg transfera, a ne zbog nemjerljive ljubavi prema Sarajevu. Plan međutim nije postojao.
Nagrada za borbenost
Svlačionica Sarajeva bila je tokom proljeća 2015. godine jedno od najtoksičnijih mjesta na planeti, a takve sredine nisu idealne za razvoj mladih fudbalera. Zapravo, negativne okolnosti su u stanju narušiti karijeru i puno mentalno stabilnijim igračima od onih koji su tek u zasnivanju svoje karijere. Radovac nije bio operisan od kritike i pritiska, ali se sa njima nije znao nositi.
Trener koji je nakratko osvježio Sarajevo tokom sezone 2014/2015 Meho Kodro probao je Radovca na poziciji lijevog krilnog igrača u nastojanju da podigne formu svog tima i da na koncu spasi svoj posao. Njegov eksperiment je povremeno davao rezultat, ali generalno je Radovca dodatno destabilizovao, jer je i ranije ovaj mladi fudbaler pokazivao znakove nekonzistentnosti.
Kao i svi vezni fudbaleri koji se ne uklapaju u tradicionalne uloge napadanja i branjenja, Radovac je bio jako težak igrač za poziciono definisanje. Bez dileme nije bio ofanzivni vezni igrač, a defanzivno nije mogao ni približno doprinijeti stabilnosti ekipe kao njegov partner u vezi Gojko Cimirot. Ono što je Radovac najbolje radio bilo je kontrolisanje tempa utakmica iz dubine terena. Veznjaci sa takvom ulogom bili su rijetki u Bosni i Hercegovini, a njihov razvoj je i u idealnim uslovima svugdje u svijetu jako težak. Xavier Hernandez koji je imao takvu ulogu, samo na nemjerljivo većem nivou od Radovca, svojevremeno je bio na izlaznim vratima Barcelone, jer treneri nisu bili u stanju uvidjeti šta tačno ekipi donosi vezni igrač koji nije brz, nije prodoran i defanzivno se ne može nositi sa snažnijim fudbalerima od sebe. Frank Rijkaard ga je označio kancerom Barcelone, a Xavi je bio spreman napustiti klub. Umjesto Rijkaarda u Barcelonu je došao Pep Guardiola i od njega napravio jednog od najboljih veznjaka u historiji. Radovac, naravno, nije bio Xavi, a svog Guardiolu u bh. uslovima nije mogao dobiti.
Sarajevo je nekako okončalo proljetni dio sezone 2014/2015 sa naslovom prvaka BiH, a Samir Radovac je u njenoj završnici dobio nagradu Ismir Pintol za najborbenijeg igrača polusezone. Od mnoštva epiteta koji su se mogli dodati uz njegovo ime i koji njegovoj poziciji zaista pristaju, borbenost nikad nije trebala biti jedan od njih. U pokušaju da mu pomognu u karijeri, navijači su mu dodijelili veliko priznanje, te su tako obezvrijedili trud svih onih igrača koji su ovakvu nagradu zaslužili. Radovac nije bio među njima.
Novi početak
Problemi sa kojima se Sarajevo susretalo tokom sezone 2014/2015 samo su se eksponencijalno povećali u narednoj, a Radovac koji je u međuvremenu postao kapiten sada je već dao sebi za pravo da uđe u direktnu konfrontaciju sa navijačima, koja ga je možda na kraju koštala i karijere.
Proporcionalno tome koliko je pljuvanje Radovca na utakmici sa Čelikom sa tribina bilo neadekvatno, jer upravo navijači su ga proglasili najborbenijim igračem njihovog tima, neadekvatan je bio i njegov odgovor. Nije to bio odgovor u afektu, jer je Radovac svoj sukob nastavio preko društvenih mreža, kada se već uveliko trebao ohladiti. Prijetnje vatrenim oružjem preko noći su Radovca od heroja pretvorili u neželjenu osobu u dresu Sarajeva, a momenti poput onih derbija iz 2013. i 2014. godine jednostavno se višu nisu ponavljali.
Veznjak Sarajeva je i dalje prilično redovno igrao i sa tog aspekta, ne može se reći da mu klub nije dao šansu i da ga je upropastio. Ipak, ako se vjera u mlade igrače u domaćem fudbalu i na koncu zaštita svoje investicije svodi na pitanje da li je fudbaler redovno igrao ili nije, a čini se da je tako, onda je razvoj igrača sveden na puku slučajnost. Radovac od strane kluba nikad nije dobio adekvatnu podršku i savjet, a Sarajevo uopšte nije trebalo da ga štiti zbog njega samog, nego zbog vlastitog interesa.
Naravno, najlakše bi za cijelu situaciju bilo optužiti FK Sarajevo, ali koliko god klub imao nerazumijevanja prema činjenici da pojedinim fudbalerima treba drugačiji tretman da bi dali svoj maksimum, ne može biti jedini, možda ni najveći krivac u ovoj priči.
Nezadovoljni tretmanom u klubu, Sarajevo su ranije napuštali fudbaleri poput Rifeta Kapića, Hamze Čatakovića i Nemanje Anđušića. Sva trojica danas igraju van granica naše zemlje. Ima i negativnih primjera, igrača koji nisu uspjeli, ali svi su oni imali ambiciju da probaju nešto drugačije.
Radovac, barem to javno nije poznato, nikad nije pokušao otići. Sarajevo je navodno odbilo ponude za njega kada je bio na vrhuncu karijere, ali kada je njegova karijera krenula silaznom putanjom, nije djelovalo da je previše zabrinut za to hoće li pronaći novi klub prije isteka ugovora. Barem to nije javno pokazivao.
Svoj ugovor je naplatio do posljednje marke, prije nego je u januaru 2019. godine prešao u Olimpik. Tamo je za kratko vrijeme pokazao da je visoko iznad nivoa Prve lige Federacije BiH. Jučer je nakon dugih pregovora postao član grčkog kluba PAS Giannine. Koliko igrača može nakon dvije godine bez pravog, takmičarskog fudbala, te nakon polugodišnjeg oživljavanja karijere u Prvoj ligi Federacije BiH, pronaći klub u snažnijoj ligi od Premijer lige BiH? Pokazatelj je to da kod Radovca talenat nikad nije bio upitan.
Možda nekome djeluje da je Radovac već u poznim godinama svoje karijere, jer o njemu u kontinuitetu slušamo od 2012. godine. Međutim, njemu su tek 23 godine i pred njim je najveći dio karijere. Vjerovatno neće doći na najviši nivo, ali još uvijek može napraviti solidne stvari. No, za razliku od januara 2015. godine, kada je imao sve vrijeme svijeta pred sobom, danas više prostora za loše procjene nema. Na njemu je da iz grešaka nauči i usvojeno znanje pametno iskoristi.
*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.