Neokrunjeni kraljevi Premijer lige BiH

Otkako se Premijer liga BiH igra na teritoriji cijele BiH, odnosno od sezone 2002/03, više od 3.200 igrača je upisalo barem jedan ligaški nastup. Mnoga velika imena se mogu pohvaliti osvojenom titulom prvaka BiH, ali isto tako i igrači koji nisu ostvarili zapažene karijere, međutim imali su sreće da se nađu u pravoj ekipi u pravo vrijeme.

Sa druge strane, tu su i igrači koji su godinama igrali značajnu ulogu u klubovima u kojima su nastupali, neki su postali i legende Premijer lige BiH, ali se nikada nisu okitili titulom prvaka države. Mi smo odlučili da sastavimo idealnu ekipu 11 igrača koji nisu bili prvaci, a koji su igrama kroz čitavu karijeru pokazali o kakvim se majstorima radi. Obzirom na oštru konkurenciju, izabrali smo i sedam rezervi.

Među 18 igrača koji se nalaze u ovom sastavu uglavnom su igrači koji su se sa svojim ekipama borili za titule. Također, tu se nalazi i nekoliko još uvijek aktivnih igrača koji će do kraja karijere biti u prilici da osvoje titulu prvaka BiH, ali kojima to do sada nije uspjelo. Pojedini igrači iz ovog sastava su osvajali Kup BiH, ali nikada prvenstvo.

Neki od zapaženih premijerligaških igrača, kao što su svakako Elvedin Varupa, koji nažalost više nije među živima, ili Feđa Dudić, Mirza Rizvanović ili Ognjen Đelmić, također spadaju u igrače koji nisu osvojili trofej, ali uglavnom su igrali u ekipama koje se nisu borile za vrh, barem ne u sezonama u kojima su oni bili dio njih.

Izuzetak je napravljen za dva igrača u ekipi, a u daljem tekstu ćete saznati i za koja dva. Još je bitno napomenuti da sedamnaest igrača iz ove ekipe ima više od 100 nastupa u PLBiH, odnosno da samo jedan još nije u klubu 100.

Golman

Mladen Lučić

Iskusni golman Borca je golman sa najviše nastupa u historiji zajedničke Premijer lige BiH, te drugoplasirani kada je u pitanju sačuvana mreža. On je ove sezone prestigao Asmira Avdukića, koji je držao rekord po broju nastupa, a Avdukić je rekorder i kada je u pitanju sačuvana mreža.

Lučić je u svojoj karijeri najviše sezona odigrao u dresu Slavije, a nastupao je još i za Radnik, Olimpik i Borac. Upravo je braneći za Slaviju u sezoni 2008/09 završio kao viceprvak države. Istina, Zrinjski je te sezone od petog kola pa do kraja bio lider na tabeli, a Slavija je većim dijelom sezone bila prvi pratilac, bez prevelike šanse da ih ugrozi. Obzirom na to da je Lučić još uvijek aktivan, imaće do kraja karijere priliku da se eliminiše iz ove ekipe.

Lijevi bek

Josip Barišić

Za popularnog Joju može se reći da je u Premijer ligi BiH prošao skoro sve, jer je između ostalog jedini aktivni igrač koji je igrao prvu sezonu zajedničke PLBiH. Pored toga, prije prisilne pauze uzrokovane korona virusom izjednačio se na vrhu liste igrača sa najvećim brojem nastupa u zajedničkoj ligi, gdje je dugo bio usamljen Bojan Regoje, i bilo je pitanje dana kada će preći na prvo mjesto. Da je utakmica između Posušja i Sarajeva 2003. godine odigrana do kraja, Barišić bi već sada bio lider, ali…

Široki Brijeg je osvojio dvije titule prvaka BiH, ali u godinama kada je Široki Brijeg osvajao titule Josip Barišić je bio član Posušja. Za Širokobriježane je upisao nastup u 11 različitih sezona, a tri puta je bio viceprvak države, u sezonama 2007/08, 2009/10 i 2013/14. U sezoni 2007/08 titula je njemu i njegovoj ekipi izmakla za jedan bod, a u sezoni 2013/14 za dva boda.

Štoper

Bojan Regoje

Kada smo prije nekoliko dana pisali o 11 igrača koji su u karijeri dobili najviše kartona u domaćem prvenstvu, među njima je bio i Bojan Regoje. O ovom fantastičnom igraču i njegovoj karijeri, ljudskim i drugim vrijednostima je mnogo toga napisano, a i mi smo više puta o tome pisali.

Regoje je jedan od rijetkih igrača koji je kompletnu seniorsku karijeru proveo u našoj zemlji, a najveći trag je ostavio u Slaviji. Upravo sa Slavijom je doživio i najveći trenutak u svojoj karijeri, osvojivši Kup BiH, ali je i dva puta bio nadomak titule prvaka BiH.

Nakon 26. odigranih kola u sezoni 2006/07 Sarajevo je bilo lider na tabeli sa 50 bodova, a bod iza je bila Slavija. U 27. kolu u Istočnom Sarajevu odigrao se derbi sezone, Slavija je vodila od sedme minute, ali je u 87. minuti primila gol i oprostila se od titule. Na kraju sezone će završiti treći, iza Zrinjskog, ali će mnogim igračima ta utakmica ostati u sjećanju, što je u intervjuu naglasio i sam Regoje. U sezoni u kojoj je Slavija osvojila Kup BiH (2008/09), plavo-bijeli su bili i viceprvaci.

Štoper

Vule Trivunović

Ukoliko otvorite profil Vuleta Trivunovića na transfermarktu, vidjećete da pored njegovog imena stoji da je osvojio dvije titule prvaka BiH, sa Sarajevom 2006/07 i sa Borcem 2010/11. Međutim, za Trivunovića se može reći da je najveći gubitnik u ovom sastavu, mada je gubitnik preteška riječ, pogotovo u njegovom slučaju. U prvom dijelu sezone 2006/07 bio je standardan u dresu Sarajeva koje je primilo na polusezoni 11 golova i koje je bilo jesenji prvak. Trivunović je odigrao 13 utakmica i Sarajevo je u tih 13 utakmica primilo 9 golova, pa je jasno kakav je bio njegov uticaj na ekipu.

Na polusezoni stiže ponuda iz ruskog Khimkija, a njegovi dojučerašnji saigrači će proslaviti titulu prvaka BiH na kraju sezone. Identična stvar Trivunoviću se dogodila i u dresu Borca u sezoni 2010/11. Borac je jesenji dio sezone okončao na prvom mjestu sa 8 primljenih golova, a Vule je odigrao svih 15 utakmica po 90 minuta. Ovaj put stigla je ponuda iz Poljske, odnosno iz Cracovije, a igrači Borca su bez Trivunovića proslavili titulu u maju 2011. godine. Osim ovoga, nekoliko puta je sa svojim ekipama bio trećeplasirani na kraju sezone.

Desni bek

Branislav Arsenijević

Arsenijević se u domaćem fudbalu pojavio 2007. godine, i već od početka je bilo vidljivo da se radi o jednom od najboljih desnih bekova koji su igrali u Premijer ligi BiH. Njegov prvi klub u BiH bila je Slavija, sa kojom će postati viceprvak u sezoni 2008/09. Nakon dvije i po sezone provedene u Slavije, te jedne polusezone koju je pauzirao, u ljeto 2010. godine je stigao u Sarajevo.

Sarajevo je sezonu otvorilo dobro i nakon 5 kola je bilo lider, ali je nakon poraza od Borca u šestom kolu sezona krenula u drugom pravcu, a navijači Sarajeva se i danas pitaju da li bi stvari bile drukčije da je Arsenijević pogodio iz penala u 14. minuti. Na kraju će bordo tim ipak završiti drugi, pa je samim tim i Branislav Arsenijević drugi put u karijeri postao viceprvak BiH

Zadnji vezni

Jovan Blagojević

Blagojević je u BiH stigao 2013. godine, kada je potpisao za Velež. Mostarci su tu sezonu završili na petom mjestu, što je njihov najbolji plasman u zajedničkoj Premijer ligi BiH. I sljedeću sezonu Blagojević je proveo u Mostaru, da bi nakon toga otišao u Željezničar. Na Grbavici je pružao najbolje partije i za tri i po sezone bio je jedan od najstandardnijih igrača. Igrao je kod svih trenera, a osim toga, zbog svoje borbenosti i igračkog umijeća bio je jedan od omiljenijih igrača među navijačima.

Za Željezničar je u PLBiH odigrao 94 utakmice i postigao 5 golova, ali ga dosta navijača pamti po golu koji je u gradskom derbiju postigao Tiago Rodrigues Faria, jer je nakon njegovog šuta lopta na putu prema golu pogodila Brazilca i završila u mreži. Za vrijeme provedeno na Grbavici uspio je osvojiti Kup BiH, a dvije sezone zaredom bio je viceprvak BiH.

Lijevi vezni

Bojan Magazin

Istraživajući po arhivama i tražeći igrače koji nisu osvojili titulu, pozicija lijevog veznog ili lijevog krila nam je zadala najviše problema. Nismo željeli da stavljamo na tu poziciju nekog igrača koji to nije igrao u karijeri, pa je izbor pao na Bojana Magazina. Ono što je zanimljivo kada je u pitanju Magazin jeste da je on igrao za tri kluba koji su osvajali titulu prvaka BiH, ali se on nikada nije borio za titulu.

Sa Modričom je osvojio Kup BiH i igrao je tri sezone sa njima u PLBiH, a dvije godine nakon njegovog odlaska Modričani će osvojiti titulu. U Leotaru je također igrao tri sezone u najvišem rangu, ali nekoliko godina nakon što je Leotar osvojio prvenstvo. I na kraju, jednu polusezonu je proveo u Sarajevu, u koje je stigao nakon što su oni osvojili titulu prvaka BiH. Igračke kvalitete Bojana Magazina su neupitne, i on je jedan od dva igrača izuzetka, koje smo spomenuli na početku teksta.

Ofanzivni vezni

Said Husejinović

Drugi igrač zbog kojeg je napravljen izuzetak je Said Husejinović. Većini ljubitelja fudbala u BiH poznat je Husejinovićev fudbalski put, te o kakvom se talentu radi, a sigurno će se mnogi iznenaditi kako se on nalazi među igračima koji nisu osvajali titulu prvaka BiH. Jedna fantastična sezona u Slobodi bila je dovoljna Werderu da ga dovede u svoje redove. Said je tako dobio priliku kakvu naši igrači gotovo nikako ne dobijaju, ali splet nesretnih okolnosti i povreda rezultirali su povratkom u BiH, ovaj put u Sarajevo.

U Sarajevu se nije dugo zadržao, ali je, posebno u europskim utakmicama, pokazao zašto je bio član ekipe iz njemačke Bundeslige. Nove dobre partije rezultirale su novim transferom, ovaj put u zagrebački Dinamo, ali godine koje su uslijedile opet su obilježile povrede. Drugi dolazak u Sarajevo prošao je neslavno, a tek je nakon povratka u Slobodu uspio uhvatiti kontinuitet, ali bez nekog pretjeranog učinka.

Desni vezni

Dino Ćorić

U razgovoru za našu stranicu prije nekoliko mjeseci, sportski direktor Širokog Brijega Dalibor Šilić nam je govorio o “fenomenu” NK Široki Brijeg, odnosno o tome zašto igrači ostaju godinama u klubu sa Pecare. Sadašnji kapiten Dino Ćorić je jedan od takvih igrača. Godinama važi za jednog od najboljih desnih bekova u PLBiH, a po potrebi igra i na desnom krilu, kao npr. ove sezone.

Zbog svojih kvaliteta Ćorić je želja svakog većeg kluba u našoj zemlji, ali je on i dalje vjeran svom matičnom klubu. Već deset godina on igra na domaćim terenima, ali se još uvijek nije okitio titulom prvaka BiH, ali za utjehu ima nekoliko osvojenih kupova. Dino je tri puta bio viceprvak BiH, u sezonama 2009/10, 2011/12 i 2013/14, te nekoliko puta trećeplasirani. Naravno, sve to je postigao u dresu svog matičnog kluba.

Napadač

Emir Hadžić

Još jedan igrač koji je osvojio Kup BiH ali nikada nije podigao pehar koji se dodjeljuje osvajaču Premijer lige BiH je Emir Hadžić, trenutni koordinator za sportski segment u FK Sarajevo. FK Željezničar je početkom milenijuma bio redovni osvajač barem jednog trofeja, a u sezoni 2000/01 su postali prvi klub u BiH koji je osvojio duplu krunu. Istina, u tekstu govorimo o osvajačima zajedničke PLBiH, ali smo izostavili igrače koji su osvajali titule prije zajedničke lige.

Hadžić je imao tu nesreću (barem kada su prvenstva u pitanju) da u Željezničar stigne 2002. godine, kada je formirana zajednička liga. Svi se sjećamo posljednjeg kola te prve sezone i utakmice na Pecari, kada je Brazilac Ricardo Santos Lago Baiano pogodio za pobjedu Širokog Brijega, čime je Željezničar ostao na drugom mjestu.

I sljedeće sezone Emir Hadžić je osvojio titulu viceprvaka BiH sa Željezničarom, a isto mu se desilo i sa Sarajevom u sezoni 2012/13. Još je bitno spomenuti i da je sa Čelikom osvojio treće mjesto 2008. godine, kada su Zeničani ostali samo tri boda iza prvaka Modriče, a kao utjeha mu je ostao osvojeni Kup BiH sa Željezničarom 2003. godine, te titula najboljeg strijelca PLBiH 2013. godine.

Napadač

Zoran Kokot

Kokot se slobodno može smatrati legendom FK Slavija iz Istočnog Sarajeva, ali i igračem koji je u svakoj ekipi za koju je nastupao bio izuzetno cijenjen i poštovan, kako od saigrača i struke, tako i od navijača. Njegova glavna odlika je bila bespoštedna borba za svaku loptu, ali i “bezobrazluk” koji je dolazio do izražaja u posljednjim minutama utakmica.

Jednostavno rečeno, Kokot je bio igrač koji bi uradio sve za svoju ekipu da dođe do povoljnog rezultata, što je bilo prepoznato i uvijek nagrađeno od strane vlastitih, ali i što je izazivalo negodovanje kod protivničkih navijača.

Kao što smo već spomenuli, najveći dio karijere u Premijer ligi BiH Kokot je proveo u Slaviji. U klubu iz Istočnog Sarajeva upisao je nastup u osam različitih sezona, a bio je dio ekipe koja je u sezoni 2006/07 osvojila treće mjesto. Nastupao je još i za Vitez, Olimpik i Željezničar, sa kojim je bio viceprvak 2015. godine.

Tako izgleda idealnih 11 koji nikada nisu osvojili prvenstvo BiH. Obzirom na konkurenciju na pojedinim pozicijama, odabrali smo i sedam rezervnih igrača. Kada se pogleda kompletan igrački kadar, jasno je da se radi o fantastičnim igračima koji bi gotovo sigurno, da su imali priliku da igraju skupa, bez problema osvojili titulu.

Zanimljivo je da se na klupi nalazi šest igrača koji su još uvijek aktivni, od čega su četvorica još uvijek u PLBiH. Za kraj treba dodati da je Ivan Lendrić jedini igrač u ovom rosteru koji još nije odigrao 100 utakmica u Premijer ligi, ali je zaslužio svoje mjesto među 18 najboljih.

Klupa za rezervne igrače

Luka Bilobrk: dva puta viceprvak sa Širokim Brijegom (2011/12 i 2013/14), dva puta treće mjesto sa Širokim Brijegom (2015/16 i 2018/19)

Siniša Stevanović: dva puta viceprvak sa Željezničarom (2016/17 i 2017/18)

Aleksandar Kosorić: viceprvak sa Željezničarom (2014/15), treće mjesto sa Slavijom (2006/07)

Elvis Sarić: viceprvak sa Slobodom (2015/16), treće mjesto sa Sarajevom (2016/17)

Sretko Vuksanović: viceprvak sa Željezničarom (2003/04) i Slavijom (2008/09), treće mjesto sa Slavijom (2006/07)

Ivan Lendrić: viceprvak sa Željezničarom (2016/17)

Sulejman Krpić: viceprvak sa Slobodom (2015/16)

*Zabranjeno je svako preuzimanje sadržaja bez dozvole autora i navođenja izvora. | PLBiH - Premijer liga BiH.